Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1227/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Roberte Pandža, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ksenije Grgić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Hermina Barakovć Knežević, odvjetnica u [adresa], protiv tužene NC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivica Begonja, odvjetnik u [adresa], radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Senju, poslovni broj P-1073/2019 od 27. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 7. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužene NC, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Senju, poslovni broj P-1073/2019 od 27. siječnja 2022.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Nalaže se tuženoj NC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da isprazni od osoba i stvari i preda tužiteljici ĆC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u posjed nekretninu označenu kao 6. suvlasnički dio: 1/7 etažno vlasništvo (E-6) u naravi trosoban stan na trećem katu, lijevo od ulaza, koja se sastoji od tri sobe, kuhinje i kupaonice, WC-a, predsoblja i hodnika ukupne površine od 88,07 m2, stanu pripada drvarnica, koji stan je upisan u zemljišne knjige Općinskog suda u Crikvenici, zemljišnoknjižni odjel [adresa] i to u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a izgrađen na kč. br. [katastarska čestica]/59k kuća broj 192 stari/170 novi, sa dvorištem u nutarnjem gradu površine 96 čhv.

II Nalaže se tuženoj NC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici naknadi prouzročeni trošak postupka u iznosu od 8.175,00 kn (osam tisuća sto sedamdeset i pet kuna) uvećan za pripadajuće zatezne kamate po stopi propisanoj čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima koja teče od dana presuđenja pa do isplate, a određuje se za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.".

2. Protiv navedene presude žali se tuženica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP). Predlaže presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba tuženice nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, pa tako niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju tuženica u žalbi sadržajno upire, budući da pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijane presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5. Suprotno prigovorima tuženice, pobijanom presudom nije počinjena niti bitna povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP-a, jer pobijanom odlukom nije odlučeno o zahtjevu o kojem je već prije pravomoćno odlučeno (čl. 333. st. 2. ZPP-a).

6. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene, sukladno čl. 8 ZPP-a, u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje. Na tako utvrđeno činjenično stanje, pravilno je primijenjeno materijalno pravo.

7. Predmet ovoga spora je reivindikacijski zahtjev tužiteljice za predaju u posjed nekretnine pobliže opisane u izreci pobijane presude pod točkom I. (u naravi trosobni stan s drevarnicom upisan u zemljišne knjige Općinskog suda u Crikvenici, zemljišnoknjižni odjel [adresa] i to u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]), usmjeren prema tuženici za koju tužiteljica tvrdi da predmetni stan koristi bespravno i da ga ne želi predati slobodnog od osoba i stvari u posjed tužiteljici, a koji zahtjev tužiteljica temelji na tvrdnji da je stan njezino vlasništvo stečen temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog sa sada pok. ocem ZC, koji ugovor je 8. veljače 2017. ovjeren pod brojem R2-72/2017 kod Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu.

8. Iz postupka koji je proveo prvostupanjski sud proizlazi:

- da je uvidom u izvadak iz zemljišnih knjiga utvrđeno da se tužiteljica vodi kao vlasnica nekretnine koja je predmetom ovoga spora upisane u zk ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] /59k (kuća broj 192 stari/170 nov. sa dvorištem u nutarnjem gradu u površini od 96 čhv, 6. suvlasnički dio 1/7 etažno vlasništvo (E-6) trosoban stan na trećem katu, lijevo od ulaza, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje i kupaonice, WC-a, predsoblja i hodnika ukupne površine od 88,07 m2, stanu pripada drvarnica),

- da je iz rješenja istoga suda poslovni broj Z-7062/2017 od 21. veljače 2017., razvidno da je na predmetnom stanu dopušten upis vlasništva u korist tužiteljice temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju ovjerenog u Općinskom sudu u Karlovcu – Stalna služba u Ogulinu pod posl. br. R2-72/2017-3 od 8. veljače 2017., i to na nekretninama TC,

- da je kod istoga suda vođen parnični postupak po tužbi ovdje tužene NC i njezinog supruga MC, kao tužitelja, protiv ovdje tužiteljice ĆC i ZC, kao tuženika, u kojem postupku je presudom koja je postala pravomoćna 28. rujna 2016., odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, kao i zahtjev tužitelja za utvrđenjem da su stekli valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva stana u [adresa] (stana koji je predmet ovog postupka),

- da je tužiteljica pred istim sudom vodila parnični postupak protiv tuženice radi predaje u posjed istoga stana, u kojem je presudom poslovni broj P-480/2012 od 24. srpnja 2014., njezin zahtjev odbijen kao nesonovan, koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž St-19/2015 od 26. ožujka 2015., iz koje je razvidno da je žalba tužiteljice odbijena kao neosnovana, a prvostupanjska presuda potvrđena, iz razloga što se tužiteljica u navedenom postupku pozivala na darovni ugovor zaključen između nje i njezinog oca ZC, na temelju kojeg darovnog ugovora se uknjižila kao vlasnica stana, s time da navedeni darovni ugovor nije imao propisanu zakonsku formu, a predmetni stan joj, kao daroprimateljici, nije predan u neposredan posjed, temeljem čega je utvrđeno da se radi o ništetnom ugovoru, na što nije od utjecaja činjenica da je ugovor proveden u zemljišnoj knjizi, koji upis ne može nadomjestiti predaju stvari u neposredan posjed,

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je ustala s ovom tužbom jer je postala vlasnica predmetnog stana temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg je zaključila sa svojim sada pok. ocem ZC, kojeg je uzdržavala, a koji se vodio kao vlasnik tog stana, u kojem iskazu je osporavala valjanost kupoprodajnog ugovora na kojem tuženica temelji pravo na posjed istog stana (za kojeg tuženica tvrdi da ga je zajedno sa svojim suprugom zaključila s ocem tužiteljice), uz tvrdnju da se radi o nevaljanom ugovoru, budući nije zaključen u formi kupoprodajnog ugovora, a zbog čega su tuženica i njezin suprug pravomoćno izgibili spor koji su vodili protiv nje, obrazlažući da je ona prvotno s ocem zaključila ugovor o darovanju 13. rujna 2010., pozivom na koji ugovor je pokrenula parnični postupak u kome je tražila predaju u posjed predmetnog stana, koji postupak je pravomoćno izgubila, ali da u ovom predmetnom postupku traži predaju u posjed temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju.

9. Polazeći od navedenih utvrđenja, temeljem odredbe čl. 333 st. 2 ZPP-a cijeneći neosnovanim prigovor tuženice da se radi o presuđenoj stvari (res iudicata), rukovodeći se time da je tužiteljica nesporno vlasnica predmetnog stana (koje vlasništvo je stekla upisom u zemljišne knjige temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju), i time aktivno legitimirana u ovom postupku, a da je tuženica s druge strane pravomoćno odbijena s tužbenim zahtjevom na utvrđenje da je na predmetnom stanu stekla pravo vlasništva (i da ima pravo koje ju ovlašćuje na posjedovanje predmetnog stana), sud prvog stupnja u smislu odredbe čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje: ZV), usvaja postavljeni tužbeni zahtjev i odlučuje kao u izreci pobijane presude pod točkom I.

10. U žalbenom stupnju postupka tuženica ustraje kod prigovora presuđene stvari, s tvrdnjom da je tužiteljica pravomoćno odbijena s istovjetnim tužbenim zahtjevom protiv tuženice, koji je temeljila na istom pravnom osnovu, istim činjenicama i istim dokazima, ustrajući i na prigovoru nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice, upirući na ništetnost Ugovora o doživotnom uzdržavanju (na temelju kojeg je tuženica upisala vlasništvo na spornom stanu).

11. Neosnovano, i po stavu ovoga suda, tuženica žalbenim navodima ustraje na tvrdnjama da je riječ o presuđenoj stvari, jer da bi se radilo o presuđenoj stvari potrebno je da postoji subjektivni identitet spora (identitet stranaka u istoj ili obrnutoj ulozi) i objektivni identitet spora (da se radi o istom predmetu spora ne samo po istovjetnom sadržaju tužbenog zahtjeva, već i po njegovom činjeničnom supstratu), dakle, identitet zahtjeva i identitet činjeničnog osnova, pri čemu se pod osnovom razumijeva onaj skup činjenica iz kojeg proizlazi tužbeni zahtjev. Stoga, da bi tužbeni zahtjevi bili istovjetni potrebno je da onaj zahtjev o kojem je već pravomoćno odlučeno i zahtjev istaknut u novoj parnici, nisu samo sadržajno isti, već je nužno da se oni temelje i na identičnoj činjeničnoj osnovi.

12. Odluku u ovoj pravnoj stvari je sud prvog stupnja donio na temelju izmijenjenog stanja nastalog nakon donošenja presude poslovni broj P-480/2012 od 24. srpnja 2014., kojom je odbijen reivindikacijski tužbeni zahtjev tužiteljice na predaju istoga stana, u kojem je tužiteljica temeljila svoju aktivnu legitimaciju na darovnom ugovoru (za koji je utvrđeno da je ništetan), za razliku od ovoga postupka u kojem tužiteljica svoju aktivnu legitimaciju temelji na vlasništvu predmetnog stana stečenom temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju ovjerenom 8. veljače 2017., kako to pravilno obrazlaže i sud prvog stupnja.

13. Tužiteljica je upravo zbog izmijenjenog stanja i pokrenula ovaj postupak, nakon što je temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju upisala pravo vlasništva na predmetnom stanu, a što je sud prvog stupnja pravilno uzeo u obzir donoseći pobijanu presudu.

14. Stoga, neovisno o tome što se u konkretnom slučaju radi o subjektivnom identitetu spora, u konkretnom slučaju ne postoji objektivni identitet spora, jer se ne radi o istom predmetu spora po njegovom činjeničnom supstratu, slijedom čega su bez utjecaja na pravilnost i zakonoitost pobijane presude opširni žalbeni prigovori tuženice kojima upire na to da se radi o istovjetnom tužbenom zahtjevu koji je tužiteljica temeljila na istom pravnom osnovu, istim činjenicama i istim dokazima kao u postupku u kojem je prethodno već bila pravomoćno odbijena s postavljenim zahtjevom (presudom poslovni broj P-480/2012 od 24. srpnja 2014.). Naime, da bi se radilo o istovjetnim tužbenim zahtjevima nije dovoljno da je u obje parnice istaknut sadržajno isti tužbeni zahtjev, već je potrebno da se tužbeni zahtjev u tim parnicama temelji na identičnoj činjeničnoj osnovi, a što nije slučaj u ovoj parnici i parnici koja je pravomoćno okončana, tako da ne postoji identitet činjenične osnove. Kako se u prethodnoj parnici vlasnički zahtjev tužiteljice temeljio na darovnom ugovoru, a u ovoj parnici na ugovoru o doživotnom uzdržavanju, tada ne postoji objektivni identitet spora.

15. Nadalje, nije osnovan niti žalbeni prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice, pozivom na ništetnost Ugovora o doživotnom uzdržavanju (na temelju kojeg je tuženica upisala vlasništvo na spornom stanu u vrijeme dok je na snazi bila privremena mjera zabrane otuđenja i opterećenja predmetne nekretnine).

16. Naime, pravilno sud prvog stupnja zaključuje da je tužiteljica dokazala svoju aktivnu legitimaciju u ovom postupku činjenicom da je upisana zamljišnoknjižna vlasnica spornog stana. Pri tome je za primijetiti da iz rezultata provedenog prvostupanjskog postupka, suprotno žalbenim navodima tuženice, ne proizlazi da bi Ugovor o doživotnom uzdržavanju bio ništetan, odnosno protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, u skladu s odredbom čl. 322. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05 i 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO), dok to što je Ugovor o doživotnom uzdržavanju eventualno zaključen usprkos zabilježbi privremene mjere zabranom otuđenja i raspolaganja predmetnom nekretninom, ne čini samo po sebi takav ugovor ništetnim. Pored navedenog, imajući u vidu istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije koji je tuženica isticala tijekom prvostupanjskog postupka pozivajući se na ranije sklopljeni kupoprodajni ugovor zaključen s istim otuđivateljem, za odgovoriti je da postojanje dvaju različitih pravnih poslova između različitih stranaka u odnosu prema istom predmetu stjecanja prava vlasništva, samo po sebi također ne dovodi do apsolutne ništetnosti jednog od takvih dvaju ugovora.

17. Stoga, po stavu ovoga suda drugog stupnja, pravilno sud prvog stupnja zaključuje o pravu tužiteljice zahtijevati od tuženice predaju posjeda predmetnog stana u skladu s odredaba čl. 161. st. 1. ZV-a i čl. 162. st.1. ZV-a, u svezi s čl. 163. ZV-a.

18. Pvostupanjski sud je na temelju svih dokaza koje je izveo po prijedlogu obje stranke, po ocjeni ovoga suda, tijekom postupka raspravio sva sporna pitanja temeljem kojih je zaključio o osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva i pri tome ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o njemu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove pravilne ocjene, potpuno i valjano utvrdio činjenično stanje i to cijeneći svaki od izvedenih dokaza zasebno te potom dovodeći tako izvedene dokaze u međusobnu korelaciju, koju ocjenu u potpunosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

19. Imajući u vidu činjenicu da je tužiteljica na temelju naprijed navedenog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, na nekretnini koja je predmetom spora upisala svoje pravo vlasništva u zemljišnoj knjizi, tužiteljica je, sukladno odredbi čl. 120. ZV-a, uknjižbom u zemljišnu knjigu na predmetnoj nekretnini stekla vlasništvo, čime je, suprotno prigovorima tuženice, dokazala aktivnu legitimaciju u ovome sporu, kako to ispravno ocjenjuje i sud prvog stupnja. S druge strane, iz rezultata provedenog prvostupanjskog postupka, ne proizlazi pravo tuženice na posjed stana koji je predmetom ovoga spora, čemu tuženica žalbenim navodima određeno niti ne prigovara.

20. Naime, imajući u vidu činjenice i dokaze na kojima je tuženica temeljila osnovanost svojih prigovora koje je suprotstavljala zahtjevu tužiteljice za predajom u posjed predmetne nekretnine, tvrdnjom da je predmetni stan kupila od istog otuđivatelja, i po stavu ovoga suda, nije bilo osnova za zaključak o postojanju prava tuženice na posjed spornog spornog stana u skladu s odredbom čl. 163. st. 1. ZV-a.

21. Slijedom svega obrazloženog, pravilno prvostupanjski sud ocjenom izvedenih dokaza zaključuje o osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva.

22. Pravilna je i odluka o troškovima parničnog postupka, koju odluku je sud prvog stupnja donio pravilno primjenom odredaba čl. 154. st. 1. ZPP-a, čl. 155. ZPP-a, slijedom čega je valjalo potvrditi i odluku o troškovima parničnog postupka, u kojoj odluci sud drugog stupnja, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava.

23. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odbiti kao neosnovanu žalbu tuženice i potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu 7. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš