Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, J. Jelačića 3

Posl.br. P Ob-150/2024-55

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Bjelovaru po sucu pojedincu Nedi Šoli, u pravnoj stvari tužiteljice – protutuženice i kao predlagateljice - protivnice osiguranja VS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], s boravištem u [adresa], koju zastupa punomoćnica Slađana Panić, odvjetnica u Osijeku, protiv tuženika -protutužitelja i kao predlagatelja i protivnika osiguranja OS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], s boravištem u [adresa] i [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Alma Kulenović, odvjetnica u Puli, uz sudjelovanje maloljetnog djeteta PS, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.2013. u [adresa], kojeg zastupa posebni skrbnik IS iz Centra za posebno skrbništvo Virovitica - Podružnica Virovitica, Virovitica, Trg Ljudevita Patačića 1 i Hrvatskog zavoda za socijalni rad, OIB: 52966791065, Zagreb (Grad Zagreb), Trg Nevenke Topalušić 1, Područni ured Daruvar, Daruvar, Nikole Tesle 1/a i Područnog ureda Pula-Pola, Pula-Pola, Sergijevaca 2, Pula, radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi i odlučujući po prijedlogu tužiteljice - protutuženice kao predlagateljice osiguranja - protivnice osiguranja i prijedlogu tuženika - protutužitelja kao predlagatelja osiguranja – protivnika osiguranja za određivanje privremene mjere kojom će se odrediti s kojim će roditeljem maloljetno dijete stanovati i održavanja osobnih odnosa sa maloljetnim djetetom, zatim o djelomičnoj samostalnoj roditeljskoj skrbi kod donošenja odluka o obrazovanju, prebivalištu i boravištu djeteta i zdravlju djeteta, te po službenoj dužnosti, nakon održane glavne rasprave na kojoj je isključena javnost, zaključene 23. prosinca 2024. u prisutnosti stranaka osobno, punomoćnice tužiteljice – protutuženice-predlagateljice

- protivnice osiguranja te zamjenika punomoćnika tuženika -protutužitelja - predlagatelja - protivnika osiguranja i posebnog skrbnika, a u odsutnosti uredno pozvanog Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Daruvar i Pula-Pola, 7. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Mijenja se točka I. izreke Presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu posl.br. P Ob-122/2018-31 od 9. travnja 2019. u dijelu kojim je određeno mjesto stanovanja maloljetnog djeteta stranaka na način da ista sada glasi: Zajedničko dijete stranaka, maloljetni sin PS, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.2013. u [adresa], stanovat će s tužiteljicom-protutuženicom kao majkom, VS, OIB: [osobni identifikacijski broj], u [adresa], na adresi [adresa].

II. Mijenja se točka II. izreke presude Općinskog suda u Bjelovaru, posl.br. P Ob- 266/2019-93 od 23. studenog 2021. kojom je određeno ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s roditeljem s kojim ne stanuje na način kako slijedi:

Osobni odnosi između tuženika-protutužitelja, OS, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao oca i maloljetnog djeteta PS, OIB: [osobni identifikacijski broj] ostvarivat će se primarno prema dogovoru između roditelja djeteta, a ako isti izostane, osobni odnosi ostvarivat će se minimalno na sljedeći način:

a) izravni osobni odnosi:

- cjelokupno trajanje zimskih, proljetnih i jesenskih školskih praznika djeteta neprekidno,

- mjesec dana neprekidno tijekom ljetnih školskih praznika uz obvezu roditelja da uzmu u obzir vrijeme kada će koristiti godišnji odmor roditelj kod kojeg će biti dijete, te početak i završetak školske godine djeteta, a u slučaju ne postignuća sporazuma, tada tuženik-protutužitelj OS, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao otac ostvaruje pravo u razdoblju od 15. srpnja do 15. kolovoza svake godine,

a sve na način da će tuženik-protutužitelj kao otac OS, OIB: [osobni identifikacijski broj] preuzimati maloljetno dijete PS, OIB: [osobni identifikacijski broj] od tužiteljice-protutuženice kao majke VS, OIB: [osobni identifikacijski broj] u 18,00 sati ispred zgrade Općinskog suda u Karlovcu na adresi [adresa], te će dijete vraćati majci VS u isto vrijeme i na istom mjestu po isteku održavanja osobnih odnosa.

b) neizravni osobni odnosi:

- svaki dan kada je maloljetno dijete PS, OIB: [osobni identifikacijski broj] kod tužiteljice-protutuženice VS kao majke, na način da će tuženik- protutužitelj kao otac OS, OIB: [osobni identifikacijski broj] u bilo koje vrijeme tokom dana odnosno najkasnije do 20,00 sati preko telefona nazvati tužiteljicu-protutuženicu kao majku VS, OIB: [osobni identifikacijski broj] koja će omogućiti maloljetnom sinu PS da razgovara s tuženikom-protutužiteljem kao ocem OS u zasebnoj prostoriji bez razglasa, a tuženik-protutužitelj OS, OIB: [osobni identifikacijski broj] se obvezuje postupiti na isti način i omogućiti tužiteljici-protutuženici VS, OIB: [osobni identifikacijski broj] telefonski kontakt s maloljetnim sinom dok je kod njega. U slučaju spriječenosti bilo koga od stranaka dužni su o tome jedan drugoga obavijestiti na način da će ili tužiteljica-protutuženica nazvati tuženika-protutužitelja ili će tuženik-protutužitelj nazvati tužiteljicu-protutuženicu, najkasnije sat vremena prije namjeravanog ostvarivanja osobnih odnosa i omogućiti da se navedeni odnos ostvari u navedeno vrijeme ili idući mogući termin te u navedenu svrhu pravovremeno razmijeniti telefonske brojeve.

III. Roditelji su dužni u vezi s maloljetnim djetetom međusobno razmjenjivati informacije o očuvanju zdravlja djeteta i dosljednosti u odgoju, te informacije u vezi sa školskim i izvanškolskim obvezama djeteta, a razmjena informacija mora biti jasna, brza i usmjerena isključivo na dijete te navedenu dužnost suradnje ne smiju koristiti radi kontrole drugog roditelja.

IV. U preostalom dijelu Presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu posl.br. P Ob-122/2018-31 od 9. travnja 2019. osim u dijelu uzdržavanja koje je uređeno sudskom nagodbom sklopljenom kod ovoga suda u postupku posl.br. P Ob-135/2022 i Presuda Općinskog suda u Bjelovaru, posl.br. P Ob-266/2019-93 od 23. studenog 2021., ostaju neizmjenjene.

V. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice koji glasi: „Majka VS će ostvarivati djelomično samostalnu roditeljsku skrb nad mlt PS OIB [osobni identifikacijski broj], i to u odnosu na školski odgoj djeteta, obrazovanje, školske i izvanškolske aktivnosti te zdravlje djeteta, kao i s tim u vezi promjenu prebivališta/boravišta djeteta.“

VI. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja kao neosnovan, a koji glasi:

„I- Mijenja se točka I. presude i rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu posl. br. Pob-122/2018 od 9. travnja 2019. godine na način da se određuje da će zajedničko dijete stranaka mlt. PS (OIB [osobni identifikacijski broj]) rođen **.**.2013. živjeti s ocem OS (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] (trenutno boravište u [adresa]), na adresi njegovog prebivališta, dok će susrete i druženja mlt. PS održavati sa svojom majkom VS (OIB [osobni identifikacijski broj]) na način kako to predloži Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Daruvar.

II- Mijenja se točka III. presude i rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu posl. br. Pob-122/2018 od 9. travnja 2019. godine na način da je VS (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] (trenutno na adresi boravišta [adresa]) dužna na ime uzdržavanja mlt. PS (OIB [osobni identifikacijski broj]) doprinositi mjesečni iznos od 200,00 EUR-a počev od donošenja presude pa nadalje, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, time da je dospjele obroke dužna platiti odjednom, u roku od 15 dana, a u buduće mjesečno unaprijed i to svakog 15. tog u mjesecu za tekući mjesec, sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate u cijelosti, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.“

r i j e š i o  j e

Radi osiguranja nenovčane tražbine u svezi s osobnim pravima maloljetnog djeteta stranaka i to maloljetnog PS, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.2013. u [adresa], koja se odnose na donošenje odluke o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati i o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom te samostalnosti odlučivanja o obrazovanju djeteta, određuje se

p r i v r e m e n a  m j e r a

Mijenja se točka I. izreke Presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu posl.br. P Ob-122/2018-31 od 9. travnja 2019. u dijelu kojim je određeno mjesto stanovanja maloljetnog djeteta stranaka te točka II. izreke presude Općinskog suda u Bjelovaru, posl.br. P Ob-266/2019-93 od 23. studenog 2021. kojom je određeno ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s roditeljem s kojim ne stanuje tako da sada glase: I. Zajedničko dijete stranaka, maloljetni sin PS, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.2013. u [adresa], stanovat će s predlagateljicom i protivnicom osiguranja kao majkom, VS, OIB: [osobni identifikacijski broj], u [adresa], na adresi 94239 [adresa] koja će samostalno zastupati maloljetnog PS, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.2013. u [adresa] kod donošenja odluke o obrazovanju djeteta i školskih i izvanškolskih aktivnosti uz obvezu obavještavanja oca djeteta o tome.

II. Osobni odnosi između predlagatelja i protivnika osiguranja, OS, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao oca i maloljetnog djeteta PS, OIB: [osobni identifikacijski broj] ostvarivat će se primarno prema dogovoru između roditelja djeteta, a ako isti izostane, osobni odnosi ostvarivat će se minimalno na sljedeći način: a) izravni osobni odnosi:

- cjelokupno trajanje zimskih, proljetnih i jesenskih školskih praznika djeteta neprekidno,

- mjesec dana neprekidno tijekom ljetnih školskih praznika uz obvezu roditelja da uzmu u obzir vrijeme kada će koristiti godišnji odmor roditelj kod kojeg će biti dijete, te početak i završetak školske godine, a u slučaju ne postignuća sporazuma, tada predlagatelj i protivnik osiguranja OS, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao otac ostvaruje pravo u razdoblju od 15. srpnja do 15. kolovoza svake godine,

a sve na način da će predlagatelj i protivnik osiguranja kao otac OS, OIB: [osobni identifikacijski broj] preuzimati maloljetno dijete PS, OIB: [osobni identifikacijski broj] od predlagateljice i protivnice osiguranja kao majke VS, OIB: [osobni identifikacijski broj] u 18,00 sati ispred zgrade Općinskog suda u Karlovcu na adresi [adresa], te će dijete vraćati predlagateljici i protivnici osiguranja kao majci VS u isto vrijeme i na istom mjestu po isteku održavanja osobnih odnosa.

b) neizravni osobni odnosi:

- svaki dan kada je maloljetno dijete PS, OIB: [osobni identifikacijski broj] kod predlagateljice i protivnice osiguranja VS kao majke, na način da će predlagatelj i protivnik osiguranja kao otac OS, OIB: [osobni identifikacijski broj] u bilo koje vrijeme tokom dana odnosno najkasnije do 20,00 sati preko telefona nazvati predlagateljicu i protivnicu osiguranja kao majku VS, OIB: [osobni identifikacijski broj] koja će omogućiti maloljetnom sinu PS da razgovara s tuženikom kao ocem u zasebnoj prostoriji bez razglasa, a predlagatelj i protivnik osiguranja OS, OIB: [osobni identifikacijski broj] se obvezuje postupiti na isti način kada je dijete kod njega i omogućiti predlagateljici i protivnici osiguranja VS, OIB: [osobni identifikacijski broj] telefonski kontakt s maloljetnim sinom. U slučaju spriječenosti bilo koga od stranaka dužni su o tome jedan drugoga obavijestiti na način da će ili predlagateljica i protivnica osiguranja nazvati predlagatelja i protivnika osiguranja ili će predlagatelj i protivnik osiguranja nazvati predlagateljicu i protivnicu osiguranja, najkasnije sat vremena prije namjeravanog ostvarivanja osobnih odnosa i omogućiti da se navedeni odnos ostvari u navedeno vrijeme ili idući mogući termin te u navedenu svrhu pravovremeno razmijeniti telefonske brojeve.

III. Ova privremena mjera u točkama od I.-IV. izreke rješenja ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog postupka koji se vodi kod ovoga suda pod posl.br. P Ob-150/2024 ili do drugačije odluke suda ako se promijene okolnosti pod kojima je ova mjera određena.

IV. Tijek roka za žalbu niti žalba ne odgađaju provedbu privremene mjere.

V. Odbija se prijedlog tužiteljice – protutuženice – predlagateljice – protivnice osiguranja od 20. kolovoza 2024. u preostalom dijelu, kao neosnovan.

VI. Odbija se prijedlog tuženika-protutužitelja i predlagatelja i protivnika osiguranja postavljen na ročištu održanim kod ovoga suda 28. kolovoza 2024., kao neosnovan.

VII. Svaka stranka snosi svoj trošak.

Obrazloženje

1. Tužiteljica – protutuženica i kao predlagateljica - protivnica osiguranja (dalje u tekstu: tužiteljica) je podnijela tužbu, ispravljenu i dopunjenu podneskom od 30. travnja 2024., protiv tuženika – protutužitelja i kao predlagatelja osiguranja – protivnika osiguranja (dalje u tekstu: tuženika) radi izmjene odluke Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu posl.br. P Ob-122/2018-31 od 9. travnja 2019. i Presude Općinskog suda u Bjelovaru posl.br. P Ob-299/2019-93 od 23. studenog 2021.

1.1. U tužbi tužiteljica u bitnome navodi da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu posl.br. P Ob-122/2018-31 od 9. travnja 2019. određeno da će maloljetno dijete stanovati s majkom, ovdje tužiteljicom te da će roditelji imati zajedničku roditeljsku skrb. Osobni odnosi tuženika s djetetom uređeni su pravomoćnom presudom Općinskog suda u Bjelovaru posl.br. P Ob-299/2019-93 od 23. studenog 2021.

1.2. Tužiteljica ističe da unazad jedanaest mjeseci zbog posla boravi u [adresa], gdje radi kao njegovateljica i to na način da dva mjeseca boravi na radu u Njemačkoj, a mjesec dana u [adresa] te za vrijeme rada o djetetu brine njezin očuh uz kojeg je dijete odraslo i s kojim ima blizak odnos. Tužiteljica ima sklopljen ugovor o radu s Caritasom do 28. veljače 2025. i očekuje potom sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme. S tim u vezi dodaje da je u Njemačkoj prijavila boravak u mjestu u kojem radi te je iznajmila i stan. Školuje se za medicinsku sestru te za to vrijeme radi kao njegovateljica te će uskoro zasnovati radni odnos na neodređeno vrijeme. Dodaje i da u istom mjestu radi i živi i majka tužiteljice koja već dugi niz godina radi u Njemačkoj te je i s njom maloljetno dijete blisko i koja je u mogućnosti pomoći tužiteljici oko djece. Za maloljetnog PS i kćerku je pronašla školu i vrtić koje bi pohađali, te ističe da bi maloljetni PS u [adresa] također mogao pohađati osnovnu školu i glazbenu školu te da se sve nalazi u neposrednoj blizini posla i stana tužiteljice.

1.3. Tužiteljica ističe da je tuženik upoznat s prethodno navedenim te da se nije protivio da tužiteljica svoje poslovne obveze organizira na navedeni način, a također je i upoznat da je maloljetni PS boravio u [adresa] kod bake za vrijeme praznika te da se stranke uspješno dogovaraju oko ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s ocem, ovdje tuženikom uvažavajući pritom sudsku odluku i godišnje odmore roditelja i školske praznike djeteta.

1.4. Tužiteljica je prije pokretanja ovog postupka pokrenula postupak obveznog savjetovanja u kojem tuženik nije dao suglasnost za promjenu adrese prebivališta djeteta u [adresa]. S tim u vezi tužiteljica navodi da smatra da je u interesu djeteta da s njom stanuje u [adresa] gdje joj se pruža mogućnost zaposlenja na neodređeno vrijeme i školovanje za medicinsku sestru te ostvaruje i veće prihode nego što je to u Republici Hrvatskoj zbog čega će i moći djeci pružiti veći standard i veće mogućnosti za osobni rast, razvoj i učenje posebice jer maloljetni PS voli glazbu i nogomet, odličan je učenik i voli učiti te ga puno toga zanima. Ne bi time umanjivala opseg ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s ocem. Spremna je i dalje dijeliti troškove prijevoza na pola s tuženikom, položila je u međuvremenu i vozački ispit.

1.5. Slijedom navedenoga, predlaže donošenje presude kojom će se promijeniti ranija odluka Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu posl.br. P Ob- 122/2018-31 od 9. travnja 2019. na način da se odredi da će maloljetno dijete stranaka stanovati s njom u Njemačkoj, 94239 [adresa], a majka će ostvarivati djelomično samostalnu roditeljsku skrb nad maloljetnim djetetom u odnosu na školski odgoj djeteta, obrazovanje, školske i izvanškolske aktivnosti te zdravlje djeteta, a s tim u vezi i promjenu prebivališta/boravišta djeteta.

1.6. Nakon što je tuženik podnio prijedlog za privremenu mjeru, 20. kolovoza 2024. podnosi i tužiteljica svoj prijedlog za određivanjem privremene mjere u kojem predlaže donošenje rješenje da maloljetno dijete stanuje s njom na adresi u [adresa] te da ona ostvaruje djelomičnu roditeljsku skrb nad djetetom i to u odnosu na školski odgoj djeteta, obrazovanje, školske i izvanškolske aktivnosti te zdravlje djeteta, kao i u vezi prebivališta i boravišta djeteta, a sve do pravomoćnog okončanja ovog postupka, kako je detaljno navedeno u točki 3.4. ovog obrazloženja presude.

1.7. Na ročištu održanim kod ovoga suda 23. prosinca 2024. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev na način da ga je dopunila s prijedlogom oko načina ostvarivanja osobnih odnosa tuženika s djetetom time da je postojeći način ostvarivanja osobnih odnosa uređen ranijom presudom proširila i predložila, ako bi dijete preselilo kod majke u Njemačku, da se osobni odnosi tuženika s djetetom ostvaruju sve školske praznike, uključujući ljetne, zimske i proljetne, pri čemu bi ljetne praznike ostvarivao u trajanju od mjesec dana, prema dogovoru s njom kao majkom djeteta, uvažavajući godišnji odmor oba roditelja i završetak te početak školske godine, a ostale praznike u cijelosti bi proveo s ocem, ovdje tuženikom. Primopredaja djeteta bi ostala na istom mjestu.

2. U svojem odgovoru na tužbu (list 47-91 spisa) tuženik u bitnome je osporio navode tužiteljice iz tužbe ističući pritom da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te da „najavljuje izjavljivanje“ protutužbenog zahtjeva.

2.1. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnome iznosi svoje mišljenje o ranijim presudama. Tako ističe da je Presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu pod posl. br. P Ob-122/2018-31 od 9. travnja 2019. odlučeno da će zajedničko dijete stranaka živjeti s majkom, ali u [adresa], na adresi [adresa], dok će oba roditelja zajednički obavljati roditeljsku skrb. Istom tom odlukom uređeni su susreti i druženja, oca, s djetetom na način da dijete boravi kod oca svaki drugi vikend, te utorkom i četvrtkom, srijedom kada boravi kod oca vikendom, dok su ljetni praznici regulirani na način da dijete ima kod oca boraviti tri tjedna neprekidno, tijekom zimskih tjedan dana neprekidno, svaki drugi Božić i svaku drugu Novu godinu, kao i svaki drugi Uskrs. S tim u vezi navodi da su osobni odnosi uređeni odlukom Općinskog suda u Bjelovaru, posl.br. P Ob-266/2019-93 od 23. studenog 2021. donesenom u pravomoćno okončanom sudskom postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Bjelovaru pod posl.br. P Ob-266/2019 u kojem je postupku izmijenjena točka II. izreke presude na način da će se osobni odnosi oca sa sinom održavati primarno prema dogovoru roditelja, a ako isti izostane u proširenijoj varijanti od dosadašnje, uz obvezno omogućavanje samostalne komunikacije oca sa sinom dok je isti kod majke, kao i obrnuto kada dijete boravi kod oca. U svemu ostalom presuda je ostala neizmijenjena, te s tim vezi navodi da se navedenom presudom nije mijenjala adresa prebivališta tužiteljice, a samim tim i adresa djeteta koja je ostala u [adresa]. Dodaje i da je protiv te pravomoćne presude tuženik podnio Zahtjev pred Europskim sudom za ljudska prava, koji postupak je još uvijek u tijeku i o zahtjevu tuženika nije odlučeno, te se vodi pod brojem 7056/24 pa navodi da se protivi daljnjem raspravljanju u ovoj pravnoj stvari dok god ne bude odlučeno o njegovom zahtjevu.

2.2. Nadalje, tuženik ističe da je tužiteljica bez znanja i suglasnosti tuženika, prvotno maloljetno dijete ispisala iz vrtića u [adresa] i pod prikrivenim izgovorom da ide u posjet majci u [adresa] odvela dijete i nije se više niti vratila, još u travnju mjesecu 2019. godine, gdje dijete živi i dan danas. U mjestu [adresa] je prijavila boravak djetetu, bez znanja i suglasnosti tuženika, te je onemogućavala normalnu i kontinuiranu komunikaciju oca s djetetom godinama, do pravomoćnog okončanja sudskog postupka posl. br. P Ob-266/2019. Susreti i druženja oca s djetetom odražavaju se koliko toliko redovito sukladno sudskoj odluci uz određene trzavice.

2.3. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da svojim postupanjem tužiteljica ponovno samovoljno bez konzultacija s tuženikom odlučuje o sudbini zajedničkog djeteta dajući si za pravo da na takav način odlučuje o životu samog tuženika. Protivi se i da maloljetno dijete stanuje s očuhom tužiteljice dok ona zbog posla boravi u [adresa] te ponovo navodi da „razlozi suda za sadržaj prethodne odluke kojom je sud odbio tuženika s tužbom i tužbenim zahtjevom i dan danas nisu jasni, što je razlog zašto je tuženik zaštitu prvotno prava svog djeteta, a samim tim i svojih prava zatražio pred Europskim sudom za ljudska prava i to namjerava činiti i dalje.“

2.4. Tuženik ističe u odgovoru na tužbu nalaz i mišljenje stalnih sudskih vještaka mr. sc. Suzane Kos i prof. dr. sc. VSD, a koji se koristio u postupku kod ovoga suda pod posl.br. P Ob-266/2019 te dodaje i da je u istom nalazu i mišljenju utvrđeno da je očuh tužiteljice 22. rujna 2017. proglašen krivim od strane Prekršajnog suda u Bjelovaru jer je 19. ožujka 2017. tužiteljicu dva puta udario otvorenim dlanom u predjelu lica i vrijeđao riječima ''kurvetino'', dakle počinio nasilje u obitelji iz čl. 4 kažnjivo po čl. 20. st. 2. Zakona o zaštiti nasilja u obitelji. Radi ponašanja očuha tužiteljica je bila smještena u Sigurnoj kući iz koje kuće je bila udaljena zbog ''neprimjerenog ponašanja koje se odnosilo na poštovanje kućnog reda, stupanje u vezu s maloljetnikom koji je također bio korisnik smještaja , ostavljanje mlt. samog..'', te joj je bila izrečena mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi. Dodatno opisuje sve događaje o kojima se odlučivalo u spisu P Ob-266/2019 odnosno navode tužiteljice o postojanju nasilja nad njom od strane njezina očuha u prisutnosti djeteta zbog čega navodi da se protivi da maloljetno dijete živi u takvoj okolini posebice jer smatra da to nije bio jedan izolirani slučaj već da se ovdje radi „o jednom neprimjerenom, društveno osuđujućem ponašanju i okruženju u kojem niti jedno dijete nije zaslužilo živjeti, a što Kazneni zakon sankcionira na najstroži mogući način.“

2.5. Također, tuženik ističe i da je tužiteljica sama odlučila napustiti [adresa], rodila dijete za koje se ne zna tko je otac, uskraćivala je susrete i druženja tuženika s njegovim sinom, zabranjuje i dalje da dijete nakon susreta i druženja se čuje s ocem, uzima stvari koje su mu kupljene i poklonjene od strane oca i njegove obitelji, izlagala je dijete neprimjerenom ponašanju, sama se neprimjereno ponašala, te sada ponovno donosi odluke u kojima je interes djeteta najmanje bitan, dok mišljenja oca uopće nije bitno. 2.6. Zbog navedenoga, tuženik navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te predlaže prekinuti ovaj postupak do donošenja odluke po zahtjevu izjavljenom prema Europskom sudu za ljudska prava broj 7056/24 i odbiti tužbu i tužbeni zahtjev te naložiti tužitelju da snosi prouzročeni trošak koliko on bude iznosio, uvećano za plaćenu pristojbu.

2.7. Nakon toga, tuženik predlaže donošenje privremene mjere kako je to opisano u točki 3.1. ovog obrazloženja presude i rješenja, koju potom povlači na ročištu održanim kod ovoga suda 28. kolovoza 2024. te i nadalje ustraje kod prekida postupka do okončanja postupka pred Europskom sudu za ljudska prava broj 7056/24. Međutim, nakon što je na ročištu odbijen prijedlog za određivanjem prekida ovog postupka, a imajući u vidu da je i tužiteljica podnijela prijedlog za određivanjem privremene mjere, tuženik ponovo podnosi na istom ročištu prijedlog za određivanjem privremene mjere koji ne određuje nego navodi sljedeće: „predlaže donošenje privremene mjere na način da se odredi da do okončanja ovog postupka maloljetno dijete stranaka stanuje s ocem u [adresa], na adresi njegovog boravišta [adresa]. Na tu adresu planira prijaviti prebivalište. Predlaže ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s majkom kako je to i u odnosu na njega uređeno.“, sve detaljno opisano u točki 3. ovog obrazloženja presude.

2.8. Podneskom od 23. kolovoza 2024. tuženik podnosi protutužbu u kojoj u bitnome ponavlja navode iz odgovora na tužbu te dodaje da je tek s ovim postupkom saznao da je tužiteljica zaposlila se u Njemačkoj i planira odseliti s djetetom tamo, a za to vrijeme dijete dok tužiteljica radi boravi s njezinim očuhom. Nadalje, navodi da tužiteljica uz tužbu koja je predmetom ovog postupka niti naknadno ne dostavlja nikakve druge dokaze, niti o smještaju i uvjetima istog, niti o potencijalnoj školi koju bi maloljetni PS trebao pohađati, kao niti bilo koji drugi dokaz iz kojeg proizlazi da bi bilo u interesu djeteta da se preseli u Republiku Njemačku u zemlju čiji jezik ne poznaje niti poznaje sredinu, napuštajući dosadašnje okruženje. Stoga, se tuženik, protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, navodi da ne želi sprječavati tužiteljicu da radi u Republici Njemačkoj, no izričito se protivi da dijete boravi samo s očuhom tužiteljice u trajanjima od po nekoliko mjeseci, te imajući u vidu da je [adresa] ipak sredina koju dijete poznaje, gdje ima mnogobrojnu rodbinu i prijatelje, obitelj i prijatelje i kako je ponovno došlo do izmjene okolnosti u kojima dijete živi, predlaže da sud donese presudu kojom će se odrediti da maloljetno dijete živi s tuženikom kao ocem, a koji otac je iz [adresa] (trenutno boravište u [adresa]), na adresi njegovog prebivališta, dok će osobne odnose dijete sa svojom majkom na način kako to predloži Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Daruvar. Predlaže da se naloži tužiteljici plaćanje uzdržavanja za maloljetno dijete u iznosu od 200,00 EUR (slovima: dvjesto eura) počev od donošenja presude pa nadalje, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, time da je dospjele obroke dužna platiti odjednom, u roku od 15 dana, a u buduće mjesečno unaprijed i to svakog 15. tog u mjesecu za tekući mjesec, sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate u cijelosti. Također predlaže da se naloži tužiteljici naknada troškova postupka uvećane za zateznu kamatu no ne navodi od kada ista počinje teći te isto tako citira zateznu kamatu koja nije primjenjiva u vrijeme podnošenja protutužbe niti za uzdržavanje niti za trošak imajući u vidu odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 155/2023).

3. Nadalje, kako je istaknuto u točkama 1. i 2. ovog obrazloženja presude i rješenja, tijekom postupka obje stranke su predlagale donošenje privremene mjere. a) tuženik:

3.1. Tuženik je u podnesku od 18. lipnja 2024. (list 92-93 spisa) predložio donošenje privremene mjere kojom navodi da se protivi da dijete za vrijeme boravka tužiteljice u Republici Njemačkoj stanuje s očuhom tužiteljice te predlaže donošenje privremene mjere kojom će se odrediti da dijete za vrijeme ljetnih praznika do početka škole boravi u [adresa], na adresi [adresa], a kojem ocu je boravište u [adresa]. Navedeni prijedlog je nedopušten iz razloga na koje pravilno ukazuje tužiteljica u podnesku od 26. lipnja 2024. (list 98 spisa) i to da u tom trenutku privremenu mjeru može zahtijevati samo tužiteljica koja je pokrenula postupak i postavila zahtjeve za koje može tražiti osiguranje, a posebice imajući u vidu da tuženik nije podnio protutuženi zahtjev u tom trenutku i time nema niti osiguranje svojeg zahtjeva. (O tome u Odluci Županijskog suda u Varaždinu posl.br. Gž-266/2003-2 od 24. veljače 2003.). Osim toga, prijedlog je i neosnovan imajući u vidu raniju odluku Općinskog suda u Bjelovaru posl.br. P Ob-299/2019-93 od 23. studenog 2021. prema kojoj maloljetno dijete i boravi za vrijeme ljetnih praznika s tuženikom mjesec dana, a tuženik predlaže određivanje mjere do početka škole, dok je tužiteljica upravo i pokrenula postupak radi promjene adrese stanovanja djeteta i načina donošenja odluke oko obrazovanja djeteta, zdravlja i promjene prebivališta i boravišta te je razvidno da tako kratkotrajnog roka određena mjera ne ispunjava svoju svrhu niti štiti interese djeteta i njegova prava, posebice jer je u tom trenutku bilo i razvidno da se postupak do početka škole neće okončati kad je i sam tuženik već tada predlagao u podnesku od 20. lipnja 2024. (list 96 spisa) odgodu ročišta zakazanog u srpnju 2024.

3.2. Na ročištu održanim kod ovoga suda 28. kolovoza 2024. doneseno je pravomoćno rješenje posl.br. P Ob-150/2024-19 kojim je utvrđeno povlačenje tuženikovog prijedloga za određivanjem privremene mjere na način kako je opisano u točki 3.1. ovog obrazloženja presude i rješenja. Na istom ročištu, tuženik je ponovo predložio donošenje privremene mjere na način kako slijedi: „da se odredi da do okončanja ovog postupka maloljetno dijete stranaka stanuje s ocem u [adresa], na adresi njegova boravišta [adresa], a na koju adresu planira prijaviti i prebivalište. Predlaže ostvarivanje osobnih odnosa majke s djetetom kako je to i u odnosu na njega određeno.“ U tom trenutku tuženik nije imao informacije o djetetovom upisu u školu u [adresa] no naveo je da postoji nekoliko škola u blizini stana kao i da dijete može trenirati nogomet i ići u glazbenu školu. U odnosu na promjenu njegove adrese, otac je naveo u svojem iskazu na istom ročištu da sada stanuje u [adresa], na adresi [adresa] i to od siječnja 2024. iako od početka ovog postupka navodi drugu adresu stanovanja i to [adresa] kao prebivalište te kao boravište [adresa] i to u svojem protutužbenom zahtjevu od 23. kolovoza 2024. pa i ranije u odgovoru na tužbu i privremenoj mjeri, a o čemu sud odlučuje u granicama tužbenog zahtjeva.

3.3. U odnosu na prijedlog tužiteljice, tuženik je isticao protivljenje navodeći pritom da bi dijete preseljenjem u Njemačku promijenilo sredinu, mijenjao bi kulturu, prilagođavao se novom jeziku, novom sustavu te smatra da to za dijete nije dobro. Protivi se i da dijete ostane u [adresa] s očuhom tužiteljice, iako je u svojem iskazu na ročištu održanim 23. kolovoza 2024. naveo da je još za Uskrs bio upoznat da je dijete kod tužiteljičinog očuha dok je ona u Njemačkoj na poslu i da dijete treba ići u posjetu baki u Njemačku s majkom, a podnosi privremenu mjeru tek po pokretanju postupka od strane tužiteljice.

b) tužiteljica:

3.4. Tužiteljica svoj prijedlog za privremenu mjeru podnosi tek 20. kolovoza 2024. u kojem predlaže dnošenje rješenje da maloljetno dijete stanuje s njom na adresi u [adresa] te da ona ostvaruje djelomičnu roditeljsku skrb nad djetetom i to u odnosu na školski odgoj djeteta, obrazovanje, školske i izvanškolske aktivnosti te zdravlje djeteta, ako i u vezi s prebivalištem i boravištem djeteta, a sve do pravomoćnog okončanja ovog postupka. Navedeni prijedlog ističe da podnosi radi zaštite interesa djeteta i njegovog stabilnog psihofizičkog razvoja u smislu omogućavanja redovnog i normalnog svakodnevnog funkcioniranja te održavanja stabilnog obiteljskog okruženja jer se roditelji ne mogu sporazumjeti o promjeni prebivališta i boravišta te s tim u vezi niti oko školskog odgoja, obrazovanja i zdravlja djeteta. Navedeni prijedlog dodatno uređuje tek na ročištu održanim kod ovoga suda 28. kolovoza 2024. u odnosu na način ostvarivanja osobnih odnosa tuženika s djetetom tako da predlaže da se isti ostvaruju kako su bili do sada uređeni.

3.5. Nakon što je pribavljeno izvješće o stambenim i obiteljskim prilikama tužiteljice, utvrđeno je da je ista na ročištu održanim kod ovoga suda 23. prosinca 2024. navela da se ništa nije promijenilo u odnosu na ročište opisano u točki 3.4. ovog obrazloženja presude i rješenja (list 290 spisa) te da svaki vikend viđa dijete koje je preko tjedna u školi što joj i stvara dodatne troškove.

3.6. Iz navedenoga je razvidno da s obzirom na nepotpune prijedloge i učestale promijenjene okolnosti kod obje strane (promjene adresa stanovanja i time uvjeta upisa djeteta u školu i školske i izvanškolske aktivnosti) nije bilo moguće do donošenja ove presude donijeti i rješenje o privremenoj mjeri jer je bilo potrebno sve navedeno provjeriti u svrhu donošenja obje odluke kojima će se zaštiti interesi i prava maloljetnog djeteta stranaka.

3.7. Tužiteljica se protivila prijedlogu tuženika jer ju je tako tražilo maloljetno dijete ističući da je rekao „mama nemoj me dati“ (list 139 spisa) te iz razloga što kod oca nije poznato gdje bi stanovalo dijete, također bi mijenjao sredinu i odvojio bi se od nje i njezine maloljetne kćerke s kojima je blizak i s kojima živi kontinuirano, posebice s tužiteljicom od svojeg rođenja oko 11 godina te ima poznato okruženje baku i njezina očuha kojeg zove „dida“, a i poznaje njemački jezik koji uči od početka osnovne škole i imao bi mogućnost prilagodbe jezika.

4. U skladu s odredbom čl. 240. st. 1. t. 2. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23), sud je zatražio od nadležnog Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Daruvar da maloljetnom djetetu stranaka imenuje posebnog skrbnika, a što je i učinjeno s Rješenjem Klasa: UP/I-552-02/24-07/5, Urbroj:139-012-04-01-24-2 od 17. lipnja 2023. (list 94-95 spisa) kojim je imenovan djelatnik IS iz Centra za posebno skrbništvo – Podružnica Virovitica, Virovitica, Trg Ljudevita Patačića 1, radi zaštite prava i interesa maloljetnog djeteta stranaka u postupku koji se vodi pred ovim sudom pod brojem P Ob-150/2024.

4.1. Podneskom od 2. rujna 2024. (list 196-199 spisa) poseban skrbnik je obavijestio da je 29. kolovoza 2024. obavio razgovor s maloljetnim djetetom stranaka na način da ga je upoznao s predmetom spora, omogućio mu saslušanje i izražavanje mišljenja primjenjujući odredbe Obiteljskog zakona, Konvencije o pravima djece i načelu slobode u izražavanju mišljenja te u skladu s Pravilnikom o načinu pribavljanja mišljenja djeteta. U istom podnesku je opisao tijek razgovora s djetetom te opisao da je maloljetno dijete bistro, otvoreno i opušteno, u dobi od 11 godina koji je spremno odgovarao na pitanja, pojašnjavao i sam otvarao teme. U skladu sa izraženim mišljenjem djeteta, predložio je donošenje privremene mjere na način da okončanja postupka dijete stanuje s majkom u Njemačkoj gdje bi nastavilo daljnje školovanje, a s kojim prijedlogom je suglasan i Hrvatski zavod za socijalni rad- Područni ured Daruvar.

4.2. Nakon provedenog dokaznog postupka, na ročištu održanim kod ovog suda 23. prosinca 2024. (list 287-293 spisa), poseban skrbnik IS je naveo kao poseban skrbnik djeteta da podržava mišljenje djeteta te da predlaže da se privremena mjera i konačna odluka donesu u smjeru u kojem bi se prihvatilo izraženo mišljenje djeteta. U odnosu na predloženo vještačenje po tuženiku, ističe da se tome prijedlogu protivi i da ostaje kod mišljenja koje je dalo Hrvatski zavod za socijalni rad – Područni ured Daruvar i punomoćnica tužiteljice na ročištu održanim 23. prosinca 2024. Osporava prigovore tuženika oko njegovog razgovora s djetetom kako je to i opisano u točki 21. ovog obrazloženja presude i rješenja posebice jer je o tome obavijestio sud i omogućena mu je prostorija za razgovor na sudu.

5. U tijeku dokaznog postupka, radi razjašnjenja spornih i odlučnih činjenica te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izveo uvidom u izvješće o obveznom savjetovanju sastavljenim po Hrvatskom zavodu za socijalni rad- Područnom uredu Daruvar Klasa: 552-05/24-09/1, Urbroj: 139-012-04-03-24-5 od 16. veljače 2024. (list 4 spisa), presudu Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu posl.br. P Ob-122/2018-31 od 9. travnja 2019. (list 5-10 spisa), presudu Općinskog suda u Bjelovaru posl.br. P Ob-266/2019-93 od 23. studenog 2021. (list 15- 33 spisa), nalaz i mišljenje Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba od 11. svibnja 2021. (list 53-91 spisa), sudsku praksu dostavljenu po tužiteljici (list 101-102 spisa), ovjereni prijevod s njemačkog jezika potvrda o prijavi boravišta za tužiteljicu (list 104-107 spisa), ovjereni prijevod s njemačkog jezika ugovor o radu za tužiteljicu (list 108-116 spisa), pisano izvješće o imovinskim, socijalnim i drugim prilikama za tužiteljicu sastavljenim po Hrvatskom zavodu za socijalni rad- Područnom uredu Daruvar pod Klasom: 552-05/24-09/1, Urbroj: 139-012-04-03-24-24 od 19. kolovoza 2024. te mišljenje sastavljeno po Hrvatskom zavodu za socijalni rad- Područnom uredu Daruvar pod Klasom: 552-05/24-09/1, Urbroj: 139-012-04-03-24-29 od 27. kolovoza 2024. (list 127-128 spisa), dokumentaciju dostavljenu po tužiteljici u odnosu na školu i stambene uvjete (list 143- 149 i 173-180 spisa), dokumentaciju dostavljenu po tuženiku u odnosu na komunikaciju s posebnim skrbnikom i školom (list 185-195 spisa), ispis korespondencije dostavljene po posebnom skrbniku u odnosu na njegovu komunikaciju s tuženikom (list 198-199 spisa), mišljenje i prijedlog sastavljene po Hrvatskom zavodu za socijalni rad- Područnom uredu Pula-Pola sastavljenim pod Klasom: 552-05/24-08/6, Urbroj:139-069-09-41-24-8 od 3. rujna 2024. (list 200-203 spisa), psihologijski nalaz i mišljenje za tuženika od 2. rujna 2024. (list 204-205 spisa), zaključak Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Pula-Pola (list 206 spisa), dopunu očitovanja Hrvatskog zavoda za socijalni rad- Područnog ureda Daruvar Klasa: 552-05/24-09/1, Urbroj:139-012-04-03-24-38 od 10. rujna 2024. (list 214-215 spisa), mišljenje psihologa o obitelji tužiteljice sastavljeno po psihologu Hrvatskog zavoda za socijalni rad- Područnog ureda Daruvar Klasa: 552-05/24-09/1, Urbroj:139-012-04-04-24-28 od 27. kolovoza 2024. (list 216-218 spisa), očitovanje tužiteljice od 19. rujna 2024. (list 219 spisa), očitovanje Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Bjelovarsko-bilogorske, Policijske postaje Daruvar Klasa: NK-214- 02/24-12/2413, Urbroj: 511-02-07-24-12 od 24. rujna 2024. (list 220-221 spisa), dopunu mišljenja i prijedloga sastavljenog po Hrvatskom zavodu za socijalni rad- Područnom uredu Pula-Pola Klasa: 552-05/24-08/6, Urbroj: 139-069-09-41-24-11 od 30. rujna 2024. (list 222-223 spisa), očitovanje Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru Klasa: KPz-DO-88/2021-14 od 9. listopada 2024. (list 226 spisa) ovjereni prijevod s njemačkog jezika Izvješće dostavljeno po Općinskom sudu u Viechtachu, Odjelu za obiteljske predmete od 20. rujna 2024. (list 260-265 spisa), ovjereni prijevod s njemačkog jezika obrasca zahtjeva za izvođenje dokaza od 29. listopada 2024. (list 266-270 spisa), ovjereni prijevod s njemačkog jezika dopisa suda od 25. rujna 2024. (list 271-275 spisa), dopis Hrvatskog zavoda za socijalni rad- Područnog ureda Daruvar Klasa: 552-05/24-09/1, Urbroj: 139-012-04-03-24-48 od 23. prosinca 2024. (list 285 spisa), uvjerenje da se protiv očuha tužiteljice, ČS ne vodi kazneni postupak izdanog od Općinskog suda u Bjelovaru posl.br. Su-Ukp-9585/2024 od 5. prosinca 2024. (list 253 spisa), izvršen je uvid u spis Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu posl.br. P Ob-122/2018 i Općinskog suda u Bjelovaru posl.br. P Ob-299/2019 i P Ob-135/2022, odnosno u svu dokumentaciju koja prileži spisu.

5.1. Na ročištu održanim kod ovoga suda 28. kolovoza 2024. (list 132-140 spisa), izveden je dokaz saslušanja stranaka.

5.2. Primjenom odredbi Obiteljskog zakona, Konvencije o pravima djeteta i Pravilnika o načinu pribavljanja mišljenja djeteta, saslušano je maloljetno dijete stranaka putem posebnog skrbnika. S tim u vezi ističe se da je sud kod donošenja navedene odluke o saslušanju maloljetnog djeteta uzeo u obzir i dob djeteta i činjenicu je li navedeno u najboljem njegovom interesu, posebice uzimajući u obzir ponašanje stranaka nakon održanog ročišta 28. kolovoza 2024. odnosno nakon što su se očitovali da ne mogu postići i dalje sporazum oko roditeljske skrbi u odnosu na njihovo maloljetno dijete te činjenicu da je tuženik pokrenuo postupak kod Europskog suda za ljudska prava osporavajući raniju odluku Općinskog suda u Bjelovaru posl.br. P Ob- 299/2019-93 od 23. studenog 2021. smatrajući pritom da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u odnosu na primjenu provedenog vještačenja u tom postupku kao i u odnosu na prošlost tužiteljice za koju smatraju da utječe na njezine kompetencije kao roditelja.

5.3. Sud nije proveo dokaz vještačenja roditeljskih kompetencija koji tuženik predlaže prije zaključenja glavne rasprave (list 282 i 291 spisa) s obzirom na to da je već provedeno vještačenje u postupku koji se vodio kod ovog suda pod posl.br. P Ob- 266/2019 u kojem je ranija odluka donesena, te imajući u vidu razloge zbog kojih predlaže tuženik navedeno vještačenje i to radi utvrđenja uvjeta osnovanosti zahtjeva tužiteljice za odlaskom djeteta s njom u Republiku Njemačku, a koje razloge zapravo utvrđuje sud nakon saslušanja stranaka i utvrđenja stambenih, obiteljskih i ekonomskih prilika stranaka te nakon pribavljenog mišljenja djeteta, imajući u vidu pritom utvrđenja iz ranije provedenog vještačenja radi utvrđenja roditeljskih kompetencija. Pri tom se napominje da roditeljske kompetencije stranaka nisu jedini niti odlučujući razlog na kojima se temelji ranija odluka koju tuženik i nadalje osporava. Iz navedenoga vještačenja je utvrđeno da obje stranke imaju ograničenja roditeljskih kompetencija te da je oboma potrebno osigurati savjetovanje i pomoć sustava kao i da obje stranke imaju visoku motiviranost, međutim nije moguće dati prednost niti jednom roditelju s obzirom na to da oboje imaju ograničenja roditeljskih kompetencija. Radi navedenoga, predlažu da je u najboljem interesu djeteta podjednako provođenje vremena s jednim i drugim roditeljem. S tim u vezi se dodaje da je sud primio od Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnih ureda Daruvar i Pula-Pola psihologijske obrade stranaka kao i njihova mišljenja.

5.4. Imajući na umu naprijed navedeno u svezi vještačenja roditeljskih kompetencija stranaka u odnosu na odlučne aspekte za rješenje ovog predmeta, napominje se da je ovlast suda slobodno ocjenjivati dokaze, utvrđivati relevantne činjenice i odlučivati o tome koje će dokaze izvesti, zbog čega se ne može unaprijed predvidjeti ujednačeno rješenje za sve situacije, već o svim okolnostima svakog pojedinog slučaja ovisi je li potrebno izvesti određeni dokaz. Uzimajući u obzir izraženo mišljenje djeteta u ranijem postupku koje je isto kao i mišljenje koje je dao u ovome postupku, a to je da želi i nadalje živjeti s majkom, a s ocem ostvarivati osobne odnose kako je i do sada, te djetetova opažanja da se ne čuje s ocem redovito i da kad je kod njega ne posvjećuje mu se dovoljno kao i da je često kod njega sam i bez svojeg društva, ukazuje da nije bilo potrebno provođenje novog vještačenja već je primjenom načela zaštite prava i dobrobiti djeteta, sprječavanja daljnjeg odugovlačenja postupka, utvrđeno da interes djeteta u okolnostima konkretnog slučaja preteže nad pravom tuženika na obiteljski život.

5.5. Također, sud nije provodio niti druge dokaze predložene od strane stranaka, a imajući u vidu da je više puta tijekom postupka pribavljeno mišljenje djeteta stranaka (putem Hrvatskog zavoda za socijalni rad- Područnog ureda Daruvar i posebnog skrbnika), kao i činjenicu da postupak utječe na dijete te da bi svako daljnje izvođenje dokaza dovelo do bespotrebnog odugovlačenja postupka što bi pridonijelo daljnjoj eskalaciji sukoba između roditelja koji bi se prenosio na dijete i time izrazito štetno utjecao na njegovo psihičko zdravlje.

5.6. Slijedom navedenoga, nakon ročišta održanog 23. prosinca 2024., sud je utvrdio da je raspravljanje dovršeno i glavna i tajna rasprava je završena na spomenutom ročištu (list 286-293 spisa).

6. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023), a u vezi s člankom 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023), sud je utvrdio da su ispunjene pretpostavke za donošenje nove odluke o stanovanju djeteta i ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem u skladu sa izraženim mišljenjem djeteta, izvještajima Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područni ured Daruvar i V [adresa], posebnog skrbnika i u skladu sa cjelokupnom dokumentacijom koja prileži u spisu, slijedom čega je odlučeno kao u izreci presude i rješenja.

7. Predmet ovoga postupka je izmjena ranije odluke o roditeljskoj skrbi i odlučivanje o prijedlozima za privremene mjere, te je u ovom postupku bilo potrebno utvrditi jesu li se okolnosti na temelju kojih je bila donesena ranija odluka u toj mjeri promijenile da zahtijevaju donošenje nove odluke o ostvarivanju roditeljske skrbi u skladu s dobrobiti djeteta stranaka.

7.1. Postavljenim tužbenim zahtjevom tužiteljica traži izmjenu ranije odluke u dijelu u kojem je određeno da će dijete stanovati s njom na način da predlaže da joj se omogući da dijete stanuje s njom u Republici Njemačkoj, zatim oko načina ostvarivanja osobnih odnosa i oko donošenja odluka o obrazovanju djeteta i njegovom zdravlju te promjeni adrese prebivališta i boravišta. Iz činjeničnog opisa tužbenog zahtjeva proizlazi da se izmjena ostvarivanja roditeljske skrbi od strane tužiteljice traži iz razloga što tuženik odbija dati suglasnost za promjenu adrese stanovanja djeteta kao i za upis djeteta u školu u Republici Njemačkoj. S druge strane, u svojem protutužbenom zahtjevu zbog promijenjenih okolnosti tuženik predlaže da dijete stanuje s njim, a da s tužiteljicom ostvaruje osobne odnose i da ona bude obveznik uzdržavanja, a sve iz razloga što smatra da zbog svojeg dosadašnjeg ponašanja tužiteljice nije dobro da dijete nastavi stanovati s njom u takvom okruženju niti je za dijete dobro da mijenja sredinu koju poznaje.

8. Među strankama nije sporno da su roditelji maloljetnog djeteta te da je pravomoćnom ranijom odlukom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu posl.br. P Ob-122/18-31 od 9. travnja 2019. odlučeno da će zajedničko dijete stranaka živjeti s majkom, a da je presudom Općinskog suda u Bjelovaru, posl.br. P Ob- 266/2019-93 od 23. studenog 2021. ista odluka promijenjena u odnosu na način na koji će tuženik kao otac ostvarivati osobne odnose s djetetom.

8.1. Među strankama nije sporno da tuženik uredno ostvaruje osobne odnose s djetetom, te da se dijete uredno školuje, pohađa izvanškolske i školske aktivnosti te da je vrlo dobar učenik u školi i da je vidljiv njegov napredak u odnosu na njegovo obrazovanje što su sve same stranke potvrdile na ročištu održanim kod ovoga suda 23. prosinca 2024.

8.2. Među strankama je sporno jesu li ispunjeni uvjeti za izmjenu ranije odluke odnosno jesu li okolnosti na strani tužiteljice, a na koje ukazuje tuženik, ugrožavajuće za prava i interes njihovog zajedničkog maloljetnog djeteta te temeljem protutužbenog zahtjeva jesu li ispunjene okolnosti na strani tuženika da maloljetno dijete stanuje s njime, a s majkom ostvaruje osobne odnose i da ona doprinosi za njegovo uzdržavanje.

9. Prije svega, a imajući u vidu prigovore istaknute od strane tuženika posebice u odnosu na povrede temeljnih prava u odnosu na pravo na pristup sudu i pravo na pošteno suđenje, te prijedlog za određivanjem prekida do pravomoćnog okončanja postupka koji je pokrenuo pred Europskim sudom za ljudska prava pod posl.br. 7056/2024., ističe se da u bitnome tuženik zapravo ističe prigovor vezan uz pravo na obrazloženu odluku i to raniju odluku za koju smatra da nema valjano obrazloženje, kao sastavni element prava na pošteno suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 – službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 – službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: EKLJP), odnosno kao dio postupovnih jamstava uključenih u postupak donošenja odluke koja dovodi do miješanja u pravo na obiteljski život iz čl. 35. Ustava, odnosno čl. 8. EKLJP. Pri tome se dodaje da je ranija odluka potvrđena od strane drugostupanjskog suda, a da tuženik do podnošenja protutužbenog zahtjeva nije tražio izmjenu ranije odluke koju i u ovome postupku osporava, dok za samu raniju odluku ističe da je pravomoćno potvrđena i da očekuje od tužiteljice da je se pridržava što i sam tuženik u svojem odgovoru na tužbu i navodi te ističe da podnosi protutužbeni zahtjev jer su se promijenile okolnosti u odnosu na ranije.

9.1. U svezi navoda tuženika koji su vezani uz pravo na obrazloženu odluku, nedvojbeno je da odluke sudova trebaju na odgovarajući način navesti razloge na kojima se temelje. Iako se ne zahtijeva detaljan odgovor na svaki argument koji stranka navodi, obveza obrazloženja pretpostavlja da stranke u sudskom postupku mogu očekivati konkretan i izričit odgovor na argumente koji su odlučujući za ishod tog postupka. Mjera u kojoj se primjenjuje ova obveza obrazlaganja, prema stajalištu ESLJP, može varirati ovisno o prirodi odluke i treba ju odrediti u svjetlu svih okolnosti slučaja (O protiv Azerbajdžana, zahtjev br. 5386/10, presuda ESLJP od 24. ožujka 2022.). U skladu s navedenim, a posebice imajući u vidu prigovore tuženika oko obrazloženja ranije presude i to posebice istaknutih u točki 2.3. ovog obrazloženja presude i rješenja, sud je isto koristio i u ovome postupku posebice prilikom očitovanja na prigovore tuženika.

9.2. Tuženik ne obrazlaže, a niti je iz konteksta predmeta koji je vezan uz izmjenu odluke o roditeljskoj skrbi i određivanju privremene mjere razvidno na koji način bi došlo do ograničenja njegovog prava na obiteljski život. Naime, tuženik sudjeluje u postupku obveznog savjetovanja koji se provodi prije ovog postupka, u svojem iskazu potvrđuje da je bio upoznat da je majka otišla u Njemačku radi posla, te unatoč tome ističe da je tek u ovome postupku saznao za sve. Isto tako, navodi da je majka djetetu prijavila boravak u [adresa] bez njegova znanja, a cjelokupna dva prethodna postupka su se vodila upravo pred ovim sudom kao mjesno nadležnim prema prebivalištu djeteta pa su u cijelosti neosnovani i nejasni navodi tuženika o adresi djeteta. Ujedno, sam tuženik na ročištu održanim kod ovoga suda 23. prosinca 2024. potvrđuje da nije imao problema oko ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom, dok u svojim podnescima navodi drugačije.

9.3. U odnosu na prigovore tuženika oko promjene adrese djeteta, a koja nije uključena ranijom odlukom te da je na snazi u tom dijelu odluka Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu posl.br. P Ob-122/2018-31 od 9. travnja 2019. ističe se da su navedeni prigovori u potpunosti neosnovani. Naime, uvidom u Presudu Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu posl.br. P Ob-122/2018-31 od 9. travnja 2019. jasno je da je naznačeno da će dijete stanovati s majkom bez navođenja adrese, a ne kako to pogrešno ističe i pokušava isticati tuženik da je naznačena adresa u [adresa]. Osim toga, iz navedene presude je vidljivo da je tuženica već tada imala adresu stanovanja u [adresa] što se i navodi u uvodu i obrazloženju presude jer je i na temelju toga utvrđena i nadležnost ovoga suda za donošenje odluke u skladu s odredbom čl. 409. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ 103/15, 98/19, 47/20), a u kojem postupku je sudjelovao upravo tuženik zastupan po istom punomoćniku pa nije razvidno zašto tuženik osporava nadležnost ovoga suda nakon proteka vremena od više pet godina.

9.4. Uvidom u podatke iz Jedinstvenog registra osoba Republike Hrvatske vidljivo je da je maloljetnom djetetu prijavljena adresa stanovanja u [adresa] od 31. svibnja 2019. te imajući u vidu utvrđenje iz presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu posl.br. P Ob-122/2018-31 od 9. travnja 2019. prema kojem je jasno naznačeno da će dijete stanovati kod majke, razvidno je da nije bilo osnove za izmjenom te presude kasnijom presudom u tom dijelu. Osim toga, prema odredbi čl. 5. Zakona o prebivalištu („Narodne novine“ broj 144/2012, 158/2013, 115/2014, 114/2022) u stavku 3. proizlazi da ako roditelji maloljetne osobe ne žive u obiteljskoj zajednici, zahtjev podnosi roditelj s kojim maloljetna osoba živi na temelju odluke nadležnog tijela, a prebivalište maloljetne osobe prijavljuje se na adresi tog roditelja.

9.5. Nadalje, u odnosu na prijedlog tuženika za određivanjem prekida postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji je pokrenuo pred Europskim sudom za ljudska prava pod posl.br. 7056/2024, sud je također navedeni prijedlog odbio kao neosnovan imajući prvenstveno u vidu svrhu vođenja ovog postupka i primjenu načela iz čl. 10. Obiteljskog zakona, a to je načelo žurnosti u rješavanju obiteljsko-pravnih stvari u vezi s djetetom uz istodobnu zaštitu djetetove dobrobiti. Nadalje, imajući u vidu sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava proizlazi i da se od nadležnih tijela očekuje da uspostave pravednu ravnotežu između interesa djeteta i interesa roditelja, no nikad na štetu zdravlja i razvoja djeteta (Sommerfeld protiv Njemačke, stavak 64.). Europski sud za ljudska prava ne nastoji svojom odlukom zamijeniti odluku nacionalnih sudova. Naime, Europski sud prihvaća da su nacionalne vlasti načelno u boljem položaju ocijeniti dostavljene dokaze, utvrditi činjenice te odlučiti što je u najboljem interesu djeteta te pritom uživaju široku slobodu procjene (Leonov protiv Rusije, stavak 72.). No Europski sud za ljudska prava ispituje jesu li razlozi temeljem kojih su nacionalni sudovi donijeli odluku o roditeljskoj skrbi i s kojim će roditeljem dijeti živjeti bili dovoljno značajni i dostatni. Dodatno, iako članak 8. Konvencije nema izričite procesne odredbe, postupak donošenja odluka mora biti pošten i osigurati dužno poštovanje prava zaštićenih tim člankom. Dodatno, Europski sud je istaknuo da odluka sudova temeljena na mišljenju djeteta koje svoje želje ne može jasno izraziti jer je primjerice u sukobu lojalnosti ili pod utjecajem otuđujućeg ponašanja jednog roditelja, može biti protivna pravu na poštovanje obiteljskog života (K.B. i drugi protiv Hrvatske, stavak 143.). U ovome postupku je maloljetno dijete u dobi od nepunih 12 godina jasno više puta izrazilo svoju želju da nastavi stanovati s majkom i bilo je potrebno utvrditi jesu li za to ispunjeni uvjeti.

9.6. Navedeno posebice jer je sam tuženik prvenstveno predlagao prekid postupka, pa potom donošenje privremene mjere kojom bi se reguliralo mjesto stanovanja djeteta samo u trajanju od mjesec dana iako je i po ranijoj presudi dijete kod tuženika u to vrijeme, a od koje potom odustaje i ustraje kod određivanja prekida postupka bez predlaganja nove privremene mjere, dok s druge strane ističe prigovore da je nedopustivo da dijete boravi kod tužiteljičinog očuha dok ona radi u Njemačkoj za što u podnescima ističe da nije znao, a na ročištima navodi da je bio upoznat s navedenim. Dakle, ukazuje se na kontradiktorno postupanje tuženika posebice u dijelu u kojem navodi da je nezadovoljan ranijom presudom, a potom da podnosi protutužbeni zahtjev jer su se promijenile okolnosti u odnosu na ranije donesenu presudu, zatim da ne predlaže uređenje nastale situacije već traži prekid do okončanja postupka pred Europskim sudom za ljudska prava, a nakon odbijanja tog prigovora predlaže donošenje privremene mjere u kojoj je naznačena adresa za koju do današnjeg dana tuženik nije potvrdio da će biti adresa njegova stanovanja jer nije prijavio niti boravište niti prebivalište, a na toj adresi navodi da boravi od siječnja 2024. te isto tako u protutužbenim zahtjevima i kasnijim podnescima nastavlja naznačavati dvije različito druge adrese u odnosu na adresu koju je naveo na ročištu da na njoj trenutno boravi. Također je isticao u podnescima da nije imao saznanja da je tužiteljica u Njemačkoj do podnošenja tužbe, a potom u iskazu potvrdio da je znao za navedeno još u vrijeme proljetnih praznika djeteta kao i da navodi iz odgovora na tužbu oko postupanja tužiteljice prema njemu i njegovom odnosu prema djeteta nisu u skladu s njegovim iskazima na ročištima gdje je navodio suprotno odnosno da se uspijeva dogovoriti s tužiteljicom i da mu ne onemogućava ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom. U prilog tome se ističe da je već i kroz sam postupak obveznog savjetovanja provedenog zaključno u veljači 2024. (list 4 spisa) tuženik bio upoznat s predmetom ovog postupka. S obzirom na žurnost postupanja i utvrđeno činjenično stanje kao i utvrđeno mišljenje djeteta, sud je utvrdio da je prijedlog za određivanjem prekida postupka neosnovan i protivan interesu i zaštiti djeteta što i sam kasnije tuženik ističe kada predlaže donošenje privremene mjere i usvajanje njegovog protutužbenog zahtjeva.

9.7. Pravomoćnu i ovršnu Presudu Općinskog suda u Bjelovaru posl.br. P Ob- 299/2019-93 od 23. studenog 2021. obje stranke primjenjuju te su same u svojem očitovanju na ročištu održanim kod ovoga suda 23. prosinca 2024. istaknule da se uspijevaju dogovoriti oko djeteta unatoč svim ranijim nesuglasicama, kao i da je dijete zadovoljno sa školom, odlascima u glazbenu školu te treniranjem sporta. Navedeno je sud imao u vidu kad je donosio odluku i izvodio dokaze, a unatoč prigovorima tuženika o stanovanju djeteta za vrijeme trajanja ovog postupka u [adresa]. Posebice jer do današnjeg dana tuženik nije prijavio niti jedno boravište već ima prijavljenu adresu prebivališta u [adresa], što je i protivno odredbama Zakona o prebivalištu („Narodne novine“, broj 144/2012, 158/2013, 115/2014, 114/2022) kojima je, između ostalog, propisano da se prijava prebivališta i boravišta podnosi u roku od 15 dana od dana nastanjenja u mjestu i na adresi prebivališta, odnosno od dana dolaska u mjesto i na adresu boravište, ne odgovara niti odredbi čl. 96. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023) prema kojoj se navodi da je djetetovo mjesto stanovanja prebivalište, odnosno boravište njegovih roditelja. Na navedenu se odredbu i sam tuženik poziva kada ističe prigovore o adresi majke iz prethodna dva ranija postupka, pri čemu se dodaje da je majka prijavila adrese prebivališta, temeljem kojih je i određena nadležnost ovog suda kako je i ranije to navedeno, a i boravišta.

9.8. Nadalje, imajući u vidu predmet ovoga postupka te prigovore tuženika oko zahtjeva tužiteljice, ističe se da je odredbom čl. 413. st. 1. Obiteljskog zakona dana ovlast sudu odlučiti po službenoj dužnosti s kojim će roditeljem dijete stanovati, o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa djeteta s roditeljem te o uzdržavanju u slučaju razdvojenog života roditelja. Stoga, a uz napomenu kako je već ranijim sudskim odlukama određeno da će dijete stanovati s majkom, u ovom postupku se odlučivalo o suglasnosti majci da s djetetom preseli u Njemačku, a čemu se tuženik protivio, ali ne i činjenici da dijete stanuje s majkom niti oko načina ostvarivanja osobnih odnosa koji zapravo ostaje isti kakav je bio i do sada samo u povećanom opsegu i čemu tuženik nije prigovarao. Imajući u vidu činjenicu da dijete od rođenja živi s majkom što je i utvrđeno u ranijim pravomoćnim i ovršnim sudskim odlukama, a da se tuženik protivio preseljenju djeteta s majkom, ukazuje se da unatoč prigovorima tuženika oko postavljanja zahtjeva od strane tužiteljice, u postupcima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi i ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s roditeljem sud nije vezan zahtjevima stranaka. Posebice jer je sud imao u vidu da i tuženik svojim protutuženim zahtjevom traži izmjenu ranije dvije odluke koje navodi u odgovoru na tužbu i protutužbenom zahtjevu, ali ispušta naznačiti i odluku o izmjeni iznosa uzdržavanja u postupku koji se također vodio kod ovoga suda pod posl.br. P Ob-135/2022 u kojem postupku je s djetetom zastupanim po tužiteljici kao majci i zakonskoj zastupnici djeteta sklopio sudsku nagodbu. Stoga, kod donošenja odluke s kojim roditeljem će dijete stanovati sud primjenjuje svoje ovlasti radi ostvarenja najboljeg interesa djeteta u smislu da se jednom odlukom uređuju njegovi odnosi s roditeljima.

9.9. U ovom postupku se ne primjenjuju isključivo odredbe Obiteljskog zakona u smislu da se o promjeni prebivališta djeteta odlučuje u izvanparničnom postupku prema odredbi čl. 100. st. 5. Obiteljskog zakona jer majka u konkretnom slučaju nije zahtijevala samo suglasnost za promjenu prebivališta već i, zbog toga, promjenu načina održavanja osobnih odnosa djeteta s ocem, djelomičnu samostalnu roditeljsku skrb, a otac izmjenu ranijih sudski odluka kod kojih ispušta tražiti izmjenu i odluke o uzdržavanju, pa je sud o svim zahtjevima odlučivao u parničnom kontradiktornom postupku.

9.10. Nadalje, nisu osnovani ni prigovori tuženika na povredu prava na pošteno suđenje na način da je sud bez opravdanog i svrsishodnog razloga odbijao prijedlog za odgodama ročišta posebice jer je upravo i po prvom prijedlogu tuženika i odgođeno ročište, a koji prijedlog je stavila njegova punomoćnica navodeći da je na godišnjem odmoru i potom je na iduća ročišta poslala svoje zamjene. Sud je na ročištu održanim 28. kolovoza 2024. (list 132-140 spisa) izveo dokaz saslušanja stranaka s obzirom na to da su na glavnoj raspravi bili i tužiteljica i tuženik osobno prisutni, ona zajedno sa punomoćnicom, a tuženik sa zamjenikom punomoćnice. Na raspravu održanu 23. prosinca 2024. punomoćnica tuženika je ponovo predložila odgodu ročišta jer tuženik slavi rođendan maloljetne kćerke, čemu se protivila tužiteljica navodeći da tuženik kao prioritet stavlja rođendan jednog djeteta u odnosu na sudsko ročište koje se tiče statusa drugog roditelja. Nakon toga, podneskom od 19. prosinca 2024. tuženik predlaže odgodu ročišta za drugi datum i to 27. prosinca 2024. kada planira i preuzeti dijete od tužiteljice radi ostvarivanja osobnih odnosa u protivnom predlaže da se omogući mu da preuzme dijete 23. prosinca 2024. i istodobno stavlja prijedlog za provođenjem novog vještačenja bez da jasno obrazlaže zašto predlaže navedeno vještačenje koje potom objašnjava zamjenik punomoćnika tuženika na ročištu održanim kod ovoga suda 23. prosinca 2024. Podneskom od 19. prosinca 2024., dakle odmah isti dan, tužiteljica daje tuženiku suglasnost da preuzme dijete 23. prosinca 2024. Po prijedlozima obiju stranaka pribavljena su izvješća od nadležnih Područnih ureda Hrvatskog zavoda za socijalni rad kao i od nadležnog suda Republike Njemačke za stambene i obiteljske prilike tužiteljice čemu je u odgovoru na tužbu tuženik prigovarao, a po pribavljanju izvještaja naveo da nisu bitni stambeni uvjeti već majčine kompetencije. Također, sva dokumentacija iz spisa je na jednak način i istog dana poslana svim strankama i sudionicima postupka, te je prema svima na jednak način pristupano i omogućena im je jednakost u iznošenju dokaza i svojih navoda. Stoga, nema povrede prava tuženika na raspravljanje, niti pošteno suđenje jer je sud pravilno cijenio suženu mogućnost pristupa tužiteljice na rasprave u Hrvatskoj kao i mogućnost pristupa tuženika na raspravu iz Pule-Pole te je navedeno sud uzimao u obzir kada je i zakazivao rasprave u popodnevnim satima da obje stranke mogu pravovremeno stići, zatim hitnost predmetnog postupka, ali izvjesno i činjenicu da je tuženika i na svim raspravama zastupao zamjenik punomoćnika, pa prigovori tuženika, koji i sam navodi da je žurno postupanje u ovom postupku, sud nije ocijenio valjanim razlogom u konkretnom slučaju za odgodom glavne rasprave i da mu je na bilo koji način onemogućeno pravo na pristup sudu, kontradiktorno raspravljanje i pravovremeno predlaganje dokaza posebice imajući u vidu duljinu trajanja ovog postupka i mogućnost kroz isto dostavljanja pravovremeno svih prijedloga i zahtjeva. Slijedom navedenoga, neosnovani su i navodi tuženika da mu je uskraćeno pravo na pošteno suđenje.

9.11. Navedeno proizlazi i iz odluke br. zahtjeva 58767/15 Europskog suda za ljudska prava Kramer protiv Republike Hrvatske koji je 18. lipnja 2019. donio odluku o nedopuštenosti zahtjeva gosp. P koji se odnosio na navodnu povredu prava na pošteno suđenje i prava na poštovanje obiteljskog života. U odnosu na pravo na obiteljski život, sud je utvrdio da je tijekom postupka o tome s kojim će roditeljem živjeti njegovo maloljetno dijete, podnositelju bilo omogućeno korištenje svih procesnih prava, te da je odluka hrvatskog suda sadržavala detaljne razloge zbog kojih je on odlučio da je život s majkom u najboljem interesu djeteta. Ujedno, Europski sud je utvrdio da je presudom hrvatskog suda reguliran način susreta podnositelja s njegovim djetetom i da iz podataka u spisu ne proizlazi da je tom odlukom podnositelj onemogućen u učinkovitom ostvarivanju tog svog prava, a primijetio je i da je podnositelj svojim postupcima djelomično odgovoran za neodržavanje kontakata s djetetom. Naime, Europski sud napomenuo je da je odluka o roditeljskoj skrbi i susretima s ocem donesena nakon kontradiktornog postupka, tijekom kojeg je podnositelj zahtjeva, kojeg je zastupao odvjetnik, imao priliku iznijeti – i u pisanom obliku i usmeno – sve tvrdnje u prilog svom tužbenom zahtjevu. Također mu je domaći sud osigurao uvid u sve relevantne dokumente te mu je dana mogućnost da se o njima očituje. Razmatrajući podnositeljev prigovor da je sud odbio neke njegove dokazne prijedloge, uključujući psihologijsko vještačenje, Europski sud je istaknuo da prema Zakonu o parničnom postupku sudovi nisu obvezni prihvatiti sve dokazne prijedloge stranaka, te da je sud dao valjane razloge zbog kojih je pojedine dokazne prijedloge odbio, ocijenivši ih nevažnima i usmjerenima na odugovlačenje postupka. U odnosu na psihologijsko vještačenje, Europski sud je smatrao dovoljnim da su sudovi odlučili na temelju detaljnog mišljenja centra za socijalnu skrb kojem je prethodio neposredni kontakt stručnjaka iz centra s djetetom i oba roditelja. Odluke su bile donesene u najboljem djetetovom interesu i utemeljene na činjenici da je dijete živjelo s majkom od 18. kolovoza 2010. godine, da joj je majka mogla pružiti sigurno i stabilno okruženje i da je postupala u skladu sa stvarnim potrebama i interesima djeteta u većoj mjeri nego otac. Dakle, razvidno je da se navedena odluka može primijeniti i u ovom postupku.

10. Uvidom u spis Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu posl.br. P Ob-122/2018-31 od 9. travnja 2019. utvrđeno je da je donesena pravomoćna presuda koja prileži ovome spisu i kojom je odlučeno da će zajedničko maloljetno dijete stranaka živjeti s majkom koja je u ovom postupku tužiteljica, dok će oba roditelja zajednički obavljati roditeljsku skrb. Nadalje, utvrđeni su susreti i druženja oca koji je u ovom postupku tuženik s maloljetnim djetetom te je utvrđen mjesečni iznos uzdržavanja koji je tuženik dužan plaćati za maloljetno dijete (list 5-10 spisa).

10.1. Nadalje, uvidom u spomenutu presudu utvrđeno je da je tuženik, koji je u navedenom postupku bio također tuženik, u svojem odgovoru na tužbu od 16. srpnja 2018. istaknuo da je suglasan da maloljetno dijete živi s majkom, a tijekom postupka stranke su postigle sporazum o sadržajima roditeljske skrbi i uzdržavanju na ročištu održanom 22. ožujka 2019.

11. Uvidom u spis Općinskog suda u Bjelovaru posl.br. P Ob-266/2019 utvrđeno je da je donesena pravomoćna i ovršna presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev ovdje tuženika da se promijeni odluka iz točke 10. ovog obrazloženja presude i rješenja i da maloljetno dijete stanuje s njim, a da s majkom ostvaruje osobne odnose i da ona doprinosi za uzdržavanje djeteta, te je spomenuta presuda s obzirom na to da je već njome odlučeno da dijete stanuje s majkom i da je djetetu prijavljena adresa u [adresa], odlučeno istu izmijeniti samo u odnosu na osobne odnose te je odlučeno kako slijedi:

„ II. Mijenja se točka II. izreke presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, posl.br. P Ob-122/18-31 od 9. travnja 2019. na način da će se osobni odnosi oca OS, OIB: [osobni identifikacijski broj] s maloljetnim djetetom PS, OIB: [osobni identifikacijski broj] održavati primarno prema dogovoru između roditelja djeteta, a ako isti izostane, osobni odnosi odvijat će se minimalno na sljedeći način: mjesec dana neprekidno tijekom ljetnih školskih praznika uz obvezu roditelja da uzmu u obzir vrijeme kada će koristiti godišnji odmor roditelj kod kojeg će biti dijete, a u slučaju ne postignuća sporazuma tada otac OS, OIB: [osobni identifikacijski broj] ostvaruje pravo u razdoblju od 15. srpnja do 15. kolovoza svake godine,

pet dana tijekom jesenskih školskih praznika uz obvezu majke VS, OIB: [osobni identifikacijski broj] i oca OS, OIB: [osobni identifikacijski broj] roditelja maloljetnog djeteta PS, OIB: [osobni identifikacijski broj] da uzmu u obzir vrijeme kada će koristiti godišnji odmor roditelj kod kojeg će biti dijete,

osam dana tijekom prvog dijela zimskih školskih praznika,

devet dana tijekom proljetnih školskih praznika, uz obvezu VS, OIB: [osobni identifikacijski broj] i oca OS, OIB: [osobni identifikacijski broj], roditelja maloljetnog djeteta PS, OIB: [osobni identifikacijski broj] da uzmu u obzir vrijeme kada će koristiti godišnji odmor roditelj kod kojeg će biti dijete,

a sve na način da će otac OS, OIB: [osobni identifikacijski broj] preuzimati maloljetno dijete PS, OIB: [osobni identifikacijski broj] od majke VS, OIB: [osobni identifikacijski broj] u 18,00 sati ispred zgrade Općinskog suda u Karlovcu na adresi [adresa], te će dijete vraćati majci VS u isto vrijeme i na istom mjestu po isteku održavanja osobnih odnosa.

Tužitelj OS, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao otac će svaki dan kada je maloljetno dijete PS, OIB: [osobni identifikacijski broj] kod majke ostvarivati s njim kontakt, na način da će u bilo koje vrijeme tokom dana odnosno najkasnije do 20,00 sati preko telefona nazvati tuženicu kao majku koja će omogućiti maloljetnom sinu PS da razgovara sa ocem u zasebnoj prostoriji bez razglasa, a tužitelj OS, OIB: [osobni identifikacijski broj] se obvezuje postupiti na isti način i omogućiti tuženici VS, OIB: [osobni identifikacijski broj] telefonski kontakt s maloljetnim sinom dok je kod njega.“

11.1. Uvidom u obrazloženje presude vidljivo je da se ista poziva i na nalaz i mišljenje Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba od 11. svibnja 2021. (list 192-211 spisa) iz kojeg proizlazi da je nad strankama provedena psihijatrijsko-psihologijska obrada, zatim psihologijsko-psihijatrijski intervju sa strankama i maloljetnim djetetom i opservacija stranaka s djetetom. Iz navedenoga je utvrđeno da obje stranke imaju ograničenja roditeljskih kompetencija te da je oboma potrebno osigurati savjetovanje i pomoć sustava i to ovdje tužiteljici uključivanje u psihoterapijski tretman da stekne bolji uvid u problematiku svojih poteškoća i roditeljskih kompetencija te ih izmjeni u svrhu ostvarivanja primjerenijeg odnosa i načina postupanja prema djetetu, dok je za ovdje tuženika utvrđeno da mu je također potrebna stručna pomoć u jačanju roditeljskih vještina. U svojoj dopuni izrađenog nalaza i mišljenja Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba od 14. srpnja 2021. naznačeno da je obje stranke imaju visoku motiviranost, međutim nije moguće dati prednost niti jednom roditelju s obzirom na to da oboje imaju ograničenja roditeljskih kompetencija, Radi navedenoga, predlažu da je u najboljem interesu djeteta podjednako provođenje vremena s jednim i drugim roditeljem.

11.2. Isto tako, u obrazloženju se navodi da je obavljen razgovor s maloljetnim djetetom PS koji je u potpunosti negirao sve navode iz izjave njegova oca navodeći da se majka i ČS dobro brinu o njemu te da „negira bilo koji oblik nasilja ili neprimjerena ponašanja prema njemu, te da je njegov otac OS za vrijeme njegova boravka kod njega tijekom ljeta 2020. inzistirao na tome da ga HS i majka VS izlažu neprimjerenim postupcima, iako mu je on to u razgovoru negirao.“ Prilikom razgovora s djetetom isti je izrazio u navedenom postupku želju da stanuje s majkom, a da s ocem ostvaruje osobne odnose.

12. Uvidom u spis ovoga suda posl.br. P Ob-135/2022 utvrđeno je da je ovdje tuženik sklopio na ročištu održanim 20. veljače 2023. sudsku nagodbu s maloljetnim djetetom zastupanim po majci i zakonskoj zastupnici, ovdje tužiteljici oko povećanja iznosa uzdržavanja i plaćanja izvanškolske aktivnosti odnosno troška najma instrumenta na način da od 20. ožujka 2023. plaća iznos od 146,00 EUR (slovima: stočetrdesetšest eura), te polovicu iznosa za najam instrumenta u iznosu od 8,63 EUR (slovima: osam eura i šezdesettri centa).

13. U cilju donošenja zakonite i valjane odluke u najboljem interesu i dobrobiti zajedničkog maloljetnog djeteta stranaka, sud je zatražio od Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnih ureda Daruvar i Pula-Pola te od nadležnog tijela Republike Njemačke kompletnu obradu stranaka i djeteta u pogledu izrade Izvješća o obiteljskim, imovinskim i socijalnim prilikama, kao i pisani nalaz i mišljenje na tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice te protutužbu i protutužbeni zahtjev tuženika, kao i na kasnije podnesene izmjene zahtjeva i prijedloge za određivanjem privremene mjere.

14. Uvidom u izvješće Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Daruvar Klasa: 552-05/24-09/1, Urbroj: 139-012-04-03-24-24 od 19. kolovoza 2024. utvrđeno je u bitnome sljedeće:

a) za tužiteljicu:

- tužiteljica je do svoje druge godine živjela u [adresa] nakon čega se s roditeljima i bratom Mariom Mladenovićem, preselila u [adresa]. Roditelji su nedugo nakon toga prekinuli bračnu zajednicu, ali su se razveli kada je tužiteljica imala 6 godina. Nakon razvoda ona i brat su povjereni majci na čuvanje i odgoj, otac je nakon teške bolesti preminuo 2015. ,

- osnovnu i srednju školu za zanimanje konobarice tužiteljica je završila u [adresa]. Maturirala je 2012.g. s dobrim uspjehom. Još za vrijeme školovanja započela je emocionalnu vezu s tuženikom te je ostala trudna kao maloljetnica. Cijela obitelj bila je protiv toga da rodi, tuženik, njena majka kao i Alenovi roditelji, svi su ju nagovarali da počini abortus. Tužiteljica je odlučila da želi roditi, s tuženikom se dogovorila da će ona i dijete nakon poroda živjeti s njenom majkom, a on i njegova obitelj će joj pomagati u odgoju djeteta,

- maloljetni PS rođen je **.**.2013. Trudnoća je bila rizična te je dio trudnoće tužiteljica provela u bolnici na mirovanju. Na porodu je uz tužiteljicu bila majka. Nekoliko mjeseci nakon poroda, maloljetno dijete i ona su živjeli s njenom majkom, a nakon što se tuženik zaposlio otišli su živjeti na stan u [adresa], na adresu [adresa]. Prema tužiteljičinim navodima s tuženikom su živjeli neprestano do 2016., kada je on navodno nju i dijete „istjerao” iz stana jer si je našao drugu curu. S obzirom na to da tužiteljica tada nije imala kuda otići doselila se u [adresa] u kuću svoje majke u kojoj je tada boravio njen partner ČS. Iz razgovora s majkom tužiteljice i ES proizlazi da nije prvi put da se tužiteljica odselila od tuženika, već je dva puta prije toga odlazila od njega (nije ju istjerao), ali se uvijek vratila, pa je tako tijekom 2016.

- tužiteljica je s djetetom došla kod svoje majke u Trogir, gdje je tada njena majka živjela i radila, neko vrijeme je ondje provela s PS (dva tjedna je i radila u jednom baru), a tijekom ljeta se vratila u [adresa] kod tuženika te je radila kao konobarica sezonski nepunih 3 mjeseca, dok je dijete ostalo kod tužiteljičine majke u Trogiru. Nakon što je majka tužiteljice izgubila posao u Trogiru i više nije mogla brinuti o djetetu, stranke su ponovno preuzele skrb o njemu te su svi zajedno živjeli u [adresa] do listopada 2016.g. kada se tužiteljica i dijete sele u [adresa].

- tužiteljica je radom u nekoliko ugostiteljskih objekata u [adresa] i [adresa] stekla radni staž od 3 mjeseca, ali nije duže mogla raditi jer joj nije nitko mogao čuvati dijete. Od 2022. do 2023. radila je u Konzumu u Daruvaru kao prodavačica. Prije godinu dana odlazi u Njemačku gdje se zapošljava kao njegovateljica u domu za stare i nemoćne. Inače je urednog zdravstvenog stanja, prije trudnoće je preboljela mononukleozu, nakon čega nije ozbiljnije bolovala.

b) za dijete:

- rođeno je **.**.2013. u [adresa]. Urednog je zdravstvenog stanja. Razvijao se u skladu s dobi, no zbog poteškoća u razvoju govora prije škole išao je na logopedski tretman, koristio je uslugu psihosocijalne podrške u Centra za odgoj i obrazovanje Rudolf Steiner Daruvar. Usluga je prestala 2021 . te je redovan logopedski tretman kod djeteta doveo do maksimalnog učinka, danas nema nikakve poteškoće te nastavno gradivo uspješno savladava.

- učenik je osnovne škole u [adresa], Područna škola Šibovac. Završio je 4. razred, prolazi s vrlo dobrim uspjehom. Trenira nogomet i ide u glazbenu školu, svira saksofon. Završio je drugi razred glazbene škole s vrlo dobrim uspjehom. Otkako je majka počela raditi u Njemačkoj na sve aktivnosti ga vozi ČS. U razdoblju kada majka radi u Njemačkoj o njemu brine bakin suprug ČS.

c) za tuženika:

- tuženik je rođen u braku svojih roditelja, po zanimanju je radnik, polazio je srednju školu za zanimanje brodomontera no prekinuo je školovanje.

- tuženik stanuje u [adresa] s novom partnericom i djecom I (rođenim **.**.2017.) i FS (rođenom **.**.2023.). S maloljetnim PS ostvaruje osobne odnose sukladno odluci suda.

14.1. Nadalje, navodi se da je tužiteljica nakon dolaska iz [adresa] preselila u kuću u [adresa] koju je njezina majka kupila jer je htjela nekretninu u malom mjestu, gdje bi mogla mirno živjeti. Kuća je prizemnica starije gradnje, renovirana. Sastoji se od ulaznog hodnika, kuhinje, kupaonice, dnevnog boravka i dvije sobe. Uz kuću je okućnica s gospodarskim objektima i vrtim kojeg obitelj obraduje za vlastite potrebe. Uzgajaju ovce za vlastite potrebe. Kuća zadovoljava stambene potrebe obitelji.

14.2. Opisuje se da je tijekom 2017. tužiteljica prijavila nasilničko ponašanje od strane majčino partnera ČS te je isti Presudom Prekršajnog suda u Bjelovaru proglašen krivim za fizičko nasilje prema VS (dva šamara i vrijeđanje) zbog čega je izrečena mu novčana kazna u iznosu od 1.000,00 kn (slovima: tisuću kuna). Navedeno je osporavao ČS koji odnos s tužiteljicom opisuje kao odnos oca i kćeri, također i PS, kojeg voli kao da mu je vlastiti sin. Tužiteljicu smatra nezrelom i neodgovornom osobom kojoj je potrebna pomoć u svakodnevnom životu, posebice oko djeteta. Zbog prijavljenog nasilničkog ponašanja ČS prema tužiteljici, ona i maloljetno dijete su 31. ožujka 2017. smješteni u Sklonište za žrtve nasilja u obitelji u Bjelovaru, gdje su bili na smještaju do 8. rujna 2017. kada su izgubili pravo na smještaj zbog tužiteljičinog neprimjerenog ponašanja te su se vratili živjeti u [adresa]. Iz izvješća Skloništa proizlazi da je tužiteljica tijekom smještaja u Skloništu svojim ponašanjem pokazala daje jako nezrela i nepromišljena, nije svjesna posljedica svojeg ponašanja, a u mnogim situacijama je ponašanjem zanemarila dijete. Zbog svega navedenog stručne radnice Skloništa smatrale su da je tužiteljici u daljnjem svakodnevnom životu bio potreban stručni nadzor nad roditeljskim obvezama i odgovornostima u odnosu na dijete zbog čega joj je i u studenom 2017. izrečena mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o maloljetnom djetetu. Mjera je trajala godinu dana. Tijekom provođenja mjere tužiteljica je surađivala s voditeljicom, poboljšali su se stambeni uvjeti obitelji te je skrb o djetetu bila promjerena. Daljnjim praćenjem obitelji nije utvrđena potreba izricanja drugih mjera. Odnosi između tužiteljice i očuha su se poboljšali te tijekom mjere kao niti kasnije nije utvrđeno nasilničko ili bilo kakvo ugrožavajuće ponašanje od strane ČS. Provedena mjera stručne pomoći i potpore te savjeti i upute stručnih radnica doveli su tužiteljicu do ozbiljnijeg shvaćanja roditeljske uloge te važnosti osiguravanja stabilne obiteljske okoline za dijete. Dodaje se da i psihologijskim testiranjem u predmetnom postupku kod tužiteljice nisu utvrđene psihoneurotske tendencije. U odnosu na maloljetnog PS od njegovog rođenja, za razliku od oca, pokazala je znatno veći angažman, osiguravala mu zadovoljavanje svih potreba, brigu o zdravlju, školovanju i slobodnim aktivnostima.

14.3. Tužiteljica je 6. studenog 2019. rodila maloljetnu Lenu Mladenović koja je bez utvrđenog očinstva budući da tužiteljica nije htjela imenovati oca djeteta. Lena Mladenović polazi dječji vrtić u [adresa]. Urednog je psihofizičkog razvoja i zdravstvenog stanja. Tužiteljica je s PS, Č i očuhom ČS stanovala u [adresa] sve do 2023. dok nije počela raditi u Njemačkoj. Budući da veći dio tog razdoblja tužiteljica nije bila zaposlena, materijalno joj je pomagala majka TS. Tužiteljica je sada zaposlena u Caritasovom Domu za stare i nemoćne. Radi tri smjene. Plaća iznosi oko 1.800,00 eura (slovima: tisućuosamsto eura). Od jeseni kreće u školu za medicinske sestre u trajanju od godinu dana. U tom razdoblju očekuje manju plaću, ali će joj financijski pomagati majka. Kada bude završila školovanje očekuje da će imati plaću preko 2.500,00 eura (slovima: dvijetisućepetsto eura).

14.4. Tužiteljica stanuje u mjestu [adresa], u iznajmljenom stanu za koji zajedno s režijama plaća 600,00 EUR (slovima: šesto eura) mjesečno. Stan se sastoji od kupaonice, kuhinje, dnevnog boravka i jedne sobe te dvije terase. Uređen je potrebnim namještajem i aparatima. U spavaćoj sobi su jedan bračni krevet i dva manja kreveta na kojima spavaju djeca kada dođu u Njemačku preko praznika. Prema navodima tužiteljice, stan je u blizini svih sadržaja potrebnih za djecu, vrtića, škole, sportskih klubova.

14.5. Tijekom postupka maloljetno dijete je saslušano od strane psihologa. Prilikom razgovora je naveo da bi volio živjeti s majkom i sestrom u Njemačkoj. Voli ići kod oca preko praznika, ali ga otac ne zove često tijekom godine, jednom u dva ili tri mjeseca, ne informira se puno o njegovom svakodnevnom životu. Kada je kod oca on često izbiva iz kuće pa je djetetu žao što ne provode više vremena zajedno. Najviše se druži s polubratom i polusestrom. Kada je mama u Njemačkoj čuju se svakodnevno i jako mu nedostaje. Nakon završetka škole bio je tri tjedna kod mame u Njemačkoj, vidio je školu u koju bi išao, glazbenu školu i klub u kojem bi trenirao nogomet. Sve mu se sviđa i rado bi se ondje preselio. Ne razmišlja o mogućnosti da se preseli u [adresa] kod oca. Navikao je na život s majkom i polusestrom Č s kojom je veoma emocionalno povezan.

14.6. S obzirom na navedeno, mišljenja su da je u interesu djeteta da nadalje stanuje s majkom u Njemačkoj, a da se osobni odnosi s ocem ostvaruju kao i do sada, četiri puta godišnje, i to mjesec dana tijekom ljetnih školskih praznika, pet dana tijekom jesenskih školskih praznika, osam dana tijekom prvog dijela zimskih školskih praznika te devet dana tijekom proljetnih školskih praznika, sukladno djetetovim školskim praznicima.

15. U pisanom mišljenju Hrvatskog zavoda za socijalni rad- Područnog ureda Daruvar Klasa: 552-05/24-09/1, Urbroj: 139-012-04-03-24-29 od 27. kolovoza 2024. proizlazi da oba roditelja imaju mogućnosti brinuti o djetetu. Tijekom ranijih postupanja u odnosu na oca utvrđeno je da ima stambene, materijalne i obiteljske prilike primjerene za preuzimanje brige o djetetu. S novim podacima o stambenim uvjetima ne raspolažu. Tijekom predmetnog postupka tuženik je iskazao protivljenje prijedlogu da se maloljetno dijete preseli u Njemačku, temeljeći svoj iskaz saznanjima odnosno prijavama od prije sedam godina. Razgovorom s djetetom i majkom, njegovi navodi nisu potvrđeni. Također je tijekom postupanja utvrđeno da otac OS osim redovnih kontakata s PS ne pokazuje značajniji interes za sudjelovanjem u njegovom životu, a telefonski kontakti su rijetki (svakih nekoliko tjedana). Sve prikupljene informacije o obiteljskim okolnostima djeteta ukazuju na osnovanost prijedloga i mišljenja da je u njegovom najboljem interesu da i nadalje stanuje s majkom, da mu se omogući preseljenje u Njemačku, [adresa], a da s ocem OS ostvaruje osobne odnose četiri puta godišnje, i to mjesec dana tijekom ljetnih školskih praznika, pet dana tijekom jesenskih školskih praznika, osam dana tijekom prvog dijela zimskih školskih praznika te devet dana tijekom proljetnih školskih praznika, sukladno Leonovim školskim praznicima, na način da otac preuzima dijete i vraća ga majci u [adresa] kao i do sada.

15.1. Sukladno navedenom stručni tim ne protivi se prijedlogu za donošenje privremene mjere na način kako je to predloženo od strane majke te su suglasni da se majci omogući djelomično ostvarivanje samostalne roditeljske skrbi i to u odnosu na školski odgoj djeteta, obrazovanje, školske i izvanškolske aktivnosti te zdravlje djeteta, kao i u vezi s tim promjenu prebivališta/boravišta djeteta.

16. U daljnjim očitovanjima Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područni ured Daruvar, navode da unatoč očitovanju Hrvatskog zavoda za socijalni rad- Područnim uredom Pula-Pola, iskazima stranaka i nadalje ostaju kod svojeg mišljenja. Imajući u vidu prijedlog Hrvatskog zavoda za socijalni rad- Područnog ureda Pula-Pola da su proveli i psihološko testiranje tužiteljice.

16.1. S tim u vezi navode da tijekom obrade nisu utvrđene prepreke u ostvarivanju roditeljske skrbi za maloljetno dijete na strani majke. Dodaju i da tijekom svih dosadašnjih postupanja dijete jasno iskazuje svoj stav i želju da stanuje s majkom kao i do sada, te se želi s njom i ostatkom obitelji preseliti u Njemačku. Isto potvrđuje poseban skrbnik koji je 29. kolovoza 2024. razgovarao s djetetom. Procijenjeno je postojanje sposobnosti i zrelosti maloljetnog PS u smislu kognitivnih sposobnosti za oblikovanje i izražavanje svojega mišljenja na razuman i nezavisan način te razumijevanje ishoda izraženog mišljenja. Izostanak češćih i kontinuiranih kontakata s ocem rezultiralo je većom privrženošću djeteta majci, sestri, ali i ČS, a isto je potvrđeno i tijekom svih dosadašnjih postupanja, kontakata i opservacije djeteta i članova obitelji s kojima živi. Nesporna je pomoć i podrška koju tužiteljica ima od majke i očuha, a koja joj omogućava sigurnost u planiranju i kreiranju životnih uvjeta. Njezine namjere su usmjerena ka dobrobiti za djecu i obitelj, a protekom vremena iskazuje veći stupanj zrelosti u donošenju odluka i sveukupnom funkcioniranju. Navodi o navodnom zlostavljanju i neprimjerenom postupanju ČS nisu potvrđeni u predmetnom postupanju pri tom Područnom uredu, ali prijava je također proslijeđena nadležnoj Policijskoj postaji koja još nije dostavila obavijest o provedenom kriminalističkom istraživanju.

16.2. Navode da iako iz postupanja i dokumentacije Područnog ureda Pula-Pola proizlazi da otac ima zadovoljavajuće roditeljske kompetencije te primjerene stambene uvjete i obiteljske okolnosti koje bi djetetu nadalje pružile primjereno okruženje za daljnji život i odrastanje, ostaju kod danog mišljenja i prijedloga jer nisu utvrdili rizične čimbenike koji bi bili od utjecaja na dobrobit i/ili sigurnost djeteta preseljenjem u Njemačku. U odnosu na način ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s ocem, predloženi su na način kao i do sada, u istom trajanju, na mjestu preuzimanja kao i do sada ([adresa]) te preseljenje djeteta u Njemačku ne bi dovelo do promjene i dodatnih troškova kod oca već isključivo kod majke, na što je ona bila spremna donoseći odluku o preseljenju u Njemačku i pokretanjem predmetnog postupka. Temeljem navedenog zaključuju da saznanje o novim okolnostima na strani oca nisu temelj za promjenu prijedloga i mišljenja o roditeljskoj skrbi te ostaju kod danog mišljenja i prijedloga.

16.3. U odnosu na psihološko testiranje, ističe se da se tužiteljica kao roditelj prezentira kao brižna, popustljiva. Svjesna je svojih pogrešaka i loših odluka, posebice vezano za prijavu očuha i ponašanje u Skloništu. Najteži događaj u životu joj je gubitak oca Radomira Mladenovića, koji je umro od raka. Najljepši događaji su joj rođenje PS i H. Navodi kako se u potpunosti posvećuje PS i E kada je s njima. Organizira proslave rođendana, odlazi na predstave i nastupe, djecu vodi na liječničke preglede kada je to potrebno, PS je vodila stomatologu i logopedu. U svemu joj pomažu očuh i majka. Tijekom psihologijske obrade nisu utvrđene psiho neurotske tendencije. Daje društveno poželjne odgovore, što je očekivano s obzirom na predmet postupanja. Procjenjuje se kao naivna, pristojna, spremna pomoći, pravedna, tvrdoglava osoba. Tužiteljica zamjera tuženiku jer nije prije pokazivao veliki interes za dijete i rjeđe ga je viđao, rijetko zvao i rijetko slao poruke (mjesečno ili u dva mjeseca jedanput). Dodaje se i da se tuženik tom Područnom uredu nikada nije obraćao s eventualnim prigovorima da ne može vidjeti dijete.

16.4. Zaključno ističu da se prema navodima tužiteljice ista dobro snašla uz pomoć majke koja tamo radi dugi niz godina. Navodi da je osigurala sve uvjete da se s djecom tamo preseli. Stan je unajmila u istoj zgradi u kojoj živi majka. Stan je namješten potrebnim namještajem i kućanskim aparatima. Raspitala se za osnovnu i glazbenu školu koju bi PS mogao polaziti, kao i za klub u kojem može trenirati nogomet. Kćer Č bi upisala u vrtić. Kada radi u smjenama djecu bi čuvali njena majka ili njezin partner ČS. Navodi da je poslodavac zadovoljan njenim radom i omogućio joj je od jeseni osposobljavanje za medicinsku sestru. Do sada je završila tečaj za njegovateljicu. Ima položen i vozački ispit. Želi napredovati i omogućiti djeci bolji život. Zadovoljna je svojim napretkom u poslu i ponosna na sebe i promjene koje je do sada učinila. Mišljenja je da je za nju i njenu djecu odlazak u Njemačku pozitivan i da će djeca imati više mogućnosti za ostvarenje svojih potencijala. Obavljen je razgovor s dječakom koji navodi da mu je lijepo kod oba roditelja, da mu oba roditelja pružaju potrebnu brigu i pažnju, ali da mu je ipak ljepše kod majke. Otac ga tijekom boravka kod njega često ostavi s bratom ili izvanbračnom partnericom i ode nekuda, rijetko ga vodi sa sobom i rijetko odu na kupanje što bi PS volio. Otac ga rijetko zove i ne ispunjava obećano (obećao mu kupiti sat za rođendan, ali ga nije kupio). Iz razgovora se saznaje da sve važne stvari u njegovom životu radi majka, a po njenom odlasku u [adresa], ČS. Majci je privržen kao i sestri koju jako voli i često spominje u razgovoru. Navodi da se lijepo slažu i igraju. Tijekom njenog boravka u Njemačkoj zadnjih nekoliko mjeseci svakodnevno su se čuli i vidjeli putem video poziva. Nedavno je boravio u [adresa] i svidjelo mu se. Vidio je gdje majka živi i škole koje bi mogao polaziti.

16.5. Protive se prijedlogu tuženika za provođenjem vještačenja navodeći da je u prethodnom postupku isto provedeno u lipnju 2021. radi procjenjivanja roditeljskih kompetencija, te da novije vještačenje ne bi značajnije zadiralo u činjenicu preseljenja djeteta u drugu državu što je primarni spor stranaka.

17. Hrvatski zavod za socijalni rad, Područnog ureda Pula-Pola Klasa: 552-05/24- 08/6, Ubroj: 139-069-09-41-24-8 od 3. rujna 2024. u svojem izvještaju navode sljedeće:

- tuženik je rođen kao prvo dijete u bračnoj zajednici roditelja. U istoj je zajednici rođena i sestra ŠS koja aktualno stanuje s roditeljima na adresi [adresa] u [adresa]. Obitelj je u dobrim odnosima i u svakodnevnom kontaktu.

- tuženik je završio srednju Obrtničko-industrijsku školu u [adresa] za zanimanje monter, a 2019. završava prekvalifikaciju za zanimanje konobara. Zapošljavao uglavnom na poslovima dostavljača te ima evidentirano 11 godina radnog staža. Aktualno je zaposlen u Hrvatskoj pošti ugovorom na neodređeno vrijeme, a njegova mjesečna primanja iznose 1.100,00 EUR (slovima: tisućusto eura).

- tuženiku do sada nisu izricane mjere obiteljskopravne zaštite niti je bio u praćenju od strane navedenog Područnog ureda.

- tuženik i tužiteljica su se upoznali 2011. u [adresa], živjeli su prvo u stanu kod tužiteljičine majke, a prema navodima tuženika ista ih je izbacila kad je tuženik dobio otkaz u Uljaniku te su potom stanovali kod tužiteljičinog očuha. Nakon rođenja maloljetnog PS, tužiteljičin očuh ih je izbacio iz stana. Tužiteljica je tada otišla živjeti kod oca u Barbarigu no međutim i on je nakon otprilike četiri dana rekao da više financijski ne može uzdržavati kćerku i unuka te je tužiteljica u svibnju 2013. zajedno s djetetom otišla živjeti kod tuženikove bake i djeda na adresu [adresa] gdje je boravila oko dva mjeseca. Tuženik ističe da se tada počela primjećivati nebriga tužiteljice oko održavanja higijene prostora. Kada je tuženik pronašao podstanarski smještaj za sebe, u srpnju 2013. isti su počeli zajedno stanovati na adresi [adresa]. Benčićeva 76. Prvih šest mjeseci zajedničkog života odnosi između stranaka su bili uredni. Nakon tog razdoblja tuženik navodi kako se u njihov život počela ”upetljavati” tužiteljičina majka te da su se tada počeli pojavljivati i prvi problemi u njihovom odnosu.

- tuženik navodi da tužiteljica nije bila sklona pronalasku zaposlenja, da joj je on pronalazio isto preko poznanika, no međutim ona bi ili brzo odustala od istog ili bi iracionalno trošila novce,

- tijekom ljeta 2014. tužiteljica je bez njegovog znanja (dok je on bio na poslu) zajedno s djetetom napustila stan zajedno s djetetom o čemu ga nije obavijestila te da do nekoliko mjeseci nije znao gdje se tužiteljica i dijete nalaze, a kasnijega policija obavijestila da se tužiteljica i dijete nalaze u Trogiru, ali nije ih posjetio jer nije znao gdje se točno nalaze. Nakon toga se 2015. tužiteljica preselila u Daruvar, a potom u [adresa].

- tužiteljica je tijekom 2018. zajedno s djetetom došla živjeti u [adresa] te je tri mjeseca boravila kod tuženikovih bake i djeda. a potom tri mjeseca kod njegovih roditelja. Tijekom tog razdoblja tuženik je već stanovao sa sadašnjom partnericom LS. Po preseljenju majke i djeteta u [adresa], tuženik navodi da je prvi puta vidio dijete nakon godinu dana. Navodi da se tužiteljica kasnije zaposlila u turističkoj kompaniji Valamar. upoznala čovjeka po imenu JS te ubrzo zatrudnjela i odselila se u općinu [adresa]. nedaleko od [adresa]. Dok je živjela u [adresa]. OS navodi da je posjećivao dijete u stanu u kojemu je živjela sa tadašnjim partnerom. JS. U vrijeme kad je tužiteljica bila u Sigurnoj kući nije uspio ostvariti kontakt s djetetom niti je znao gdje se nalaze.

- tuženik ne spominje tužiteljicu u negativnoj konotaciji glede njenih roditeljskih vještina. ali se izričito protivi stanovanju djeteta u trenutnim uvjetima koji su po njegovom viđenju neadekvatni te se protivi stanovanju djeteta s tužiteljičinim očuhom. Opisuje tužiteljicu kao osobu koja se ne može brinuti sama za sebe jer je povodljiva te drugi upravljaju njenim životom. Navodi da je često neuredna te ne brine o higijeni prostora u kojemu žive niti o vlastitoj higijeni. ali brine o higijeni djeteta. Dijete je uvijek čisto. uredno i ima sve što mu je potrebno. Komunikacija roditelja je loša, ali prenose bitne informacije o djetetu. Majka obavještava o eventualnim promjenama u zdravlju i razvoju djeteta te drugim svakodnevnim bitnim informacijama.

- tuženik navodi da ima iznimno loš odnos s tužiteljičinim očuhom HS te se izričito protivi stanovanju djeteta s njim. Navodi da mu je dijete reklo da je zateklo ČS i VS „u krevetu". Navodi da ČS učestalo spominje OS u negativnoj konotaciji pred djetetom. a što mu kasnije dijete prenosi. Također, 2017. se tuženik posvađao sa HS jer je udario dijete po stražnjici. Od tada ne razgovaraju. ali mu dijete prenosi da ČS često viče na njega. Iz razgovora o VS i ČS sječe se dojam nepovjerenja od strane tuženika.

- tuženik stanuje sa izvanbračnom partnericom LS te njihovom djecom I i FS. Maloljetni F pohađao je vrtićki program, a od ove jeseni kreće u l. razred Osnovne škole Centar. Tuženik navodi da voli provoditi vrijeme sa sinom igrajući nogomet. S maloljetnim PS ostvaruje osobne odnose prema presudi, a kontaktira dijete svaki dan ili svaki drugi dan telefonskim putem preko majke. Prethodne su praznike proveli posjećujući obitelj, kupajući se na moru, igrajući nogomet, odlazili su u dvoranu i slično.

17.2. Nadalje, prema evidenciji Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Pula-Pola navodi se da su se obje stranke obraćale im radi uređenja roditeljske skrbi oko djeteta, kao i da je tužiteljica s djetetom odselila na područje nadležnosti Područnog ureda Daruvar tijekom 2018/2019. nakon čega je prestala njihova nadležnost te su se sudski postupci vodili kod ovoga suda, kao i da je tijekom postupka 2019. tuženik dao suglasnost za izradu osobne iskaznice maloljetnom djetetu.

17.3. Nadalje, ističe se da je tuženik prijavio im 10. kolovoza 2020. da tužiteljičin očuh zna udariti maloljetno dijete ili ga izbaciti van izvan kuće usred noći i reći mu da ide tati. Nije obavijestio policiju o ovim navodima, ali navodi da planira. Ne zna tko je Leonova doktorica opće prakse u Daruvaru.

17.4. U odnosu na mjesto stanovanja tuženika, opisuje se da je 3. kolovoza 2021. bila terenska provjera od stranke stručnih djelatnika tog područnog ureda na adresi [adresa] u [adresa]. U vrijeme kućne posjete bio je tuženik sa sinovima I i PS. LS došla je nešto kasnije jer je bila na poslu. Stan se sastoji od dnevnog boravka, spavaće sobe. kuhinje s trpezarijom. kupatila i wc-a te ostave. Stan je opremljen potrebnim namještajem i kućanskim pomagalima i priključcima. Grijanje je na struju. U dijelu dnevnog boravka nalaze se igračke. Tijekom posjete stručnih radnika djeca su dobrog raspoloženja. zajedno se igraju. Svako toliko traže pažnju od oca na način da mu dodaju neku igračku. U spontanom razgovoru, dijete navodi da mu je lijepo u [adresa] i da bi želio ostati. Ide na more i sviđa mu se u Dino parku. Dolaskom LS na vrata. oba dječaka idu joj u zagrljaj. U razgovoru tuženik iznosi zabrinutost za odrastanje sina PS. Želio bi da on nastavi živjeti sa njim, ali se ne protivi niti da PS bude s majkom, a on ostvaruje osobne odnose. Njegova izvanbračna supruga je suglasna i podržava Alenovu ideju da maloljetni PS živi s njima.

17.5. Nakon pokretanja obveznog savjetovanja od strane tužiteljice, prije podnošenja tužbe u ovom postupku, navedeni Područni ured Pula-Pola je obavijestio i upoznao tuženika sa sadržajem savjetovanja 7. veljače 2024. te je isti naveo da je upoznat da je tužiteljica otišla u Njemačku, ali mu je rekla da je išla u posjet majci te da je i dalje zaposlena u Slavoniji. Ne slaže se s njezinim prijedlogom jer smatra da se njegova viđanja s djetetom neće uredno odvijati te da će dijete ostati u Njemačkoj zauvijek, a tome se protivi. Isto tako smatra da dijete ne želi ići. ali ima strah od izražavanja svog mišljenja. Također, smatra da za dijete nije dobro da stanuje s očuhom tužiteljice jer ga je prijavila za seksualno zlostavljanje.

17.6. Nakon toga je izvršena i terenska provjera adrese boravišta u [adresa] u rujnu 2024. u stanu koji je u vlasništvu obitelji T (iako je sam tuženik u svojem iskazu naveo da je to stan u vlasništvu njegova strica). U stanu su zatečeni OS, LS te maloljetni F i FS. Stan se nalazi na posljednjem katu stambene zgrade i iznosi 55 m2. Sastoji se od dvije spavaće sobe. kuhinje s blagovaonicom. kupatila i hodnika. Prostor je novoopremljen i sadrži sve potrebne aparate. Stan je vrlo lijepo ureden, uredan te ima svo potrebito pokućanstvo. Prostran je. topao i lijepo osvjetljen. U izvještaju se navodi i sljedeće: „Tijekom posjete LS iskazuje privrženost prema mlt. PS. Mlt. F je pristupačan te lako uspostavlja kontakt sa službenim osobama, a mlt. FS je zdrava i vesela beba. Stječe se dojam da je obitelj skladna te u iznimno podražavajućem i toplom odnosu. OS navodi da se raspitao za upise mlt. djeteta u Osnovnu školu Centar te da je dobio pozitivan odgovor ukoliko dobije suglasnost majke. takoder raspitao se o izvannastavnim aktivnostima i sportskim klubovima u koje bi mlt. PS mogao biti upisan ukoliko se preseli u [adresa].“

18. U dopuni izvještaja se u odnosu na navode oko citiranog dijela iz točke 17.6. ovog obrazloženja presude i rješenja, nadležni Područni ured Pula-Pola očitovao da je isto naznačeno kao mišljenje izvanbračne partnerice tuženika ne njihovo, iako je jasno naznačeno da su oni tako utvrdili. Isto tako, u dopuni izvještaja pogrešno se navodi ime djeteta pa tako isto dijete nazivaju istim imenom kao i tuženik „maloljetni OS“ (list 222 spsia) te predlažu i psihološku obradu majke u svrhu stjecanja uvida u roditeljske kompetencije iako navode da oni nisu nadležni za postupanje s obzirom na prebivalište djeteta.

18.1. Dodatno, ističu da na strani tuženika kao oca ne postoje prepreke u ostvarivanju roditeljske skrbi nad djetetom te da otac ima podršku svoje obitelji.

19. Uvidom u dokumentaciju dostavljenu od strane Općinskog suda u Viechtachu, Odjelu za obiteljske predmete utvrđeno je sljedeće:

- majka od siječnja 2024. stanuje s petogodišnjom kćerkom u Njemačkoj, prvo u stanu svoje majke, a od travnja i u svojem stanu koji se nalazi pored stana majke,

- tužiteljica od 1. veljače 2024. radi kao njegovateljica u Caritasovom domu za starije i nemoćne u Viechtachu u trosmjenskom sustavu, u Republici Hrvatskoj je već pohađala tečaj za njegovateljicu,

- majka je iznajmila stan koji je dovoljno prostran za obitelj s dvoje djece, odnosno sastoji se od velike kuhinje s blagovaonicom, velike spavaće sobe s prostorom za više od tri kreveta, kupaonice/WC-a i prostrane terase, pored toga je i soba koju se može koristiti za maloljetnog PS,

- prema navodima tužiteljice maloljetni PS se veseli odlasku u Njemačku već i planira koji bi nogometni klub upisao za treniranje nogometa,

- tužiteljičina majka živi i radi od 2016. u Njemačkoj te već pet godina stanuje u sadašnjem stanu i kao tužiteljica radi u Caritasovom domu za starije i nemoćne u Viechtachu kao njegovateljica, a od 2018. je u vezi sa sadašnjim partnerom koji trenutno boravi u [adresa] i brine o PS,

- prema tvrdnjama tužiteljice, dijete bi i preseljenjem u Njemačku trebalo nastaviti jednako viđati svojeg oca,

- u odnosu na školovanje djeteta, prema razgovoru s ravnatelje škole u [adresa] maloljetni PS bi mogao, čim bude prijavljen već sljedeći dan krenuti u školu i to bi nastavio dalje s upisom u isti razred i u školi bi bio u razredu cjelodnevne nastave od ponedjeljka do četvrtka do 15,30 sati, a petkom od 13,00 sati.

19.1. Slijedom navedenoga, ističe se da ne postoje problemi kod preseljenja djeteta u Njemačku kod svoje obitelji jer postoje uvjeti stanovanja prikladni za stanovanje djeteta, djetetova majka ima dovoljno potpore svoje majke i njezinog partnera u vezi s brigom oko maloljetnog PS, a od strane ravnatelja škole u [adresa] neće biti problema s prijavom djeteta u školu te se dodatno ističe da je ravnatelj škole istaknuo da bi bila velika prednost kada bi dijete što prije moglo promijeniti školu s obzirom na to da je školska godina počela.

20. Izvještaje Hrvatskog zavoda za socijalni rad- Područnog ureda Pula-Pola i Daruvar sud je prihvatio u odnosu na socio-ekonomske prilike stranaka, jer se radi o nespornim činjenicama, koje su i same stranke potvrdile.

20.1. Međutim, oba Područna ureda su u svojim izvještajima pretežito osvrtali na događaje o kojima je već ranije odlučivao dok u odnosu na događaje koji su uslijedili nakon toga nisu imali posebna očitovanja već je svaki Područni ured istaknuo kompetencije stranke za koju su bili nadležni.

20.2. Slijedom navedenoga, imajući u vidu dana mišljenja Područnih ureda sud je kod odlučivanja o izvršavanju roditeljskih prava, pazio na pravičnu ravnotežu između interesa djeteta i roditelja, s time da je pri tome posebna važnost dana najboljem interesu djeteta, koji ovisno o njegovoj prirodi i ozbiljnosti, može nadjačati interes roditelja (odluke Europskog suda za ljudska prava, Sahin protiv Njemačke, br. 30943/96, stavak 65, stavak 66, presuda od 8. srpnja 2003., te Elsholz protiv Njemačke, stavak 50.).

21. U skladu s odredbom čl. 360. Obiteljskog zakona, mišljenje djeteta stranaka je utvrđeno posredstvom stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Daruvar kako je i opisano u točki 14.5. ovog obrazloženja presude i rješenja i putem posebnog skrbnika.

21.1. Iz podneska posebnog skrbnika od 2. rujna 2024. proizlazi da je obavio razgovor s maloljetnim djetetom stranaka 29. kolovoza 2024. u prostoru Općinskog suda u Bjelovaru gdje su djelatnici suda ustupili jedan ured i srdačno ih dočekali. Mišljenje je utvrđeno sukladno odredbama Obiteljskog zakona i Konvencije o pravima djeteta ( čl.3 i 9.) i načelu slobode iznošenja mišljenja (čl.12), a odnosi se na pravo djeteta da aktivno sudjeluje u rješavanju svih pitanja koja utječu na njegov život uključujući i to da bude saslušano u svakom pravnom postupku koji se na njega odnosi i to na način primjeren djetetovoj dobi. Postupljeno je sukladno odredbi čl. 7. Pravilnika o načinu utvrđivanja mišljenja djeteta, odnosno dijete je informirano o njegovom pravu izražavanja mišljenja o svim pitanjima koja se na njega odnose, o postupku utvrđivanja mišljenja, utjecaju koji izraženo mišljenje može imati na ishod postupka, procijenjena je sposobnost i zrelost djeteta u smislu kognitivnih sposobnosti djece da oblikuju i izraze svoje mišljenje na razuman i nezavisan način te da razumije ishod izraženog mišljenja i to sve u obliku razgovora, a ne jednostranog ispitivanja, u poticajnom i ohrabrujućem ozračju u kojem se dijete osjeća sigurno i poštovano te je njegovo mišljenje ozbiljno saslušano i uzeto u obzir.

21.1. Poseban skrbnik navodi da je maloljetni PS bistar, otvoren i opušten dječak u dobi od 11 godina koji je spremno odgovarao na pitanja, pojašnjavao i sam otvarao teme. Navodi kako je završio 4. razred Osnovne škole u Šibovcu i da cijelu školu pohađa samo 5 učenika. Živi u [adresa] u kući s majkom, djedom HS i sekom Č koja ima 4 godine te da je mama u prvom mjesecu ove godine počela raditi u Njemačkoj s bakom. Dok je mama u Njemačkoj, na njega i seku Č pazi djed HS s kojim kaže da je u super odnosima, koji ga svugdje vodi i koji mu kuha sve što poželi te sam bez pitanja nastavlja kako mu nije jasno zašto po tisućiti put mora ponoviti da bi on htio ići u Njemačku s mamom i sekom Č i zašto njega nitko ne sluša. Kaže da je bio mali kad su se tata i mama razišli pa je on otišao živjeti s mamom dok je tata ostao u [adresa] gdje i danas živi s I, FS i LS, a s kojima je on u dobrim odnosima. Kad je kod tate onda mu kuha LS i nekad se naruči hrana. Navodi kako tatu viđa pod praznicima, a kad je škola onda bude s mamom. Kod tate bude po mjesec dana, ali da mu smeta što tata uvijek negdje ide i odlazi sam, a on mora biti po stanu i što tamo nema baš puno prijatelja. Razočarano nastavlja kako mu je tata obećao sat, ali da mu ga do danas još nije dao. Navodi da ga tata rijetko zove preko telefona te da nije zvao cijeli ovaj mjesec. Također se ističe sljedeće: „Kaže da ne bi volio ići u [adresa] u školu već u Njemačku te da je on tati to sve rekao, a on je samo šutio. Nastavlja kako je on kod mame u Njemačkoj već vidio školu u koju bi išao jer je tamo bio već par puta i da je već stekao i prijatelje. Također je vidio gdje bi igrao nogomet kao i glazbenu školu koja je u blizini mjesta gdje mama radi, a njemački jezik kaže da i tako uči od prvog razreda osnovne škole. Navodi kako bi u Njemačku išla seka Č, djed HS, a da je baka već tamo i kako je tamo lijep stan koji je već vidio i u kojem bi imao svoju sobu. Opisuje kako u tom mjestu u Njemačkoj ima puno drveća, nema puno gužve, kako mu je tamo baš lijepo te da on želi ići tamo u školu. Tatu bi nastavio viđati pod praznicima kao i dosad.“

21.2. S obzirom na obavljeni razgovor i pribavljeno mišljenje djeteta, poseban skrbnik navodi da je suglasan da se donese privremena mjera i to da dijete do okončanja postupka stanuje s majkom u Njemačkoj gdje bi nastavio daljnje školovanje, a s kojim prijedlogom se suglasio i nadležni Hrvatski zavod za socijalni rad- Područni ured Daruvar.

21.3. U odnosu na navode tuženika o načinu na koji je on kao poseban skrbnik obavio razgovor s djetetom, iste osporava i navodi da je tuženik propustio dostaviti cjelokupnu prepisku putem elektronske pošte koju je tuženik naravno propustio priložiti, a koja pokazuje da je tuženik bio obaviješten da će se razgovor obaviti u prostorima Općinskog suda u Bjelovaru te da se obližnji kafić uopće nije spominjao. Dodaje i da se iz navedene dokumentacije vidi da je tuženik u večernjim satima pokušao isprovocirati neku njegovu neprikladnu reakciju, a na što je on bio spreman i pripremljen znajući da će se ta pošta koristiti kako bi se pokušalo degradirati njega kao sudionika postupka.

22. Sud je prihvatio mišljenje posebnog skrbnika jer smatra da je dao svoje mišljenje objektivno, obrazloženo i u skladu s pravilima struke, poštivajući pri tome odredbe važećeg Obiteljskog zakona i Međunarodne Konvencije o pravima djeteta i načela slobode izražavanja mišljenja propisanog čl. 12. spomenute konvencije. Osim toga, njegovo mišljenje je u skladu i s mišljenjem djeteta danog kod Hrvatskog zavoda za socijalni rad- Područnog ureda Daruvar kao i priloženom dokumentacijom u spisu.

22.1. S obzirom na navedeno, a u odnosu na tvrdnje tuženika da maloljetno dijete ne želi živjeti s majkom već s njime, ali da se boji izraziti mišljenje, ističe se da je sud uzeo u obzir da je tijekom trajanja ovog postupka više puta uzeto mišljenje djeteta, te da je nakon obavljenog razgovora s posebnim skrbnikom, dijete jasno izrazilo želju koju je navelo i u ranijim postupcima i sada pred Hrvatskim zavodom za socijalni rad- Područnim uredom Daruvar i to je da stanuje s majkom. Također, iz iskaza tuženika ne proizlazi da on misli da je dijete ugroženo kod majke već da smatra da se on može bolje brinuti za dijete te da zamjera tužiteljici što dijete ostavlja kod svojeg očuha i izbiva iz kuće zbog rada u Njemačkoj, osporava rad Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Daruvar i posebnog skrbnika, te ponovo ustraje kod provođenja vještačenja jer smatra da se na taj način može utvrditi što je u interesu djeteta i zaštiti njegove dobrobiti.

22.2. Nakon što je poseban skrbnik utvrdio mišljenje djeteta, tuženik je ponovo osporio da niti Hrvatski zavod za socijalni rad – Područni ured Daruvar niti poseban skrbnik nisu uspjeli utvrditi stvarnu volju djeteta u cijelosti, jer on smatra da dijete želi biti s njim. Smatra da je dijete dovela majka i da to ima utjecaj na psihologiju djeteta. Međutim, tijekom trajanja ovog postupka, sud niti druge institucije (Hrvatski zavod za socijalni rad i poseban skrbnik) nisu dovedeni u situaciju da na bilo koji način posumnjaju da je dijete prisiljeno da davanje mišljenja koje nije u skladu s njegovim uvjerenjem kada iskazuje o svojem životu s majkom.

22.3. U trenutku kada je pokrenut ovaj postupak maloljetno dijete je imalo 11 godina, a uskoro će navršiti 12 godina, vrlo dobar je učenik, polaznik osnovne i glazbene škole, te trenira nogomet. Stoga je neopravdano tvrditi kako s obzirom na dob i stupanj zrelosti dijete ono nije u mogućnosti razviti svoje mišljenje te ga slobodno izraziti kao i da je od utjecaja što ga je majka dovela na razgovor jer je dijete zbog toga izrazilo takvo mišljenje jer kako je i istaknuto tijekom postupka niti u ranijim postupcima nije uočeno da je majka pokušala na bilo koji način utjecati na dijete niti da je osporavala tuženiku da viđa dijete. Zbog navedenoga je sud uzeo u obzir mišljenje djeteta kao važno za donošenje odluke lako je određeno u članku 12. Konvencije o pravima djeteta, dijete koje je sposobno oblikovati vlastita mišljenja ima pravo izraziti ih i pravo da se ta mišljenja uvažavaju, u skladu s njegovom dobi i zrelošću i, posebice, mora mu se dati prilika da bude saslušano u svim sudskim i upravnim postupcima koji utječu na njega (o tome i u odluci Europskog suda za ljudska prava u predmetu M. M. protiv Republike Hrvatske, zahtjev br.10161/13). Sud stoga zaključuje da bi nepoštivanje djetetovih želja u pogledu pitanja s kojim roditeljem želi živjeti, u specifičnim okolnostima ovog predmeta, sačinjavalo kršenje njegovog prava na poštovanje privatnog i obiteljskog života.

23. Na ročištu održanim kod ovoga suda 28. kolovoza 2024. (list 132-140 spisa), saslušane su stranke.

24. Iz iskaza tužiteljice u bitnome proizlazi da zamjera tuženiku njegovu dosadašnju brigu oko djeteta, te njegove prijave i verbalne napade oko izvršavanja roditeljske skrbi koje vidi odrazom neprijateljstva prema sebi i usmjerenosti prema sebi.

24.1. Nadalje, u bitnome opisuje svoje stambene prilike koji su utvrđeni u izvješću Hrvatskog zavoda za socijalni rad- Područnog ureda Daruvar i od strane suda u Njemačkoj, te dodaje da ima i dalje financijsku pomoć majke koja ima veća primanja od nje trenutno i koja joj može pomoći oko djece. Navodi da je na indirektan način razgovarala s djetetom oko mogućeg preseljenja koje je odmah postavljalo pitanja oko svojeg prelaska u školu u Njemačku gdje bi pohađalo školu koja ima dvojezično školovanje i sviranja u glazbenoj školi te je prilikom posjete obilazio tamošnje parkove i to ga je činilo sretnim. U odnosu na zaposlenje ističe da ju je već poslodavac upoznao s novim ugovorom na vrijeme od tri godine, a nakon toga na neodređeno vrijeme kao i da je takva procedura u Njemačkoj, a tamo radi i njezina majka. Tužiteljica pritom ne objašnjava razloge odlaska u Njemačku bez da je pokušala s tuženikom dogovoriti privremeno uređenje načina ostvarivanja roditeljske skrbi oko djeteta dok je tamo, osim što ističe da nema dobru komunikaciju s tuženikom.

25. Iz iskaza tuženika proizlazi da ima narušene odnose s tužiteljicom i da su u sudskim postupcima od prestanka njihove izvanbračne zajednice te da zamjera i dalje tužiteljici njezino ponašanje u razdoblju koje je prethodilo donošenju pravomoćnih presuda čija se izmjena predlaže te u bitnome ponovo sve iznosi prigovore koje je iznosio u tim postupcima.

25.1. Nadalje, tuženik također opisuje svoje nove stambene prilike koji su utvrđeni u izvješću Hrvatskog zavoda za socijalni rad- Područnog ureda Pula-Pola i da ima financijsku pomoć svoje obitelj, pogotovo strica u čijem stanu stanuje no ne objašnjava razloge ne prijavljivanja adrese prebivališta odnosno boravišta. Također ističe da ima pomoć svoje obitelji oko skrbi oko djeteta pogotovo kad radi noćne smjene i tu mu pomaže i njegova izvanbračna partnerica.

25.2. Tuženik ističe da je dijete kod njega zadovoljno i sretno, zatim da i kod njega može ići u školu koja je blizu, zatim glazbenu školu i trenirati nogomet kao i da tijekom ljetnih praznika može ići i na more. Dijete zove telefonskim putem dva do tri puta tjedno, ali ne osporava da mu tužiteljica omogućava da čuje dijete u bilo koje vrijeme.

26. Sud je prihvatio iskaze stranaka u odnosu na njihove socio-ekonomske prilike, jer se radi o nespornim činjenicama, utvrđenim i od strane Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područni ured Daruvar, Pula-Pola te nadležnog suda u Njemačkoj.

26.1. Nadalje, uzimajući u obzir iskaze stranaka i njihovo ponašanje na održanim ročištima, razvidno je da su njihovi odnosi i dalje u određenoj mjeri zbog odluka o preseljenju te prijašnjeg načina života tužiteljice i njezinog zamjeranja tuženiku što joj nije tada bio potpora, te je evidentno da se stranke međusobno optužuju po pitanju načina njihove brige i stavljanja interesa njihovog zajedničkog maloljetnog djeteta ispred njihovih te je kod oboje, prisutno nezadovoljstvo i uznemirenost. Navedeno proizlazi također iz dokumentacije koja prileži spisu, mišljenja djeteta, podnošenja prijava od strane tuženika prema tužiteljici i njezinom očuhu, pri čemu se narušeni odnosi održavaju u nepovjerenju, kao i u narušenoj roditeljskoj komunikaciji i suradnji.

26.2. Međutim, unatoč tome, oba roditelja u odnosu na ranije postupke ukazuju promjenu kod sebe i time i u svojoj komunikaciji oko djeteta te dogovora oko roditeljske skrbi i time ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s tuženikom. Dakle, vidljiv je napredak u odnosu na raniji postupak kao i povećana briga oba roditelja oko djeteta koji i sam to primjećuje, ali izražava želju da se roditelji uspiju odgovoriti i bez sudskih postupaka uvažavajući i njegovo mišljenje.

27. Sud je tijekom postupka zatražio u svrhu provjere navoda tuženika i od nadležne policijske postaje podatke o prijavama tuženika.

27.1. Uvidom u očitovanje Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Bjelovarsko-bilogorske, Policijske postaje Daruvar Klasa: NK-214-02/24-12/2413, Urbroj: 511-02-07-24-12 od 24. rujna 2024. (list 220-221 spisa), utvrđeno je da je tužitelj 10. kolovoza 2020. prijavio kod Hrvatskog zavoda za socijalni rad- Područnog ureda Pula- [adresa] postojanje sumnje o počinjenju kaznenog djela na štetu maloljetnog djeteta od strane tužiteljice i njezina očuha ČS, a koja obavijest je proslijeđena Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru te do dana dostave podataka nisu zaprimili obavijest o odluci. Također navode da je 26. srpnja 2024. zaprimljena obavijest Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Daruvar o postojanju sumnje na nasilno ponašanje ČS prema djetetu, a koju prijavu su zaprimili od Hrvatskog zavoda za socijalni rad- Područnog ureda Pula-Pola, a oni od tuženika te je u tom trenutku bilo u tijeku kriminalističko istraživanje zbog osnova sumnje i po prikupljanju obavijesti bit će dostavljene obavijesti Općinskom državnom odvjetništvu za mladež u Bjelovaru.

27.2. Prema očitovanju Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru Klasa: KPz-DO- 88/2021-14 od 9. listopada 2024. (list 226 spisa) proizlazi da po prijavi od 2021. se spis nalazi kod suca istrage Županijskog suda u Bjelovaru.

27.3. Navedeno je i ostalo nepromijenjeno i na dan pisanja ove presude.

27.4. Uvidom u uvjerenje Općinskog suda u Bjelovaru posl.br. Su-Ukp-9585/2024 od 5. prosinca 2024. (list 253 spisa), utvrđeno je da se protiv očuha tužiteljice, ČS ne vodi kazneni postupak.

28. Kod donošenja odluke o roditeljskoj skrbi sud je dužan voditi računa o postojanju ravnoteže između interesa djeteta i roditelja, s time da se pri tome mora dati posebna važnost najboljem interesu djece koji, ovisno o njihovoj prirodi i ozbiljnosti mogu nadjačati interes roditelja.

29. Odredbom članka 409. stavka 2. Obiteljskog zakona propisano je da u postupku u kojem se odlučuje s kojim će roditeljem dijete stanovati, roditeljskoj skrbi i ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s roditeljem sud nije vezan zahtjevima stranaka.

29.1. Prema odredbi čl. 104. st. 1. Obiteljskog zakona roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb. Stranke su kao roditelji ostvarivali zajedničku roditeljsku skrb nad maloljetnim djetetom prema citiranoj odredbi zakona i ranijoj odluci.

29.2. Odredbom čl. 105. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je kako jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje roditeljske skrbi u tom dijelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti. Stavkom 2. istog čl. propisano je kako jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb na temelju sudske odluke ako roditelji nisu postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazum tijekom sudskog postupka, pri čemu je sud dužan posebno voditi računa koji od roditelja je spreman na suradnju i sporazum o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sukladno čl. 416. st. 2. i st. 3. ovoga Zakona, dok je st. 4. propisano da roditelj koji se protivi zajedničkom ostvarivanju roditeljske skrbi, odnosno sklapanju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazuma dužan je dokazati da zajednička roditeljska skrb nije za dobrobit djeteta, u protivnom sud može samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi povjeriti drugom roditelju ako je to u skladu s dobrobiti djeteta.

29.3. Odredbom čl. 95. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, osim ako mu je to zabranjeno ili ograničeno sudskom odlukom, dok je st. 2. istog zakonskog članka propisano da roditelj koji stanuje s djetetom ima dužnost i odgovornost omogućivati i poticati ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem.

29.4. Prema odredbi čl. 104. st. 1. Obiteljskog zakona roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb, a st. 2. je propisano da kad roditelju trajno ne žive zajedno, dužni su ostvarivanje roditeljske skrbi sporazumno urediti planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi iz čl. 106. Obiteljskog zakona, time da se prema st. 3. istog članka zajedničko ostvarivanje roditeljske skrbi može urediti i odlukom suda koja se temelji na sporazumu roditelja o svim bitnim pitanjima iz plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, te su prema st. 4. istog članka roditelji dužni prilikom zajedničkog ostvarivanja roditeljske skrbi sporna pitanja pokušati riješiti sporazumno.

29.5. Odredbom čl. 119. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi, dok je st. 2. istog zakonskog članka propisano da roditelj i druge osobe koje stanuju s djetetom i skrbe se o djetetu dužne su omogućiti djetetu ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuje te se suzdržavati od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s tim roditeljem.

29.6. Odredbom čl. 121. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da osobni odnosi s djetetom mogu se ostvarivati izravno u kraćim ili duljim razdobljima u obliku susreta i druženja ili boravkom djeteta kod osobe koja ima pravo ostvarivati osobne odnose s djetetom, dok je st. 2. istog zakonskog članka propisano da osobni odnosi s djetetom mogu se ostvarivati neizravno korištenjem različitih komunikacijskih sredstava, slanjem pisama, darova i slično.

29.7. Člankom 413. stavak 1. Obiteljskog zakona propisano je kako će sud odlučiti po službenoj dužnosti s kojim će roditeljem dijete stanovati, o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa djeteta s roditeljem te uzdržavanju djeteta:

1. odlukom kojom se utvrđuje da brak ne postoji ili se poništava ili razvodi te u drugim slučajevima razdvojenog života roditelja ili

2. odlukom o utvrđivanju ili osporavanju majčinstva ili očinstva kada je donošenje ove odluke, s obzirom na ishod parnice i okolnosti slučaja, moguće i potrebno.

29.8. Člankom 416. Obiteljskog zakona propisano je sljedeće:

(1) Prije donošenja odluke o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati, o roditeljskoj skrbi i osobnim odnosima djeteta s roditeljem sud će:

1. omogućiti djetetu da izrazi svoje mišljenje, sukladno odredbama ovoga Zakona 2. utvrditi na koji način je svaki od roditelja provodio vrijeme s djetetom i na koji način je ostvarivao roditeljsku skrb o djetetu prije pogoršanja obiteljskih odnosa i 3. po potrebi pribaviti nalaz i mišljenje centra za socijalnu skrb ili ovlaštenog sudskog vještaka.

(2) Sud će u postupku posebno cijeniti:

1. spremnost svakog od roditelja na suradnju u postupku obveznog savjetovanja ili spremnost na sudjelovanje u obiteljskoj medijaciji i

2. spremnost svakog od roditelja na poticanje ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem.

(3) Spremnost na suradnju iz stavka 2. ovoga članka nije od važnosti u slučajevima obiteljskog nasilja.

29.9. Pravo ostvarivanja osobnih i neposrednih odnosa djeteta i roditelja zaštićeno je i Konvencijom o pravima djeteta.

30. Zahtjev tužiteljice za izmjenom ranije odluke u odnosu na mjesto stanovanja djeteta, načina ostvarivanja osobnih odnosa tuženika s djetetom obuhvatio je prijedlog za samostalnim ostvarivanjem roditeljske skrbi dok zahtjev tuženika nije obuhvatio navedeni prijedlog već je isti predlagao izmjenu odluke o roditeljskoj skrbi i potom i izmjenu odluke o uzdržavanju.

31. S tim u vezi, sud zaključuje da su ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 113. Obiteljskog zakona i za izmjenu odluke o roditeljske skrbi u dijelu promjene mjesta stanovanja s obzirom na to da su okolnosti koje tužiteljica ističe u odnosu na raniju odluku nastupile koje to opravdavaju kao i u odnosu na način ostvarivanja osobnih odnosa tuženika s djetetom.

31.1. S obzirom na navedeno nema osnove za izmjenu odluke o uzdržavanju jer nisu uočene promjene u odnosu na ranije donesenu odluku niti u odnosu na način ostvarivanja roditeljske skrbi za koji je ranije već odlučeno da će biti zajednička roditeljska skrb.

32. Naime, nakon provedenog postupka, iz izvješća Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Daruvar i [adresa]-Pola, izvješća nadležnog njemačkog suda, sadržaja ranije odluke te sve dokumentacije koja prileži spisu, proizlazi da je u interesu djeteta da i nadalje stanuje s majkom, a što je i samo dijete izrazilo.

32.1. Isto tako, a imajući u vidu djetetov uspjeh u školi, njegovo zadovoljstvo sa školom, te samo očitovanje tuženika da je zadovoljan kako tužiteljica brine o djetetu no ne i okolinom u kojoj dijete odrasta, proizlazi da je osnovan prijedlog tužiteljice za mijenjanjem ranije odluke no ne i u načinu ostvarivanja roditeljske skrbi. Naime, sud nije mijenjao raniju odluku u navedenom dijelu prvenstveno jer bi navedeno bilo protivno mišljenju djeteta te ne bi bilo u interesu djeteta da se otac isključi iz odlučivanja, posebice jer je samo dijete iskazivalo da primjećuje skrb oba oko njega, a navedeno proizlazi i iz izvješća Hrvatskog zavoda za socijalni rad- Područni ured Pula- Pola i Daruvar za koji dio je određeno da roditelji imaju zajedničku roditeljsku skrb. 32.2. Tijekom postupka je utvrđeno da oboje roditelja brinu i skrbe o odgoju, razvoju i potrebama maloljetnog djeteta uz pomoć roditelja, a u interesu je djeteta da stranke kao roditelji sporazumno rješavaju pitanja roditeljske skrbi u skladu s temeljnim načelom Obiteljskog zakona, a da državna tijela interveniraju samo u slučaju potrebe (čl. 6 Obiteljskog zakona).

32.3. Pri tome se dodaje da roditeljska skrb obuhvaća odgovornost, dužnost i pravo roditelja u svrhu zaštite i promicanja djetetovih osobnih i imovinskih prava i dobrobiti pa tako je roditelj dužan skrbiti o zdravlju, razvoju, njezi i zaštiti djeteta, njegovom odgoju i obrazovanju, ostvarivanju osobnih odnosa i drugo, od čega nije utvrđeno da roditelji ne ispunjavaju prethodno spomenuto.

33. Roditelji uvijek trebaju imati na umu da njihov međusobni odnos kao roditelja ima najvažniji utjecaj na emocionalno stanje djeteta, te da je zdrava komunikacija roditelja usmjerena isključivo prema djetetu temelj za pravilan psihološki i emocionalni razvoj djeteta koji osjeća svaki stres i neslaganje roditeljskih odnosa, što se snažno odražava na njegov kasniji razvoj, no dijete se može dobro prilagoditi na razdvojen život roditelja ako oba roditelja surađuju, donose zajedničke odluke, prihvaćaju i uvažavaju razlike, jedan i drugi pred djetetom. Iz iskaza oba roditelja sud je utvrdio da oboje roditelja pokazuju izrazit interes i volju da brinu o djetetu, a samo njihovi međusobno narušeni odnosi ih zapravo sprečavaju da zajednički donose konstruktivne i za njihovo dijete najbolje odluke.

33.1. Oba roditelja se trebaju potruditi usavršavati svoje komunikacijske vještine na način da ravnopravno sudjeluju u razgovoru i donošenju odluka važnih za odgoj djeteta i posebno da poštuju i uvažavaju želje i stavove i drugog roditelja, iako jedan od njih uvelike nekritično iznosi svoje viđenje aktualne situacije.

34. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, sud je pri odlučivanju o zahtjevima rukovodio najboljim interesima maloljetnog djeteta i pravilima o zaštiti djeteta koja su, između ostalog, propisana odredbom čl. 3., 9. i 12. Konvencije o pravima djeteta (usvojena na 44. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda 20. studenoga 1989. godine (rezolucija br. 44/25), stupila na snagu 2. rujna 1990. godine).

35. Nadalje, prema shvaćanju ovog suda, u smislu naprijed citiranih odredbi Obiteljskog zakona, zatim odredbi Konvencije o pravima djeteta koja je usvojena 20. studenog 1989., a koja je u pravni poredak Republike Hrvatske preuzeta na temelju notifikacije o sukcesiji (Međunarodni ugovori, broj 12/93 i 20/97 – dalje: Konvencija) te odredbi Konvencije o kontaktima s djecom („Narodne novine“, broj – Međunarodni ugovori 1/09) dijete ima pravo na život sa svojim roditeljima u skladu sa svojom dobrobiti, a ako živi odvojeno od roditelja ima pravo na susrete i druženja s tim roditeljem. Dakle, radi se prije svega o zakonskom pravu djeteta koje je i ustanovljeno radi dobrobiti djeteta. Dobrobit djeteta je glavni imperativ prilikom određivanja između ostalih i načina izvršavanja roditeljske skrbi, kao i prilikom određivanja susreta i druženja djeteta sa roditeljem koje ne živi sa djetetom. Navedeno nije niti sporno među strankama.

36. Tijekom postupka sud je imao u vidu sljedeće:

- da dijete od rođenja stanuje s majkom, a da je njezina majka bila joj potpora i pomoć otkako je rodila maloljetno dijete,

- da su u vrijeme rođenja maloljetnog djeteta obje stranke bile jako mlade i bez radnog iskustva i osiguranih trajnijih stambenih uvjeta te su uvelike ovisili o pomoći svojih roditelja,

- da je tužiteljica zbog svojeg neodgovornog ponašanja više puta izložila dijete neprimjerenim situacijama posebice u razdoblju od 2017-2018., a da pritom nije imala adekvatnu pomoć tuženika koji je zasnovao novu izvanbračnu vezu, te da su joj bile izrečene mjere od strane Hrvatskog zavoda za socijalni rad- Područnog ureda Daruvar koje su ostvarile svrhu,

- da su prije donošenja ove odluke vođena dva postupka u kojima se raspravljao o prigovorima koje sada ističe tuženik na strani tužiteljice,

- da je tužiteljica uredno prijavila boravište u [adresa], priložila ugovor o radu, priložila materijalne dokaze o uvjetima stanovanja, školama u koje bi dijete išlo u Njemačku, a koji su kasnije potvrđeni od nadležnog njemačkog suda, te da je osigurala si posao i primanja s kojima planira omogućiti djeci bolje uvjete za bolji život i da je pritom osigurala i da dijete ne mijenja sredinu na koju je naviklo te ga ostavila s očuhom dok je na poslu,

- da tuženik ima uredne stambene uvjete i stalno zaposlenje i uredan obiteljski život, no i dalje nema stalnu adresu stanovanja niti je razvidno na kojoj adresi bi dijete s njim stanovalo (odlučujući u granicama postavljenog protutužbenog zahtjeva), no da unatoč tome ima podršku svoje obitelji, što je vidljivo iz njihova postupanja još za vrijeme života tužiteljice s djetetom u Puli-Poli kao i odnosa izvanbračne partnerice tuženika koja iskazuje emocije i bliskost s djetetom, a i on prema njoj,

- da dijete zbog privrženosti majci izražava želju da i nadalje stanuje s majkom i to u Njemačkoj kao i da je bio tamo i vidio školu koju bi pohađao i mjesto stanovanja i da se veseli preseljenju,

- da se oba roditelja uspijevaju dogovoriti oko ostvarivanja osobnih odnosa tuženika s djetetom te da je u svojem podnesku od 19. rujna 2024. tužiteljica navela da su školski praznici u SR Njemačkoj kako slijedi: Ljetni praznici su od 01. kolovoza. -15. rujna, Proljetni praznici su od 14. travnja-25. travnja i od 10. lipnja – 20. lipnja, Jesenski praznici su od 28. listopada-31.listopada, Zimski praznici su od 23. prosinca - 03.siječnja.

36.1. Dakle, iz navedenoga sud je utvrdio da je dijete u dobi od nepunih 12 godina koje od rođenja živi s majkom, da je emocionalno vezan za oba roditelja, da majka ni na koji način nije osujetila prava djeteta na jednaku dostupnost drugog roditelja, da otac također ne navodi razloge koji bi na bilo koji način kompromitirali kompetencije majke, već suprotno tome navodi kako majka uredno skrbi o djetetu, zatim da je majka djeteta osigurala sve uvjete za život djeteta u Njemačkoj, da je stambeno osigurana, dobila je posao, namjerava dijete upisati osnovnu školu i glazbenu školu u Njemačkoj. Također se ističe da tuženik ne daje opravdan razlog svog protivljenja preseljenju djeteta osim što želi da ostane u Republici Hrvatskoj i tu završi školu jer smatra da bi preseljenje utjecalo na dijete jer mijenja sredinu.

36.2. Nesumnjivo je da bi tuženiku bilo jednostavnije da dijete i dalje živi u [adresa], međutim, taj razlog ne može se prihvatiti jer je bitan najbolji interes djeteta, a on je da život nastavi s majkom s kojom je emocionalno povezan, pa i u Njemačkoj, gdje majka za istog očekuje ostvarivanje prosperitetnijeg života. S tim u vezi ističe se da i kraj bitno promijenjenih okolnosti uslijed preseljenja djeteta u Njemačku, sud je uzeo u obzir i prostornu udaljenost djece i oca, ali i o nužnoj intenzivnosti odnosa kako bi se ostvarila, očuvala i ojačala, emocionalna povezanost djeteta s ocem, koja će se nastaviti i kad dijete preseli u Njemačku s obzirom na prijedlog majke i dosadašnji način ostvarivanja osobnih odnosa koji će se i proširiti na taj način s obzirom na to da majka pristaje da dijete sve praznike provede s ocem. Osim toga, na navedeni način je tuženiku dano pravo na susrete uvijek kada dijete nema školsku nastavu i može doći u Hrvatsku; dok tuženik nije niti iskazivao namjeru da posjećuje dijete u Njemačku.

36.3. Europski sud za ljudska prava je u više svojih odluka isticao neodvojivost prava na obiteljski život s djetetom i prava na kontakt s djetetom te je stav navedenog suda da pravo odrasle osobe na obiteljski život s djetetom uključuje i pravo na kontakte s djetetom, te da isto tako, pravo djeteta na obiteljski život s odraslom osobom uključuje i pravo na kontakte s tom osobom. Konkretno, vezano za kontakte roditelja i djeteta, u svojoj odluci u predmetu Kosmopoulou protiv Grčke, primjerice, Europski sud za ljudska prava izričito navodi da obostrano uživanje kontakata roditelja i djeteta "čini ključni element obiteljskog života." Osjetljivost zastupanja djeteta u vezi s promjenom njegova prebivališta odnosno boravišta leži upravo u činjenici da ova promjena može znatno utjecati na ostvarivanje obiteljskoga života djeteta i drugog roditelja. Uzimajući u obzir sve učestalije prekide obiteljskih zajednica, te povećanu mobilnost europskih građana uzrokovanu različitim faktorima, Vijeće Europe je 11. veljače 2015. usvojilo Preporuku CM / Rec (2015) 4 o sprečavanju i rješavanju sporova oko preseljenja djece, a primjenjuje se na situacije u kojima postoji neslaganje oko preseljenja djeteta unutar pojedine zemlje članice ili izvan nje, posebno gdje postoji rizik gubitka ili značajnijeg prekida kontakta djeteta s roditeljima ili drugim nositeljima roditeljske skrbi. Pri čemu se primarno treba voditi računa o djetetovim najboljim interesima (Načelo 2.). Dijete treba imati pravo na informiranje i savjetovanje te na izražavanje svojih stavova o predloženom preseljenju, a djetetovom mišljenju treba dati odgovarajuću težinu u skladu s njegovom dobi i stupnjem zrelosti (Načelo 3.).

36.4. Iz postupanja tužiteljice, vidljivo je da je postupila u skladu s navedenim preporukama i podnijela zahtjev sudu pri čemu je djetetu osigurala pravo da navedena odluka ne utječe na promjenu njegove sredine iako je pravilno kako to ističe tuženik trebala pokušati s njime urediti da za vrijeme dok uređuje sebi posao i stanovanje u [adresa] da dijete stanuje za to vrijeme s ocem, a ne njezinim očuhom. Međutim, imajući u vidu da se unatoč tome omogućilo tuženiku da ostvaruje osobne odnose s djetetom koje i nakon toga nije izrazilo želju da stanuje s ocem, zatim da je tuženik podnio zahtjev da dijete stanuje s njim tek u ovom postupku kroz protutužbeni zahtjev te da je isto tako promijenio adresu stanovanja za koju nije sigurno hoće li na istoj nastaviti stanovati jer ju do dana pisanja ove presude nije prijavio kao svoju adresu boravišta niti prebivališta dok u svojem protutužbenom zahtjevu navodi druge dvije adrese, proizlazi da oba roditelja trebaju u budućnosti pokušati poraditi na međusobnoj komunikaciji kao roditelji i suradnji oko zaštite interesa djeteta i pokušati izbjeći ponavljanje grešaka iz prošlih razdoblja posebice jer sada oboje imaju još djece i svjesniji su svojih ranijih postupanja.

37. Imajući u vidu sve izvedene dokaze, sud je utvrdio, imajući u vidu želju djeteta da preseli s majkom u Njemačku, da isto preseljenje neće utjecati na dosadašnju dinamiku odnosa djeteta s ocem, niti na uspostavljanje rutine i kontakata s njegovom obitelji (s očeve strane) te imajući u vidu da se majka planira preseliti još i s kćerkom, zatim da joj je tamo i majka te da dolazi i majčin partner s kojima je dijete cijelo vrijeme stanovalo i u Republici Hrvatskoj, zatim da je u Njemačkoj i omogućena prilagodba djetetu i njemačkom jeziku kojeg uči već sada u osnovnoj školi, proizlazi da ne bi smjelo niti doći do psihološkog disbalansa kod djeteta koji bi utjecao i budućnosti na djetetov psihosocijalni razvoj, te da je u najboljem interesu djeteta ostanak u postojećem obiteljskom okruženju.

38. Imajući u vidu odredbe o uređenju roditeljske skrbi, (članak 91. - 101. Obiteljskog zakona), pri čemu se roditeljima jamče jednaka prava i obveze privatnopravne naravi, koja mogu biti ograničena radi zaštiti dobrobiti djeteta (članak 104. stavak 3. Obiteljskog zakona, članak 64. Ustava Republike Hrvatske, članak 3., članak 5. i članak 18. Konvencije o pravima djeteta, članak 5. Protokola 7. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda), dužnost suda je bila donijeti odluku o roditeljskoj skrbi u skladu sa onim što bi dijete, u dobi od nepunih 12 godina u vrijeme zaključenja prvostupanjske rasprave, za sebe (i o sebi) odlučilo kad bi za to bilo sposobno, propitivanjem svih potreba djeteta i davanjem prednosti osnovnim potrebama, prosuđivanjem odlučuje li volja majke i oca (tužiteljice i tuženika) što je u konkretnom slučaju najbolje za dijete, a ako odlučuje, prikriva li potpuno zanemarivanje prava djeteta i isključuje li njegovu samosvojnost kao civilizacijske vrijednosti, naravno uzimajući u obzir i način na koji su tužiteljica (majka) i tuženik (otac) provodili vrijeme s djetetom prije pogoršanja obiteljskih odnosa.

38.1. Imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, prvenstveno sa aspekta osnovnih potreba i dobrobiti djeteta, sud je utvrdio da je majka nakon 2019. na odgovarajući način i svakodnevno brinula o djetetu i o tome se čula s ocem, a da otac također iskazuje brigu i skrb o djetetu koja briga je s njegove strane bila do 2019. neredovita kada, zbog prethodnog majčinog ponašanja, odlučuje zatražiti da dijete stanuje s njim, a koje proteklo razdoblje je utjecalo na njegovo zbližavanje s djetetom koje sada navodi da je bliskije s majkom s kojom i dalje želi živjeti, a oca viđati kako je i do sada.

38.2. Pri čemu se dodaje da otac i u ovom postupku ističe da je majka u proteklom razdoblju bila neodgovornog ponašanja, no o tome je raspravljano u prethodna dva postupka koja su pravomoćno okončana te nakon kojih kod majke nisu uočena odstupanja niti povreda djetetovih prava kako to nastoji prikazati tuženik niti su uočena kod djeteta neka odstupanja u ponašanju ili povreda njegovih prava. Pri čemu se navedeno utvrđenje sud temelji na utvrđenjima Područnih ureda Hrvatskih zavoda za socijalni rad, utvrđenog mišljenja maloljetnog djeteta i iskazima stranaka koji nisu bili usmjereni na navedeno već isključivo na međusobna optuživanja o ponašanju i nekadašnjem načinu života tužiteljice. U odnosu na prijave tuženika o ponašanju očuha tužiteljice, s obzirom na to da nije do donošenja presude podignuta protiv istoga optužnica, nije o istome mogao u ovome trenu odlučivati je li od utjecaja na postupak već je uzeo u obzir mišljenje djeteta koje navodi da isti očuh tužiteljice o njemu brine i vodi ga u školu i na izvanškolske aktivnosti da mu je lijepo s njime i naziva ga „didom“.

38.3. Stoga, uz činjenicu da nije dokazano da bi tužiteljica ili maloljetno dijete bili žrtve obiteljskog nasilja i iz mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Daruvar i posebnog skrbnika ne proizlazi da postoje na majci bilo kakva odstupanja u odnosu na ostvarivanje roditeljske skrbi prema djetetu, a i da samo dijete izražava više puta da želi živjeti s majkom za koju i sam tuženik navodi da dobro brine o djetetu, sud je usvojio zahtjev majke da nastavi stanovati s djetetom u Njemačkoj na adresi koju je prijavila kao adresu stanovanja u [adresa] te da dijete upiše u osnovnu i glazbenu školu, ali da u odnosu na samostalnu roditeljsku skrb odbije majku sa zahtjevom jer se utvrdilo da otac nije ničime onemogućio majku u ostvarivanju bilo kojih djetetovih prava te da otac ima pravo sudjelovati u donošenju odluka u vezi djeteta, posebice jer otac ima želju sudjelovati u životu djeteta i želi da isti također stanuje s njime. Činjenica da je majka morala pokrenuti ovaj postupak ukazuje da stranke nisu uspjele postići sporazum zbog svojih narušenih odnosa, no time niti jedan nije osporio roditeljsku skrb jedan drugome niti je kod djeteta uočen strah od bilo kojeg roditelja već upravo suprotno, voli oba roditelja i voli način na koji je do sada ostvarivao osobne odnose s ocem.

39. U takvim je okolnostima sud, imajući na umu mišljenje djeteta izraženo u skladu s odredbom članka 360. i 416. stavka 1. točke 1. i 3. Obiteljskog zakona kao i aktualnu obiteljsku dinamiku, utvrdio da je u ovom trenutku u interesu djeteta stranaka da nastavi stanovati s majkom te da živi s njom u Njemačkoj, a da s ocem ostvaruje i osobne odnose u trajanju opisanom u točki 1.7. ovog obrazloženja presude i rješenja s obzirom na to da su razlozi koji su navedeni u ovom obrazloženju presude utemeljeni na detaljnoj analizi obiteljskih prilika stranaka uključujući maloljetnog djeteta.

39.1. Pri tome se ističe da su tijekom postupka stranke same iskazale da nije bilo problema oko ostvarivanja osobnih odnosa tuženika s djetetom (neizravnih i izravnih) zbog čega je sud kod određivanja načina uređenja osobnih odnosa prihvatio prijedlog tužiteljice u odnosu na izravne načine ostvarivanja osobnih odnosa tuženika s djetetom, a kojem se isti nije protivio te je uz navedeni uredio i neizravne osobne odnose kako su i do sada bili uređeni s obzirom na prigovore tuženika oko promjene telefonskog broja tužiteljice i njezine odsutnosti dok radi zbog čega je radi pravilne komunikacije roditelja sud i navedeni način uveo iako to stranke nisu predlagale, ali nisu niti osporavale.

39.2. Sud ovime ujedno upozorava stranke da je u skladu s čl. 417. st. 1. t. 1. i 2 . Obiteljskog zakona propisano da je ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s roditeljem od posebne važnosti za dobrobit djeteta te da je važno da roditelji nastoje prije svega postići sporazum koji će biti usmjeren na dobrobit djeteta.

39.3. S tim u vezi, sud upozorava primjenom odredbe čl. 417. st. 3. Obiteljskog zakona roditelje o posljedicama nepoštivanja obveze omogućavanja ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem.

40. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u točkama I., II., IV., V. i VI. izreke ove presude.

41. Nadalje, a s obzirom na dužnost roditelja na razmjenu informacija u vezi s djetetom propisanu čl. 113. Obiteljskog zakona, kao i mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Daruvar i Pula-Pola, te mišljenje djeteta i iskaze stranaka, sud je odlučio kao u točki III. izreke ove presude

42. Člankom 529. Obiteljskog zakona propisani su posebni postupci osiguranja, između ostalog, radi određivanja privremene mjere o tome s kojim će roditeljem, odnosno drugom osobom dijete stanovati i o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom.

42.1. Člankom 536. stavak 1. Obiteljskog zakona propisano je ako u stvarima o osobnim pravima djeteta, koje se odnose na pitanje s kojim će roditeljem, odnosno drugom osobom dijete stanovati i o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom, nije moguće postići sporazum, sud može po službenoj dužnosti ili na zahtjev djeteta ili roditelja odlučiti o tome privremenom mjerom.

42.2. Po osnovi čl. 534. Obiteljskog zakona tijek roka za žalbu i žalba ne odgađaju privremenu mjeru.

43. Povodom zahtjeva tužiteljice i tuženika za donošenjem privremene mjere kako je to i opisano u cijeloj točki 3. ovog obrazloženja presude i rješenja, te uzimajući u obzir ovlasti za donošenjem iste po službenoj dužnosti, kao i iskaze stranaka na ročištu održanim kod ovoga suda 28. kolovoza 2024. i 23. prosinca 2024. utvrđeno je da je potrebno zbog zaštite prava i interesa djeteta regulirati nastali odnos stranaka i djeteta.

44. Naime, u konkretnom slučaju postoje zakonski razlozi za donošenje privremene mjere radi zaštite dobrobiti djeteta jer nije moguće postići sporazum roditelja o mjestu stanovanja djeteta te time i obrazovanja djeteta, a kako je u interesu maloljetnog djeteta nastaviti stanovati s majkom koja treba nastaviti djetetu pružati potpunu i primjerenu roditeljsku skrb te s time u vezi i osigurati djetetu pravo na obrazovanje, odnosno da u ovom trenutku postoje opravdani razlozi za izmjenu ranije sudske odluke. Takvi zaključci proizlaze iz svih izvedenih dokaza, prije svega iz nalaza i mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područnog ureda Daruvar i posebnog skrbnika, kojeg je sud prihvatio, a tužiteljica nije dovela u sumnju pravilnost utvrđenja takvih zaključaka.

44.1. Pritom, u ovom postupku u kojem se odlučuje o privremenoj mjeri radi zaštite djetetove dobrobiti, nije presudno pitanje tko je i na koji način skrbio o djetetu za vrijeme dok su roditelji imali izvanbračnu vezu, niti su isključivo odlučna ili presudna pitanja koja se odnose na imovinske prilike roditelja, već se radi o okolnostima kada roditelji ne mogu postići sporazum o tomu s kojim će od njih dijete stanovati. Ovakvo je tumačenje nadalje u skladu i s funkcijom privremene mjere kao sredstva osiguranja koja se ogleda u brzom i privremenom uređenju odnosa među strankama u sporu radi uspostave pravnog mira od kojeg se pravnog sredstva u tom smislu s pravom očekuje učinkovitost u slučajevima zaštite prava djeteta.

44.2. Osim toga, sud smatra da je takva odluka u skladu s razvojnim potrebama djeteta kako ih je pravilno procijenio stručni tim Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područni ured Daruvar i poseban skrbnik, ali i s mišljenjem i željom djeteta koje je autentično i u skladu s dobrobiti djeteta, posebno s obzirom na njegov odnos prema roditeljima.

44.3. U okolnostima konkretnog slučaja ova je mjera ograničavanja održavanja osobnih susreta i druženja, iako krajnja, ipak nužna i razmjerna zaštiti djetetove dobiti jer se radi o regulaciji spornog pravnog odnosa. Funkcija privremene mjere i jest u ovlaštenju suda da određene pravne odnose privremeno uredi više ili manje prema slobodnoj ocjeni radi brzog i privremenog uređenja odnosa među strankama u sporu i radi uspostave pravnog mira. Pri tome sud vodi računa da su mjere kojima se zadire u obiteljski život u skladu s odredbom članka 7. Obiteljskog zakona prihvatljive ako su nužne i ako se njihova svrha ne može ostvariti poduzimanjem blažih mjera. (O tome i u odluci Županijskog suda u Splitu posl.br. Gž Ob-335/2020-2 od 10. srpnja 2020.).

45. U odnosu na zahtjev za određivanje privremene mjere, sud je utvrdio da je u interesu djeteta da se što prije prilagodi i nastavi svoje obrazovanje i život s majkom, kao i da nastavi održavati emocionalnu povezanost s ocem radi čega je sukladno odredbi članka 536. Obiteljskog zakona, odlučeno kao u točkama I.-V. izreke rješenja, smatrajući da isto odgovara prije svega potrebama djeteta.

46. U odnosu na prijedlog tužiteljice za određivanjem samostalnosti u dijelu kod donošenja odluka o bitnim pravima djeteta, ističe se da je sud uzeo u obzir da je Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-1161/2023-3 od 5. ožujka 2024. odgovoreno je na sljedeći upit: "Može li se privremenom mjerom povjeriti jednom roditelju samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi izvan razloga određenih odredbom čl. 526. (ispravno čl. 529.) Obiteljskog zakona?" U odluci se bitnome navodi da sud mora štiti prava djeteta, njegova dobrobit i interes mora biti iznad bilo kakvih drugih interesa te je u smislu naprijed navedenih konvencijskih, ustavnih i zakonskih odredbi opravdano donošenje odluke o samostalnoj roditeljskoj skrbi privremenom mjerom i izvan razloga određenih čl. 529. st. 1. Obiteljskog zakona. Cilj donošenja takve privremene mjere ogleda se u privremenom uređenju spornog obiteljskog odnosa radi dobrobiti i interesa djeteta stranaka, a sud je dužan voditi računa o dobrobiti i najboljem interesu djeteta i u svim postupcima koji se odnose na skrb o djeci središnje mjesto moraju imati najbolji interesi djeteta (tako i Ustavni sud u odlukama broj: U-III- 2182/2014 od 17. lipnja 2014., U-III-4784/2013 od 6. ožujka 2014., U-III-5779/2020 od 14. listopada 2021. i dr.). Stoga u određivanju privremene mjere isključivom primjenom odredbe čl. 529. st. 1. Obiteljskog zakona, sud ne bi mogao privremeno riješiti sporni obiteljski odnos, koji je specifičan s obzirom na dobrobit i interes djece zbog čega sud ima ovlaštenje ekstenzivnog tumačenja odredbe čl. 529. st. 1. Obiteljskog zakona u vezi s odredbom čl. 536. st. 1. Obiteljskog zakona, u konkretnom slučaju da privremeno uredi sporni obiteljski odnos donošenjem odluke o samostalnoj roditeljskoj skrbi, a što je i cilj postupka osiguranja privremenom mjerom, pri čemu treba uzeti u obzir da izrečena mjera nije trajne naravi.

47. Imajući u vidu da je dijete samo iskazalo želju za nastavkom obrazovanja i životom u Njemačku, a da bez suglasnosti tuženika to neće biti moguće, te je nakon provedenog dokaznog postupka sud utvrdio da je u interesu maloljetnog djeteta stranaka da ima pravo na obrazovanje, a što je majka djeteta i pokrenula, to je sud kroz privremenu mjeru odlučio da odluka o samostalnom donošenju odluke o obrazovanju djeteta nije protivna najboljem interesu i dobrobiti djeteta stranaka s obzirom na sve iznijete okolnosti. Naime, pitanje zastupanja djeteta u postupku upisa u školu je pitanje koje se odnosi na ostvarivanje prava na bitno osobno pravo djeteta jer je to pravo, pravo djeteta iz članka 4. st. 2. t. 10. Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi ("Narodne novine", broj 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12, 16/12, 86/12, 126/12, 94/13, 152/14, 07/17, 68/18, 98/19, 64/20, 151/22, 155/23, 156/23).

48. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u točkama I., II., III., V. i VI. izreke rješenja.

49. U skladu s odredbom čl. 535. Obiteljskog zakona tijek roka za žalbu, a niti žalba ne odgađa provedbu privremene mjere, slijedom čega je odlučeno kao u točki IV. izreke ovog rješenja.

50. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 366. Obiteljskog zakona, pri čemu je sud u obzir uzeo tijek i konačne rezultate postupka.

51. Sud je kod donošenja odluke vodio računa o svim okolnostima slučaja, o ishodu postupka, posebno činjenici da je ova odluka donesena za dobrobit maloljetnog djeteta.

52. Naime, sud je cijenio pozitivnim što je tužiteljica pokrenula ovaj postupak radi utvrđenja opravdanosti njezina zahtjeva za preseljenjem s djetetom u Njemačku, ali i zahtjev tuženika koji se tome protivio dok se nisu u potpunosti utvrdile sve činjenice relevantne za donošenje odluke imajući u vidu ranije vođene postupke, a što je bilo i potrebno radi daljnjeg razvoja njihove komunikacije u odnosu na brigu za njihovo zajedničko maloljetno dijete na koje negativno utječe obiteljska situacija koja svakako je iziskivala promjenu i reakciju stranaka i djeteta na način da jasno izrazi svoje mišljenje i što smatra pozitivnim i što negativnim u svojem pristupu.

53. Isto tako, sud je uzeo u obzir sve troškove izvođenja dokaza, da nije provedeno vještačenje, kao i da je u predmetu održano više ročišta gdje su obje stranke zastupali punomoćnici, zatim dostavljena mišljenja Hrvatskih zavoda za socijalni rad- Područnog ureda Daruvar i [adresa]-Pola, kao i mišljenja i izvješća iz Njemačke, a te da je nedvojbeno mišljenje djeteta i stranaka zbog čega je sud primjenom čl. 366. Obiteljskog zakona prvenstveno uzeo u obzir da je postupak vođen radi zaštite interesa i dobrobiti djeteta.

54. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u točki VII. izreke rješenja.

U Bjelovaru, 7. siječnja 2025.

SUDAC:

Neda Šola

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i točke VII. izreke rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana koja se podnosi ovom sudu u 4 istovjetna primjerka, a o kojoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude i rješenja rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude i rješenja, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude i rješenja, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude i rješenja. Protiv točaka I.-VI. izreke ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana primitka istoga. Žalba se podnosi ovome sudu u 4 istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud. Tijek roka za žalbu, niti žalba ne odgađaju provedbu privremene mjere.

Dostaviti:

1. Tužiteljici po punomoćnici

2. Tuženiku po punomoćnici

3. Posebnom skrbniku maloljetnog djeteta

4. Hrvatskom zavodu za socijalni rad – Područni ured Daruvar

5. Hrvatskom zavodu za socijalni rad – Područni ured Pula-Pola

6. Spis