REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: OVR-4332/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Juri Pezelju, a po prijedlogu višeg sudskog savjetnika Katarine Marčić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja KRULA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 37107711622, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kutleša & Žakula j.t.d. iz Zagreba, protiv ovršenika HRVATSKE ŠUME d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 69693144506, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, odlučujući o prijedlogu ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava i o prijedlogu radi proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, bez održavanja ročišta, 07. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog ovršenika od 28. studenog 2024. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom, temeljem ovršne isprave – presude Trgovačkog suda u Rijeci, pod poslovnim brojem: P-804/2018-50 od 24. siječnja 2022. i presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, pod poslovnim brojem: Pž-1180/2022-2 od 06. lipnja 2023., kao neosnovan.

II. Odbacuje se prijedlog ovršenika za obustavu postupka izravne naplate temeljem ovršne isprave – presude Trgovačkog suda u Rijeci, pod poslovnim brojem:

P-804/2018-50 od 24. siječnja 2022. i presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, pod poslovnim brojem: Pž-1180/2022-2 od 06. lipnja 2023., kao nedopušten.

III. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka, kao neosnovan. IV. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.

zaključio je

Upućuju se ovršenik da u roku od petnaest (15) dana od dana dostave ovog zaključka pokrenu parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim temeljem ovršne isprave - presude Trgovačkog suda u Rijeci, pod poslovnim brojem: P-804/2018-50 od 24. siječnja 2022. i presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, pod poslovnim brojem: Pž-1180/2022-2 od 06. lipnja 2023. iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. Ovršnog zakona, te se poziva da u roku od petnaest (15) dana od dana takvog postupanja dostavi dokaz o istom.

Obrazloženje

1. Dana 28. studenog 2024. ovršenik je ovom sudu podnio prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava i prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom (dalje: FINA) koji se vodi temeljem ovršne isprave - presude Trgovačkog suda u Rijeci, pod poslovnim brojem: P-804/2018-50 od 24. siječnja 2022. i presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, pod poslovnim brojem: Pž-1180/2022-2 od 06. lipnja 2023.

2. U prijedlogu se ovršenik poziva na žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24; dalje: OZ). U odnosu na prijedlog za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate pred FINA-om ističe kako je tražbina ovrhovoditelja prestala prijebojem-kompenzacijom, jer je između stranaka vođen spor pred Trgovačkim sudom u Rijeci, a koji je djelomično završen u korist ovrhovoditelja i koji je djelomično nastavljen u odnosu na njegovo potraživanje, jer temeljem Ugovora o zakupu sklopljenog sa zakupnikom (ovdje ovrhovoditeljem) drži u posjedu veći broj nekretnina. Nadalje navodi, da je 2018. raskinuo ovaj ugovor, ali da je u parnici Trgovački sud u Rijeci pravomoćno utvrdio da ugovor nije valjano raskinut (da je i dalje na snazi), ali da mu tijekom trajanja postupka od 2018. do danas, ovrhovoditelj nije platio niti jednu zakupninu. Slijedom navedenog, da se njegovo potraživanje svaki mjesec uvećavalo za iznos mjesečne zakupnine od 21.556,56 EUR-a tj. da zaključno sa kolovozom 2024. njegova nepodmirena potraživanja prema ovrhovoditelju iznose 1,487,402.64 EUR-a (bez uračunavanja potraživanja za mjesece rujan, listopad i studeni 2024.), a što je značajno više nego li iznose ovrhovoditeljeva potraživanje u ovom predmetu. Ovršenik ukazuje i da je 26. studenog 2024. ovrhovoditelju uputio dopis i to putem e-maila i pošte, a s kojim je prebio sporno potraživanje sa vlastitim dospjelim potraživanjima, a sve sukladno čl. 195. do 202. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO), te da je isticanjem prijeboja, ovo potraživanje ovrhovoditelja utrnulo u cijelosti. Naposljetku, ovršenik traži naknadu troškova na ime sastava prijedloga u iznosu od 6.281,25 EUR-a

U odnosu na prijedlog za odgodu od 28. studenog 2024., ovršenik tvrdi da bi provedbom ovrhe trpio teško nadoknadivu štetu, jer je ovrhovoditelj postupio na štetu njegovih financijskih interesa samim tim što je FINA-i neosnovano dostavio na naplatu predmetnu presudu radi stjecanja nepripadne materijalne dobiti. Uz navedeno, ovršenik smatra da bi upućivanje u parnicu dovelo do nepotrebnog povećanja troškova i gomilanja predmeta na sudu, te da bi došlo do povrede načela ekonomičnosti. Ovršenik je mišljenja da bi trpio nenadoknadivu štetu, jer mu je zaplijenjeni iznos po računima od 235.335,51 EUR-a, dok s druge strane ovrhovoditelj zbog donošenja rješenja o odgodi ne bi pretrpio nikakvu štetu. Također, ovršenik ističe da ima ozbiljne strahove da će društvo ovrhovoditelja završiti u stečaju, pa da nikad neće moći naplatiti svoja potraživanja s obzirom da drugačije ne može protumačiti motivaciju ovrhovoditelja koji pokušava prisilnim putem naplatiti svoju tražbinu, dok istovremeno zna da ovršenik prema njemu ima tražbine koje su nekoliko puta veće od njegove koja je ovdje predmet spora. Naposljetku, ovršenik predlaže obustaviti predmetnu ovrhu temeljem čl. 72. st. 2. OZ-a.

3. Prijedlozi ovršenika od 28. studenog 2024. dostavljeni su 15. prosinca 2024. ovrhovoditelju na očitovanje u roku osam (8) dana, a ovrhovoditelj se već podneskom od 11. prosinca 2024. u cijelosti usprotivio prijedlozima ovršenika kao nepotpunim, nepravovremenim, nedopuštenim i neosnovanim. U bitnom, ovrhovoditelj osporava da je njegova tražbina prestala prijebojem-kompenzacijom s obzirom da ovršni sud o predmetnom žalbenom razlogu nije ovlašten odlučivati u okviru ovog postupka, već je dužan ovršenika zaključkom uputiti na parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, te se pri tome poziva na odluke VSRH, pod poslovnim brojem: Rev- 532/2016 od 27. siječnja 2021. i Rev- 275/2017 od dana 4. lipnja 2019. Također, ovrhovoditelj ukazuje da ovršenik nije dokazao predmetnu izjavu o prijeboj, kao ni primitak iste, te se poziva na čl. 196. st. 1. ZOO-a koji kaže da prijeboj ne nastaje čim se ispune pretpostavke za to, nego tek izjavom o prijeboju i da prijeboj nastaje kada druga strana tu izjavu o prijeboju primi ili kada na drugi način o njoj bude obaviještena, a za koje tumačenje se poziva na odluke VSRH, pod poslovnim brojem: Rev- 622/2023-2 od dana 19. rujna 2023. i Županijski sud u Zadru, pod poslovnim brojem: Gž-776/2022 od dana 25. kolovoza 2022. Uz navedeno, ovrhovoditelj ukazuje da ovršenik nije dokazao ni da su se ispunile zakonske pretpostavke za prijeboj, a koji teret dokaza je na njemu, dok se s druge strane u okviru ovršnog postupka o ovom pitanju ni ne može raspravljati. Ovrhovoditelj navodi da ovršenik nije dokazao postojanje svoje tražbine, a koju on izričito osporava.

U odnosu na Prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava smatra da su navodi ovršenika pravno neosnovani, te da s ničim nije učinio vjerojatnim, a kamoli da ih je dokazao već da je samo paušalno naveo da bi provedbom prijenosa sredstava trpio nenadoknadivu štetu dok pri tome nije obrazložio u čemu bi se takva šteta sastojala i zbog čega bi bila nenadoknadiva, kao što nije ni priložio nikakve dokaze u prilog takve štete. Također, ovrhovoditelj ukazuje da je ovršenik pravna osoba, čiji je temeljni kapital 155.507.330,00 EUR-a u vlasništvu RH, te da zaplijenjeni iznos ne predstavlja iznos koji bi mogao utjecati na njegovo poslovanje, pa da i ne bi mogao ovršeniku prouzročiti teško nadoknadivu štetu. Za tvrdnje ovršenika o strahovima da će on završiti u stečaju, te da se nikad neće moći naplatiti svoja potraživanja, smatra da su paušalni i da ih ovršenik nije dokazao.

U odnosu na Prijedlog za obustavu ovrhe temeljem čl. 72. st. 2. OZ-a, smatra da je ovaj prijedlog u postupku izravne naplate nedopušten, te da ga prvostupanjski sud treba odbaciti s obzirom da su zakonske ovlasti suda u postupku izravne naplate ograničena na odlučivanje o odgodi izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, odnosno odlučivanju o prijedlogu za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i to sve po prijedlogu ovršenika, te da je sud ovlašten donositi u tom postupku samo one odluke koje su izričito propisane odredbom članka 210. OZ-a. Nadalje, da se postupak izravne naplate ne provodi pred sudom već taj postupak provodi FINA-a po posebnom Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, a što znači da sud nema ovlaštenje propisana odredbom članka 72. OZ- a, odnosno obustaviti izravnu naplatu, kada bi za to i bile ispunjene zakonske pretpostavke, a za navedeno tumačenje poziva se na odluke: Županijski sud u Zagrebu, pod poslovnim brojem: Gž Ovr-1683/2019 od 19. travnja 2021. i Gž Ovr- 859/2022 od 27. lipnja 2022., Županijski sud u Rijeci, pod poslovnim brojem: Gž Ovr- 165/2023 od 16. ožujka 2023., Županijski sud u Dubrovniku, pod poslovnim brojem:

Gž Ovr 213/2022 od 13. srpnja 2022. I ovrhovoditelj traži naknadu troškova na ime odgovora na prijedloge u iznosu od 4.427,50 EUR-a.

4. Prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava nije osnovan.

5. Odredbom čl. 210. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava. Čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe. Čl. 65. st. 1. OZ-a propisuje da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, uz ispunjenje dodatnih uvjeta.

6. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva (2) uvjeta, a od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki nabrojanih u čl. 65. st. 1. toč. 1. - 11. OZ-a.

7. Prijedlogom od 28. studenog 2024. ovršenik je podnio i prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim čime je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta za odgodu ovrhe i to onaj iz čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a.

8. Međutim, ovaj sud smatra da ovršenik nije učinio vjerojatnim postojanje opasnosti nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete.

9. Ovršenik predlaže sudu donijeti rješenje kojim se bankama nalaže odgoda prijenosa zaplijenjenih sredstava, jer da bi provedbom ovrhe trpio teško nadoknadivu štetu i to u vidu potrebe pokretanja novog parničnog postupka radi povrata sredstava, a pri čemu ima ozbiljne strahove da će društvo ovrhovoditelja završiti u stečaju, te da nikada neće moći naplatiti svoje potraživanje. Ovršenik s ničim nije dokazao vjerojatnost da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje. Puko predlaganje odgode provedbe ovrhe nije dovoljno da bi sud odredio odgodu ovrhe već je isto potrebno učiniti vjerojatnim konkretnim dokazima. Nastanak nenadoknadive štete ovisi prvenstveno o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno mogućnosti ovrhovoditelja da štetu nadoknadi, ako prijenos i pljenidba budu proglašeni nedopuštenima. Ovršenik s ničim nije učinio vjerojatnim da mu ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti eventualnu štetu naknaditi.

10. Stoga je slijedom navedenog, a kako nisu kumulativno ispunjeni uvjeti za odgodu ovrhe propisani čl. 65. st. 1. OZ-a u vezi s čl. 210. OZ, valjalo prijedlog ovršenika za odgodu odbiti i riješiti kao točki I. izreke rješenja.

11. Nadalje, prijedlogom od 28. studenog 2024. ovršenik predlaže obustavu postupka izravne naplate. Iz čl. 210. OZ-a proizlazi da ovršenik u postupku izravne naplate ima na raspolaganju dva (2) pravna sredstva: prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava i prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. Unatoč tome, ovršenik je podnio sudu prijedlog za obustavu ovrhe tj. postavio je zahtjev koji Ovršni zakon ne predviđa u postupku izravne naplate.

12. Obzirom da je ovršenik podnio sudu zahtjev koji Ovršni zakon ne predviđa u postupku izravne naplate, a koji se iz navedenog razloga ne može niti razmatrati, sud je na temelju čl. 210. st. 1. OZ-a odbacio ovršenikov prijedlog za obustavu ovrhe kao nedopušten, te odlučio kao u točki II. izreke ovog rješenja.

13. Zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka nije osnovan.

14. Čl. 14. st. 5. OZ-a propisuje da su ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja dužni ovršeniku, odnosno protivniku osiguranja naknaditi troškove koje su im neosnovano prouzročili. S obzirom da ovršenik nije uspio sa prijedlozima u ovom postupku, sud je temeljem čl. 14. st. 5. OZ-a, odlučio kako je navedeno u točki III. izreke ovog rješenja.

15. Ovrhovoditelju nije priznat trošak sastava podneska od 11. prosinca 2024. iz razloga što taj trošak nije bio potreban za provedbu ovršnog postupka, odnosno postupka izravne naplate. Naime, ovrhovoditelju je dostavljen prijedlog ovršenika na očitovanje, uvažavajući pri tome pravo stranaka da se očituju o zahtjevima i navodima protivne stranke. Međutim, stranka nema obvezu očitovanja, niti je očitovanje ovrhovoditelja u ovom slučaju bilo nužno za provedbu ovršnog postupka. Primjenom čl. 14. st. 4. OZ-a, te ocjenjujući koji su troškovi bili potrebni za provedbu ovršnog postupka, to jest postupka izravne naplate, sud je odlučio kako je navedeno u točki IV. izreke ovog rješenja.

16. Nadalje, odredbom čl. 52. st. 1. OZ-a propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a, sud prvog stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam (8) dana, dok je stavkom 3. istog članka propisano da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam (8) dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest (15) dana od dana dostave toga zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. toga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

17. Kako je ovršenik istaknuo razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. OZ-a, a koje navode je ovrhovoditelj osporio, dok ovršenik njihovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl. 52. st. 4 OZ-a), valjalo je temeljem odredbe čl. 210. OZ-a u vezi s čl. 52. st. 3. OZ-a odlučiti kao u izreci zaključka.

U Zagrebu, 07. siječnja 2025.

Sudac:

Jure Pezelj

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od osam (8) dana od dana primitka prijepisa ovog rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u četiri (4) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Nacrt odluke izradio viši sudski savjetnik: Katarina Marčić

DNA:

1. Ovrhovoditelju po pun.

2. Ovršeniku po pun.

3. Spis