Poslovni broj: UsI-3347/2023-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji Ani Jurišić, te Neni čulić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ZS, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Marku Smoleku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Smolek & Škrinjar d.o.o., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačka, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 28. studenog 2024. godine u odsutnosti uredno pozvanih stranaka, dana 23. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove KLASA: UP/I-211-03/23- 07/1031, URBROJ: 511-19-22-23-2 od 20. travnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/I-211-03/23-07/1031, URBROJ: 511-19-22- 23-2 od 20. travnja 2023., tužitelju JS rođenom **.**.1968. u [adresa] ( kojemu je osobno ime promijenjeno pravomoćnim rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu, Sektora za građanska stanja, Odjela za središnje evidencije i registar birača, KLASA: UP/I-222-02/19-001/607, URBROJ: 251-07-22-19-4 od 11. srpnja 2019. promijenjeno u ZS) poništava se i oduzima vozačka dozvola broj: [broj vozačke dozvole] izdana 28.. studenog 2018. godine u Policijskoj upravi zagrebačkoj, Sektoru za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Službi za upravne poslove, Odjelu za prometne isprave.

2. Tužitelj u pravodobnoj tužbi osporeno rješenje tuženika pobija radi pogrešno i nedovoljno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda pravila upravnog postupka. Navodi kako se tuženik prilikom donošenja rješenja pozvao na odredbu čl. 30. st.3. Pravilnika o vozačkim dozvolama, ali da iz samog obrazloženja pobijanog rješenja nije jasno razvidno koji je to konkretan razlog poništenja vozačke dozvole tužitelja, odnosno je li tuženik utvrdio da je vozačka dozvola izdana na temelju lažne isprave, netočnih podataka u ispravi ili u zahtjevu za izdavanje, odnosno je li tuženik utvrdio da je u dozvoli ovjerena neodgovarajuća kategorija vozila ili da je vozačka dozvola izdana na temelju vozačke dozvole izdane u drugoj državi koja je nevažeća, ograničena, privremeno oduzeta ili povučena. Nadalje, naglašava kako se, suprotno navodu iz osporenog rješenja, ne koristi dvjema vozačkim dozvolama, već upravo hrvatskom vozačkom dozvolom, koja je izdana na temelju istinitih podataka, u zakonito provedenom postupku, slijedom čega je pobijanim rješenjem i povrijeđeno načelo stečenih prava stranaka, a tužitelj je doveden u nejednaki položaj čime su povrijeđena njegova legitimna očekivanja. Tužitelj se nadalje poziva na više odluka odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske (U-III-2184/2009, U-III-5989/2013) u kojima taj sud iznio stajalište da pretjerani (ekscesivni) formalizam u odlučivanju/suđenju postoji onda kad su pravna stajališta proizvod "mehaničke" primjene pozitivnog prava, bez uzimanja u obzir konteksta i bez sagledavanja pravnog problema kao jedinstvene cjeline, te ističe kako tuženik, u konkretnom slučaju nije niti pokušao mjerodavno pravo protumačiti i u svjetlu osobitih okolnosti slučaja, a kakvim postupanjem je povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Predlaže poništiti osporeno rješenje i tuženiku naložiti da tužitelju nadoknadi trošak ovog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome ustraje u obrazloženju osporenog rješenja te navodi kako je odredbom članka 220. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, propisano da nijedna osoba ne smije imati više od jedne vozačke dozvole. Tuženik, nadalje citira odredbu čl. 11. Pravilnika o vozačkim dozvolama te zaključuje da iz činjeničnog stanja utvrđenog tijekom upravnog postupka nedvojbeno proizlazi da tužitelj, uz hrvatsku vozačku dozvolu broj: [broj vozačke dozvole] izdanu 28. studenog 2018. godine, nije mogao posjedovati i rusku vozačku dozvolu broj: [broj vozačke dozvole], izdanu 1. prosinca 2018. (samo tri dana nakon izdavanja hrvatske vozačke dozvole) s rokom važenja do 1. prosinca 2028., a čiji je gubitak prijavio Ministarstvu pravosuđa i javnog reda Republike Cipar, Policijskoj postaji u Limassolu. Nadalje, tuženik navodi kako prijava gubitka navedene ruske vozačke dozvole nadležnim ciparskim vlastima, nedvosmisleno i jasno potvrđuje činjenicu da se, ovisno o potrebi i vlastitoj odluci tužitelj u prometu i praksi služio objema vozačkim dozvolama a što, uz izravno kršenje odredbe čl. 220. zakona o sigurnosti prometa na cestama i čl. 11. Pravilnika o vozačkim dozvolama predstavlja i eklatantan primjer zlouporabe vozačke dozvole kao prometne isprave. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan. 4. Dostavom svih navedenih podnesaka, i održavanjem javne rasprave 28. studenog 2024. godine strankama je omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora, shodno članku 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine 36/2024) Na ročište nisu pristupile uredno pozvane stranke, te je isto pozivom na odredbu članka 91. st.3. ZUS-a održano u njihovoj odsutnosti. Ovdje se napominje da je tek po zaključenju glavne rasprave u spis predmeta zaprimljen podnesak opunomoćenika tužitelja u kojemu se navodi kako nije u mogućnosti pristupiti na ročište iz razloga što mu se tijekom dolaska na zakazano ročište pokvario automobil.

5. U dokaznom postupku u ovome sporu, kojega je predmet ocjena zakonitosti osporenog rješenja, čitana je sva dokumentacija spisa ovoga spora i spisa predmetnog upravnog postupka kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu. Sud je odbio prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem stranaka, kao i prijedlog da se od nadležnih tijela Republike Cipar i Ruske Federacije pribave podaci o postojanju druge vozačke dozvole, ocijenivši izvođenje tih dokaza suvišnim za presuđenje u ovome sporu kod prethodno navedenih dokaza koji su izvedeni.

6. Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelju vozačka dozvola poništena po službenoj dužnosti primjenom odredbe čl. 30. st.3. Pravilnika o vozačkim dozvolama (Narodne novine 2/19 i 102/20) kojom je propisano: ako se utvrdi da je vozačka dozvola izdana na temelju lažne isprave ili netočnih podataka u ispravi ili u zahtjevu za izdavanje koji utječu na valjanost vozačke dozvole, da je u dozvoli ovjerena neodgovarajuća kategorija vozila ili da je vozačka dozvola izdana na temelju vozačke dozvole izdane u drugoj državi koja je nevažeća, ograničena, privremeno oduzeta ili povučena, dozvola će se rješenjem poništiti i oduzeti.

Člankom 11. Pravilnika o vozačkim dozvolama propisano je da kada osoba nacionalnu vozačku dozvolu izdanu u državi koja nije država članica EGP-a zamjenjuje za vozačku dozvolu koju izdaje Republika Hrvatska, uz zahtjev za izdavanje vozačke dozvole između ostaloga prilaže se inozemna vozačka dozvola. Stavko, 3. istog članka propisano je da se inozemna vozačka dozvola iz st. 1. ovog članka vraća nadležnom tijelu države koja ju je izdala, uz navođenje razloga za takav postupak. Stavkom 4. istog članka propisano je da presliku zamijenjen vozačke dozvole čuva nadležno tijelo.

Člankom 220. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17.,70/19., 42/20., 85/22., 114/22.) propisano je da nijedna osoba ne smije imati više od jedne vozačke dozvole.

7. Među strankama nije bilo sporno: da je tužitelj dana 28.11.2018. godine podnio zahtjev za zamjenu inozemne (ruske) vozačke dozvole broj [broj vozačke dozvole], te mu je dana 28. studenog 2018. izdana HR vozačka dozvola br. [broj vozačke dozvole];

- da je dana 2. travnja 2019. Ministarstvo vanjskih Ruske Federacije godine obavijestilo Veleposlanstvo RH u Moskvi da vozačka dozvola broj: (7736) 735403 nije važeća i da se mora poništiti jer je vlasnik prijavio njen gubitak te mu je Čečenska Republika 01.12.2018. godine izdala novu vozačku dozvolu broj: [broj vozačke dozvole]; da je tužitelj, dana 16.02.2023. godine Ministarstvu pravosuđa i javnog reda Republike Cipar, prijavio gubitak vozačke dozvole broj [broj vozačke dozvole].

8. Obzirom da prethodno citirane zakonske odredbe i u postupku utvrđeno činjenično stanje i ovaj sud je suglasan sa utvrđenjima tuženika da se u konkretnom slučaju radilo o situaciji u kojoj se tužitelj, suprotno svojim tužbenim navodima koristio sa više vozačkih dozvola. Naime, tužitelj koji je dana 28. studenog 2018. godine ishodio vozačku dozvolu koja je osporenim rješenjem poništena, prijavljuje gubitak ruske vozačke dozvole (7736) 735403, te mu je dana 1. prosinca 2018. izdana nova vozačka dozvala. Pritom se napominje da ruska vozačka dozvola broja (7736) 735403 nedvojbeno nije bila izgubljena već je sukladno odredbi čl. 11. Pravilnika o vozačkim dozvolama ista bila predana uz zahtjev za izmjenu vozačke dozvole dana 28. studenog 2018. Iz navedenog nedvojbeno proizlazi da se tužitelj u pravnom prometu služi sa više vozačkih dozvola, a pritom postupa u lošoj vjeri jer je temeljem svoje ruske vozačke dozvole broja (7736) 735403 ishodio izdavanje ( osporenim rješenjem poništene) vozačke dozvole od 28. studenog 2018. da bi potom dana 1. prosinca 2018. prijavio gubitak te vozačke dozvole, te ishodio izdavanje nove broja iste vozačke dozvole broja [broj vozačke dozvole] a koju je potom također deklarirao kao izgubljenu pred nadležnim tijelom Republike Cipar.

9. Obzirom na navedeno, i ovaj sud drži kako je pravilno, pozivom na prethodno citirane zakonske odredbe poništena vozačka dozvola 112658710 izdana 28.. studenog 2018. godine.

10. Napominje se kako je u osporenom rješenju navedeno da je isto doneseno u primjeni čl. 123. st.1. toč.1. Zakona o općem upravnom postupku a koja zakonska odredba regulira obnovu postupka. Međutim, po ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za obnovu postupka, ali neovisno o tome, sama odredba čl. 220. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, odnosno odredba čl. 30. st. 3 Pravilnika o vozačkim dozvolama daju pravo tuženiku da poništi vozačku dozvolu u redovnom postupku, a kako sud drži da su u konkretnom slučaju ostvareni razlozi za poništenje vozačke dozvole kako je to prethodno objašnjeno, to pogrešno pozivanje tuženika na odredbu čl. 123.ZUP-a nije utjecalo na zakonitost osporenog rješenja.

11. Obzirom na navedeno riješeno je kao u izreci pod točkom I.

12. Budući da tužitelj nije uspio u ovom sporu, to je i njegov zahtjev za naknadom troška spora odbijen kao neosnovan te je riješeno kao pod točkom II. izreke.

U Splitu, 23. prosinca 2024. godine

S U T K I NJ A

Ana Jurišić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA 1. opun. tužitelja

2. tuženiku