REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: 17-P-1961/2020-43
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ivani Marangunić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja IČ iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]), kojega zastupa Ivan Vuković, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Erste & Steiermaerkische Bank d.d., [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]), kojega zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 3. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika obiju parničnih stranaka, 7. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160 / 51400607-5102572737, solemniziranog po Javnom bilježniku Vesne Pučar iz Zagreba, dana 19.08.2005. godine, pod posl. brojem solemnizacije OU- 838/05, sklopljenog između tužitelja IČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u valuti švicarski franak.
II Utvrđuje se postojanje tražbine tužitelja prema tuženiku u iznosu od 6.081,54 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, i to na:
-na iznos od 0,66 eur od 1.10.2005. do isplate,
-na iznos od 0,19 eur do 1.11.2005. do isplate,
-na iznos od 0,16 eur od 1.1.2006. do isplate,
-na iznos od 9,63 eur od 1.11.2008. do isplate,
-na iznos od 13,15 eur od 1.1.2009. do isplate,
-na iznos od 14,58 eur od 1.2.2009. do isplate,
-na iznos od 16,03 eur od 1.3.2009. do isplate,
-na iznos od 11,71 eur od 1.4.2009. do isplate,
-na iznos od 11,54 eur od 1.5.2009. do isplate,
-na iznos od 6,77 eur od 1.6.2009. do isplate,
-na iznos od 1,18 eur od 1.7.2009. do isplate,
-na iznos od 3,48 eur od 1.8.2009. do isplate,
-na iznos od 7,53 eur od 1.9.2009. do isplate,
-na iznos od 3,59 eur od 1.10.2009. do isplate,
-na iznos od 3,20 eur od 1.11.2009. do isplate,
-na iznos od 7,89 eur od 1.12.2009. do isplate,
-na iznos od 11,65 eur od 1.1.2010. do isplate,
-na iznos od 16,85 eur od 15.2.2010. do isplate,
-na iznos od 16,04 eur od 15.3.2010. do isplate,
-na iznos od 21,29 eur od 15.4.2010. do isplate,
-na iznos od 29,21 eur od 17.5.2010. do isplate,
-na iznos od 28,33 eur od 16.6.2010. do isplate,
-na iznos od 46,52 eur od 1.7.2010. do isplate,
-na iznos od 41,54 eur od 1.8.2010. do isplate,
-na iznos od 59,86 eur od 1.9.2010. do isplate,
-na iznos od 50,77 eur od 1.10.2010. do isplate,
-na iznos od 42,68 eur od 1.11.2010. do isplate,
-na iznos od 65,96 eur od 1.12.2010. do isplate,
-na iznos od 77,83 eur od 1.1.2011. do isplate,
-na iznos od 68,94 eur od 1.2.2011. do isplate,
-na iznos od 71,68 eur od 1.3.2011. do isplate,
-na iznos od 64,24 eur od 1.4.2011. do isplate,
-na iznos od 65,07 eur od 1.5.2011. do isplate,
-na iznos od 88,10 eur od 1.6.2011. do isplate,
-na iznos od 91.98 eur od 1.7.2011. do isplate,
-na iznos od 118,68 eur od 1.8.2011. do isplate,
-na iznos od 95,20 eur od 12.9.2011. do isplate,
-na iznos od 93,94 eur od 1.10.2011. do isplate,
-na iznos od 92,81 eur od 1.11.2011. do isplate,
-na iznos od 91,35 eur od 1.12.2011. do isplate,
-na iznos od 91,35 eur od 1.1.2012. do isplate,
-na iznos od 102,76 eur od 1.2.2012. do isplate,
-na iznos od 102,90 eur od 1.3.2012. do isplate,
-na iznos od 99,14 eur od 1.4.2012. do isplate,
-na iznos od 100,37 eur od 1.5.2012. do isplate,
-na iznos od 102,69 eur od 1.6.2012. do isplate,
-na iznos od 100,49 eur od 1.7.2012. do isplate,
-na iznos od 100,65 eur od 1.8.2012. do isplate,
-na iznos od 98,54 eur od 1.9.2012. do isplate,
-na iznos od 94,35 eur od 1.10.2012. do isplate,
-na iznos od 99,17 eur od 1.11.2012. do isplate,
-na iznos od 100,55 eur od 1.12.2012. do isplate,
-na iznos od 100,65 eur od 1.1.2013. do isplate,
-na iznos od 93,67 eur od 1.2.2013. do isplate,
-na iznos od 98,16 eur od 1.3.2013. do isplate,
-na iznos od 99,38 eur od 1.4.2013. do isplate,
-na iznos od 96,69 eur od 1.5.2013. do isplate,
-na iznos od 89,12 eur od 1.6.2013. do isplate,
-na iznos od 86,13 eur od 1.7.2013. do isplate,
-na iznos od 89,24 eur od 1.8.2013. do isplate,
-na iznos od 92,42 eur od 1.9.2013. do isplate,
-na iznos od 98,27 eur od 1.10.2013. do isplate,
-na iznos od 95,45 eur od 1.11.2013. do isplate,
-na iznos od 96,98 eur od 1.12.2013. do isplate,
-na iznos od 98,03 eur od 1.1.2014. do isplate,
-na iznos od 99,65 eur od 1.2.2014. do isplate,
-na iznos od 101,42 eur od 1.3.2014. do isplate,
-na iznos od 100,17 eur od 1.4.2014. do isplate,
-na iznos od 97,91 eur od 1.5.2014. do isplate,
-na iznos od 96,79 eur od 1.6.2014. do isplate,
-na iznos od 97,76 eur od 1.7.2014. do isplate,
-na iznos od 100,92 eur od 4.8.2014. do isplate,
-na iznos od 102,65 eur od 2.9.2014. do isplate,
-na iznos od 104,48 eur od 1.10.2014. do isplate,
-na iznos od 105,68 eur od 1.11.2014. do isplate,
-na iznos od 107,69 eur od 1.12.2014. do isplate,
-na iznos od 107,43 eur od 5.1.2015. do isplate,
-na iznos od 108,08 eur od 1.2.2015. do isplate,
-na iznos od 108,08 eur od 4.3.2015. do isplate,
-na iznos od 108,08 eur od 2.4.2015. do isplate,
-na iznos od 108,08 eur od 1.5.2015. do isplate,
-na iznos od 108,08 eur od 3.6.2015. do isplate,
-na iznos od 108,08 eur od 2.7.2015. do isplate,
-na iznos od 108,08 eur od 11.8.2015. do isplate,
-na iznos od 108,08 eur od 1.9.2015. do isplate, i to do 31.prosinca 2007. po stopi iz čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.
III Utvrđuje se postojanje tražbine tuženika prema tužitelju u iznosu od 475,33 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, i to:
-na iznos od 0,11 eur od 2.12.2005.,
-na iznos od 2,22 eur od 2.2.2006.
-na iznos od 6,22 eur od 2.3.2006.
-na iznos od 8,24 eur od 2.4.2006.
-na iznos od 7,47 eur od 2.5.2006.
-na iznos od 6,73 eur od 2.6.2006.
-na iznos od 8,20 eur od 2.7.2006.
-na iznos od 8,66 eur od 2.8.2006.
-na iznos od 6,08 eur od 2.9.2006.
-na iznos od 6,92 eur od 2.10.2006.
-na iznos od 6,77 eur od 2.11.2006.
-na iznos od 7,97 eur od 2.12.2006.
-na iznos od 11,37 eur od 2.1.2007.
-na iznos od 13,66 eur od 2.2.2007.
-na iznos od 12,59 eur od 2.3.2007.
-na iznos od 13,21 eur od 2.4.2007.
-na iznos od 19,00 eur od 2.5.2007.
-na iznos od 20,42 eur od 2.6.2007.
-na iznos od 22,30 eur od 2.7.2007.
-na iznos od 22,29 eur od 2.8.2007.
-na iznos od 19,72 eur od 2.9.2007.
-na iznos od 23,54 eur od 2.10.2007.
-na iznos od 23,63 eur od 2.11.2007.
-na iznos od 20,95 eur od 2.12.2007.
-na iznos od 21,24 eur od 2.1.2008.
-na iznos od 15,99 eur od 2.2.2008.
-na iznos od 11,75 eur od 2.3.2008.
-na iznos od 7,97 eur od 2.4.2008.
-na iznos od 16,85 eur od 2.5.2008.
-na iznos od 19,32 eur od 2.6.2008.
-na iznos od 16,62 eur od 2.7.2008.
-na iznos od 21,99 eur od 2.8.2008.
-na iznos od 20,78 eur od 2.9.2008.
-na iznos od 15,48 eur od 2.10.2008.
-na iznos od 9,47 eur od 2.12.2008., sve do isplate, i to do 31.prosinca 2007. po stopi iz čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.
IV. Međusobne tražbine parničnih stranaka se prebijaju i tražbina tuženika od 475,33 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom iz st. III. izreke ove presude se gasi.
V. Nalaže se tuženiku da plati tužitelju 5.606,21 eura sa zakonskom zateznom kamatom, i to:
-na iznos od 0,70 eura od 2.11.2010.,
-na iznos od 65,96 eura od 2.12.2010.
-na iznos od 77,83 eura od 2.1.2011.
-na iznos od 68,94 eura od 2.2.2011.
-na iznos od 71,68 eura od 2.3.2011.
-na iznos od 64,24 eura od 2.4.2011.
-na iznos od 65,07 eura od 2.5.2011.
-na iznos od 88,10 eura od 2.6.2011.
-na iznos od 91,98 eura od 2.7.2011.
-na iznos od 118,68 eura od 2.8.2011.
-na iznos od 95,20 eura od 2.9.2011.
-na iznos od 93,94 eura od 2.10.2011.
-na iznos od 92,81 eura od 2.11.2011.
-na iznos od 91,35 eura od 2.12.2011.
-na iznos od 96,74 eura od 2.1.2012.
-na iznos od 102,76 eura od 2.2.2012.
-na iznos od 102,90 eura od 2.3.2012.
-na iznos od 99,14 eura od 2.4.2012.
-na iznos od 100,37 eura od 2.5.2012.
-na iznos od 102,69 eura od 2.6.2012.
-na iznos od 100,49 eura od 2.7.2012.
-na iznos od 100,65 eura od 2.8.2012.
-na iznos od 98,54 eura od 2.9.2012.
-na iznos od 94,35 eura od 2.10.2012.
-na iznos od 99,17 eura od 2.11.2012.
-na iznos od 100,55 eura od 2.12.2012.
-na iznos od 100,65 eura od 2.1.2013.
-na iznos od 93,67 eura od 2.2.2013.
-na iznos od 98,16 eura od 2.3.2013.
-na iznos od 99,38 eura od 2.4.2013.
-na iznos od 96,69 eura od 2.5.2013.
-na iznos od 89,12 eura od 2.6.2013.
-na iznos od 86,13 eura od 2.7.2013.
-na iznos od 89,24 eura od 2.8.2013.
-na iznos od 92,42 eura od 2.9.2013.
-na iznos od 98,27 eura od 2.10.2013.
-na iznos od 95,45 eura od 2.11.2013.
-na iznos od 96,98 eura od 2.12.2013.
-na iznos od 98,03 eura od 2.1.2014.
-na iznos od 99,65 eura od 2.2.2014.
-na iznos od 101,42 eura od 2.3.2014.
-na iznos od 100,17 eura od 2.4.2014.
-na iznos od 97,91 eura od 2.5.2014.
-na iznos od 96,79 eura od 2.6.2014.
-na iznos od 97,76 eura od 2.7.2014.
-na iznos od 100,92 eura od 2.8.2014.
-na iznos od 102,65 eura od 2.9.2014.
-na iznos od 104,48 eura od 2.10.2014.
-na iznos od 105,68 eura od 2.11.2014.
-na iznos od 107,69 eura od 2.12.2014.
-na iznos od 107,43 eura od 2.1.2015.
-na iznos od 108,08 eura od 2.2.2015.
-na iznos od 108,08 eura od 2.3.2015.
-na iznos od 108,08 eura od 2.4.2015.
-na iznos od 108,08 eura od 2.5.2015.
-na iznos od 108,08 eura od 2.6.2015.
-na iznos od 108,08 eura od 2.7.2015.
-na iznos od 108,08 eura od 2.8.2015.
-na iznos od 108,08 eura od 2.9.2015.
-na iznos od 108,08 eura od 2.10.2015.
-na iznos od 108,08 eura od 2.11.2015.
-na iznos od 108,08 eura od 2.12.2015., sve do isplate, i to do 31. prosinca 2007. po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.
VI. Nalaže se tuženiku da u 15 dana naknadi tužitelju parnični trošak od 2.721,84 eura sa zateznom kamatom od 8.1.2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je 19.8.2005. zaključio s tuženikom ugovor o kreditu br. 2402006-1031262160/51400607-5102572737, kojim mu je odobren iznos kredita od 46.571,43 CHF u kunskoj protuvrijednosti, s rokom otplate od 120mjesečnih rata, uz primjenu promjenjive kamatne stope prema jednostranoj odluci kreditora, koja je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 5,39% godišnje. Tužitelj podnosi tužbu smatrajući da su tim ugovorom povrijeđena prava njega kao potrošača, time što je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe one uz koje je glavnica vezana za švicarski franak. Pritom se poziva na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda RH Pž-7129/13 od 4.7.2014. i Pž-7129/13 i odredbe Zakona o zaštiti potrošača. Nakon provedenog vještačenja, od tuženika traži isplatu iznosa na ime preplaćenoga po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, kao u izreci.
2. Tuženik je osporio osnovu i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva, ne sporeći zaključenje Ugovora o kreditu na koji se poziva tužitelj niti sadržaj toga ugovora. Ističe prigovor zastare. Osporava tužitelju svojstvo potrošača jer je razvidno da je predmetni kredit bio namijenjen poduzetničkoj (turističkoj) djelatnosti tužitelja. Tužitelju su bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora tako da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica veže za valutu CHF i tuženik ga je upozoravao i informirao o valutnoj klauzuli na više različitih načina, što je vidljivo i iz ugovora u spisu. Ukoliko sud ipak utvrdi ništetnom pobijanu odredbu o valutnoj klauzuli, tuženik izjavljuje prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta od 3.581,44 kn (sada 475,34 eura). Predlaže zahtjev tužitelja odbiti.
3. Tijekom postupka sud je pročitao Ugovor o kreditu br. otplatnu tablicu, prometnu karticu po kreditu i drugu dokumentaciju u spisu, proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darfin d.o.o., Zagreb i saslušao tužitelja. Ocjenom izvedenih dokaza po čl. 8. Zakona o parničnom postupku utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan.
4. Nije sporno da su tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita 19.8.2005. zaključili ugovor o kreditu u valuti švicarskog franka te da je riječ o kreditu s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom u skladu s Odlukom tuženika o kamatnim stopama.
5. Sporno je, jesu sporne odredbe o valutnoj klauzuli bile u skladu s odredbama zakona koje su uređivale pitanja zaštite potrošača, odnosno potrošačkog kreditiranja te jesu li kao takve bile u skladu s općim odredbama i načelima obveznog prava koje se tiču zasnivanja ovakve vrste obveza, odnosno je li riječ o ništetnim odredbama. Sporna je i visina zahtjeva, je li tužitelj potrošač te je li tužiteljeva tražbina zastarjela.
6. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je presudom P-1401/12 od 4.7.2013. utvrdio da je ovdje tuženik u razdoblju od 1.6.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima u kojima su korištene ništetne i nepoštene odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica i švicarski franak te u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita ugovaranjem redovne kamatne stope koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima primjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih paramatara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu potrošača.
7. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/17 od 14.6.2018. potvrđena je presuda P-1401/12 u odnosu na ovdje tuženika i u dijelu koji se odnosi na nedopuštenost odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi jer je utvrđeno da je i tuženik u ranije navedenom razdoblju povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije sklapanja ugovora kao trgovac nije u cijelosti informirao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Time je postupio protivno odredbama iz čl. 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača (NN 86/03), a nadalje od 7.8.2007.-31.12.2008. protivno odredbama iz čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN 97/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09).
8. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 3.9.2019. donio presudu Revt-2221/18 kojom je, između ostaloga, odbijena revizija tuženika protiv presude VTSRH Pž- 6632/17 od 14.6.2018. u dijelu kojim je potvrđena presuda TS u Zagrebu u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ranije opisano ugovaranje valutne klauzule i redovne kamatne stope koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu na taj način promjenjiva i valutne klauzule.
9. Po čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15), koji je na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete uzrokovane postupanjem tuženika (također i odredba čl. 138.a ZZP/07).
10. Prema odredbi čl. 502.c. ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a. st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. U konkretnom slučaju riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, i to samo u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni.
11. Iz sadržaja predmetnog ugovora i iskaza tužiteljice proizlazi da je tužitelj sklopio s tuženikom ugovor o kreditu radi kupnje nekretnine (apartmana u Novalji) prije svega za osobne potrebe, da je s obitelji tako i koristio apartman prvih pet godina, da je s vremenom, s obzirom na kratak period korištenja od oko 14 dana godišnje, apartman počeo iznajmljivati, i to činio do 2017. ili 2018.
12. Iz odgovora Turističke zajednice Grada Novalje sudu (list 316 spisa) utvrđeno je da je tužitelj 8.7.2008. ishodio rješenje o odobrenju pružanja ugostiteljskih usluga smještaja u domaćinstvu, koje je bilo aktivno do 31.8.2020. Zakon o zaštiti potrošača (NN 79/07) definira potrošača kao fizičku osobu koja sklapa pravni posao ili djelatnost na tržištu u svrhe koje nisu namijene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja (čl. 3. st. 1.). Iz odgovora Porezne uprave utvrđeno je da je tužitelj u istom razdoblju bio obveznik predujma poreza i prireza na dohodak od iznajmljivanja, koji se utvrđuje paušalno (list 459 spisa).
13. Neovisno o tome što je tužitelj nekretninu kupljenu sredstvima kredita naknadno počeo i iznajmljivati, po ocjeni suda veza između predmetnog ugovora i činjenice da je nekretnina u razdoblju od 2008. do 2020.g. iznajmljivana, uz osobno korištenje, marginalna je. Iz izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužitelj ugovor sklopio dominantno kako bi zadovoljio osobne potrebe sebe i članova obitelji za smještajem u vlastitoj nekretnine na moru za vrijeme godišnjeg odmora. U tome je smislu tužitelj potrošač iz čl. 3. st. 1. ZZP.
14. U konkretnom slučaju tužitelj se poziva upravo na utvrđenje iz gore navedene presude kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio prava tužitelja kao potrošača i ujedno korisnika kredita, koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe sadržajno izražena na identičan način kao i ona koja je u st. I. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom. U ovom je postupku sud, nakon provedenog dokaznog postupka zaključio da su i ugovorne odredbe koje su predmet ovoga spora ništetne.
15. Naime, iz iskaza tužitelja, kojega je sud u cijelosti prihvatio smatrajući ga istinitim i uvjerljivim, sud je utvrdio da se on ne sjeća je li od tuženika prilikom sklapanja ugovora o kreditu primio brošure ili letke, niti se sjeća je li mogao birati između više različitih vrsti kredita. Sjeća se samo da je što prije želio riješiti kredit radi kupnje nekretnine. Ovo je, s obzirom na protek vremena, uvjerljivo i logično.
16. Tuženik je, radi dokazivanja tvrdnje da je tužitelju u dovoljnoj mjeri bilo pojašnjeno značenje ugovaranja odredbe kojom se glavnica kredita veže uz valutu CHF predložio saslušati svjedoke ĐČ, voditeljicu Službe upravljanja ciljanim proizvodima, koja je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora bila zadužena za nadzor i koordinaciju rada zastupnika tuženika vezano za ugovaranje kredita ovakve vrste i ĆČ, koja je ugovarala ovaj kredit s tužiteljem. Sud je odbio prijedlog da se sasluša svjedok KČ koja, i prema navodima tuženika, nije izravno sudjelovala u pregovorima vezanim za sklapanje predmetnog ugovora o kreditu, a njezina općenita saznanja o radu djelatnika banke nisu dokaz na temelju kojih bi se ove konkretne činjenice mogle utvrditi.
17. Svjedok ĆČ ustvrdila je da je ona vrlo vjerojatno osoba koja je pregovarala s tužiteljem i da je obrađivala njegov kreditni zahtjev, iako nije potpuno sigurna u to. Prirodno je i razumljivo da se tužitelja osobno nije mogla sjetiti, radi čega je općenito iskazivala o tome da su se u ovakvim slučajevima klijentima računale visine rate za željeni kredit, uz naglasak da se isplaćuju u kunama, a anuiteti u budućnosti ovise o tečaju strane valute i eventualnoj promjeni kamate. Iskazala je i kako u banci nisu favorizirali određeni kredit, no da su imali promotivne letke u kojima je bilo objašnjeno što znači valutna klauzula i kretanje valuta u prošlosti. Naglasila je da su valuti u CHF u to vrijeme bili popularni jer je rata bila povoljna i povoljnija kamata, zbog čega su ih klijenti često tražili, a obično su radili paralelu kredita s valutnom klauzulom u CHF s onom u valuti EUR. Također je iskazala kako ne može reći da se klijentima posebno naglašavalo da HNB ne štiti tečaj CHF kao što to čini za EUR, niti da je klijentima ukazivala na specifičnosti valute CHF i rizike sklapanja takvog ugovora. Iz ovog je dokaza (pod uvjetom da je svjedokinja bila osoba koja je s tužiteljem pregovarala) sud utvrdio da tužitelj nije bio valjano informiran o svim činjenicama potrebnim da bi mogao dati svoj informirani pristanak: tuženik nije dokazao da je tužitelj bio upozoren na rizik „valute utočišta“ (siguran za tuženika kao ulagača jer nema rizika bitnog smanjenja njegove vrijednosti, a rizičan za potrošača jer postoji mogućnost povećanja njegove vrijednosti i rizik zbog činjenice da HNB ne provodi politiku stabilnog tečaja HRK prema valuti CHF, dok provodi politiku stabilnog tečaja HRK prema valuti EUR. Izrađivanje paralelnih otplatnih planova za kredite u valuti CHF i EUR ne predstavlja valjano informiranje. Naprotiv, u situaciji u kojoj je mjesečna rata za predmetni ugovor novčano izgledala povoljnije, a kamatna stopa bila niža, ovaj je proizvod izgledao, bez drugih informacija, povoljnije. Predmetni je ugovor sklopljen u razdoblju obuhvaćenom ranije navedenim presudama donesenim u kolektivnom sporu, tužiteljica se na te odluke pozvala, a tuženik nije dokazao postojanje posebnih okolnosti iz kojih bi se moglo zaključiti da odluke donesene u kolektivnom sporu nisu primjenjive na konkretan slučaj. U ovom postupku nije utvrđeno općenito nepošteno ponašanje tuženika, nego je utvrđena nepoštenost (a time i ništetnost) pojedinih odredbi ugovora koji ugovor je sastavljen od strane tuženika, bez pojedinačnog pregovaranja s tužiteljem.
18. Slijedom navedenog, presudom donesenom u spomenutom kolektivnom sporu za koju je ovaj sud vezan, sud nalazi utvrđenim osnovu tužbenog zahtjeva, koja se ogleda u činjenici da je tuženik, iskoristivši činjenicu da nije bilo propisa koji mu je to nalagao, tužiteljici kao potrošaču nametnuo ugovorne odredbe koje ga stavljaju u neravnopravni položaj, a te su odredbe uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na njezinu štetu.
19. Kako su odredbe spornog ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula, to se te odredbe ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svoje tražbine na temelju tih ugovornih odredbi. Zato je tuženik po čl. 323. ZOO dužan vratiti tužiteljici ono što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnima. Tužiteljica, dakle, ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta, i to kao razliku između iznosa kojega je platila na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF.
20. Kako su odredbe spornog ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula to se te odredbe ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svoje tražbine na temelju tih ugovornih odredbi. Zato je tuženik po čl. 323. ZOO dužan vratiti tužitelju ono što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnima. Tužitelj, dakle, ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta, i to kao razliku između iznosa kojega je platio na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF.
21. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darfin d.o.o., Zagreb.
22. Iz nalaza proizlazi da je u utuženom razdoblju visina tako obračunate tražbine tužitelja proilazi iz razlike između tečaja za CHF primijenjenog kod otplate na dan dospijeća i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita iznosi 45.821,21 kn (sada 6.081,54 eura), sve pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita u CHF bio u primjeni tečaj CHF na dan isplate kredita.
23. Ako se u obzir uzmu i tzv. negativne tečajne razlike, iznos koji je tužitelji manje platio posljedično padu tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, tužiteljeva preplata po osnovi valutne klauzule iznosi 475,33 eura manje, dakle ukupan iznos više plaćenog iznosa slijedom promjene tečaja na više i na niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita iznosi 5.606,21 eura.
24. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka jer ga je ocijenio objektivnim, jasnim, sačinjen je na temelju sve relevantne dokumentacije, a ni parnične stranke nisu imale primjedbi ni prigovora na konačni izračun, odnosno računsku točnost. Vještak je sve preplate izrazio i po mjesecima, u svim predloženim varijantama. Tužitelj je u skladu s rezultatima vještačenja postavio svoj zahtjev, podneskom od 31.7.2024., i to prema varijanti u kojoj u obzir nisu uzete i negativne tečajne razlike, zatraživši isplatu 6.081,54 eura, čime je povećao zahtjev iz tužbe.
25. Tuženik se ovoj preinaci usprotivio, no sud ju je dopustio jer tužitelj bez svoje krivnje nije mogao prije izvođenja dokaza vještačenjem preciznije utvrditi visinu svoje tražbine prema tuženiku (zbog čega je ovaj dokaz i bio potreban u postupku, a visina zahtjeva sporna). Osim toga, ova je preinaka - po ocjeni suda - svrsishodna za rješavanje odnosa između stranaka (čl. 190. st. 3. ZPP-a).
26. Kako je tuženik još u odgovoru na tužbu izjavio prigovor radi prebijanja tužiteljeve tražbine sa svojom tražbinom s osnove manje plaćenih anuiteta zbog primjene tečaja CHF koji je tijekom otplatnog razdoblja bio niži od onoga koji je važio na dan isplate kredita, i to (podneskom od 6.8.2024. u skladu s rezultatima vještačenja) za 475,33 eura (procesna kompenzacija), sud je po čl. 338. st. 3. ZPP-a odlučio o tom zahtjevu. Naime, nesporno je, a utvrđeno i vještačenjem da je u određenom razdoblju tečaj CHF u kunama bio za tužitelja povoljniji od onoga koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu i isplate kredita. Ovo znači da je tužitelj u tom periodu plaćao tuženiku niže iznose od onih utvrđenih na temelju tečaja CHF u kn u trenutku sklapanja ugovora o kreditu, što utječe na stvarni iznos više uplaćenog od strane tužitelja. Iznos tužiteljeve i tuženikove tražbine utvrđen je vještačenjem, koje je ocijenjeno kao jasno, objektivno i argumentirano. Zbog navedenoga je tužitelju nakon prebijanja međusobnih tražbina stranaka dosuđen iznos od 5.606,21 eura i donesena odluka kao u izreci.
27. Prigovor zastare koji je istaknuo tužitelj neosnovan je jer po čl. 336. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 53/91, 79/91, 111/92, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 – u daljnjem tekstu ZOO/91) prijeboj ne nastaje čim se steknu uvjeti za to, nego je potrebno da jedna strana izjavi drugoj da vrši prijeboj, te se prema stavku 2. nakon izjave o prijeboju smatra da je prijeboj nastao onog časa kad su se stekli uvjeti za to – dakle u trenutku kada su se međusobne tražbine susrele. U prijeboj se u smislu odredbe čl. 339. ZOO-a može staviti potraživanja koje nije bilo zastarjelo kad su se stekli uvjeti za prijeboj, pri čemu nije odlučujuće je li u trenutku izjave o stavljanju o prijeboj nastupila zastara. U konkretnom slučaju, tražbina tužitelja dospijevala je u razdoblju od 1.10.2005. do 1.9.2015., a tražbina tuženika od 1.12.2005. do 1.12.2008. Ovo znači da su se međusobne tražbine susrele u razdoblju od 1.12.2005. do 1.12.2008. i da zastara nije nastupila.
28. Iz svih ranije navedenih razloga, sud je iz rezultata dokaznog postupka utvrdio osnovanom tražbinu tužitelja od 6.081,54 eura na ime preplate po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i tražbinu tuženika od 475,33 eura na ime tzv. negativnih tečajnih razlika, a nakon prijeboja (čl. 338. st. 3. ZPP-a) naložio tuženiku da plati tužitelju razliku od 5.606,21 eura.
29. Tuženikov prigovor zastare nije osnovan. Naime, prema shvaćanju Vrhovnog suda RH iz presude Rev-2245/17 od 20.03.2018., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 i zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (konkretno 14.6.2018.). Kako je tužba podnesena 27.4.2020., zastara nije nastupila. Prilikom donošenja takvog shvaćanja posebice se imalo na umu postojanje znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od pet godina, neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (čl. 328. ZOO/05).
30. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 1114. ZOO-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a, od dana kada je tužitelj obavio plaćanje više zaračunatih iznosa na ime redovnih kamata, s obzirom da je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene kamatnih stopa rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, što nije učinio iako je toga morao biti svjestan. Slijedi stoga da mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate iznosa većeg od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada.
31. Odluka o troškovima postupka donesena je po čl. 154. st. 5., 155. ZPP-a. Tužitelju su dosuđeni troškovi zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Trošak postupka dosuđen mu je u cijelosti jer zbog dijela zahtjeva kojim je usvojen tuženikov prigovor radi prijeboja tuženiku nisu nastali posebni troškovi. Dosuđen mu je trošak za sastav tužbe od 200,00 eura (tbr 7/1), za sastav podnesaka od 17.6.2020., 12.10.2020., 27.10.2020., 19.2.2021. po 200,00 eura (tbr 8/1), za podneske od 11.8.2021., 17.10.2021., 22.11.2021., 26.1.2023., 31.7.2024., 2.9.2024., 27.11.2024. . iznos od po 50,00 eura (tbr 8/4), za zastupanje na ročištima 16.4.2021., 27.9.2021., 8.5.2024., 3.12.2024. po 200,00 eura (tbr 9/1), ukupno 1.975,00 eura, što uvećano za PDV 25 % od 493,75 eura, trošak vještačenja od 200,00 eura, sudsku pristojbu na tužbu od 53,09 eura iznosi 2.721,84 eura.
32. Zatezna kamata je dosuđena po čl. 29. st. 2. ZOO, a kamata na parnični trošak po čl. 151. st. 3. ZPP-a od dana donošenja presude do isplate.
Zagreb, 7. siječnja 2025.
Sudac:
Ivana Marangunić
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude. O žalbi, koja se podnosi pismeno u 4 primjeraka ovom sudu, odlučuje županijski sud.
DNA:
- punomoćniku tužitelja
- punomoćniku tuženika
