REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-923/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dušanke Zastavniković Duplančić kao predsjednice vijeća te Renate Miličević i doc. dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog CH zbog kaznenog djela osobito teške tjelesne ozljede iz članka 119. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 55/15, 61/15; 101/17;118/18, 126/19, 84/21, 114/22 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru, broj: KO-DO-329/2021 od 26. listopada 2023., izjavljene protiv presude Općinskog suda u Zlataru, broj K-337/2021- 91 od 6. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 7. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zlataru, broj K-337/2021-91 od 6. lipnja 2023. je na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12- odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje u tekstu: ZKP) okrivljeni CH oslobođen od optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv života i tijela - osobito teškom tjelesnom ozljedom - opisano po članku 119. stavku 1. u vezi članka 118. stavka 1. KZ/11. Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP/08 oštećena RH upućena je da imovinskopravni zahtjev ostvari u posebnoj parnici. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru, a žalilo se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavka 2. i 3. ZKP/08 te je predložilo da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
6. Suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je savjesnom i svestranom ocjenom svih navedenih dokaza u prvostupanjskoj presudi pravilno utvrdio činjenično stanje u odnosu na odlučne činjenice kada je utvrdio da u konkretnom slučaju nije dokazano da bi okrivljenik počinio kazneno djelo pod uvjetima i na način kako ga se optužuje. Naime, državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud pogrešno interpretirao dokaze uslijed čega je pogrešno zaključio da ne postoji zatvoreni krug indicija koji bi upućivale da je okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo. Međutim, prvostupanjski sud je, sukladno članku 459. stavku 5. ZKP, u razlozima presude naveo činjenice koje su nesporne i to da su se okrivljeni CH, oštećena RH i mlt. HH družili u obiteljskoj kući IH (toč. 10.), da je oštećenica zadobila ozljede opisane u činjeničnom opisu izreke presude (toč. 12.) te je sud iz provedenog biološkog vještačenja utvrdio da se na tkaninama oduzetima od oštećenice nalazi DNA profil "nepoznate" osobe ženskog spola (toč. 24.), a molekularno-genetskom analizom tragova nalik na krv s odjeće okrivljenika, odjeće oštećene te u prostoriji gdje je ležala oštećena utvrđen je isti DNA profilu 15 (petnaest) genetskih biljega (toč. 25.). Nasuprot toga, sud je naveo i sporne činjenice i to mehanizam nastanka ozljeda oštećenice, da li je okrivljenik postupao s izravnom namjerom za nanošenje osobito teške tjelesne ozljede oštećenici te joj s tom namjerom zadao više udaraca dlanovima po glavi, vratu, rukama i tijelu čime je izazvao utvrđene ozljede kod oštećenice (toč. 14.). Iz navedenog proizlazi da je proizvoljna i ničim utemeljena interpretacija državnog odvjetnika koje činjenice prvostupanjski sud smatra spornim zbog čega je neutemeljen njegov zaključak da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno. Potrebno je napomenuti da je biološko vještačenje provedeno prije podizanja optužnice zbog čega je državnom odvjetniku bilo poznato utvrđenje da se na izuzetim predmetima nalazi DNA profil "nepoznate" osobe ženskog spola, a na raspravi na kojoj je proveden isti dokaz, državni odvjetnik nije predlagao dopunu dokaznog postupka radi utvrđenja, po državnom odvjetniku sporne činjenice, kome pripada „DNA profil nepoznate osobe ženskog spola“.
7. Prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine dr. sc. Josipa Škavića te je iz tog nalaza i mišljenja, između ostalog, utvrdio da s obzirom na brojnost površinskih ozljeda oštećenice treba dopustiti mogućnost tj. ne može se isključiti da bi neke od ozljeda oštećenice nastale padom, pri čemu ozljede glave opisane u medicinskoj dokumentaciji i vidljive na fotografijama, upućuju na zaključak o mehanizmu nastanka udarcima tupo-tvrdog sredstava kao što je šaka, a ne na udarce otvorenim dlanom (toč. 19.). Stoga je potpuno pogrešna interpretacija državnog odvjetnika da prvostupanjski sud smatra da su ozlijede oštećenice nastale padom ili padovima, a ne napadom druge osobe, pri čemu treba napomenuti da državni odvjetnik u činjeničnom opisu optužnice kao mehanizam nastanka ozlijeda navodi udaranje otvorenim dlanom što ne potvrđuje niti jedan provedeni dokaz, pogotovo ne provedeno sudsko-medicinsko vještačenje.
7.1. Nije u pravu državni odvjetnik kada navodi da je prvostupanjski sud propustio utvrditi kada je kod okrivljenika nastupila usporenost, pospanost i paraliza zbog koje on nije bio mogućnosti napasti oštećenicu. Naime, prvostupanjski sud je iz nalaza i mišljenja vještaka toksikologa dr. LH utvrdio da na ubrojivosti i pokretljivosti osobe utječe vremenski period u kojem su lijekovi Normabel, Misar i Tegratol uzimani, kao i konzumirana količina istih i konzumirana količina alkohola. Kako iz podataka spisa te nalaza i mišljenja vještaka toksikologa dr. LH proizlazi da od okrivljenika, oštećene RH i HH nije utvrđivana koncentracija lijekova niti alkohola inkriminirane noći, a podaci o vrsti i količini konzumiranih lijekova i alkohola su paušalni i subjektivni jer oštećena RH, svjedok HH i okrivljenik samo uopćeno govore o zbirnoj količini popijenih tableta i alkohola bez specificiranja vrste i količine tableta, odnosno vrste i količine alkoholnih pića koji je svaki od njih popio. Kako je iz nalaza i mišljenja vještaka toksikologa LH utvrđeno da su osnovni učinci kombinacije lijekova Normabel, Misar i Tegratol koju su uzimali okrivljenik, oštećenica i HH, sa određenom količinom alkohola - pospanost, fizička slabost i nemoć, a iz iskaza oštećene RH proizlazi da joj se čini da je i okrivljeniku bilo zlo i da je povraćao, to je pravilno zaključio prvostupanjski sud da niti jedan provedeni dokaz nije osporio obranu okrivljenika da je bio usporen, da nije imao ravnotežu, da je padao. Imajući na umu navedeno, a posebno da su HH, oštećena RH i okrivljenik boravili u istoj sobi, pri čemu nije izuzeta odjeća svjedoka HH a on je, nakon prijevoza oštećenice u bolnicu pospremio sobu, kao i da na okrivljeniku nisu utvrđene bilo kakve ozlijede koje bi nastale napadom na drugu osobu, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da postojanje pojedinih indicija (zajednički boravak u sobi s oštećenicom i HH te postojanje DNA profila 15 genetskih biljega na njegovoj odjeći) samo po sebi nije dostatno za pouzdano utvrđenje da je okrivljenik počinitelj inkriminiranog mu kaznenog djela. Naime, da bi se radilo o zatvorenom krugu indicija mora postojati niz međusobno povezanih činjenica koje tvore nedjeljivu i logičnu cjelinu te moraju biti međusobno povezane i utvrđene na nedvojben način, odnosno, moraju činiti zatvoreni krug utvrđenih činjenica koje sa sigurnošću upućuju na zaključak da je okrivljenik počinitelj inkriminiranog mu kaznenog djela, a što u ovom kaznenom postupku nije slučaj. Pri tome je potrebno imati na umu da svjedok HH minorizira svoju ulogu u predmetnom događaju navodeći da nije na oštećenoj RH vidio bilo kakve ozlijede, da nije bilo tragova krvi u sobi, a na jastucima tek par kapljica sasušene krvi od njegovih prištića, što je protivno utvrđenjima i fotodokumentaciji mjesta događaja, to se njegov navod da je okrivljenik u određenom vremenu bio sam u sobi s oštećenicom ne može smatrati nepobitnim dokazom da je okrivljenik počinio kazneno djelo.
7.2. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno na osnovu svih provedenih dokaza koje je analizirao kako pojedinačno tako i dovodeći ih u međusobnu vezu, utvrdio kako u konkretnom slučaju nije dokazano da bi okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se optužuje, a okolnosti koje ističe državni odvjetnik u žalbi ne predstavljaju zatvoreni krug utvrđenih činjenica koje sa sigurnošću upućuju na zaključak da je okrivljenik počinitelj kaznenog djela. Stoga je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da s obzirom da nije dokazano da bi okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se optužuje, istoga treba temeljem članka 453. točke 3. ZKP osloboditi od optužbe.
8. Ispitana je pobijana presuda i u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP u pogledu bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa kako niti jedna takva povreda nije utvrđena, a razlozima žalbe nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, trebalo po članku 482. ZKP odbiti žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu 7. siječnja 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Dušanka Zastavniković Duplančić
