REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 17-P-6329/2022-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ivani Marangunić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice BĆM iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]), koju zastupa Zoran Horvatić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6 (OIB:14036333877), kojega zastupa Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 4. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika obiju parničnih stranaka, 7. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 2., 3. i 4. Ugovora o kreditu broj 466-134/2008, zaključen 23.5.2008. između tužiteljice i tuženika, solemniziran kod Javnog bilježnika Željke Horvat Pernar, iz Zagreba, Savska 9 pod brojem OV- 6436/2008 od 26.5.2008., u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF, i to dio koji glasi:

Članak 2. „…iznosa od 21.930,00 CHF(dvadesetjednatisućadevetstotrideset švicarskih franaka) prema srednjem tečaju za CHF...“

Članak 3. „...Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF...“

Članak 4. „...u kunskoj protuvrijednosti 325,65 CHF (tristodvadesetpet švicarskihfranaka i 65/100) obračunatih po srednjem tečaju za CHF....“

II Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužiteljici iznos od 4.610.68 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos:

-0,22 EUR tekućom od 18.06.2008. do isplate

-0,51 EUR tekućom od 01.10.2008. do isplate

-16,30 EUR tekućom od 05.11.2008. do isplate,

-5,72 EUR tekućom od 02.12.2008. do isplate

-19,34 EUR tekućom od 03.01.2009. do isplate,

-21,43 EUR tekućom od 04.02.2009. do isplate,

-22,37 EUR tekućom od 04.03.2009. do isplate,

-19,77 EUR tekućom od 04.04.2009. do isplate,

-20,57 EUR tekućom od 05.05.2009. do isplate,

-16,54 EUR tekućom od 05.06.2009. do isplate,

-13,57 EUR tekućom od 03.07.2009. do isplate,

-14,36 EUR tekućom od 04.08.2009. do isplate,

-15,92 EUR tekućom od 05.09.2009. do isplate,

-15,79 EUR tekućom od 03.10.2009. do isplate,

-14,20 EUR tekućom od 03.11.2009. do isplate,

-17,17 EUR tekućom od 04.12.2009. do isplate,

-19,55 EUR tekućom od 05.01.2010. do isplate,

-22,93 EUR tekućom od 05.02.2010. do isplate,

-22,16 EUR tekućom od 04.03.2010. do isplate

-26,75 EUR tekućom od 03.04.2010. do isplate,

-25,88 EUR tekućom od 05.05.2010. do isplate,

-27,58 EUR tekućom od 03.06.2010. do isplate,

-42,27 EUR tekućom od 06.07.2010. do isplate,

-36,55 EUR tekućom od 01.08.2010. do isplate,

-48,49 EUR tekućom od 04.09.2010. do isplate,

-45,30 EUR tekućom od 05.10.2010. do isplate,

-40,16 EUR tekućom od 06.11.2010. do isplate,

-51,00 EUR tekućom od 04.12.2010. do isplate,

-64,79 EUR tekućom od 04.01.2011. do isplate,

-55,03 EUR tekućom od 02.02.2011. do isplate,

-58,78 EUR tekućom od 04.03.2011. do isplate

-54,42 EUR tekućom od 05.04.2011. do isplate,

-55,22 EUR tekućom od 03.05.2011. do isplate,

-73,67 EUR tekućom od 02.06.2011. do isplate,

-75,46 EUR tekućom od 05.07.2011. do isplate,

-89,42 EUR tekućom od 30.07.2011. do isplate,

-82,96 EUR tekućom od 03.09.2011. do isplate,

-74,29 EUR tekućom od 04.10.2011. do isplate,

-73,36 EUR tekućom od 03.11.2011. do isplate,

-72,70 EUR tekućom od 02.12.2011. do isplate,

-76,83 EUR tekućom od 04.01.2012. do isplate,

-80,44 EUR tekućom od 02.02.2012. do isplate,

-80,92 EUR tekućom od 02.03.2012. do isplate

-78,42 EUR tekućom od 03.04.2012. do isplate,

-80,11 EUR tekućom od 03.05.2012. do isplate,

-81,26 EUR tekućom od 05.06.2012. do isplate,

-79,32 EUR tekućom od 04.07.2012. do isplate,

-79,83 EUR tekućom od 04.08.2012. do isplate,

-78,38 EUR tekućom od 04.09.2012. do isplate,

-75,28 EUR tekućom od 03.10.2012. do isplate,

-78,63 EUR tekućom od 03.11.2012. do isplate,

-13,75 EUR tekućom od 04.12.2012. do isplate,

-14,00 EUR tekućom od 04.01.2013. do isplate,

-12,88 EUR tekućom od 02.02.2013. do isplate,

-12,50 EUR tekućom od 02.03.2013. do isplate

-13,92 EUR tekućom od 03.04.2013. do isplate,

-13,11 EUR tekućom od 03.05.2013. do isplate,

-69,94 EUR tekućom od 05.06.2013. do isplate,

-69,78 EUR tekućom od 04.07.2013. do isplate,

-71,38 EUR tekućom od 02.08.2013. do isplate,

-73,96 EUR tekućom od 06.09.2013. do isplate,

-77,52 EUR tekućom od 06.10.2013. do isplate,

-1.826,02 EUR tekućom od 01.11.2013. do isplate, sve za razdoblje do 31.7.2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1.8.2015. do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2024. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.

III Nalaže se tuženiku da u 15 dana naknadi tužiteljici parnični trošak od 1.500,00 eura sa zateznom kamatom od 8.1.2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je 23.5.2008. zaključila s tuženikom ugovor o kreditu br. 466-134/2008, kojim joj je odobren iznos kredita od 21.930,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, s rokom otplate od 84 mjesečne rate u jednakim mjesečnim anuitetima od po 325,66 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke važećem na dan plaćanja. Tužiteljica podnosi tužbu smatrajući da su tim ugovorom povrijeđena prava nje kao potrošača, time što je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe koje se odnose na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica - švicarski franak. Pritom se poziva na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda RH Pž-7129/13 od 4.7.2014. i Pž-7129/13 i odredbe Zakona o zaštiti potrošača. Nakon provedenog vještačenja, od tuženika traži isplatu iznosa na ime preplaćenoga po osnovi ništetne odredbe o valutnoj kaluzuli, kao u izreci.

2. Tuženik je osporio osnovu i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva, ne sporeći zaključenje Ugovora o kreditu na koji se poziva tužiteljica niti sadržaj toga ugovora. Tužiteljica je prilikom sklapanja ugovora o kreditu mogla slobodno izabrati jednu od više opcija ugovora o kreditu (ugovor s valutnom klauzulom u eurima, CHF ili u HRK), a odabrala je ovaj sporni kao, očito, za nju najpovoljniji. Sam odabir između ponuđenih opcija predstavlja pojedinačno pregovaranje o ugovornim odredbama. Tuženik osporava da je sporna odredba nedopuštena i nepoštena, a tuženik je postupao u skladu sa zakonom i u dobroj vjeri. Tvrdi da je tužiteljicu obavijestio o svim eventualnim rizicima valutnih klauzula. Osporava visinu zahtjeva, zatraženi tijek kamate, ističe prigovor zastare i predlaže zahtjev odbiti.

3. Tijekom postupka sud je pročitao Ugovor o kreditu br. 2402006-466-134/2008, otplatnu tablicu, prometnu karticu po kreditu i drugu dokumentaciju u spisu, proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o., Zagreb i saslušao tužiteljicu. Ocjenom izvedenih dokaza po čl. 8. Zakona o parničnom postupku utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan.

4. Nije sporno da su tuženik kao kreditor i tužiteljica kao korisnik kredita 23.5.2008. zaključili ugovor o kreditu u valuti švicarskog franka te da je riječ o kreditu s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom u skladu s odlukom tuženika o kamatnim stopama.

5. Sporno je, jesu sporne odredbe o valutnoj klauzuli bile u skladu s odredbama zakona koje su uređivale pitanja zaštite potrošača, odnosno potrošačkog kreditiranja te jesu li kao takve bile u skladu s općim odredbama i načelima obveznog prava koje se tiču zasnivanja ovakve vrste obveza, odnosno je li riječ o ništetnim odredbama. Sporna je i visina zahtjeva te je li tužiteljičina tražbina zastarjela.

6. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je presudom P-1401/12 od 4.7.2013. utvrdio da je ovdje tuženik u razdoblju od 1.6.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima u kojima su korištene ništetne i nepoštene odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica i švicarski franak te u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita ugovaranjem redovne kamatne stope koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima primjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih paramatara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu potrošača.

7. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/17 od 14.6.2018. potvrđena je presuda P-1401/12 u odnosu na ovdje tuženika i u dijelu koji se odnosi na nedopuštenost odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi jer je utvrđeno da je i tuženik u ranije navedenom razdoblju povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije sklapanja ugovora kao trgovac nije u cijelosti informirao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Time je postupio protivno odredbama iz čl. 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača (NN 86/03), a nadalje od 7.8.2007.-31.12.2008. protivno odredbama iz čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN 97/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09).

8. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 3.9.2019. donio presudu Revt-2221/18 kojom je, između ostaloga, odbijena revizija tuženika protiv presude VTSRH Pž- 6632/17 od 14.6.2018. u dijelu kojim je potvrđena presuda TS u Zagrebu u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ranije opisano ugovaranje valutne klauzule i redovne kamatne stope koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu na taj način promjenjiva i valutne klauzule.

9. Po čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15), koji je na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete uzrokovane postupanjem tuženika (također i odredba čl. 138.a ZZP/07).

10. Prema odredbi čl. 502.c. ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a. st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. U konkretnom slučaju riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, i to samo u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni.

11. Iz sadržaja predmetnog ugovora i iskaza tužiteljice proizlazi da je tužiteljica sklopila s tuženikom ugovor o kreditu radi kupnje automobila u osobne svrhe. Tuženik nije tvrdio ni dokazao suprotno. Zakon o zaštiti potrošača (NN 79/07) definira potrošača kao fizičku osobu koja sklapa pravni posao ili djelatnost na tržištu u svrhe koje nisu namijene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja (čl. 3.st.1.). U tome je smislu tužiteljica potrošač iz čl. 3.st.1. ZZP.

12. U konkretnom slučaju tužiteljica se poziva upravo na utvrđenja iz gore navedene presude donesene u kolektivnom sporu, kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio prava tužitelja kao potrošača i ujedno korisnika kredita, koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe sadržajno izražena na identičan način kao i ona koja je u st. I. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom. U ovom je postupku sud, nakon provedenog dokaznog postupka zaključio da su i ugovorne odredbe koje su predmet ovoga spora ništetne.

13. Naime, iskaz tužiteljice, kojega je sud u cijelosti prihvatio smatrajući ga istinitim i uvjerljivim, potvrđuje njezine tvrdnje iz postupka: tužiteljica je ugovor sklopila radi kupnje automobila, iz auto-kuće upućena je u banku tuženika uz objašnjenje da s njima imaju ugovor, a u banci su joj, suprotno tvrdnjama tuženika, ponudili samo kredit s valutnom klauzulom u CHF. Tužiteljica je negirala da joj je posebno objašnjavan rizik koji nosi valutna klauzula za konkretan ugovor, navodeći da su se pregovori odnosili za razdoblje otplate i visinu rate. Tuženik, koji je odustao od prijedloga da se sasluša njegova djelatnica UĆM, nije dokazao suprotno.

14. Iz svega navedenog sud je utvrdio da tuženik nije informirao tužiteljicu o specifičnim rizicima koje nosi valuta CHF: rizik „valute utočišta“ (siguran za tuženika kao ulagača jer nema rizika bitnog smanjenja njegove vrijednosti, a rizičan za potrošača jer postoji mogućnost povećanja njegove vrijednosti i rizik zbog činjenice da HNB ne provodi politiku stabilnog tečaja HRK prema valuti CHF, dok provodi politiku stabilnog tečaja HRK prema valuti EUR. Predmetni je ugovor sklopljen u razdoblju obuhvaćenom ranije navedenim presudama donesenim u kolektivnom sporu, tužiteljica se na te odluke pozvala, a tuženik nije dokazao postojanje posebnih okolnosti iz kojih bi se moglo zaključiti da odluke donesene u kolektivnom sporu nisu primjenjive na konkretan slučaj. U ovom postupku nije utvrđeno općenito nepošteno ponašanje tuženika, nego je utvrđena nepoštenost (a time i ništetnost) pojedinih odredbi ugovora koji ugovor je sastavljen od strane tuženika, bez pojedinačnog pregovaranja s tužiteljem.

15. Slijedom navedenog, presudom donesenom u spomenutom kolektivnom sporu za koju je ovaj sud vezan, sud nalazi utvrđenim osnovu tužbenog zahtjeva, koja se ogleda u činjenici da je tuženik, iskoristivši činjenicu da nije bilo propisa koji mu je to nalagao, tužiteljici kao potrošaču nametnuo ugovorne odredbe koje ga stavljaju u neravnopravni položaj, a te su odredbe uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na njezinu štetu.

16. Kako su odredbe spornog ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula, to se te odredbe ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svoje tražbine na temelju tih ugovornih odredbi. Zato je tuženik po čl. 323. ZOO dužan vratiti tužiteljici ono što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnima. Tužiteljica, dakle, ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta, i to kao razliku između iznosa kojega je platila na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF.

17. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o., Zagreb.

18. Iz nalaza proizlazi da je u utuženom razdoblju visina tako obračunate tražbine tužiteljice iz razlike između tečaja za CHF primijenjenog kod otplate na dan dospijeća i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita iznosi 4.610,68 eura, sve pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita u CHF bio u primjeni tečaj CHF na dan isplate kredita.

19. Ako se u obzir uzmu i tzv. negativne tečajne razlike, iznos koji je tužiteljica manje platila posljedično padu tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, tužiteljičina preplata po osnovi valutne klauzule iznosi 1,80 eura manje, dakle ukupnan iznos više plaćenog iznosa slijedom promjene tečaja na više i na niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita iznosi 4.608,88 eura.

20. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka jer ga je ocijenio objektivnim, jasnim, sačinjen je na temelju sve relevantne dokumentacije, a ni parnične stranke nisu imale primjedbi ni prigovora na konačni izračun, odnosno računsku točnost. Vještak je sve preplate izrazio i po mjesecima, a tužiteljica je u skladu s rezultatima vještačenja postavila svoj zahtjev, podneskom od 2.12.2024., i to prema varijanti u kojoj u obzir nisu uzete i negativne tečajne razlike. Sud nije prihvatio tuženikov prigovor kojim traži da se u obzir uzmu i ove razlike jer je njegov zahtjev prema tužiteljici neosnovan. Naime, tužiteljica tijekom otplatnog razdoblja na temelju ništetnih odredbi nije primila od tuženika ništa, pa ne postoji niti njezina obveza vraćanja zahtijevanog iznosa tuženiku, odnosno prebijanja ovih iznosa.

21. Tuženikov prigovor zastare nije osnovan. Naime, prema shvaćanju Vrhovnog suda RH iz presude Rev-2245/17 od 20.03.2018., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 i zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (konkretno 14.6.2018.). Kako je tužba podnesena 28.11.2022., zastara nije nastupila. Prilikom donošenja takvog shvaćanja posebice se imalo na umu postojanje znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od pet godina, neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (čl. 328. ZOO/05).

22. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 1114. ZOO-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a, od dana kada je tužiteljica platila više zaračunate iznose na ime redovnih kamata, s obzirom da se tuženika, koji je sastavio predmetne, nepoštene odredbe, ne može smatrati poštenim stjecateljem. Slijedi stoga da mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate iznosa većeg od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada.

23. Odluka o troškovima postupka donesena je po čl. 154. 154., 155. ZPP-a. Tužiteljici su dosuđeni troškovi zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, i to: trošak za sastav tužbe 200,00 eura (tbr 7/1), za sastav podnesaka od 19.2.2023., 3.7.2024., po 200,00 eura (tbr 8/1), za zastupanje na ročištima 19.3.2024. i 4.12.2024. po 200,00 eura (tbr 9/1), ukupno 1.000,00 eura, što uvećano za PDV 25 % od 250,00 eura, trošak vještačenja od 250,00 eura iznosi 1.500,00 eura. Trošak podneska od 2.12.2024. nije joj dosuđen po čl. 155. ZPP-a jer je dostavljen neposredno prije održavanja ročišta i nije bio potreban za vođenje parnice. Trošak sudske pristojbe također nije dosuđen jer nema dokaza da je tužiteljica pristojbu na tužbu platila prilikom podnošenja tužbe. Kasnijim Zakonom o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama (NN 51/23), kojim je u čl. 11. st. 1. toč. 5. izmijenjena točka 20. na način da su i tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa oslobođeni plaćanja sudskih pristojbi, tužiteljica, koja je postupak pokrenula upravo na temelju pravomoćne sudske presude, oslobođena je plaćanja pristojbi.

24. Zatezna kamata dosuđena je po čl. 29. st. 2. ZOO, a kamata na parnični trošak po čl. 151. st. 3. ZPP-a od dana donošenja presude do isplate.

Zagreb, 7. siječnja 2025.

Sudac:

Ivana Marangunić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude. O žalbi, koja se podnosi pismeno u 4 primjeraka ovom sudu, odlučuje županijski sud.

DNA:

- punomoćniku tužiteljice

- punomoćniku tuženika