REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. 17-Pn-2049/2021-55

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ivani Marangunić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ZS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Blaženka Musulin, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici, protiv tuženika DS, Turnov, Aleu Legii 745, Republika Češka, kojeg zastupa Nikša Radišić, odvjetnik u Puli, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 26. studenog 2024. u nazočnosti punomoćnika parničnih stranaka, dana 7. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici 49.088,47 eura sa zakonskom zateznom kamatom:

-na 44.800,42 eura od 1.10.2019.

-na 17,16 eura od 31.5.2019.

-na 186,34 eura od 3.6.2019.

-na 66,36 eura od 8.7.2019.

-na 234,12 eura od 15.7.2019.

-na 186,34 eura od 6.9.2019.

-na 115.99 eura od 7.11.2019.

-na 69,54 eura od 22.11.2019.

-na 42,61 eura od 1.7.2019.

-na 80,67 eura od 2.8.2019.

-na 331,32 eura od 2.9.2019.

-na 331,32 eura od 1.10.2019.

-na 331,32 eura od 4.11.2019.

-na 331,32 eura od 2.12.2019.

-na 331,32 eura od 3.1.2020.

-na 331,32 eura od 3.2.2020.

-na 331,32 eura od 2.3.2020.

-na 79,40 eura od 3.1.2022.

-na 445,14 eura od 1.2.2022.

-na 445,14 eura od 1.3.2022., sve do isplate, sve po stopi koja se za razdoblje do 29.12.2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.

II. Nalaže se tužiteljici da u 15 dana naknadi tuženiku parnični trošak od 10.425,00 eura sa zateznom kamatom od 8.1.2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 29.7.2021. podnijela tužbu protiv tuženika radi naknade štete koju je pretrpjela kada ju je 24.5.2019. u mjestu Luka Dubrava napao tuženikov pas. Tuženik je presudom Općinskog suda u Dubrovniku K-215/19 od 5.9.2019. oglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv opće sigurnosti iz čl. 222. st. 3. Kaznenog zakona. Tužiteljica je zadobila teške tjelesne ozljede, trpjela je dugotrajne fizičke bolove, strah, zaostao joj je vrlo uočljivo naruženje, smanjena joj je opća životna i radna sposobnost, bila joj je potrebna tuđa pomoć i njega. Zbog dugotrajnog bolovanja izgubila je zaradu, a imala je i troškove liječenja. Tuženiku se 1.10.2019., a nakon toga i njegovom osiguratelju, obratila sa zahtjevom za naknadu štete. Tuženikov osiguratelj isplatio joj je u mirnom postupku bez specifikacije uplate 163.750,00 kn (sada 21.733,36 eura), no tužiteljica smatra da tom isplatom nije namirena šteta u cijelosti.

2. Tvrdeći da je neimovinska šteta koju je pretrpjela te je šteta po osnovi potrebe za tuđom pomoći i njegom ukupno 490.000,00 kn (sada 65.034,18 eura), umanjuje razmjerno taj zahtjev za izvršenu uplatu te potražuje 337.548,75 kn (44.800,42 eura). Zahtjev za troškove liječenja prema računima koje je priložila, u ukupnom iznosu od 9.579,28 kn (1.271,39 eura), umanjuje razmjerno za iznos uplate tražeći daljnji iznos od 6.599,03 kn (875,84 eura). Zahtjev za izgubljenu zaradu za razdoblje od lipnja 2019. do zaključno veljače 2020. u ukupnom iznosu od 26.721,87 kn (3.679,32 eura) razmjerno umanjuje za izvršenu uplatu i traži isplatu daljnjeg iznosa od 18.403,37 kn (2.442,55 eura).

3. Podneskom od 6.6.2022., nakon daljnjeg bolovanja zbog novog operativnog zahvata tužiteljica je povećala svoj zahtjev tražeći isplatu izgubljene zarade za razdoblje za prosinac 2021., siječanj i veljaču 2022. od ukupno 7.306,07 kn, odnosno 969,68 eura, sve sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijeku postupka priznaje nastanak štetnog događaja i odgovornost, ali osporava visinu tužiteljičinog zahtjeva smatrajući da je isplatom nespornog iznosa od 163,750,00 kn (21.733,36 eura) tužiteljici šteta namirena u cijelosti. U tijeku postupka, nakon provedenog vještačenja i dostave dokumentacije od strane tužiteljice, podneskom od 8.3.2024. priznaje trajanje bolovanja tužiteljice i uzročnu vezu s predmetnim štetnim događajem, a ne osporava niti visinu imovinske štete koja se odnosi na izgubljenu zaradu. Smatra da nije potrebno tražiti očitovanja vještaka o visini troškova liječenja jer je tužiteljici šteta plaćena u cijelosti (podnesak od 10.7.2024.). Usprotivio se djelomičnom povlačenju tužbe tužiteljice iz podneska od 27.12.2023. i kasnijih podnesaka i predložio zahtjev odbiti.

5. Sud je tijekom postupka pročitao spis Općinskog suda u Dubrovniku K-215/19, tužiteljičinu medicinsku dokumentaciju s fotografijama, odštetni zahtjev, obračunske liste, račune za troškove liječenja i drugu dokumentaciju u spisu, saslušao tužiteljicu i proveo predloženo medicinsko vještačenje po vještacima dr. Branki Vidrih i dr. Mladenu Miškulinu.

6. Ocjenom svih provedenih dokaza po čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

7. Tužiteljica je podneskom od 6.6.2022. proširila zahtjev tražeći daljnji iznos od 7.306,07 kn (969,68 eura) na ime izgubljene zarade za razdoblje od prosinca 2021. do veljače 2022., zbog bolovanja radi novog operativnog zahvata – vađenja osteosintetskog materijala. Tuženik se preinaci usprotivio, no sud ju je dopustio jer su i nastanak i visina ove štete tužiteljici bili nepoznati u vrijeme podnošenja tužbe. Osim toga, dopuštanje preinake i odlučivanje o zahtjevu tužiteljice za isplatu cjelokupne štete svrsishodno je po ocjeni suda za rješenje odnosa među strankama (čl. 190. st. 3. ZPP-a).

8. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, odgovornost niti računska visina zahtjeva za izgubljenu zaradu i uzročna veza između bolovanja tužiteljice i predmetnog štetnog događaja. Postala je nesporna i visina zahtjeva koji se odnosi na troškove liječenja tužiteljice. Sporna je visina zahtjeva za neimovinsku štetu i štetu na ime tuđe pomoći i njege jer tuženik tvrdi da je tužiteljici isplatom nespornog iznosa štete ta šteta namirena u cijelosti.

9. Radi utvrđivanja visine štete koja je tužiteljici nastala u ovom štetnom događaju, provedeno je medicinsko vještačenje po vještacima kirurgu dr. Mladenu Miškulinu i psihijatru dr. Branki Vidrih, koji su i usmeno na ročištu obrazložili svoj nalaz i mišljenje, nakon čega stranke nisu iznijele primjedbi, a sud ga je prihvatio u cijelosti držeći ga objektivnim, jasnim i stručnim. Stoga je na rezultatima toga vještačenja utemeljena odluka o visini zahtjeva.

10. Iz nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da je tužiteljica zadobila prijelom vrata lijeve bedrene kosti, sumnju na prijelom glavice lijeve palčane kosti, višestruke ugrizne rane desne nadlaktice, da joj je 25.5.2019. učinjen operativnih zahvat, osteosinteza vrata lijeve bedrene kosti s tri kanuirana vijka, da je od 5.6. 2009. do 15.7.2019. prošla stacionarnu rehabilitaciju, da je liječena po kirurgu, ortopedu, traumatologu, fizijatru, psihijatru, da postoji uzročno posljedična veza između dinamike štetnog događaja koja je opisana u tužbi zadobivenih ozljeda i trajnih posljedica. S druge strane, kod tužiteljice iz dostupne medicinske dokumentacije (koja uključuje i karton liječnika opće prakse iz razdoblja od 28.10.2008. do 9.2.2023. koji je tužiteljica donijela na pregled), nisu uočene vidljive bolesti ili stanja koji bi bili od utjecaja na ocjenu u ovom sporu.

11. I nakon provedenog liječenja, koje je tužiteljica u cijelosti provodila po uputama liječnika, i koje je završeno 20.5.2020., zaostale su trajne posljedice. S ortopedsko- traumatološkog motrišta te se posljedice očituju u stanju nakon prijeloma vrata bedrene kosti – ograničenje pokretljivosti lijevog kuka u srednjem stupnju te skraćenjem lijevog donjeg ekstremiteta od 2 cm - što je ukupno smanjenje životne i radne sposobnosti od 20%. S psihijatrijske strane, tužiteljici su zaostale trajne posljedice zbog posttraumatskog stresnog poremećaja uslijed kojeg ona u svakodnevnom životu i radu ulaže pojačane napore u omjeru od 5%. Vještaci su mišljenja da objedinjeno umanjenje opće životne i radne sposobnosti tužiteljice iznose ukupno 23%.

12. Tužiteljici je zaostalo i naruženje, i to zbog laganog šepanja koje je posljedica skraćenja lijeve noge, kao i ožiljaka na desnoj nadlaktici i laktu (četiri nepravilna ožiljka, i to tri s vanjske strane nadlaktice i lakta te jedan s unutarnje strane nadlaktice, gotovo iste boje kao okolna koža, bez keloida), koje vještaci ocjenjuju kao naruženje srednjeg stupnja.

13. Tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega, i to: od 3.6. do 5.6.2019. po 8 sati dnevno, od 15.7. do 31.7. po 4 sata dnevno, od 1.8. do 23.10.2019. po 2 sata dnevno, od 23.10.2019. do 16.1.2020. po 1 sat dnevno, od 15.4.2019. pa narednih 6 tjedana po 6 sati tjedno, od 17.11. do 6.12.2021. po 1 sat dnevno, ukupno 379 sati tuđe pomoći i njege.

14. Fizičke bolove jakog intenziteta trpjela je 7 dana, srednje jake 15 dana i blage 90 dana. U trenutku ozljeđivanja trpjela je primarni strah jakog intenziteta, sekundarni strah jakog intenziteta 6 dana, srednjeg intenziteta 15 dana i slabijeg do 3 mjeseca.

15. Neimovinska šteta koja je tužiteljici nastala u ovom štetnom događaju je posljedica povrede prava osobnosti, pa je osnovan njezin zahtjev za naknadom štete po čl. 1063. i 1064. ZOO. Tužiteljici pripada pravo na naknadu za pretrpljene bolove i strah po čl. 1100. st. 1. ZOO-a, a pri odlučivanju o visini pravične naknade sud je vodio računa o svim okolnostima iz čl. 1100. st. 2. ZOO-a.

16. Odmjeravajući visinu naknade za pretrpljene fizičke bolove, sud je uzeo u obzir duljinu i trajanje bolova te lokalitet povreda, jačinu bolova i neugodnosti tijekom liječenja i primjerenom ocijenio visinu od 2.600,00 eura.

17. Odlučujući o visini naknade za pretrpljeni strah, sud je ocijenio duljinu i intenzitet straha, primarnog i sekundarnog, sve okolnosti nastanka štetnog događaja i tijek liječenja te je kao primjeren ocijenio iznos od 2.500,00 eura.

18. Opisano naruženje (zbog laganog šepanja koje je posljedica skraćenja lijeve noge, kao i ožiljaka na desnoj nadlaktici i laktu - četiri nepravilna ožiljka, i to tri s vanjske strane nadlaktice i lakta te jedan s unutarnje strane nadlaktice, gotovo iste boje kao okolna koža, bez keloida), koje je po ocjeni vještaka srednjeg stupnja, pri čemu je šepanje tužiteljice vidljivo trećim osobama u svakoj situaciji u kojoj se kreće, dok su ožiljci zamjetni u situacijama u kojima nosi odjeću koja otkriva nadlaktice, zasigurno predstavlja za tužiteljicu nelagodu i podsjetnik na proživljenu traumu, što izaziva duševne boli. Zato joj je po ovom kriteriju dosuđen iznos od 4.000,00 eura.

19. S obzirom na mišljenje vještaka da je posljedica ozljeđivanja ostavila kod tužiteljice trajno umanjenje životne i radne sposobnosti od 23%, sud je pravičnim iznosom naknade ocijenio iznos od 5.000,00 eura, pri čemu je u obzir uzeo sve okolnosti slučaja, posebno manifestacije ovih posljedica i činjenicu da je tužiteljica nastradala u srednjoj životnoj dobi, što znači da će je posljedice pratiti dugi niz godina, a s vremenom će ih podnositi teže.

20. Sud je iz nalaza i mišljenja vještaka na kojega stranke nisu imale primjedbi, utvrdio da je tužiteljici bilo ukupno potrebno 379 sati tuđe njege i pomoći. Spornu visinu štete sud je ocijenio prema slobodnoj ocjeni u smislu čl. 223. ZPP-a prema cijenama u vrijeme donošenja odluke u smislu čl. 1095. st. 1. ZOO. Uzimajući u obzir da je tužiteljica potraživala naknadu za 379 sati tuđe pomoći, te vodeći računa o cijenama ovakve pomoći na slobodnom tržištu, sud je smatrao primjerenim po ovoj osnovi dosuditi joj iznos od 1.760,00 eura.

21. Prema tome, tužiteljici je priznat sveukupno iznos od 14.100,00 eura na ime neimovinske štete, iznos od 1.760,00 eura na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, ukupno 15.860,00 eura.

22. Tužiteljica je nakon provedenog vještačenja, podneskom od 27.12.2023. djelomično povukla svoj zahtjev, no s obzirom da se tuženik djelomičnom povlačenju usprotivio, sud je odluku donio prema njezinom zahtjevu iz podneska od 6.6.2022. odnosno 19.12.2022. (čl. 193. st. 2.ZPP-a).

23. Tužiteljica je za neimovinsku štetu i štetu zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom tražila iznos od 65.034,18 eura, koji je razmjerno umanjila za izvršenu uplatu nespornog dijela od 20.233,76 eura, nakon čega je njezin zahtjev 44.800,42 eura.

24. Svi su troškovi vezani za liječenje tužiteljice od posljedica predmetnog štetnog događaja, što među strankama nije sporno, i učinjeni su po preporukama liječnika za vrijeme tužiteljičinog liječenja. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice koja je ustvrdila da je na prijedlog kirurga iz KBC Sestre milosrdnice otišla na terapiju izokinetičkim vježbama koje nije dobila preko HZZO-a, zbog toga što su joj nekoliko mjeseci nakon štetnog događaja na kostima pojavile priraslice, zbog čega nije mogla hodati. Na pregled i mišljenje u Acromion otišla je prema uputi dr. Z iz [adresa] po drugo mišljenje, nakon čega je dalje nastavila odlaziti na terapije. Računi [adresa] (nadstandard) bio je trošak doplate koji je imala, no bez doplate nije uopće bilo mogućnosti obaviti preporučeno liječenje u [adresa], a jednako se odnosi i na račun za ortopediju u [adresa]. Tužiteljica je ustvrdila da nije tražila niti nadstandard niti ikakve pogodnosti tijekom liječenja u [adresa], niti ih je imala. Stacionarno liječenje pak bila je nužnost jer nije bila u mogućnosti svaki odlaziti na terapije u [adresa] s obzirom na to da se kretala na štakama i nije mogla voziti automobil. Sud je povjerovao iskazu tužiteljice, uzevši u obzir i općepoznatu situaciju u zdravstvenom sustavu u državi, liste čekanja i mogućnost dobivanja termina za preglede u kratkom roku. U tim okolnostima, obraćanje tužiteljice privatnim zdravstvenim ustanovama radi dobivanja drugog mišljenja, pregleda, terapijskih postupaka važni su za ishod njezinog liječenja i trajanje liječenja, što ne predstavlja povećanje, već smanjenje štete koja joj je nastala. S druge strane, tuženik je tijekom postupka ustvrdio kako nije potrebno provoditi dalje vještačenje kako bi se utvrdilo jesu li ovi troškovi bili potrebni i je li tužiteljica bez štete za sebe mogla sve obaviti na teret obveznog zdravstvenog osiguranja, što je tužiteljica predlagala.

25. Zbog svega navedenog tužiteljici je u cijelosti osnovan zahtjev za isplatu troškova liječenja, prema računima koje tuženik više nije osporavao. Tužiteljica je ukupni iznos računa od 1.271,39 eura umanjila za razmjerni iznos nesporne uplate od 395,55 eura, tražeći isplatu daljeg iznosa od 875,84 eura.

26. Tužiteljica je radi liječenja od posljedica ovog štetnog događaja bila na bolovanju u razdoblju od lipnja 2019. do veljače 2020., a nakon toga od prosinca 2021. do zaključno veljače 2022., što među strankama nije sporno niti je tijekom postupka više sporna visina izgubljene zarade koju je zbog toga tužiteljica pretrpjela. Tužiteljica je svoj zahtjev za izgubljenu zaradu za razdoblje od lipnja 2019. do veljače 2020. u iznosu od 3.546,60 eura umanjila za razmjerni iznos nesporne uplate od 1.104,05 eura, tražeći isplatu daljeg iznosa od 2.442,55 eura za taj period, kao i iznos od ukupno 969,68 eura na ime izgubljene zarade za razdoblje od prosinca 2021. do zaključno veljače 2022. Prema tome, tužiteljica traži ukupno daljnji iznos od 3.412,23 eura izgubljene zarade.

27. Prema tome, tužiteljica tužbom traži ukupno 70.821,85 eura (65.034,18 eura štete zbog povrede prava osobnosti, 1.271,39 eura za troškove liječenja i 4.516,28 eura izgubljene zarade), koji nakon odbijanja nesporne uplate od 21.733,36 eura iznosi 49.088,47 eura. Sud joj je priznao iznos od ukupno 21.647,67 eura (15.860,00 eura štete zbog povrede prava osobnosti, 1.271,39 eura za troškove liječenja i 4.516,28 eura izgubljene zarade). Kako je tužiteljici u mirnom postupku isplaćen iznos od 21.733,36 eura, proizlazi da joj je šteta plaćena u cijelosti. Zato je njezin zahtjev odbijen.

28. Odluka o parničnom trošku donesena je po čl. 154. st. 1., 155. i 156. ZPP-a. Tuženiku su dosuđeni troškovi zastupanja po odvjetniku, po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, i to: za sastav odgovora na tužbu i podnesaka od 20.9.2022., 10.7.2024. i 22.11.2024. po 1.000,00 eura (tbr 8/1), za zastupanje na ročištu 8.6.2022. iznos od 500,00 eura (tbr 9/2), za zastupanje na ročištima 7.2.2023., 6.3.2024., 8.7.2024. i 26.11.2024. po 1.000,00 eura (tbr 9/1), ukupno 8.500,00 eura, što uvećano za PDV 25% od 2.125,00 eura iznosi 10.625,00 eura. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 8.3.2024. koji sadrži očitovanje na koje nije bio spreman na ročištu 6.3.2024. (čl. 155. i 156. ZPP-a). Tužiteljici je priznat neophodan trošak vještačenja od 200,00 eura, a nakon prebijanja troškova tuženiku dosuđen konačan iznos od 10.425,00 eura sa zateznom kamatom po čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. ZOO-a.

Zagreb, 7. siječnja 2025.

Sudac

Ivana Marangunić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude. O žalbi, koja se podnosi podneskom u 4 primjerka ovom sudu, odlučuje županijski sud.

DNA:

-pun. tužiteljice

-pun. tuženika