REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 17-P-4404/2024-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ivani Marangunić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice GJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Hrvoje Vukadin, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Vukadin i Partneri j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženice Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, OIB:53056966535, Magazinska cesta 69, koju zastupa Krešimir Galeković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Šavorić & Partneri iz Zagreba, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 10. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika obiju parničnih stranaka i tužiteljice osobno, dana 7. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe ugovora o kreditu broj: 041-50-4072502 od 30.04.2007. koji su sklopili tužiteljica i tuženik kao kreditor, u dijelu u kojem je tužiteljica obvezana platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci o kamatnoj stopi tuženika, preko ugovorene kamatne stope od 2,95% godišnje.

II. Nalaže s tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak od 2.127,17 eura sa zateznim kamatama od 8. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 6.6.2019. podnijela protiv tuženika tužbu kojom traži utvrđenje ništetnosti odredaba ugovora o kreditu br. 041-50-4072502 u dijelu koji se odnosi na obvezu plaćanja kamatne stope koja je promjenjiva odlukom tuženika, preko ugovorene kamatne stope od 2,95% godišnje i isplatu iznosa kojeg je tuženik stekao bez osnove na temelju tih odredaba.

2. Tužbu tužiteljica podnosi smatrajući da su joj tim ugovorom povrijeđena potrošačka prava, time što je tuženik koristio nedopuštenu i nepoštenu ugovornu odredbu - onu kojom mu je omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu. Pritom se poziva na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda RH Pž-7129/13 od 4.7.2014. i odredbe čl. 81.,87. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03). Naime, tužiteljica je ugovor potpisala, bez mogućnosti pregovaranja i utjecanja na sadržaj te odredbe. S druge strane, u spornoj odredbi nisu navedeni parametri i uvjeti takve promjenjivosti. Takva je odredba ništetna i zato nema učinka. Tuženik je tijekom otplatnog razdoblja nekoliko puta svojim odlukama mijenjao kamatnu stopu, a time i visinu tužiteljičine obveze, a tužiteljica je vršila plaćanja.

3. Tuženik osporava zahtjev u cijelosti. Smatra neosnovanim stav tužitelja da povreda njegovih prava kao potrošača direktno proizlazi iz presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13.6.2014. i PŽ-6632/17 od 14.6.2018. donesenim u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača u kojem se zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini. Naglašava da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen radi kupnje vozila, zbog čega se utvrđenja iz odluka na koje se tužitelj poziva ne mogu koristiti u ovome postupku. Tuženik odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi smatra lako uočljivom, jasnom i razumljivom, a nije riječ o nedopuštenoj odredbi. Njezin je smisao prilagođavanje uvjetima na tržištu za koje je izvjesno da će se mijenjati u razdoblju od 25 godina na koje je sklopljen sporni ugovor i ne može se uzeti da kamatna stopa nije odrediva. Promjena kamatne stope konkretno nije posljedica tuženikove nesavjesnosti i nepoštenja, već objektivnih tržišnih okolnosti, a stranke prilikom sklapanja ugovora o kreditu nisu imale namjeru ugovarati fiksnu kamatnu stopu, što tužitelj namjerava postići u ovom postupku.

4. Ovaj je sud 23.4.2021. donio presudu kojom je usvojio tužiteljičin zahtjev za utvrđenje ništetnosti i isplatu, no u toč. I. presude utvrdio je ništetnom odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu, iako je tužiteljičin zahtjev bio utvrđenje ništetnosti odredbe ugovora kojom je tuženik ovlašten jednostrano mijenjati kamatnu stopu u skladu sa svojim odlukama, i prema tome mijenjati anuitete.

5. Županijski sud u Dubrovniku zbog toga je ukinuo presudu u toč. I. i vratio u tom dijelu predmet na ponovno suđenje. Posljedično, ukinuta je i odluka o parničnom trošku.

6. Tijekom postupka sud je pročitao Ugovor o kreditu (list 6-10 spisa), dopis tužitelja tuženiku (list 11), otplatni plan (list 13-16), prijepis knjigovodstvene kartice (list 63-68), dopis tuženika tužiteljici od 3.6.2019. (list 61), dokaze o uplati od 4.6.2019. (list 59-60), pregled promjena kamatnih stopa (list 62) i drugu dokumentaciju saslušao tužiteljicu.

7. Ocjenom izvedenih dokaza po čl. 8. Zakona o parničnom postupku utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Nije sporno da su tuženik kao kreditor i tužiteljica kao korisnik kredita 30.4.2007. zaključili ugovor o kreditu u valuti švicarskog franka te da se radilo o kreditu s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom u skladu s Odlukom tuženika o kamatnim stopama kreditora, s time da je početna kamatna stopa ugovorena u visini 2,95% godišnje. Nije sporno ni da je tijekom otplate kredita početno ugovorena kamatna stopa izmijenjena u više navrata.

9. Sporno je, jesu li ove promjene bile u skladu s odredbama zakona koje su uređivale pitanja zaštite potrošača, odnosno potrošačkog kreditiranja te jesu li kao takve bile u skladu s općim odredbama i načelima obveznog prava koje se tiču zasnivanja ovakve vrste obveza, odnosno je li riječ o ništetnim odredbama. Sporna je i visina zahtjeva te je li tužiteljičina tražbina zastarjela.

10. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je presudom P-1401/12 od 4.7.2013. utvrdio da je i ovdje tuženik u razdoblju od 1.6.2014. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima u kojima su korištene ništetne i nepoštene odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica i švicarski franak te u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita ugovaranjem redovne kamatne stope koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima primjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu potrošača. Time je i tuženik postupio protivno odredbama č. 81., 82., 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), a od 7.8.2007. nadalje protivno odredbama čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09).

11. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 15.4.2015. donio presudu Revt-249/14 kojom je, između ostaloga, odbijena revizija tuženika protiv presude VTSRH Pž- 7129/13 od 13.6.2014. u dijelu kojim je potvrđena presuda TS u Zagrebu u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu na taj način promjenjiva.

12. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14.6.2018. donio presudu Pž- 6632/17 kojom je, između ostaloga, odbijena i žalba ovdje tuženika protiv presude TS u Zagrebu P-1401/12 od 4.7.2013. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula).

13. Dakle, pravomoćnom je presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno da je tuženik u razdoblju od 10.9.2013. do 31.8.2008., u kojem je sklopljen i predmetni ugovor, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita, pa tako i tužitelja, sklapajući ugovore o kreditima u kojima su korištene ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, te u razdoblju od 1.6.2014. do 31.12.2008. sklapajući ugovore o kreditima koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe – ugovaranjem valutne klauzule, a da prije i za vrijeme sklapanja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa.

14. Prema odredbi čl. 502.c. ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a. st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. U konkretnom slučaju riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, i to samo u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni.

13. Prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. navedenog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštitite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP-a obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

14. Iz sadržaja predmetnog ugovora i iskaza tužiteljice proizlazi da je tužiteljica sklopila s tuženikom ugovor o kreditu radi kupnje osobnog automobila za osobne potrebe. Zakon o zaštiti potrošača (NN 79/07) definira potrošača kao fizičku osobu koja sklapa pravni posao ili djelatnost na tržištu u svrhe koje nisu namijene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja. U tome je smislu tužiteljica potrošač iz čl. 3. st. 1. ZZP.

15. U konkretnom se slučaju tužiteljica poziva upravo na utvrđenje iz gore navedene presude kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio njezina prava kao potrošača i ujedno korisnika kredita, koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe sadržajno izražena na identičan način kao i ona koja je u st. I. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom. Nakon provedenog dokaznog postupka, ovaj je sud zaključio da su i ugovorne odredbe koje su predmet ovoga spora ništetne.

16. Naime, iz iskaza tužiteljice sud je utvrdio da ne stoji tvrdnja tuženika da je od tuženika primila informacije o promjenjivoj kamatnoj stopi jer je ona izjavila kako o tome nije bilo govora, da nije uopće bilo pregovaranja o tog odredbi, već je na potpis dobila gotov ugovor. Iz njezinog je iskaza sud utvrdio da tužiteljici prilikom ugovaranja nisu bili objašnjeni parametri koji utječu na visinu, odnosno promjenu visine kamatne stope na način da bi tužiteljica to mogla shvatiti ne samo gramatički, već i na formalnoj razini. Time ona nije pregovarala spornoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi pa nema elemenata za obaranje zakonske presumpcije iz čl. 81. st. 2. ZZP/03.

17. U ovom postupku nije utvrđeno općenito nepošteno ponašanje tuženika, nego je utvrđena nepoštenost (a time i ništetnost) pojedinih odredbi ugovora koji ugovor je sastavljen od strane tuženika, bez pojedinačnog pregovaranja s tužiteljem. Navedeno stoga što ugovorna odredba Ugovora o kreditu kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci tuženika nije razumljiva. Ovo, uz već navedeno kako predmetni ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, proizlazi i iz činjenice da predmetni ugovor ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, već je samo preopćenito, paušalno i neprecizno navedeno da se primjena vrši u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Tako određena odredba se ne može smatrati ni određenom ni odredivom. Naime, očito je da je promjena kamatne stope isključivo vezana uz jednostranu odluku tuženika, bez sudjelovanja druge strane (tužitelja), bez pregovora o toj promjeni, kao i bez jasnog i prosječnom potrošaču razumljivog određivanja koliko će tih promjena (do kraja otplate kredita, odnosno trajanja ugovora) biti, kada će te promjene nastati, iz kojeg razloga itd. Iz spisu priloženih dokaza ne proizlazi niti da bi takvo što bilo precizirano u aktima tuženika, odnosno tuženikovim Odlukama o izmjenama kamatnih stopa ili drugom aktu tuženika.

18. Tužiteljici je trebalo ponuditi (objasniti) razloge promjene kamatne stope, rizike ugovaranja valutne klauzule, pojedinačno o tome razgovarati i na taj mu način omogućiti, kao klijentu-potrošaču, da pristane na takve odredbe (koje jasno definiraju uvjete i razloge zbog kojih se kamatna stopa može mijenjati) i iskoristi neke od navedenih solucija, odnosno prigovoriti povećanju stope redovne kamate ili zatražiti okončanje ugovornog odnosa. Primjenom navedene ugovorne odredbe tuženik je izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu, što je suprotno čl. 247. ZOO-a koji propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a bitni sastojci su predmet i cijena (kamate također predstavljaju cijenu). Takva jednostrano određena ugovorna odredba protivna je i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg klijent (tužitelj) ima obvezu vratiti banci i cijena. Predmetna odredba u ugovor je unesena samo od strane tuženika, na koju odredbu tužiteljica nije mogla utjecati jer o njoj nije pojedinačno pregovarano, a ni u ugovoru tuženika nisu navedeni egzaktni parametri za promjenu kamatne stope ni metoda izračuna tih parametara, što sve čini predmetnu ugovornu odredbu suprotnu načelu savjesnosti i poštenja. Sve navedeno dovodi do zaključka da su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne.

19. Po čl. 295. ZOO-a opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva. Opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i, u pravilu, obvezuju kao i ove.

20. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora bio na snazi Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03 - dalje: ZZP/03) koji je također sadržavao odredbe o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima. Tako je odredbom čl. 81. st. 2. i 3. ZZP/03 bilo propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj. Nastavno, i odredba čl. 96. st. 1. ZZP/07 i dalje uređuje pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima.

21. Prema čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito: odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu.

22. Odredba čl. 84. ZZP-a propisuje da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Prema čl. 87. st. 1. ZZP-a nepoštena ugovorna odredba je ništava.

23. Po čl. 272. ZOO-a činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan.

24. Iz izvedenih dokaza, s obzirom na citirane zakonske odredbe, proizlazi da su odredbe o promjenjivosti ugovorne kamatne stope predmetnog ugovora o kreditu ništetne pa je sud zahtjev tužiteljice usvojio.

25. Prigovor zastare odbijen je kao neosnovan. Naime, prema shvaćanju Vrhovnog suda RH iz presude Rev-2245/17 od 20.03.2018., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 i zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (ovdje 13.6.2014.). Tužba u ovom postupku podnesena je 6.6.2019., zbog čega zastara nije nastupila.

26. Odluka o troškovima postupka donesena je po čl. 154. st. 1. ZPP, a trošak tužitelja odnosi se na zastupanje po odvjetniku po važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Dosuđen joj je trošak za sastav tužbe od 200,00 eura (tbr. 7/1), podnesaka od 4.10.2019., 17.12.2019. i 22.12.2020. od po 200,00 eura (tbr. 8/1), za zastupanje na ročištima na 19.6.2012. i 12.3.2021. po 200,00 eura (tbr.9/1), za zastupanje na ročištima 12.11.2024. i 10.12.2024. po 150,00 eura, za sastav žalbe 187,50 eura (tbr 10/1), ukupno 1.500,00 eura, što uvećano za PDV od 375,00 eura, trošak vještačenja od 199,08 eura i sudske pristojbe na tužbu od 53,09 eura, iznosi sveukupno 2.127,17 eura.

27. Zatezna kamata na parnični trošak dosuđena je po čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku.

Zagreb, 7. siječnja 2025.

Sudac:

Ivana Marangunić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u Dubrovniku. Žalba se predaje ovom sudu, u četiri istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa te presude.

DNA:

- punomoćniku tužiteljice

- punomoćniku tuženika