REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-10282/2023-35
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nevenki Božinović Čupin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 21. studenog 2024., u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 07. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
" Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OlB: 26187994862 da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623 isplati na ime naknade štete svotu od 3.277,03 €/24.690,78 kn sa zateznom kamatom tekućom od 04. listopada 2020. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana. ".
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 265,45 eur, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranik HZMO SĐ ozlijeđen u prometnoj nezgodi dana 10.7.2010. kao putnik u službenom vozilu MUP-a, PU Zagrebačke, a koju je skrivio osiguranik tuženika EĐ upravljajući vozilom reg. oznaka [registarska oznaka] koje je u vrijeme prometne nezgode bilo osigurano kod tuženika policom broj [broj police], da je odgovornost tuženika za naknadu štete utvrđena presudom Općinskog suda u Samoboru broj K-119/11 od 25.8.2011., da je na osnovu navedene nezgode osiguraniku SĐ rješenjem HZMO broj 867836 od 21.10.2013. priznato pravo na invalidsku mirovinu, da je tužitelj protiv tuženika za ranije razdoblje ishodio nepravomoćnu sudsku presudu kod Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-2842/18, P-1583/20 (raniji P-2809/16) i P-148/19 u kojem je nesporno utvrđena suodgovornost u omjeru 30%, a koji postupci su još u tijeku, da kako se mirovina i dalje isplaćuje to je za razdoblje od 1.9.2018. do 31.8.2020. s osnova invalidske mirovine isplaćeno ukupno 82.302,60 kn, a koji iznos predstavlja štetu za HZMO u navedenom razdoblju, da se dana 16.9.2020. tužitelj zahtjevom obratio tuženoj da isplati naknadu štete kako je to navedeno u točki IV. ove tužbe, ali tužena je dana 8.10.2020. izvršila uplatu iznosa od 41.151,30 kn što iznosi 50% od ukupne štete, da iz svega navedenog proizlazi da tužena bez osnova odbija tužitelju isplatiti naknadu štete za isplatu mirovine osiguraniku za gore navedeno razdoblje pa tužitelj predlaže da su u skladu s člankom 161. i 164. ZOMO donese presudu sadržaja izreke kako je to pobliže navedeno u podnesku tužitelja od 15. travnja 2021. te pod točkom I. izreke ove presude.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja, ističe prigovor doprinosa osiguranika tužitelja budući je isti bio suputnik u vozilu kojim je upravljao EĐ pod utjecajem alkohola od 1,12 g/kg u krvi, te 2,00 g/kg u mokraći i to za vrijeme radnog vremena, da je suodgovornost tužitelja utvrđena u postupku pred Trgovačkim sudom u predmetu pod brojem P-1583/20, da u cijelosti osporava visinu tužbenog zahtjeva, da je nesporno da je tuženiku u vansudskom postupku, a sukladno presudi P-1583/20 i presudi iz istog postupka Pž-513/19 platio iznos od 41.151,30 kn, a što predstavlja 50% potraživanog iznosa naknade štete čime smatra da je tužitelju u cijelosti naknadio štetu, osporava potraživanje tužitelja za razdoblje od 01.09.2018. do 31.08.2020. kako to potražuje tužitelj iz razloga što u konkretnom slučaju treba primijeniti mjerodavno pravo u vrijeme nastanka štetnog događaja (10.07.2010.). Slijedom navedenoga, predlaže odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tuženiku.
2.1. Tijekom postupka ističe da se u konkretnom slučaju ima primijeniti odredba iz čl. 27 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kao poseban zakon, a kako je prema rješenju tužitelja osiguraniku SĐ priznata ozljeda na radu i isplata se vrši sukladno istoj, da tužitelju ne pripada pravo na štetu.
3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u zapisnik o očevidu (list 3-7 spisa), prijavu o ozljedi na radu (list 8-11 spisa), presudu Općinskog suda u Samoboru broj K-119/11-7 od 25.08.2011. (list 12-16 spisa), nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti (list 18-22 spisa), rješenje HZMO-a, Područna služba u Zagrebu od 21.10.2013. (list 24-26 spisa), obračun isplata HZMO-a od 15.09.2020. (list 27-43 spisa), zahtjev za naknadu štete od 16.09.2020. s povratnicom (list 44-45 spisa), mail korespondenciju (list 46 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. (list 191-197 spisa), te je ista i usmeno saslušana (list 206-207 spisa).
4. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.
5. Predmet spora je naknada štete koja je tužitelju nastala isplatom invalidske mirovine osiguraniku tužitelja SĐ, u periodu od 01.09.2018. do 31.08.2020.
6. Među strankama je sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, kao i mjerodavno materijalno pravo, odnosno da li se u konkretnom slučaju kao specijalni propis primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; dalje: ZOOP) ili Zakon o mirovinskom osiguranju (Narodne novine 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, dalje: ZMO/13).
7. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid proizlazi slijedeće:
-da se u nalazu i mišljenju invalidske komisije navodi da kod SĐ invalidnost postoji, postoji opća nesposobnost za rad, da je uzrok invalidnosti ozljeda na radu u omjeru 100%, a datum nastanka invalidnosti je 30.09.2012.
-da je rješenjem od 21. listopada 2013. Klasa: 141-02/12-01/OB 03431859306, Ur. broj: 341-25-05/3-12-085114 osiguraniku tužitelja SĐ priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad počevši od 30.09.2012.,
-da je tužitelj SĐ u razdoblju od 1. rujna 2018. do 31. kolovoza 2020. isplatio iznos od 82.302,60 kn s naslova invalidske mirovine te da 80% iznosi 65.842,08 kn,
-da je tužitelj zahtjevom za naknadu štete od 16. rujna 2020. zatražio od tuženika naknadu štete koja mu je nastala isplatom invalidske mirovine SĐ za razdoblje od 1. rujna 2018. do 31. kolovoza 2020. u iznosu od 82.302,60 kn prema čl.161.st.2. Zakona o mirovinskom osiguranju,
-da je tuženik tužitelju u mirnom postupku izvršio uplatu u iznosu od 41.151,30 kn
-da je presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Pž-5086/20-2 od 22.03.2021. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena dopunska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1583/20 od 20.10.2020., pravomoćno utvrđen doprinos osiguranika tužitelja SĐ za nastanak štetnog događaja u omjeru od 20%, dok je odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja utvrđena u omjeru od 80%.
8. Prvenstveno valja naglasiti kako je u sporovima koje pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povratka izdataka za isplate mirovine na temelju odredbe čl. 161. ZOMO-a mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme kad je izdatak učinjen, a to je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, a ne Zakon o mirovinskom osiguranju (tako i Vrhovni sud RH u odlukama Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017., Rev- 5292/2019 od 16. lipnja 2020.).
9. Odredbom čl. 27. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, broj 151/05., 36/09., 76/13. i 152/14. - nastavno ZOOP), također važećim u trenutku isplate obiteljske mirovine, propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili socijalnog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama preuzetim ugovorom o osiguranju, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).
10. Iz naprijed citirane odredbe iz čl. 27. st. 1 ZOOP-a proizlazi da je društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obavezno nadoknaditi zavodu (ovdje tužitelju) svaku stvarnu štetu koju zavod pretrpi bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev 206/22-2 od 23. ožujka 2022., Rev-x 388/18 od 25. kolovoza 2020., Rev-5292/19-2 od 16. lipnja 2020. i dr.).
11. Sukladno citiranim zakonskim odredbama, tuženik smatra da ne postoji stvarna šteta, odnosno, razmjerni iznos koji bi tuženik u predmetnom slučaju bio dužan naknaditi tužitelju s obzirom da se tužiteljevom osiguraniku, prema tužiteljevim navodima i dostavljenim ispravama u spisu, invalidska mirovina na koju se odnosi tužiteljev zahtjev utvrđena zbog ozljede na radu, sukladno odredbi članka 27. st. 2. i st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.
12. Provedenim financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković je utvrđeno da ne postoji razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu obzirom se osiguraniku tužitelja i isplaćuje upravo invalidska mirovina zbog ozljede na radu. Slijedom navedenoga, a kako je tijekom postupka nesporno utvrđeno da ne postoji šteta u smislu odredbe članka 27. st. 3 ZOOP-a, valjalo je tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.
13. Odluka o trošku postupka temelji na odredbi članka 154. st. 1. i članka 155. ZPP-a. Tuženiku je priznat trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 eur te je stoga odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.
14. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe na žalbu obzirom da iz stanja spisa ne proizlazi da je istu i podmirio, pa mu navedeni trošak nije niti nastao. U Zagrebu, 07. siječnja 2025.
Sudac
Nevenka Božinović Čupin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, rok teče od primitka pisanog otpravka presude.
DNA
1. tužitelju
2. tuženiku
