Poslovni broj: P-237/2022-46

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7, 31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

31550 Valpovo, K.P. Krešimira IV br. 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zdravku Mamiću, u pravnoj stvari tužiteljice GB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Biserki Krpić, odvjetnici u Subotici, Srbija, protiv tuženice SB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po pun. Saši Pufler, odvjetnici u Osijeku, radi osporavanja pravne valjanosti ugovora o doživotnom uzdržavanju, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave, dana 16. prosinca 2024., u nazočnosti tuženice osobno i njene punomoćnice, u odsutnosti uredno pozvane pun. tužiteljice, a na ročištu za objavu presude 07. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

l. Tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1.Utvrđuje se da je ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen u Valpovu, dana 20.06.2016. i ovjeren od strane javne bilježnice TB pod br. OU-23/16, između PB kao primateljice uzdržavanja i SB kao davateljice uzdržavanja, ništav.

2. Nalaže se brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovi navedenog ugovora o doživotnom uzdržavanju i uspostava zemljišnoknjižnog stanja u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica]. oranica Ćilimanka, površine 7047 m2 i kčbr. [katastarska čestica], kuća, dvor i oranica, površine 1922 m2, kako je bilo prije provedbe ugovora o doživotnom uzdržavanju, ovjerenog dana 20.06.2016. pod posl. br. OU-23/16, tako da se briše pravo vlasništva na tim nekretninama s imena tuženice, uz istovremeni upis tih nekretnina u vlasništvo pok. PB iz [adresa].

3. Nalaže se tuženici SB, da tužiteljici naknadi parnični trošak, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.",

kao neosnovan, odbija se u cijelost.

ll. Nalaže se tužiteljici da tuženici naknadi prouzročen parnični trošak u iznosu od 2.125,00 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je protiv tuženice dana 17. ožujka 2024. podnijela tužbu radi osporavanja pravne valjanosti ugovora o doživotnom uzdržavanju.

2. Tužiteljica u tužbi navodi da je rješenjem Općinskog suda u Osijeku br. 90 O- 2949/2021 od dana 8.veljače 2022. prekinut ostavinski postupak iza pok. PB, OIB [osobni identifikacijski broj], dok su nasljednici LB, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], br. [adresa], BB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] GB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], upućeni da u roku od 30 dana pokrenu parnični postupak protiv nasljednice SB, radi osporavanja pravne valjanosti ugovora o doživotnom uzdržavanju.

3. Dana 20.06.2016., sada već pok. PB, zaključila je ugovor o doživotnom uzdržavanju sa SB iz [adresa], kao davateljicom uzdržavanja. Ugovor o doživotnom uzdržavanju ovjeren je od strane javne bilježnice TB pod br. OU-23/16.

4. Tužiteljica ističe da je tražila od javne bilježnice TB da joj se da na uvid ugovor, no, ista joj ga nije dala na uvid niti kopirati, te tužiteljica smatra da je imala pravo i trebala to dobiti, posebno što je osporila predmetni ugovor, a što potvrđuje i rješenje Općinskog suda u Osijeku br. 90 O-2949/2021 od 8.veljače 2022.g., a što je tužiteljica primila 14. veljače 2022. Tužiteljica nije imala mogućnost da sagleda sve bitne elemente predmetnog ugovora iz razloga jer se ne zna da li je priložena medicinska dokumentacija o zdravstveno – psihičkom stanju pok. PB, jer njena svijest utječe na uračunljivost i sposobnost da izrazi svoje voljne radnje i poslovnu sposobnost, a s obzirom da su zakonski nasljednici bili s njom u stalnom kontaktu i vidjeli su da ona ima problema s pamćenjem, da se gubi da njena osobnost propada iz nedjelje u nedjelju te da je to počelo još 2014.g., a to su primijetili jer je zaboravljala ugasiti svjetlo, isključiti štednjak, zaključati vrata i sl.

5. Iz navedenih razloga tužiteljica smatra da je nužno da se pribavi izvornik ugovora o doživotnom uzdržavanju s kompletnim spisom javnog bilježnika, da se pribavi pokojničin zdravstveni karton, da se utvrdi njena poslovna sposobnost, a s tim i voljne radnje, kao i dokaz o otisku prsta da se usporedbi sa njenom originalnom dokumentacijom koja se nalazi u policijskoj ispostavi mjesta gdje je živjela u [adresa], a koje je morala ostaviti prilikom izdavanja osobne iskaznice i putovnice.

6. Tužiteljica navodi da je u samom ugovoru navedeno da je primateljica uzdržavanja PB nepismena te je konstatirano da je ona poučena u smislu odredbe čl. 44.st. 3 Zakona o javnom bilježništvu te da je izjavila da ne zahtjeva pri zaključivanju i potpisivanju ugovora nazočnost dva svjedoka ili još jednog javnog bilježnika. No, tužiteljica smatra da je ovo poučavanje prihvatljivo pod uvjetom da je ona shvatila gdje se nalazi, da je imala volju da takvo nešto učini, ali se pod zdravstvenim stanjem u kojem je bila, to ne podrazumijeva.

7. Također, PB nije spominjala da bi nekom nešto mimo članova obitelji prepisala, ili se suglasila da joj netko drugi daje doživotno uzdržavanje.

8.Tužiteljica iznosi da pok. PB nije imala djece te da je tužiteljica bila rođena sestra tužiteljičine majke te da je uvijek govorila da će sve ostaviti djeci svojih sestara i brata. Bile su u kontaktu, često su se čule i pok. PB joj nikad nije spomenula da je zaključila ugovor o doživotnom uzdržavanju sa SB. Bila je upoznata s tim da je pok. PB dozvolila SB da na njenoj zemlji zasadi mrkvu, budući da više nije bila sposobna raditi na zemlji.

9. Pokojna PB nije imala zajedničke djece sa svojim pok. suprugom koji je preminulo 1997.g., tako da je bila upućena na tužiteljicu i LB, jer su to djeca njene sestre. Kad bi joj nešto trebalo svi su joj pomagali, a posebno je tužiteljica spremala kuću, uvijek bi prije odlaska kupovala što joj treba, jer pok. PB je voljela imati urednu kuću.

Tužiteljica navodi da je pok. PB znala stati i razmišljati dok je govorila te bi rekla da se ne može svega sjetiti i da zaboravlja. Imala je problema s očima te je bila nepismena i zato je stalno ponavljala "Ja neću dati da me itko prevari, zapamtite, Vi ste moji i samo Vama ostavljam sve.", a to je govorila i ponavljala intenzivno već od 2014.g. pred blagdan.

10. Tužiteljica navodi da je pok. PB bila lošeg zdravstvenog stanja te da to nije ništa čudno ako se uzme u obzir da je rođena **.**.1931., živjela je većinu života sama. Također, navodi da nije imala nikakvu novu odjeću i obuću, to je sve bilo trošno, nije bilo ogrijeva, a ni uredne obuće. Isto tako, davateljica uzdržavanja nije živjela s pokojnom PB, već je ista živjela sama.

11. Tužiteljica navodi da je ugovor o doživotnom uzdržavanju kao primateljica uzdržavanja zaključila PB, a da je u vrijeme zaključenja već bolovala od demencije, nije više prepoznavala ni najbliže rođake, a uz sve to je bila i nepismena. Nadalje, ističe da SB nije vršila svoje obveze koje su bile propisane čl. 2 Ugovora, jer nije održavala kuću urednom, nije spremala u kući te nije svakodnevno dolazila k njoj.

12. Slijedom svega iznesenog predlaže se sudu donijeti presudu kao u tužbenom zahtjevu i izreci ove presude.

13. U pisanom odgovoru na tužbu od 29. travnja 2022. (str. 15-18 spisa) tuženica ističe kako su činjenični navodi na kojima tužiteljica temelji svoj tužbeni zahtjev potpuno neistiniti, a ponajmanje osnovani da bi na njima sud u ovom sudskom postupku mogao uopće temeljiti svoju odluku kojom bi eventualno prihvatio tako postavljeni tužbeni zahtjev.

Prije svega u svezi sa sklapanjem i izvršavanjem ugovora o doživotnom uzdržavanju tužiteljica potpuno paušalno u svojem tužbenom zahtjevu navodi da „….njena svest utiče na uračunljivost i sposobnost da iskaže svoje voljne radnje i poslovnu i Testastorsku sposobnost“, te neistinito navodi „…da su zakonski naslednici bili sa njom u stalnom kontaktu .…“ kao i da „….davalac ugovor o doživotnom uzdržavanju nije vršila svoje obaveze koje su bile propisane odredbama članka 2 istog Ugovora,…“.

14. S obzirom na opseg sadržaja tužbenog zahtjeva, u nastavku svojeg odgovora na tužbu tuženica putem svojeg punomoćnika detaljno iznosi sve relevantne činjenice te predlaže dokaze koji potvrđuju njezine navode.

15. Kako bi se na jasan i nedvosmislen način utvrdile sve relevantne činjenice potrebno je prije svega poći od okolnosti u kojim je nastao i u kojim se razvijao međusobni odnos tuženice sa pok. PB. Naime, pok.PB rođena je u Republici BIH, točnije u mjestu Rastičevo (Kupres) gdje je upravo tuženica živjela sa pok. PB i njezinim suprugom, a sve iz razloga što su roditelji tuženice, dok je ona imala samo 2 godine života, otišli živjeti u [adresa]. Za napomenu, a ne manje bitno, suprug od pok. PB je ujak od tuženice, odnosno brat od majke tuženice. Takav odnos između tuženice i pok.PB potrajao je sve do njezine 11 godine kada je tuženica došla u [adresa] gdje su njezini roditelji već ranije kupili kuću u [adresa], u [adresa]. Ubrzo nakon samo nekoliko godina, pok. PB i njezin suprug također dolaze u [adresa] te kupuju kuću u istoj ulici u kojoj su već ranije živjeli tuženica sa svojim roditeljima, na adresi [adresa]. Zapravo, obiteljska kuća tuženice i obiteljska kuća pok. PB su građene kao tzv. „dvodomke“, odnosno kuća jedna naslonjena na drugu. Upravo ova činjenica govori u prilogu da su od njezinog rođenja tuženica i pok. PB povezane i to ne samo rodbinski, već su imali svojevrsni suživot, živeći jedni do drugih te međusobno se družeći i pomažući si kroz cijeli svoj život.

16. Tuženica ima osobna saznanja da su pok. PB i njezin suprug po dolasku u [adresa] završili ubrzo u Austriji, gdje su radili sve do trenutka dok suprug od PB, ujak tuženice, nije otišao u mirovinu, nakon čega su se 80-tih godina vratili u [adresa] gdje su nastavili živjeti te kao potpuno zdravi i sposobni u nastavku zajedničkog života brinuli se za sebe i svoje potrebe. Suprug od PB umire 1997. godine te je ugovorom nakon njegove smrti svoju cjelokupnu imovinu ustupio svojoj supruzi PB. Nakon toga, PB ostaje i dalje živjeti u njihovoj obiteljskoj kući, a kako su do njezine kuće živjeli roditelji tuženice međusobno su se i dalje posjećivali i pomagali. Da je pok. PB bila psihofizički aktivna osoba, potvrđuje i činjenica da je čak 2019. godine zajedno sa tuženicom bila i u svatovima kod nećaka njezinog pok. supruga.

17. Također je ovdje bitno spomenuti kako je majka tuženice umrla 2004. godine, dok je nakon smrti njezinog oca, točnije 2006. godine, kuću na adresi [adresa] prepustila sestrinoj kćerki, svojoj nećakinji, dok je tuženica dalje nastavili živjeti u kući na adresi [adresa] u [adresa], u kojoj i danas živi. Međutim, tuženica je i prije toga redovito posjećivala svoje roditelje kao i pok. PB te brinula o njima, a nakon što su njezini roditelji umrli nastavila je dolaziti kod pok. PB te ju posjećivala, a radila je i bašću u njezinoj kući. U slučaju ukazane potrebe, pok. PB redovito su pomagale i kćerke tuženice, a osobito iz razloga što su posjedovale vozačku dozvolu, što je znalo biti od velike pomoći za nju, posebno kada je trebala odlaziti u trgovinu, crkvu ili kod doktora kod kojeg je pok. PB dolazila sa tuženicom.

18. Upravo prethodno navedeno jasno potvrđuje činjenicu kako je tuženica sa pok. PB imala poseban odnosno još iz svojeg djetinjstva, koji se nastavio svojevrsnim suživotom u [adresa] dok su živjeli jedni do drugih te je takav ostao sve do njezine smrti, a što pored tuženice, mogu posvjedočiti njezina djeca, susjedi, ali i doktorica kod koje je dolazila sa pok. PB brinući se za njezino zdravlje.

19.S obzirom na sve prethodno izneseno, tuženica u cijelosti osporava navode tužiteljice o nekakvoj „neuračunljivosti i nesposobnosti“ pok. PB. Naprotiv, ona je sve suprotno od onoga što tužiteljica želi prikazati u tužbi, a što će tuženica dokazati u ovom sudskog postupku. Nastavno tome, tuženica se ne protivi prijedlogu tužiteljice za pribavom medicinske dokumentacije iz koje će se još jednostavnije potvrdi istinitost navoda tuženice kako je pok. PB bila sposobna za rasuđivanje. Smatra da je pribava medicinske dokumentacije od liječnika opće prakse pok. PB i više nego dovoljna da bi se utvrdilo njezino zdravstveno stanje, tako da smatra da je medicinsko vještačenje iste te dokumentacije nepotrebno.

20. U svezi s navodima tužiteljice kako je pok. PB bila u stalnom kontaktu sa djecom svoje sestre i brata, točnije sa BB, GB i LB, tuženica skreće pozornost na činjenicu kako nitko od njih, niti tužiteljica, a niti predloženi svjedoci, prije svega nisu bili na sahrani, a također nikada nitko od njih nije nazvao niti pitao za bilo kakve troškove oko sahrane. Prema saznanjima tuženice, a koja je sa pok. PB bila u stalnom kontaktu, imala je prilike samo jednom vidjeti tužiteljicu i to u povodu jednog od niza blagdana Svih Svetih, što jasno upućuje na zaključak da su navodi tužiteljice o navodnom stalnom kontaktu sa pok. PB kao i navodnom posjećivanju čista „izmišljotina“. Jedini od rodbine koji je povremeno obilazio pok. PB je bio ŽB, koji je unuk od njezinog brata, a koji može vrlo jasno posvjedočiti činjenicu o tome kakvog je zdravstvenog stanja bila pok. PB kao i odnosu tuženica sa istom.

21. Jedini stvarni dokaz o tzv. „stalnom kontaktu sa pok. PB“ bila bi potvrda u putovnici, odnosno pasošu tužiteljice o prelasku granice što tuženica predlaže da sud zatraži od tužiteljice presliku putovnice te od nadležne službe teleoperatera T-com od kojeg je pok.PB primala telefonske usluge, zatraži izlistanje telefonskih poziva u razdoblju od 2016. godine do 2021.godine.

22. U svezi s okolnostima pod kojima je sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju između tuženice i pok. PB, bitno je naglasiti kako je sklapanju predmetnog ugovora prethodio postupak pred javnim bilježnikom, koji je za to propisan Zakonom o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO) te je sklopljen u obliku javnobilježničkog akta, sukladno članku 580. ZOO-a.

Naime, postupak i forma koji je prethodio sklapanju ugovor otklanja svaku sumnju u njegovu pravnu valjanost. Sama činjenica da je pok. PB bila nepismena ne znači da je ujedno nesposobna za rasuđivanje, odnosno nesposobna za sklapanje bilo kakvog pravnog posla, a kako to u svojoj tužbi želi prikazati tužiteljica. Naprotiv, za sklapanje ugovora u obliku javnobilježničkog akta u kojoj je jedna od strana nepismena osoba propisana je jasna procedura odredbama Zakona o javnom bilježništvu. Upravo na tragu toga, u uvodu/preambuli ugovora o doživotnom uzdržavanju javni bilježnik jasno navodi kako je primateljica uzdržavanja „….,poučena u smislu odredbe čl.44.st.3. Zakona o javnom bilježništvu, izjavljuje da ne zahtjeva pri zaključivanju i potpisivanju ovog ugovora nazočnosti dva svjedoka ili još jednog javnog bilježnika. Utvrdila sam da su stranke sposobne i ovlaštene za zaključenje ugovora, objasnila sam strankama smisao i posljedice ugovora, te se uvjerila u njihovu pravu i ozbiljnu volju.“

23. U smislu prethodno navedenog tuženica ne ulazi u to da li je i što točno pok. PB govorila tužiteljici i njezinim svjedocima u pogledu nasljedstva, ali je ovdje i više nego jasno da je pok. PB svojom voljom sklopila predmetni ugovor. Ovu činjenicu nitko, pa niti tužiteljica ne može smatrati čudnom jer je upravo ona od svojeg djetinjstva vezana za pok. PB te da je u trenutku kada joj je to bilo najpotrebnije brinula o njoj zajedno sa svojom djecom te joj redovito pružala potrebnu pomoć, brigu i skrb. Sukladno volji pok. PB, tuženica je na zakoniti način postala vlasnik nekretnine opisane u čl. 1. Ugovora o doživotnom uzdržavanju.

24. Vezano uz odredbu članka 2. Ugovora u kojoj su ugovorene obveze tuženice prema pok. PB, tuženica ističe kako je sve svoje ugovorne obveze redovito izvršavala. Unatoč tome što više nije živjela u susjednoj kući, tuženica je svakodnevno dolazila kod pok. PB i prije nego li što je predmetni ugovor i sklopljen te se sa svojom djecom brinula o njoj. Kako je već istaknuto pod Ad.1/ ovog odgovora na tužbu tuženica je pored toga što je brinula o pok. PB, kod nje obrađivala vrt, tako da je iz više razloga svakodnevno dolazila kod pok. PB, a ponekad u jednom danu i više puta. Stoga, tuženica ističe kako je svoju obvezu uzdržavanja izvršavala sukladno dogovoru s pok. PB, a nakon njezine smrti organizirala i podmirila i sve troškove njezine sahrane, koja obveza proizlazi iz odredbe članka 2. ugovora. Također, uz odgovor na tužbu tuženica prilaže i evidenciju krvnog tlaka koji je redovito mjerila pok. PB, tako da je iz liste datuma mjerenja tlaka i više nego razvidno kako je svoju obvezu uzdržavanja tuženica obavljala redovito i s punom pažnjom.

25. Osim toga, tuženica smatra tužbene navode o tome kako je pok. PB bila lošeg zdravstvenog stanja, potpuno neutemeljenima, a što će se u daljnjem tijeku ovog postupka i potvrditi uvidom u njezinu liječničku dokumentaciju kao i saslušanjem njezinog liječnika. Naprotiv, pok. PB je s obzirom na svoje godine bila dobrog zdravstvenog stanja, tako da su navodi tužiteljice o njezinoj navodnoj demenciji samo naklapanja.

26. U skladu s prethodno navedenim, tuženica smatra da su tužbeni navodi neistiniti i neutemeljeni te ujedno predlaže da sud na osnovu činjeničnih navoda iz odgovora na tužbu kao i izvođenja svih predloženih dokaza, a nakon provedene rasprave, odbije tužbenih zahtjev u predmetnom slučaju kao neosnovan, uz naknadu tuženici prouzročenog parničnog troška.

27. U dokaznom postupku sud je saslušao stranke, zatim svjedoke: ŽB, LB, ČB i TB, proveo je sudsko – medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku neuropsihijatru dr. sc. Ivanu Požgainu iz Osijeka, kojeg je sud i usmeno ispitao na ročištu od 16.12.2024., budući da je tužiteljica imala primjedbi na njegov nalaz, zatim je izvršen uvid u dokumentaciju priloženu u spis i to: u ugovor o doživotnom uzdržavanju na str. 8-10 spisa, zatim u uvid u ugovor o doživotnom uzdržavanju na str. 20-21 spisa, kao i daljnja dokumentacija – izlistanje – mjerenje tlaka za pokojnu PB na listu 22-39 spisa, zatim dopis Carinske uprave – Područni ured Osijek na str. 56, kao i dopis javne bilježnice TB iz [adresa] na str. 57, dopis PP Belišće na str. 58, izvršen je uvid u karton osobne iskaznice – zahtjev za izdavanje osobne iskaznice koji se nalazi u posebnom plavom omotu na strani 59-60 spisa, pročitan je dopis T-com-a na str 65- 66, pročitan je dopis Uprave za granicu MUP-a RH od 23. veljače 2023. na str. 67 spisa, pročitan je dopis liječnice pok. PB, ČB na strani 80 spisa, izvršen je uvid u zdravstveni karton pokojne PB koji se do daljnje odluke suda nalazi u posebnom žutom omotu kao dodatak ovom spisu, kao i spis javnog bilježnika TB br. OU-23/16, a također, pročitan je i sudsko- psihijatrijski nalaz i mišljenje vještaka Ivana Požgaina od 25. kolovoza 2024. za pokojnu PB (str.110-115 spisa).

28. Na temelju provedenog dokaznog postupka, odnosno iskaza svih ispitanih osoba, kao i na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, a s obzirom na pravilo o teretu dokazivanja, odnosno da je svaka stranka u postupku dužna dokazati svoje tvrdnje, u konkretnom slučaju, tužiteljica svoje tvrdnje iz tužbe, a tuženica okolnosti iz odgovora na tužbu, sud nalazi da je tuženica uspjela svoje tvrdnje dokazati u cijelosti, za razliku od tužiteljice čije tvrdnje iz tužbe niti jednim drugim izvedenim dokazom, osim njenim iskazom i iskazom svjedoka LB, njenog brata i nasljednika, koji je, kao i tužiteljica, budući da je na ostavinskoj raspravi iza pokojne PB osporavao valjanost predmetnog ugovora o uzdržavanju, upućen na parnicu radi utvrđenja ove okolnosti, nisu mogle biti potvrđene. Stoga sud s razlogom zaključuje da tužiteljica GB i svjedok LB, premda propisno upozoreni prije davanja iskaza, nisu govorili istinu , jer su iskazivali suprotno svim ostalim dokazima, uključujući i one materijalne, dakle, suprotno dokumentaciji priloženoj spisu, posebice nalazu i mišljenju medicinskog vještaka.

29. Naime, kod ocjene izvedenih dokaza, odnosno iskaza ispitanih osoba, sud je nedvojbeno našao da su svjedoci TB, javna bilježnica iz [adresa], osobna liječnica pok. PB – ČB i ŽB, u cijelosti točno i istinito iskazivali o okolnostima o kojima imaju osobna, neposredna, pa čak i službena saznanja, njihovi su iskazi logični, razložni i detaljni te su u potpunosti podudarni sa svim ostalim izvedenim dokazima, osim iskaza tužiteljice i svjedoka LB, kojima sud nije mogao pokloniti vjeru, što je potpuno razumljivo kada se, kako je naprijed obrazloženo, analiziraju i usporede svi ostali izvedeni dokazi.

Drugim riječima, njih dvoje nisu istinito iskazivali o okolnostima o kojima, doduše, imaju osobna saznanja, već su, suprotno svojem obećanju da će iskazivati istinito i da neće ništa prešutjeti, iskazivali potpuno pristrano, tendenciozno i neistinito, tako da im, naravno, sud nije mogao povjerovati, niti prihvatiti njihove iskaze, pa niti na tim iskazima zasnovati svoju presudu.

30. Dakle, sud nalazi da je u ovoj parnici ključan dokaz sudsko-psihijatrijski nalaz i mišljenje za pok. PB, koji je dao prim. dr.med. Ivan Požgain, prof.dr.sc. , specijalist psihijatar i subspecijalist sudske psihijatrije, stalni sudski vještak medicinske struke pri Županijskom sudu u Osijeku, koji je vještačio isključivo po nalogu suda na okolnost da li je pok. PB u vrijeme zaključenja spornog ugovora o doživotnom uzdržavanju bila sposobna za zaključenje takvog ugovora, odnosno da li je bila svjesna svih bitnih okolnosti, kao i pravnih posljedica koje proizlaze iz takvog ugovora, dakle, da li je bila u stanju sagledati sve bitne elemente tog ugovora kako bi mogla potpuno svojevoljno i svjesno za vrijeme svog života raspolagati svojom imovinom.

31. Naime, iz nalaza i mišljenja određenog vještaka dr. Požgaina proizlazi da je imenovana u vrijeme potpisivanja spornog ugovora bila u potpunosti sposobna shvatiti kakvu pravnu radnju i s kim poduzima, kakvu imovinu posjeduje te da je bila svjesna kakve su pravne posljedice te radnje (str. 115 spisa). Međutim, s obzirom da je pun. tužiteljice imala primjedbe na ovakav nalaz vještaka, predlažući da se usmeno sasluša vještak, sud je zakazao ročište za dan 16.prosinca 2024. (str. 131-133 spisa), kojem se ročištu pun. tužiteljice nije odazvala, premda je uredno i na vrijeme pozvana, a svoj izostanak nije opravdala, tako da je to ročište održano u njenoj odsutnosti, a na tom je ročištu ispitan vještak Požgain koji je na poseban upit suda iskazao da je radi davanja nalaza i mišljenja dobio od suda kompletan ovosudni spis P-237/22 u kojem se nalazi i zdravstveni karton pok. PB, koji je sudu dostavila njena liječnica ČB, u kojeg je vještak izvršio uvid, ne uočivši u tom zdravstvenom kartonu nikakav zapis o mogućim duševnim smetnjama PB, a niti da su ikada bili propisivani bilo kakvi psihofarmaci, tako da vještak zaključuje da nakon analize svih dostupnih podataka, vezanih za zdravlje pok. PB, može iskazati da kod nje nisu registrirane nikakve duševne smetnje koje bi ukazivale na mogući razvoj demencije uslijed čega ona eventualno ne bi bila sposobna shvatiti kakvu pravnu radnju poduzima i koje su njene pravne posljedice.

32. S obzirom na ovakav decidiran stav medicinskog vještaka koji je vještačio isključivo po nalogu suda i koji je očito dovoljno stručan i iskusan te potpuno kao vještak objektivan, sud je njegov nalaz i mišljenje, uključujući i njegov usmeni iskaz u kojem je ostao u cijelosti kod svojeg pisanog nalaza i mišljenja, nemajući tome išta dodati, osim što je odgovorio na neposredan upit suda, prihvatio u cijelosti kao istinit, uvjerljiv i potpuno vjerodostojan dokaz, temeljeći na njemu svoj zaključak da u vrijeme zaključenja spornog ugovora o uzdržavanju na strani PB, nije bilo mana volje za zaključenje takvog ugovora, odnosno da je bila potpuno sposobna za rasuđivanje, na što upućuje i iskaz javne bilježnice TB, koja je imenovanu kao nepismenu osobu propisno upozorila prije potpisivanja i ovjere spornog ugovora, tako da ne stoji tvrdnja tužiteljice da je ona u vrijeme zaključenja tog ugovora nije bila sposobna za rasuđivanje te da bi zbog toga predmetni ugovor bio ništav.

33. Stoga je sud, nalazeći da tužiteljica nije dokazala razloge koje navodi u tužbi, a koji bi opravdavali poništenje predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju, dakle, nalazeći da su tužba i tužbeni zahtjev potpuno neosnovani, jer nisu zasnovani na objektivnim razlozima koji bi upućivali na utvrđenje ništavosti predmetnog ugovora, sukladno odgovarajućim odredbama važećeg zakona, odnosno odredbi čl. 583.st.1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 16/21), donio presudu kojom se tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti odbija, kao u izreci presude.

34. Budući da je tužiteljica izgubila ovu parnicu, dužna je tuženici naknaditi prouzročen parnični trošak, koji je po ocjeni suda bio nužan za pravilno vođenje ove parnice, a koji se odnosi na zastupanje putem punomoćnice-odvjetnice, temeljem odredbe čl. 154.st.1. ZPP-a. Trošak koji je sud tuženici priznao kao nužan iznosi ukupno 2.125,00 eur, a sastoji se od pisanog odgovora na tužbu te zastupanja na 5 ročišta na kojima se raspravljalo o meritumu spora (od 1.2.2023., 12.4.2023., 10.5.2023., 29.11.2023. i 16.12.2024.), zatim za sastav jednog obrazloženog podneska (od 10.10.2024.) sve od po 200,00 eur , kao i za sastav jednog neobrazloženog podneska (od 13.02.2023.), te za zastupanje na ročištu za objavu presude od 7.siječnja 2025. od po 100,00 eur, ili ukupno 1.700,00 eura, čemu valja dodati PDV od 25% u iznosu od 425,00 eur, tako da tuženičin trošak kojeg je sud priznao iznosi ukupno 2.125,00 eur, sukladno Odvjetničkoj tarifi, s napomenom da sud nije mogao priznati tuženici zatražen trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u visini od 146,80 eur, s obzirom da je tuženica uspjela u ovoj parnici, tako da nije dužna platiti pristojbu na odgovor na tužbu.

35. Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci.

U Valpovu, 7. siječnja 2025.

S U D A C

ZDRAVKO MAMIĆ

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana objave presude.

Dostaviti:

1. Tužiteljici putem punomoćnika

2. Tuženici putem punomoćnika