Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-645/2021-8

U  I M E  R E P U B LI K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis, predsjednika vijeća, Ane Gradišek, člana vijeća i suca izvjestitelja i Željke Rožić Kaleb, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski telekom d.d., [osobni identifikacijski broj], Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 9, zastupanog po punomoćniku Mirku Bogdanoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Bogdanović, Dolički & Partneri iz Zagreba, protiv tuženika Županijska uprava za ceste Sisačko-moslavačke županije, [osobni identifikacijski broj], Sisak, Antuna Cuvaja 16, kojeg zastupa punomoćnik Josip-Saša Banović, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja neosnovanosti otkaza ugovora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sisku, Poslovni broj P-186/2019-20 od 14. prosinca 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 7. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Sisku, Poslovni broj P-186/2019-20 od 14. prosinca 2020. i sudi:

1. Utvrđuje se da je otkaz ugovora sadržan u Izjavi o otkazu dopisom tuženika od 22.12.2017. neosnovan i bez pravnog učinka.

2. Utvrđuje se da su Ugovor br. F4.1-541/13 o osnivanju prava služnosti na županijskim i lokalnim cestama na području Sisačko-moslavačke županije od 13.01.2014. te Aneks tom ugovoru od 24.11.2015. godine na snazi i da proizvode pravni učinak na dan donošenja Rješenja HAKOM-a od 22.01.2018.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 36.166,95 Eur u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 4.143,40 Eur u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u dijelu pod toč. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je otkaz ugovora sadržan u Izjavi o otkazu dopisom tuženika od 22.12.2017. neosnovan i bez pravnog učinka.

2. Utvrđuje se da su Ugovor br. F4.1-541/13 o osnivanju prava služnosti na županijskim i lokalnim cestama na području Sisačko-moslavačke županije od 13.01.2014. te Aneks tom ugovoru od 24.11.2015. godine na snazi i da proizvode pravni učinak na dan donošenja Rješenja HAKOM-a od 22.01.2018."

Točkom II. izreke naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 146.737,50 kn, u roku 15 dana.

Rješenjem istog suda odbijen je i tuženikov prigovor stvarne nenadležnosti Općinskog suda u Sisku.

2. Presudu pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže, preinačiti presudu na način da se u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužitelja i obveže tuženika na naknadu troškova postupka, podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu tužitelja tuženik je podnio odgovor u kojem osporava osnovanost navoda žalbe i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

4. Žalba je osnovana.

5. Pobijana presuda je ispitana na temelju odredaba čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Predmet ovoga spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenjem da je neosnovan i bez pravnog učinka otkaz Ugovora sadržan u Izjavi o otkazu dopisom tuženika od 22. prosinca 2017., te da Ugovor br. F4.1-541/13 o osnivanju prava služnosti na županijskim i lokalnim cestama na području Sisačko-moslavačke županije od 13.01.2014. te Aneks tom ugovoru od 24.11.2015. proizvode pravni učinak na dan donošenja Rješenja HAKOM-a od 22.01.2018.

7. U ovom predmetu nije sporno da su stranke sklopile Ugovora br. F4.1-541/13 o osnivanju prava služnosti na županijskim i lokalnim cestama na području Sisačko-moslavačke županije od dana 13. siječnja 2014. te Aneks tom ugovoru od 24.11.2015.; da je tuženik dostavio tužitelju Izjavu kojom otkazuje isti Ugovor i Aneks, a koji je datiran 22. prosinca 2017. i dostavljen tužitelju 27. prosinca 2017. u kojem je navedeno da radi povrede načela savjesnosti i poštenja, te radi štetnih ugovornih odredbi za tuženika, navedenih u Ugovoru o osnivanju prava služnosti na županijskim i lokalnim cestama na području Sisačko-moslavačke županije od 13. siječnja 2014. i Aneksa istog ugovora od 24. studenog 2015. ovim putem obavještavaju tužitelja da otkazuju navedeni ugovor i aneks, te da odluka stupa na snagu primitku odluke tužitelja; da je tužitelj dopis tuženika zaprimio 27. prosinca 2017., te se očitovao da predmetni Otkaz smatra nezakonitim, te isti ne prihvaća.

8. Sporno je, je li predmetni Ugovor i Aneks tom ugovoru prestao otkazom, odnosno, može li se isti otkazati prema pravilima Zakona o obveznim odnosima.

9. S obzirom na sadržaj spornih pravnih pitanja, u ovoj pravnoj stvari se kao mjerodavne odredbe trebaju primijeniti odredba čl. 212. Zakona o obveznim odnosima, ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje ZOO), te odredbe čl. 186. i čl. 218. – 220. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 3809,153/09, 143/12 i 152/14; dalje: ZV).

10. Odredbom čl. 212. st. 1. ZOO je propisano da ako trajanje obveznog odnosa nije određeno, svaka ga strana može okončati otkazom.

11. Člankom 2. stavak 1. Ugovora propisano je da tuženik osniva pravo služnosti na svojim županijski i lokalnim cestama u Sisačko-moslavačkoj županiji u kojima je izgrađena korisnikova elektronička komunikacijska infrastruktura i povezana oprema s trajanjem dok je elektronička komunikacijska infrastruktura i povezana oprema u funkciji zbog koje je izrađena.

12. Sud prvog stupnja je zauzeo stajalište da se, zbog nesporne činjenice da pravo služnosti nije upisano u zemljišne knjige, radi o obveznopravnom odnosu između stranaka koji je sklopljen na neodređeno vrijeme te da je zbog toga taj odnos trajni odnos koji se može otkazati u skladu s odredbom čl. 212. st. 1. ZOO. S obzirom na to da je tuženik nesporno jednostranom Izjavom od 22. prosinca 2017. otkazao Ugovor, prvostupanjski sud je ocijenio da je takva tuženikova radnja valjana.

13. S ovakvim zaključkom prvostupanjskog suda ne može se složiti ovaj žalbeni sud, jer odnos koji proizlazi iz Ugovora nije takva obveznopravni odnos koji bi se mogao otkazati odredbom čl. 212. ZOO.

14. Naime, radi ocjene pravne naravi ugovornog odnosa u ovoj pravnoj stvari je prije svega bilo potrebno poći od odredaba ZVDSP te razgraničiti obveznopravni odnos koji nastaje u trenutku sklapanja ugovora od stvarnopravnih učinaka koji proizlaze iz tog odnosa nakon upisa prava stvarne služnosti u zemljišne knjige, a s kojim ciljem se takav ugovor i sklapa.

15.1. Odredbom čl. 186. st. 1. ZV je propisano da je stvarna služnost ograničeno stvarno pravo svagdašnjeg vlasnika određene nekretnine (povlasna nekretnina) da se za potrebe te nekretnine na određeni način služi nečijom nekretninom (poslužna nekretnina), čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti ili mora propuštati određene radnje glede svoje nekretnine koje bi inače imao pravo činiti, dok je odredbom čl. 218. ZVDSP propisano da se pravo stvarne služnosti osniva kao pripadak povlasne nekretnine za njegova svagdašnja vlasnika, a na teret određene stvari kao poslužne, i to na temelju pravnog posla vlasnika poslužne nekretnine, odluke suda ili druge vlasti ili samoga zakona.

15.2. Odredbom čl. 219. st. 1. ZV je propisano da na temelju valjanog pravnog posla kojemu je cilj stjecanje služnosti osnivaju se prava služnosti izvođenjem iz vlasništva poslužne stvari, odnosno iz pripadanja prava koje je poslužna stvar, a na način određen zakonom, dok je odredbom čl. 220. st. 1. tog Zakona propisano da se pravo služnosti osniva uknjižbom toga prava u zemljišnoj knjizi kao tereta na poslužnoj nekretnini, osim ako zakon omogućuje da se služnost osnuje drugačije.

16. Sklopljeni pravni posao o osnivanju prava služnosti, iako se tim ugovorom određuje trajno plaćanje naknade u određenim vremenskim razdobljima, od samog početka predstavlja ugovor stvarnog prava usmjeren na osnivanje prava služnosti (čl. 219. ZV), a ne predstavlja (do stjecanja prava služnosti), ugovor o trajnom obveznom odnosu, koji bi se mogao otkazati u smislu odredbe čl. 212. st. 1. ZOO. Naime, ovim ugovorom nije uspostavljen trajni ugovorni odnos s postojanjem uzajamnih obveza ugovornih stranaka, već je taj ugovor usmjeren na stjecanje stvarnog prava i egzistira sve do stjecanja prava služnosti, do kojeg ovisno o okolnostima slučaja i aktivnosti ugovornih stranka, dolazi uknjižbom.

17. U konkretnom slučaju cilj sklopljenog pravnog posla nije samo obvezivanje stranaka (ovdje tužitelja) na trajnu činidbu, odnosno radnju koju je dužan na temelju tog odnosa neprekidno, kontinuirano izvršavati, već je cilj tog pravnog posla osnivanje prava služnosti izvođenjem iz prava vlasništva poslužne stvari, i to na način određen zakonom, a što je izričito propisano odredbom čl. 219. st. 1. ZVDSP.

18. Zbog stvarnopravnih učinaka, takav ugovor se ne može otkazati sukladno odredbi čl. 212. ZOO, kao što se može otkazati pravni odnos koji je isključivo obveznopravni i koji je namijenjen da ostane takav za čitavo vrijeme svog trajanja.

19. Odredbom čl. 2. Ugovora određeno je da tuženik osniva pravo služnosti na svim županijskim i lokalnim cestama u Sisačko-moslavačkoj županiji, u kojima je izgrađena korisnikova elektronika komunikacijska infrastruktura i povezana oprema, s trajanjem dok je elektronička komunikacijska infrastruktura i povezana oprema u funkciji zbog koje je izgrađena. Tom odredbom stranke su ugovorile da tuženik daje pravo služnosti na neodređeno vrijeme sve dok traje potreba za korištenjem služnosti, te se ta odredba odnosi na rok na koji se osniva pravo služnosti, dakle na stvarnopravne učinke.

20. To stoga što se po prirodi stvari pravo stvarne služnosti može izvesti za nekoga sa svim pravnim učincima od trenutka upisa u zemljišne knjige te bi upravo od tog trenutka, da je ishodio na temelju sklopljenog pravnog posla uknjižbu svoga prava, tužitelj stekao sva stvarnopravna ovlaštenja koja bi za njega proizlazila iz zakona i to na neodređeno vrijeme, odnosno sve dok služnost ne izgubi razumnu svrhu ili prestane na zakonom propisani način.

21. S tim u vezi, ovdje ne dolazi do primjene odredbe čl. 237. – 245. ZVDSP kojima je propisano na koji način prestaju služnosti i to iz razloga što tužitelj nije upisao pravo u zemljišne knjige, a zbog čega nije niti došlo do stjecanja ograničenog stvarnog prava u korist ovdje tužitelja. Dakle, po tim odredbama zakona dolazi do prestanka služnosti, ali ne i pravnog temelja na temelju kojeg je služnost trebala biti stečena.

22. Prema tome, kako ugovorni odnos između stranaka nije pravni odnos koji će na neodređeno vrijeme proizvoditi isključivo obveznopravne učinke, takav ugovorni odnos nije niti mogao biti otkazan u skladu s odredbom čl. 212. st. 1. ZOO te je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo ocijeniti osnovanim tužbeni zahtjev na utvrđenje da je otkaz ugovora sadržan u Izjavi o otkazu, dopisom tuženika od 22.12.2017. neosnovan i bez pravnog učinka.

23. Tijekom postupka je utvrđeno da tuženik nije otkazao Ugovor o osnivanju služnosti zbog neispunjenja ugovornih obveza, već zbog povrede načela savjesnosti i poštenja, te radi štetnih ugovornih odredbi. S tim u vezi, irelevantni su navodi tuženika i zaključak suda kako tužitelj nije uknjižen u zemljišne knjige, te nije dostavio tuženiku snimke izvedenog stanja elektroničke komunikacijske infrastrukture (EKI) i druge povezane opreme do 31. prosinca 2015. (čl. 2. st. 6. Ugovora), te s tim u vezi nije ispunio ugovorne odredbe u odnosu na stjecanje prava služnosti.

24. Kako u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za otkaz Ugovora to i nakon donošenja Rješenje HAKOM od 22. siječnja 2018. koje je doneseno obzirom je u upravnom postupku utvrđeno da je predmetni Ugovor i aneks tom ugovoru prestao otkazom, predmetni ugovor proizvodi pravne učinke te je otkaz ugovora sadržan u Izjavi o otkazu neosnovan i bez pravnog učinka. S tim u vezi, valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu i temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP, prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja.

25. Kako je u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev, to je valjalo temeljem čl. 166. st. 2. ZPP preinačiti i odluku o trošku postupka na način da se prihvati zahtjev za naknadu parničnog troška.

26. Zbog promijenjenog uspjeha stranaka u sporu, valjalo je, temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP dosuditi tužitelju zatraženi parnični trošak. Kao potreban parnični trošak tužitelja ukazuje se trošak nagrade za zastupanje po odvjetniku i to iznos od 2.229,80 Eur/16800,00 kn za svaku od slijedećih radnji: za sastav tužbe, za sastav podneska od 16. studenog 2018., 16. siječnja 2'019., 22. svibnja 2019., 26. svibnja 2020., 15. lipnja 2020., 26. listopada 2020., za pristup na ročište dana 18. siječnja 2019., 6. lipnja 2020., 10. srpnja 2020., 24. rujna 2020., 5. studenog 2020., te 1.114,90 Eur/8.400,00 kn za sastav žalbe od 4. veljače 2019. Tužitelju je dosuđeno ukupno 27.871,00 Eur/210.000,00 kn što uveća za iznos PDV od 25% te troškova pristojbe na tužbu i presudu iznosi ukupno 36.166,95 Eur/ 272.500,00 kn.

27. Kako je tužitelj u cijelosti uspio sa žalbom dosuđen mu je trošak žalbenog postupka u iznosu od 4.143,40 Eur (čl. 166. ZPP).

U Zagrebu, 7. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Andrina Raspor flis