REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4732/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednice vijeća, Branke Šabarić Zovko, suca izvjestitelja i Kristine Saganić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski Telekom d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB 81793146560, prije HT - Hrvatske telekomunikacije, d.d., Zagreb, Savska cesta 32, OIB 81793146560, kojeg zastupa punomoćnik Boris Anišić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB 29524210204, kao pravnog sljednika METRONET TELEKOMUNIKACIJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 269/d, OIB 23269006802, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Žurić i Partneri d.o.o. Zagreb, radi isplate 446.368,34 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2167/2019 od 7. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 7. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2167/2019 od 7. prosinca 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanom u izreci označenom presudom, točkom I. izreke naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 36.457,15 EUR / 274.686,37 kn sa zateznim kamatama pobliže navedenih u izreci. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 180,86 EUR / 1.362,68 kn sa zateznim kamatama. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 4.850,81 EUR / 36.548,42 kn u roku od 8 dana. Točkom IV. izreke svaka stranka snosi svoj trošak vještačenja u ovom predmetu. Rješenjem je ukinut u cijelosti platni nalog iz točke I. izreke rješenja o ovrsi javnog bilježnika Vladimira Marčinka, iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-783/09 od 27. ožujka 2009. i utvrđeno da je tužba povučena za iznos od 22.786,11 EUR / 171.681,97 kn sa zateznim kamatama.

2. Nakon provedenog dokaznog postupka, uvidom u isprave priložene spisu, izvedeno je telekomunikacijsko i građevinsko vještačenje te su saslušani svjedoci ML i ČL, prvostupanjski je sud ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim, pozivajući se na odredbe čl. 604., čl. 605., čl. 319. st. 2., čl. 322. i čl. 329. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 125/11; dalje: ZOO) te čl. 60. Zakona o telekomunikacijama („Narodne novine“ broj: 122/03, 158/03, 177/03, 60/04 i 70/05). Odluka o parničnom trošku temelji se na primjeni odredbe čl. 154. st. 2. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP).

3. Tuženik je podnio žalbu protiv točaka I., II., III., i IV. izreke presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom ovome presudu preinačiti podredno je ukinuti.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8. , 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), ovaj sud nalazi da je prvostupanjska presuda pravilna i osnovana na zakonu.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 446.368,34 kn po utuženim računima koji se odnose na troškove realizacija kolokacija – naknade za pripremu i stavljanje na raspolaganje kolokacijskih prostora i to konkretno kolokacijama [adresa], te [adresa], MLZ, a kojeg je tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka, podneskom od 22. siječnja 2018., odredio u ukupnom iznosu od 36.457,15 EUR / 274.686,37 kn.

8. Nije sporno da su stranke 9. svibnja 2006. sklopile Ugovor o pristupu izdvojenoj lokalnoj petlji, na temelju kojeg su sklopili više ugovora o pružanju kolokacijskih usluga za svako pojedino kolokacijsko mjesto, a kojima se tuženik obvezao pružiti tužitelju usluge radi pristupa izdvojenoj lokalnoj petlji, koji su ugovori sadržavali procijenjene troškove pripremu i stavljanje na raspolaganje kolokacijskih prostora. Isto tako, nije sporno da je izvršena primopredaja svih ugovorenih kolokacijskih prostora i pripadajuće opreme, što je tuženik potvrdio ovjerom primopredajnih zapisnika niti je sporno da je tuženik tužitelju platio početni dio troškova prije realizacije kolokacija, a da je tužitelj nakon izvršene primopredaje ispostavio tuženiku predmetne račune za stvarne troškove realizacije ugovorenih kolokacijskih prostora. U žalbenoj fazi postupka preostalo je sporno je li tužitelj pravilno obračunao troškove realizacije kolokacija, to jest, je li osnovana visina utužene tražbine.

9. Iz obrazloženja presuda proizlazi spornim osnova i visina potraživanja, te je li tužitelj izvršio obračunate radove i ugradio obračunati materijal, obračun pojedinih radova koji su po tuženiku, djelomično izvršeni (tuženik navodi da je obračun pogrešno i nepotpuno utvrđen), sporne su cijene u Dodatku 11. Standardne ponude jer tuženik navodi da su cijene protuzakonito visoke, diskriminatorne i netroškovno usmjerene i tako protivne prisilnim propisima, i to čl. 60. st. 1., 3. i 5. Zakona o telekomunikacijama („Narodne novine“ broj 122/03) i Pravilniku o pristupu izdvojenoj lokalnoj petlji. Sporno je jesu li odredbe o cijeni Ugovora o pristupu izdvojenoj lokalnoj petlji od 9. svibnja 2006. ništave i jesu li cijene iz ugovora o pristupu izdvojenoj lokalnoj petlji od 9. svibnja 2006. zelenaške jer tuženik navodi da je tužitelj iskoristio stanje nužde tuženika i zavisnost tuženika u odnosu na tužitelja (i tako si odredio cijene) – čl. 329. ZOO-a te jesu li cijene u očitom nesrazmjeru s pruženom uslugom (čl. 375. ZOO-a).

10. Odredbom čl. 60. st. 1. Zakona o telekomunikacijama („Narodne novine“ broj 122/03) određeno je da operatori nepokretnih javnih telefonskih mreža, koje je Vijeće Agencije odredilo operatorima sa znatnijom tržišnom snagom u pružanju nepokretnih javnih telefonskih mreža i usluga, i to javne govorne usluge, prijenosa podataka, zvuka, slika i drugog, telekomunikacijskim kapacitetima u nepokretnoj mreži, moraju, na zahtjev drugih operatora, omogućiti pristup svojoj izdvojenoj lokalnoj petlji, a čl. 5. st. 1. Standardne ponude tužitelja za uslugu pristupa izdvojenoj lokalnoj petlji regulirano je da u svrhu započinjanja pregovora o usluzi pristupa izdvojenoj lokalnoj petlji, Operator korisnik mora na adresu navedenu u Dodatku 4. ovoj Standardnoj ponudi dostaviti T-Com-u službeni zahtjev za sklapanje Ugovora o pristupu izdvojenoj lokalnoj petlji u pisanom obliku s dokumentacijom koja se tamo navodi, dok je čl. 5. st. 4. cit. Standardne ponude određeno da će T-Com razmotriti svaki zaprimljeni zahtjev za sklapanje ugovora koji sadrži sve podatke iz stavka 1. ovoga članka, te sklopiti Ugovor o pristupu izdvojenoj lokalnoj petlji s Operatorom korisnikom u roku od petnaest dana od dana zaprimanja tog zahtjeva, osim u slučajevima iz čl. 9. Standardne ponude (odbijanje zahtjeva, op.).

11. Pojam kolokacijske usluge je definiran Standardnom ponudom u općim odredbama - definicijama, te se radi o pružanju usluga najma prostora i tehničkih sadržaja koji su potrebni za prikladan smještaj i povezivanje potrebne opreme operatora korisnika (Metronet Telekomunikacije d.d.) u svrhu korištenja uslugom pristupa izdvojenoj lokalnoj petlji, pojam kolokacijske sobe je definiran kao namjenska prostorija u objektu Hrvatskog Telekoma d.d. koju je isti odredio za instalaciju opreme operatora korisnika temeljem Standardne ponude, a pojam kolokacijskog prostora je definiran kao dio kolokacijske sobe odnosno dio nekretnine dodijeljene određenom Operatoru korisniku sukladno Standardnoj ponudi.

12. Tužitelj je utuženim računima obračunao troškove građevinskih radova i kabelmonterskih radova, tj. rada, te materijala – u pripremi i stavljanju na raspolaganje kolokacijskih prostora na 5 navedenih kolokacija, a uz svaki utuženi račun, za svaku pojedinu kolokaciju - prileži i tehničko rješenje pristupa izdvojenoj lokalnoj petlji T-Com-a sa Specifikacijom stvarnih troškova na realizaciji kolokacijskog prostora, Dodatkom 8. – Procijenjenim troškovima pripreme posrednog razdjelnika i posrednog kabela, Dodatkom 9. – Procijenjenim troškovima konstruiranja spoja s prvim zdencem, Dodatkom 10. – Procijenjenim troškovima postavljanja prijenosnog kabela od prvog zdenca u kolokacijski prostor, Dodatkom 11. – Procijenjenim troškovima primopredaje i Dodatkom 12. - troškovima projektiranja ponude (list 3.- 13.).

13. S obzirom na tuženikov prigovor da svi radovi nisu obavljeni, tj. da su radovi samo djelomično obavljeni i da su pogrešno obračunati, te je prigovarao cijenama, to je prvostupanjski sud proveo telekomunikacijsko vještačenje na okolnost utvrđenja činjenice je li tužitelj izveo sve radove po vrsti – prema ugovoru, te na okolnost utvrđivanja cijena na temelju utrošenog vremena i materijala, odgovaraju li cijene stvarnim troškovima usluga koje su pružene, i s tim u vezi, obračunatim količinama radova i potrebnim količinama tih radova, uz očitovanje o cijenama koje su ugovorene, te usporedbu istih sa cijenama iz Pravilnika o pristupu lokalnoj petlji i očitovanje da li cijene predstavljaju samo procjenu ili konačnu, stvarnu cijenu. Vještak je prethodno izvršio uvid u predmetne kolokacije, tj. proveo očevid na istima u razdoblju od 18. travnja 2013. do 22. travnja 2013., o čemu je sastavio zapisnik o očevidu na lokacijama [adresa] i [adresa] s fotografijama kolokacija na tim lokacijama (list 232.-257.), te dao mišljenje da su svi radovi koje je tužitelj ponudio i ugovorio s tuženikom izvršeni prema ponudi odnosno ugovoru, za svaki račun i za svaki kolokacijski prostor na predmetnim lokacijama.

14. Vještak telekomunikacijske struke izračunao je prosječnu satnicu od 182 sata mjesečno, te je izračunao da ovako primijenjena cijena sata daje 36.400,00 kn mjesečno prihoda poslodavcu za radnika SSS, tako da je u konačnici cijena sata iznosila 51,15 kn. Vještak je pribavio podatke Statističkog zavoda Hrvatske za odgovarajuću radnu snagu koja izvodi slične ili jednake radove u području elektroinstalacija i kod više direktnih izvođača (osobnim kontaktima) koje istu uslugu pružaju telekom operatorima na tržištu telekomunikacija, te je naveo da je realna cijena koja se plaćala u to vrijeme na tržištu od 60,00 - 80,00 kn po satu.

15. Prvostupanjski je sud proveo i građevinsko vještačenje na okolnost utvrđivanja stvarne količine izvedenih radova, te visine duga po tim stvarno izvedenim radovima, kao i na okolnost stvarno utrošenog vremena potrebnog tužitelju za obavljanje tih radova, kao i na okolnost je li tužitelj tuženiku obračunao satnicu u skladu s troškom koji je tužitelj imao za radnike na predmetnim radovima, kako za radove u građevinskom smislu, tako i za kabelmonterske radove te je vještak u nalazu i mišljenju od 14. listopada 2016. (list 320.-381.) naveo da spisu ne prileži dokumentacija: 1. vezana za obračun građevinskih i elektro radova za predmetne lokacije, kao ni 2. dokumentacija vezana za obračun troškova projektiranja ponude građevinskog dijela i primopredaje građevinskog dijela za ove lokacije već za sve ove lokacije, spisu prileže Specifikacije stvarnih troškova na realizaciji kolokacijskog prostora, sačinjene temeljem Dodataka s procijenjenim troškovima radova i materijala, te vještak navodi da utvrđenje količine stvarno utrošenog vremena, odnosno količine stvarno izvedenih građevinskih radova, kao i procjenu vrijednosti istih, može sačiniti nakon dostave građevinske knjige vođene tijekom izvođenja radova, a da spisu ne prileži građevinski dnevnik i građevinska knjiga s iskazom stvarno utrošenih količina materijala i radova kojima se prema građevinskim propisima i pravilima struke dokumentiraju vrste i količine stvarno izvedenih radova tijekom njihovog izvođenja.

16. Međutim, vještak je imao dostupne Specifikacije troškova sačinjene po tužitelju i utvrđenja s uviđaja na kolokacijama provedenog po stalnom sudskom vještaku telekomunikacijske struke dipl. ing. Vladimiru Njegovanu, i to utvrđenja količina utvrđenih navedenim uviđajem, to vještak građevinske struke dipl. ing. Žarko Željko dao troškovnik vrijednosti radova i materijala, pri čemu su količine i vrijednosti materijala preuzeti iz tablica 1, 3, 5, 7 i 9 građevinskog vještačenja, pa je vještak naveo da utvrđenje količine stvarno utrošenog vremena, količine stvarno izvedenih građevinskih radova, kao i procjenu vrijednosti istih – može sačiniti nakon dostave građevinske knjige, vođene tijekom izvođenja radova, te za izradu nalaza i mišljenja, vještak preuzima količine i vrijednosti materijala iz tablica 1, 3, 5, 7 i 9 vještaka dipl. ing. Njegovana dok za količine radova i stvarno utrošenog vremena - vještak dao procijenjene količine i tako navodi visinu duga za svaki pojedinačni račun posebno i za svaku lokaciju posebno.

17. Nakon prigovora stranaka na vještački nalaz i mišljenje te nakon dopunskog vještačenja, vještak je dao obračun prema procjeni, procijenjenoj vrijednosti materijala i radova s 22% PDV-a u iznosu od 156.967,26 kn te kada se odbije uplaćeni predujam od 88.978,10 kn, ostaje razlika od 67.989,16 kn, te je tako po svim (ko)lokacijama utvrdio visinu duga od ukupno 150.801,46 kn.

18. U drugom dijelu dopunskog nalaza i mišljenja od 24. srpnja 2017. (list 403.-450.) vještak je dao za svaku pojedinu kolokaciju obračun izvedenih radova i obračun ugrađene opreme i materijala uz primjenu ugovorenih cijena i ugovorenog broja norma sati i cijena istih za pojedine vrste poslova, koristeći opise radova i materijala iz troškovnika tužitelja, prema prikazanim količinama radova i materijala utvrđenim s uviđaja u nalazu i mišljenju vještaka telekomunikacijske struke dipl. ing. Vladimira Njegovana, dao je mišljenje da su svi radovi koje je tužitelj ponudio i ugovorio s tuženikom, izvršeni prema ponudi odnosno ugovoru, te naveo da je ukupna vrijednost stvarnih troškova za realizaciju kolokacije bez PDV-a u iznosu od 165.568,36 kn, a s PDV-om je sveukupna vrijednost stvarnih troškova: 201.993,40 kn pa kada se odbije uplaćeni predujam od 88.978,10 kn, ostaje razlika od 113.015,30 kn, a po svim lokacijama visina duga - sveukupno je 274.686,37 kn.

19. Prema pravilnom utvrđenju prvostupanjskog suda radovi su izvedeni, materijal i oprema ugrađeni, i to u količinama i vrijednostima prema telekomunikacijskom nalazu i mišljenju vještaka Njegovana od 27. svibnja 2013. te prema očevidu provedenom od strane ovog vještaka u razdoblju od 18. travnja 2013. do 22. travnja 2013. na predmetnim lokacijama te prema nalazu i mišljenju vještaka dipl. ing. građ. Žarka Željka, dopunama nalaza i mišljenja, da je tuženik primio sve izvedene radove, za svaku pojedinu kolokaciju, obračunao na temelju tih utvrđenja s uviđaja i visinu preostalog duga tuženika u iznosu od 274.686,37 kn.

20. Tužitelj je uskladio svoj tužbeni zahtjev s dopunskim nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka dipl. ing. Žarka Željka u dijelu u kojem je prihvaćen od strane suda i prema kojem je preostao dug tuženika od ukupno 274.686,37 kn, to je tužitelju taj iznos dosuđen temeljem čl. 10. Ugovora o pristupu izdvojenoj lokalnoj petlji od 9. svibnja 2006. Dodatka 11. Standardne ponude od 11. listopada 2005. i od 22. studenog 2005. i članka II pojedinačnih Ugovora o pružanju kolokacijskih usluga, zajedno sa zateznim kamatama temeljem odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a.

21. Prvostupanjski sud pravilno navodi kako tuženik nije dostavio nikakve dokaze, da bi cijene koje je tužitelj prema njemu zaračunao bile drugačije i više ili znatno više nego u odnosu na druge operatore, nije dostavio, a što bi eventualno dovelo do ništetnosti po općim principima iz čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (ranije čl. 103. / ZOO/91), a osim toga, tuženik se nije konkretno niti očitovao u pogledu kojih cijena radova i materijala bi se po njemu radilo o ništetnosti po uvjetima iz Zakona o obveznim odnosima, te nikakve konkretne navode o cijenama kojih radova i kojih materijala, u tom smislu, tuženik nije dao, tako da se ne mogu prihvatiti općeniti navodi tuženika o navodnoj ništetnosti cijena, a isto tako se ne mogu prihvatiti općeniti navodi vještaka dipl. ing. Njegovana koji također općenito navodi da su „neke cijene“ višestruko veće jer se radi o općenitim navodima bez konkretnog i preglednog izračuna cijena.

22. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud po pitanju prigovora ništavosti cijena i ugovora o pristupu izdvojenoj lokalnoj petlji od 9. svibnja 2006., u dijelu koji se odnosi na cijene, te prigovora s tim u vezi, da su cijene zelenaške i da je tužitelj iskoristio stanje nužde tuženika i zavisnost tuženika u odnosu na tužitelja (i tako si odredio cijene), utvrdio da tuženik nije dokazao, da bi cijene iz ponudbenog troškovnika bile ništave, te da bi cijene bile zelenaške i da bi se tuženik nalazio u stanju nužde i zavisnosti od tužitelja iz odredbe čl. 329. ZOO-a.

23. Naime, pravilno navodi prvostupanjski sud da je tuženik operator, trgovačko društvo koje postoji na tržištu radi stjecanja dobiti i koje je zaključilo s tužiteljem više ugovora o kolokacijama, te se bavio i bavi pružanjem telekomunikacijskih usluga, pa se ne može raditi o stanju nužde niti o lakomislenom društvu (niti u vrijeme sklapanja ugovora), a u pogledu primjene čl. 375. ZOO-a, radi se o trgovačkom ugovoru pa se poništaj istog sukladno čl. 375. st. 4. ZOO-a, ne može tražiti.

24. Pravilno je sud prvog stupnja naveo da cijene navedene u Dodatku 11. Standardne ponude nisu u suprotnosti s načelom jednake vrijednosti uzajamnih činidaba propisanim čl. 7. ZOO-a („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18,) te da Ugovor o pristupu izdvojenoj lokalnoj petlji, u dijelu odredaba o cijeni sadržanih u Aneksu 7. u dijelu koji se odnosi na troškove priprema i stavljanja na raspolaganje kolokacijskog prostora koji upućuje na odredbe čl. 3.3. Dodatka 11. Standardne ponude, ne sadrži elemente zelenaškog ugovora i ništetnosti u smislu odredaba čl. 329. i čl. 322. ZOO-a. U nedostatku jasne definicije utrošenog vremena u Standardnoj ponudi, koje je jedan od parametara za izračun troškova izvršenih radova pripreme i stavljanja na raspolaganje kolokacijskih prostora, a koje u konkretnom slučaju tužitelj tumači kao vrijeme normirano u troškovnicima koji su sastavni dio pojedinačnih ugovora za uređenje prostora kolokacije, a tuženik kao stvarno utrošeno vrijeme za pojedine radove, sud prvog stupnja utvrđuje da treba imati u vidu načela sadržana u citiranim odredbama čl. 60. Zakona o telekomunikacijama i čl. 3. st. 6. Pravilnika i prema tim načelima tumačiti odredbe o cijenama. Stoga je pravilno sud prvog stupnja donio pobijanu odluku imajući u vidu stvarno potrebno vrijeme za izvođenje radova, jer u ovom slučaju tužitelj kao izvođač radova nije vodio evidenciju točno utrošenog vremena potrebnog za izvođenje radova.

25. Odredbom čl. 12. Zakona o telekomunikacijama („Narodne novine“ broj 73/98) određeno da su u nadležnosti Agencije, između ostalog, sljedeći poslovi:

Nadzor i regulacija cijena i kakvoće telekomunikacijskih usluga u skladu s odredbama ovoga Zakona (čl. 12. st. 1. t. 2.) pa je očito da je regulacija i kontrola cijena u nadležnosti Agencije (HAKOM), a tuženik protivno čl. 219. ZPP-a nije dostavio dokaz da bi Agencija u predmetno vrijeme, za cijene iz Ugovora o pristupu izdvojenoj lokalnoj petlji od 9. svibnja 2006. (kao okvirnog) i pripadajućih ugovora o kolokacijama – izvršila nadzor i regulirala cijene koje bi se odnosile na upravo ove predmetne ugovore (pri čemu se Odluka od 18. ožujka 2009. ne može primijeniti retroaktivno), kao što je navedeno, tuženik nije protivno čl. 219. ZPP-a dokazao da bi tužitelj u odnosu na druge operatore primjenjivao različite ili povoljnije cijene (niti je tuženik tražio dostavu bilo kakvih ovakvih podataka), a same cijene tužitelja su objavljene pa je načelo transparentnosti i nediskriminacije ispunjeno, a s obzirom na obračune norma/sat – i načelo troškovne usmjerenosti iz čl. 60. Zakona o telekomunikacijama je zadovoljeno, a u tom dijelu je iskazao zaposlenik tužitelja od 1989. godine, a što proizlazi i iz iskaza saslušanih svjedoka.

26. Žalitelj u žalbi ponavlja navode iznesene već tijekom prvostupanjskog postupka, te iznosi neargumentirane žalbene razloge kojima ne dovodi u pitanje zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda, stoga ovaj sud prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda.

27. Pravilnim se ukazuje zaključak prvostupanjskog suda da je uzimajući u obzir sadržaj čl. 60. Zakona o telekomunikacijama („Narodne novine“ broj: 122/03, 158/03, 177/03, 60/04 i 70/05) te odredbe čl. 3.1. i čl. 3.3. Dodatka 11. Standardne ponude, valjalo prihvatiti izračun troškova pripreme i stavljanja na raspolaganje predmetnih kolokacijskih prostora koji se temelji na procijenjenom potrebnom vremenu koje je za pojedinu vrstu radova vještak izračunao na temelju svog dugogodišnjeg stručnog iskustva, a ne na temelju normiranog vremena iz ponudbenih troškovnika. Naime, u nedostatku jasne definicije utrošenog vremena u Standardnoj ponudi, koje je jedan od parametara za izračun troškova izvršenih radova pripreme i stavljanja na raspolaganje kolokacijskih prostora, a koje u konkretnom slučaju tužitelj tumači kao vrijeme normirano u troškovnicima koji su sastavni dio pojedinačnih ugovora za uređenje prostora kolokacije, a tuženik kao stvarno utrošeno vrijeme za pojedine radove, ovaj sud prihvaća shvaćanje da je u takvoj situaciji potrebno imati u vidu načela sadržana relevantnim odredbama materijalnog prava, na kojim odredbama se temelji predmetni ugovorni odnos između tužitelja i tuženika, i prema tim načelima tumačiti odredbe o cijenama.

28. Stoga se pravilnom ukazuje ocjena ovog suda da je prvostupanjski sud donio pravilnu odluku imajući u vidu stvarno potrebno vrijeme za izvođenje radova, s obzirom na to da tužitelj kao izvođač radova nije vodio evidenciju točno utrošenog vremena potrebnog za izvođenje radova.

29. Neosnovani su žalbeni navodi da navedeno shvaćanje prvostupanjskog suda, kao i nalaz i mišljenje vještaka predstavljaju nedopuštenu intervenciju i retroaktivnu izmjenu ugovorenih odredbi. Prvostupanjski je sud prihvaćanjem vještakovog izračuna utemeljenog na stvarnim troškovima protumačio nejasnu odredbu ugovora dajući joj smisao prema odredbi zakona koja predstavlja temelj ugovornog odnosa između stranaka. Time je prvostupanjski sud postupio u skladu s odredbom čl. 319. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 125/11), a ne da je izmijenio unaprijed ugovorenu odredbu među strankama. Isto tako, činjenica da je prvostupanjski sud utvrdio da odredbe o cijenama iz Dodatka 11. Standardne ponude nisu ništetne, ne znači da sud nije ovlašten protumačiti spornu odredbu na način da to odgovara načelima na temelju kojih su stranke pristupile zasnivanju predmetnog poslovnog odnosa.

30. U odnosu na žaliteljevo pozivanje u žalbi, na drugačije odluke ovog suda, navodi se da ovaj sud nije vezan pravnim shvaćanjima koja su iznesena u pojedinačnim odlukama već samo pravnim shvaćanjima koja su prihvaćena na sjednici svih sudaca odnosno sudskog odjela Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (čl. 40. st. 2. Zakona o sudovima, „Narodne novine“ broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18 i 126/19). Prema tome, pravno shvaćanje koje je izraženo u odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske na koje se poziva tužitelj nije obvezno za ovaj drugostupanjski sud.

31. Suprotno žalbenim navodima, na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo i odlučio o osnovanosti tužbenog zahtijeva.

32. Žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke.

33. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i po visini (čl. 155. ZPP-a) niti tuženik osporava točnost obračunatih troškova.

34. Slijedom navedenog nisu osnovani žalbeni razlozi koje navodi žalitelj niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Zagreb, 7. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Zubović