Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-878/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihela Grahovac, kao predsjednice vijeća te Marijana Garca i Koraljke Bumči, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog EV, zbog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18.,– dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Splitu i optuženika, podnesene protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj: K-456/2022 od 20. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 7. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o posebnoj obvezi, na način da se na temelju članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11., optuženom EV izriče posebna obveza da popravi štetu počinjenu kaznenim djelom, oštećenom MV u roku 10 (deset) mjeseci od pravomoćnosti presude, tako da mu isplati dosuđeni imovinskopravni zahtjev u iznosu 1.009,27 eura.
II. Na temelju članak 58. stavka 5. KZ/11., sud može optuženiku opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje određene kazne zatvora, ako u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri posebnu obvezu iz članak 62. stavka 1. točke 1. KZ/11., koja mu je naložena.
III. Žalba optuženog EV odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom djelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, broj: K-456/2022 od 20. rujna 2024., činjenično i pravno opisano izrekom te presude, optuženi EV proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv imovine - oštećenjem tuđe stvari, opisano i kažnjivo po članku 235. stavku 1. KZ/11., nakon čega je na temelju članka 235. stavka 1. KZ/11., određena kazna zatvora u trajanju 9 (devet) mjeseci, a na temelju članka 56. stavka 1. KZ/11., izrečena mu je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju 9 (devet) mjeseci neće izvršiti ako u roku provjeravanja u trajanju 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini neko novo kazneno djelo. 1.1. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakon o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 118/18., 126/19., 80/22., 36/24. – dalje u tekstu: ZKP-a), oštećenom MV je dosuđen imovinskopravni zahtjev za naknadu štete počinjene kaznenim djelom u iznosu 1.009,27 (tisućudeveteura i dvadesetsedam centi) eura, koji iznos mu je optuženik dužan isplatiti u roku 10 (deset) mjeseci po pravomoćnosti presude, dok se u preostalom dijelu imovinskopravnog zahtjeva oštećenik odbija.
1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavka 1. i stavka 2. točka 6. ZKP-a optuženi EV dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu 200,00 eura (dvjestoeura) na ime paušalne svote.
2. Žalbu protiv presude pravodobno je podnio državni odvjetnik zbog odluke o posebnoj obvezi, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se uz već izrečenu uvjetnu osudu, optuženiku naloži i posebna obveza iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11., da u određenom roku od pravomoćnosti presude popravi štetu oštećeniku.
2.1. Žali se i optuženik po branitelju Branku Čuturi, odvjetniku iz Splita, zbog odluke o dosuđenom imovinskopravnom zahtjevu s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se oštećeni MV s imovinskopravnim zahtjevom uputi na građansku parnicu.
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu vratilo je predmet na daljnji postupak (članak 474. stavka 1. ZKP-a).
5. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok je žalba optuženika neosnovana.
U odnosu na žalbu optuženika
6. Optuženik u žalbi ističe da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, koje pravno ne označava i niti obrazlaže u čemu bi se one sastojale, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da presudu pobija samo zbog odluku o dosuđenom imovinskopravnom zahtjevu (koju veže uz žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja), pri čemu posebno naglašava da ta odluka „ … nema razloga o odlučnim činjenicama, što je u tom dijelu čini nerazumljivom“, na koji način samo prafrazira dio zakonskog teksta iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a.
6.1. Nasuprot ovakvim nekonkretiziranim žalbenim navodima, pobijana presuda je razumljiva i sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, bez ikakve proturječnosti između izreke i njenog obrazloženja, pri čemu je prvostupanjski sud iznio odlučne činjenice na temelju kojih je donio odluku o dosuđenom imovinskopravnom zahtjevu, koju odluku je utemeljio i na pravilnoj primjeni članka 158. stavka 2. ZKP-a u izreci i njenom obrazloženju.
7. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, optuženik ne iznosi ništa novog što nije bilo predmetom ocjene i analize suda prvog stupnja u odnosu na odluku o dosuđenom imovinskopravnom zahtjevu oštećeniku MV, već polemizira s razlozima presude, ističući da ga je trebao s cjelokupnim imovinskopravnim zahtjevom uputiti u građansku parnicu.
8. Nasuprot takvim žalbenim tvrdnjama, ovaj sud nalazi da se pobijana presuda temelji na izvedenim dokazima koje je prvostupanjski sud valjano analizirao, kako pojedinačno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, nakon čega je potpuno utvrdio sve odlučne i važne činjenice. Ovo tim više što optuženik nije osporavao krivnju za predmetno kazneno djelo, koje je u cijelosti priznao, a nije osporavao ni visinu nastale štete na automobilu oštećenika MV, za koju je postavio imovinskopravni zahtjev u visini 1.009,27 eura, što je potkrijepljeno i računom društva Tinčinović d.o.o. iz Splita.
9. Dakle, prvostupanjski sud je na nesporan način utvrdio visinu štete na automobilu oštećenika, nastalu počinjenjem kaznenog djela, tako da je odluka o visina imovinskopravnog zahtjeva u svemu pravilno utvrđena i utemeljena na rečenoj dokumentaciji i na sadržaju same obrane optuženika, uslijed čega se odluka o dosuđenom imovinskopravnom zahtjevu u navedenom iznosu temelji na pravilnoj odredbi članka 158. stavka 2. ZKP-a.
9.1. U vezi s tim treba pojasniti, da je odlučivanje o imovinskopravnom zahtjevu adhezijski postupak u okviru kaznenog postupka, pri čemu kazneni sud utvrđuje sve činjenice važne i odlučne za donošenje odluke o krivnji optuženika, a izvedeni dokazi su istovremeno pravno relevantni i za građanski spor nastao povodom počinjenog kaznenog djela, a što je i naknada štete prouzročena kaznenim djelom.
9.2. Za sva svoja utvrđenja prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude glede postojanje kaznenog djela i krivnje optuženika, te u odnosu na odluku o dosuđenom imovinskopravnom zahtjevu oštećeniku, iznio dostatne i argumentirane razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se upućuje radi nepotrebnog ponavljanja.
9.3. Uslijed svega iznesenog, žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije utemeljena.
10. Kako se optuženik izrekom ne žali zbog odluke o kazni, ali je ta žalbena osnova sadržana u žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
10.1. Razmotrivši odluku o kazni, prvostupanjski sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje su utjecale da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, koje su u dostatnoj mjeri cijenjene i vrednovane, kako prilikom određivanja kazne zatvora, tako i prilikom izricanja uvjetne osude.
10.2. Kada se imaju u vidu olakotne okolnosti koje je prvostupanjski sud utvrdio i cijenio na strani optuženika (iskreno priznanje počinjenja kaznenih djela, koje je u znatnoj mjeri doprinijelo bržem utvrđivanju činjeničnog stanja, dosadašnja neosuđivanost, dok mu kao otegotno ništa nije utvrdio), a uzimajući u obzir i jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, njegova težina i posljedice, način počinjenja, stupanj krivnje i svrhu kažnjavanja, onda sve to ukazuje da se osudi na kaznu u trajanju devet mjeseci, nakon čega mu je na temelju članaka 56. KZ/11. opravdano izrečena uvjetna osuda na način da se određena kazna zatvora neće izvršiti ako u roku tri godine ne počini novo kazneno djelo. Upravo zbog ovako navedenih razloga, optuženiku nije nužno izricanje neke druge blaže kazne, jer se svrhom kažnjavanja iz članka 41. KZ/11., ne bi mogli postići ciljevi (tzv., generalne ni specijalne prevencije).
U odnosu na žalbu državnog odvjetnika.
11. Opravdano državni odvjetnik ističe da je za ostvarenje specijalne prevencije nužno, uz već izrečenu uvjetnu osudu od strane prvostupanjskog suda, optuženiku bilo nužno naložiti i posebnu obvezu da naknadi štetu oštećenom MV, u iznosu 1.009,27 eura, koja je nastala počinjenjem kaznenog djela. Za ispunjenje te obveze adekvatan je period od deset mjeseci, dok je vrijeme provjeravanja izrečene kazne zatvora već određeno u pobijanoj presudi u trajanju tri godina, što je adekvatno svim okolnostima konkretnog slučaja i kao takva primjerena jačini ugrožavanja zaštićenog dobra, zbog čega je odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove presude.
11.1. Zbog toga, izricanje posebne obveze popravljanja štete uz već izrečenu uvjetnu osudu od strane prvostupanjskog suda, u svemu je zakonita jer je njeno izricanje primjereno i jačini ugrožavanja zaštićenog dobra. Upravo ovakvo pridruživanje još jednog tzv. uvjeta, trebalo je optuženika dodatno motivirati da nadoknadi štetu koja je nastala počinjenjem kaznenog djela, a za ispunjenje obveze je određen rok u trajanju deset mjeseci, s obzirom da mu na taj način treba dati realnu i ostvarivu mogućnost da pribavi sredstva kojima će nadoknaditi štetu oštećenom MV.
11.2. Nadalje, optuženik je u okviru točke II. izreke ove presude, upozoren na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11., da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje kazne zatvora, ako istu u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri (posebnu obvezu iz članka 62. KZ/11.), a koja mu je ovom preinačenom presudom naložena.
12. Kako nije utvrđeno postojanje povreda zakona koje ovaj sud ispituje po službenoj dužnosti, u vidu članka 476. stavka 1. točka 1. i 2. ZKP-a, valjalo je sukladno članku 486. stavka 1. i članka 482. ZKP-a, presuditi kao u izreci.
U Zagrebu 7. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Gordana Mihela Grahovac
