Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-567/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihela Grahovac, kao predsjednice vijeća te Marijana Garca i Koraljke Bumči, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog UK, zbog kaznenog djela protiv spolne slobode – bludne radnje iz članka 155. stavka 1. u vezi članka 153. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Metkoviću i optuženika, podnesenih protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, broj: K- 96/2024-12 od 2. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 7, siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalbe državnog odvjetnika i optuženog UK odbijaju se kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Metkoviću, broj: K-96/2024-12 od 2. travnja 2024., činjenično i pravno opisano izrekom te presude, pod točkom I. presude, optuženi UK, na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12.
– odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP-a), stavljen je izvan snage kazneni nalog Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj K-96/2023 od 12. listopada 2023.
1.1. Istom presudom pod točkom II., optuženi UK proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv spolne slobode - bludne radnje, opisano u članku 155. stavka 1. u vezi članka 153. stavka 1. KZ/11., a kažnjivo po članku 155. stavka 1. KZ/11, te je na temelju članka 155. stavka 1. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) mjeseca, a na temelju članka 56. KZ/11. izrečena mu je uvjetna osuda, te kazna zatvora na koju je osuđen neće biti izvršena ukoliko optuženik za vrijeme provjeravanja u trajanju 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP- a., optuženik je dužan nadoknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu 60,00 eura (šezdeset eura), koji se sastoje od troškova svjedoka u iznosu 10,00 eura i paušalnog iznosa 50,00 eura u roku 15 dana po pravomoćnosti presude.
2. Žalbu protiv presude pravodobno je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu i preinači prvostupanjsku presudu na način da optuženiku „izrekne strožu kaznu“.
2.1. Žalbu protiv presude pravodobno je podnio i optuženik putem branitelja Julijana Dropulića, odvjetnika iz Ploča, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik oslobodi optužbe ili da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu vratilo je predmet na daljnji postupak (članak 474. stavka 1. ZKP/08.)
5. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika su osnovane.
6. Optuženik navod da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a, koju obrazlaže na način da samo parafrazira dio zakonskog teksta tvrdeći da se pobijana presuda ne može ispitati, jer je „…izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi i optužnici, u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su nejasni i proturječni, a o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava“.
6.1. Nasuprot ovakvim nekonkretiziranim žalbenim navodima, izreka pobijane presude je razumljiva, nema bilo kakve proturječnosti između izreke presude i njenih razloga, a ne radi se o tome da su njeni razlozi proturječni sa sadržajem izvedenih dokaza, jer je prvostupanjski sud određeno i bez proturječja iznio sve odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju kaznenog djela i stupnju kaznene odgovornosti optuženika. Ona sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, koji su jasni i nisu proturječni, tako da nije počinjena rečena povreda kaznenog postupka.
6.2. U okviru žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka, optuženik naglašava da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju trebao primijeniti pravilo „in dubio pro reo“, čime upire na bitnu povredu kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. u vezi članka 3. stavka 3. ZKP-a.
6.3. Protivno tim žalbenim navodima, nije došlo do povrede ove zakonske odredbe, jer nakon provedenog dokaznog postupka ni jedna odlučna činjenica nije ostala u dvojbi, uslijed čega nije bilo ni potrebe za primjenom ove zakonske odredbe.
7. Nije u pravu optuženik ni kad se žali zbog povrede kaznenog zakona. Ovu povreda zakonski ne označava, a niti je obrazlaže, ali ističe da u njegovom postupanju nema svih obilježja kaznenog djela (objektivnih i subjektivnih), na koji način pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ali kako su izrekom pobijane presude utvrđeni svi bitni elementi predmetnog kaznenog djela za koje je osuđen, onda ne postoji ni povreda kaznenog zakona.
8. Pobijajući presudu zbog pogrešno i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja, optuženik opširno prigovara ocjeni dokaza koje je prvostupanjski sud izveo, pogrešnom zaključivanju suda da je ostvario obilježja kaznenog djela za koje je proglašen krivim. U bitnom ponavlja svoju obranu, tvrdeći da se u konkretnom slučaju radi samo o njegovom „nepristojnom ili nedoličnom ponašanju“. Smatra da nema „objektivnog supstrata za postojanje kaznenog djela bludnje radnje“, ali uz to ne iznosi koje to činjenice prvostupanjski sud nije utvrđivao, niti za takve neutvrđene činjenice nudi neke nove dokaze, radi čega njegova žalba predstavlja samo žalbu zbog pogrešno, a ne i zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
8.1. Suprotno žalbenim navodima, ovaj drugostupanjski sud u svemu prihvaća ocjenu i razloge koje je prvostupanjski sud iznio u obrazloženju pobijane presude u vezi ocjene i analize izvedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, povezujući ih s obranom optuženika, nakon čega je opravdano iskaz oštećene ZK, ocijenio vjerodostojnim i istinitim, koji iskaz je potkrijepljen prihvaćenim iskazima svjedoka po čuvenju i to HK, kojem je u prvom kontaktu (nakon inkriminiranog događaja), istog dana poslije podne ispričala što joj se je dogodilo, a slijedeći dan ispričala je i svjedoku SK, koji događaj su obojica svjedoka opisali kao oštećenica, dok iskazi svjedoka LK i OK nisu posebno analizirani, jer im oštećenica nije ispričala što joj se je sve dogodilo, na koji način je nasuprot tvrdnjama optuženika činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno.
8.2. Prvostupanjski sud opravdano utvrđuje odlučne činjenice na iskazu oštećene ZK, koja je uvjerljivo opisala sve okolnosti događaja (kako joj je prišao optuženik dok je sjedila za svojim stolom na radnom mjestu, kada ju je s obje ruke uhvatio za vrat, kako bi je masirao i unatoč tome što mu je rekla da prestane, otkopčao patent jakne i dok je stajao iza nje, zavukao ruke u njenu jaknu i s obje ruke uhvatio za grudi, nakon čega se izmicala i gurala od sebe, kada je digao ruke s njenih grudi i pokušao poljubiti, govoreći da to nije ništa), a koji iskaz osnovano povezuje s iskazima svjedoka po čuvenju LK i ŠK, koji jednako iznose iste činjenice koje terete optuženika, nakon čega je precizno naveo zašto vjeruje iskazima ovih svjedoka, a zašto ne vjeruje iskazu (obrani) optuženika.
8.3. Stoga, ispravan je zaključak prvostupanjskog suda da je optuženik utvrđenim postupanjem ostvario obilježja kaznenog djela bludnih radnji (koje je počinio bez pristanka oštećenice), kako to i propisuje članak 155. stavka 1. u vezi članka 153. stavka 1. KZ/11., jer bludnom radnjom smatra se svaki spolni kontakt koji prema uvriježenom i objektivnom mišljenju nedvojbeno ima spolni karakter, dok sam motiv djela ili subjektivni doživljaj i značenja takvih spolnih radnji za počinitelja i oštećenicu je posve irelevantan. Ovdje se radi o radnji koja sama po sebi povređuje moralnu pristojnost u spolnom pogledu preko uvriježenih i uobičajenih granica, na koji način je optuženik povrijedio spolnu slobodu oštećenice i samim tim je skrivljenom i protupravnom radnjom ostvario obilježja kaznenog djela za koje je i optužen.
9. S obzirom na izneseno, a nasuprot optuženikovim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrdio, za što je prvostupanjski sud u obrazloženju dao argumentirane i sveobuhvatne razloge, kojima ovaj sud nema više bilo što dodati i na njih upućuje optuženika, kako bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje.
10. Žaleći se zbog odluke o kazni, državi odvjetnik ukazuje da prvostupanjski sud nije trebao kao olakotno cijeniti životnu dob optuženika i da je obiteljski čovjek, s tim da ostale olakotne okolnosti koje su navedene u obrazloženju presude nisu takve kvalitete i značaja koji bi „opravdavali izricanje minimalne kazne“, dok se optuženik ne žali zbog odluke o kazni, ali ta žalbena osnova sadržana je u njegovoj žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
10.1. Razmatrajući odluku o kazni, ovaj sud je našao da je prvostupanjski sud pri odmjeravanju kazne optuženiku u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir sve okolnosti ovog slučaja koje su utjecale da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža.
10.2. Naime, sve utvrđene olakotne okolnosti i to dosadašnju neosuđivanost, životnu dob i da je otac jednog djeteta, a dok mu kao otegotno ništa nije utvrdio, prvostupanjski sud je u dostatnoj mjeri cijenio, vrednovao i respektirao prilikom izricanja uvjetne osude.
10.3. Uz navedene okolnosti pri odmjeravanju kazne, prvostupanjski sud je očito uzeo u obzir i težinu i posljedice djela i njegovu društvenu opasnost, što sve to u svojoj ukupnosti opravdava da se protiv optuženika primjeni uvjetna osuda, koju je izrekao prvostupanjski sud, a koja je primjerena stupnju njegove krivnje i pogibeljnosti predmetnog djela, kojom će se ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. (odgojni utjecaj na njega i na druge da ne čine kaznena djela tzv. specijalna i generalna prevencija).
10.4. Upravo zbog iznesenih razloga i po ocjeni ovog suda, optuženika nije potrebno strože kažnjavati kako to predlaže državni odvjetnik, a niti blaže, jer se svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. ne bi mogla postići.
11. Kako nije utvrđena ni jedna povreda zakona na koje ovaj sud, sukladno članku 476. stavka 1. točka 1. i 2. ZKP-a, pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju članka 482. ZKP-a, žalbe državnog odvjetnika i optuženika odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu 7. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Gordana Mihela Grahovac
