Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Posl. br. Gž R 305/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Svjetlani Pražić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VO iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Davoru Laziću odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Zagreb iz Zagreba, Kišpatićeva br.12., OIB: 46377257342, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr 8344/2020 od 25. lipnja 2024., 7. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tuženika Kliničkog bolničkog centra Zagreb, preinačuje se rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr 8344/2020 od 25. lipnja 2024. na način da se prihvaća prigovor tuženika izjavljen protiv rješenja o plaćanju sudskih pristojbi poslovni broj Pr 8344/2020 od 8. siječnja 2024. u odnosu na preostali neplaćeni iznos od 85,60 eur, te se u tom dijelu ukida rješenje o pristojbi od 8. siječnja 2024.

Obrazloženje

1.Rješenjem suda prvog stupnja, odbijen je prigovor tuženika za plaćanje sudske pristojbe za iznos od 85,60 eur kao neosnovan.

2.Prvostupanjsko rješenje, pobija tuženik iz žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st.1. t.2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/92, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u nastavku teksta ZPP-a).

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba tuženika je osnovana.

5.Ocjenjujući prvostupanjsko rješenje u granicama žalbenih razloga tuženika, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a.

6.Osnovani su navodi tuženika kojima upire na postojanje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, iz razloga koji će se nastavno obrazložiti.

7.Naime iz stanja u spisu u bitnome proizlazi:

-da je rješenjem suda prvog stupnja od 8. siječnja 2024., kojeg je primio 10. siječnja 2024., tuženik pozvan na platež sudske pristojbe tužbu u iznosu od 53,09 eur, na odgovor na tužbu u iznosu od 26,54 eur, presudu u iznosu od 118,12 eur, žalbu protiv presude u iznosu od 236,25 eur odnosno ukupno 434,00 eur,

-da je tuženik uz podnesak od 12. siječnja 2024. dostavio dokaz o uplati iznosa od 348,40 eur, koja je izvršena navedenog datuma,

-da je protiv rješenja podnio prigovor, iz kojeg u bitnome proizlazi da je plaćanjem navedenog iznosa podmirio dužne pristojbe, te iskoristio privilegij iz čl. 7. st.3. u svezi čl. 13. Zakona o sudskim pristojbama, slijedom čega da nije u obvezi plaćati bilo kakve daljnje pristojbe.

8.Donoseći pobijanu odluku, prvostupanjski sud smatra tuženikov prigovor neosnovanim, iz razloga jer da tužba i odgovor na tužbu nisu mogli biti odluke suda u smislu čl. 7. st.3. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/2018, dalje: ZSP-a), već da se radi o podnescima stranaka. Isto tako da se spomenuta zakonska odredba ne odnosi ni na rješenje o platežu sudske pristojbe već na ranije odluke, dakle presude i rješenja koja donijeta prije rješenja kojim se nalaže plaćanje sudske pristojbe.

Kako jedina odluka suda – presuda poslovni broj Pr 8344/2020 nije tuženiku dostavljena elektroničkim putem, niti je na istu platio polovicu pristojbe u roku od 3 dana, to sud prvog stupnja drži da se isti neosnovano poziva na čl. 7. st.3. ZSP-a, pa nastavno iznesenom sud smatra da je tuženik u obvezi platiti i preostali dio pristojbe u visini od 85,60 eur, te odlučuje kao u izreci pobijane odluke.

9.Polazeći od prethodno utvrđenog, pogrešno je u konkretnoj pravnoj situaciji, sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo, kada je odbio tuženikov prigovor. Naime, prema uvjerenju ovog suda u pravnoj situaciji kao što je ova, gdje je tuženik poslodavac tužitelja, a tužitelj je obzirom na vrstu spora (radni spor) oslobođen plaćanja sudskih pristojbi, a ujedno je uspio u sporu u pretežitom dijelu, tada tuženik ima pravo koristiti privilegij iz čl. 7. st. 3. u vezi s čl. 13. ZSP-a time da rok za plaćanje sudske pristojbe počinje teći od dana kada je isti pozvan na plaćanje pristojbe od strane suda.

U prilog prednjem, ukazuje i zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. studenog 2022., pod točkom 1.

10.Uvažavajući do sada izloženog, napose činjenicu da spisu prileži dokaz o uplati sudskih pristojbi u ukupnom iznosu od 348,40 eur, iz čega se dade zaključiti da je time tuženik ispunio obveze glede pristojbi na tužbu (u iznosu od 26,54 eur), na odgovor na tužbu (u iznosu od 13,27 eur), na presudu (u iznosu od 59,06), u visini od po 50% od ukupnih iznosa, sukladno privilegiju iz čl. 7. st.3. ZSP-a, te na žalbu (u punom iznosu od 236,25 eur).

Nastavno tome, protivno tumačenju prvostupanjskog suda, ne postoji valjano zakonsko uporište temeljem kojeg se može obvezati tuženika na platež preostalog iznosa od 85,60 eur, pa je stoga pravilnom primjenom materijalnog prava, uvažavanjem žalbe tuženika, valjalo prihvatiti istog protiv rješenja o pristojbi za presudu za prethodno navedeni iznos, te u tom dijelu ukinuti prvostupanjsko rješenje o pristojbi od 8. siječnja 2024.

11.Zbog svega iznesenog, valjalo je uvažiti žalbu tuženika, te preinačiti pobijano rješenje primjenom čl. 380. t.3. ZPP-a.

U Rijeci 7. siječnja 2025.

Sutkinja

Svjetlana Pražić