Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-582/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihela Grahovac, kao predsjednice vijeća te Marijana Garca i Koraljke Bumči, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog ABC, zbog kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 311. stavka 1. i 2. („Narodne novine“ broj: 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluke Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. – dalje u tekstu: KZ/97.), odlučujući o žalbama OKDO u Zagrebu i optuženika, podnesenih protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: K-2207/2021 od 20. ožujka 2024., a objavljene 22. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 7. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe optuženog ABC i državnog odvjetnika kao neosnovane i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: K-2207/2021 od 20. ožujka 2024., a objavljene 22. ožujka 2024., činjenično i pravno opisano izrekom te presude, optuženi ABC proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo krivotvorenja isprava, opisano u članku 311. stavku 1. i 2. KZ/97., a kažnjivo po članku 311. stavku 2. KZ/97, te kazneno djelo ovjeravanje neistinitog sadržaja, opisano i kažnjivo po članku 315. stavku 1. KZ/97, a pod točkom 2. kazneno djelo krivotvorenje isprava, opisano u članku 311. stavku 1. i 2. KZ/97, a kažnjivo po članku 311. stavku 2. KZ/97, te kazneno djelo ovjeravanje neistinitog sadržaja u pokušaju, opisano i kažnjivo po članku 315. stavku 1. u vezi s člankom 33. KZ/97., sve u vezi s člankom 60. KZ/97.

1.1. Na temelju članka 311. stavka 2. KZ/97., optuženiku je za kazneno djelo pod točkom 1) utvrđena kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, na temelju članka 315. stavka 1. KZ/97., za kazneno djelo pod točkom 1) utvrđena je kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, na temelju članka 311. stavka 2. KZ/97., za kazneno djelo pod točkom 2) utvrđena je kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, na temelju članka 315. stavka 1. KZ/97., za kazneno djelo pod točkom 2) utvrđena je kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci.

1.2. Na temelju članka 60. KZ/97., optuženi ABC je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci.

1.3. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. i 80/22. – dalje: ZKP-a), optuženiku je naloženo naknaditi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP-a u paušalnom iznosu 100,00 eura, trošak sudskog tumača u iznosu 4.119,48 eura, te trošak grafološkog vještačenja u iznosu 610,89 eura, a koje troškove je dužan platiti u roku 15 dana od pravomoćnosti presude.

2. Žalbu protiv presude pravodobno je podnijelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda u smislu žalbenih navoda, odnosno da optuženiku izrekne jedinstvenu kaznu zatvora u duljem trajanju.

2.1. Žalbu protiv presude pravodobno je podnio i optuženik putem branitelja Ljube Pavasovića Viskovića, odvjetnika iz Zagreba, zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili da se pobijana presuda preinači u smislu navoda žalbe.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu vratilo je predmet na daljnji postupak (članak 474. stavka 1. ZKP-a.)

5. Žalbe optuženika i državnog odvjetnika su neosnovane.

6. Optuženik se žali zbog povrede kaznenog zakona, ali ne označava o kojoj bi se povredi radilo, dok iz sadržaja jasno proizlazi da ističe prigovor presuđene stvari. Poziva se na prvostupanjsku presudu Republike Mađarske, suda Glavnog grada, broj: 5.b.282/2015/105 od 31. ožujka 2016., te na presudu Apelacijskog suda, Glavnog grada, broj: 15 Bf.165/2016/21 od 14. veljače 2021., naglašavajući da je već pravomoćno osuđen „…zbog kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 342. mađarskog KZ.“, koje mu se sada stavlja na teret, opisano pod točkom 1. izreke pobijane presude. Smatra da je u mađarskoj „…osuđen radi produljenog kaznenog djela, jer je posjedovao i koristio krivotvorenu putnu ispravu na ime KM“, koju je „…izradio koristeći krivotvorenu iskaznicu Kraljevine Belgije“. Na izneseni način optuženik upire na povredu kaznenog zakona iz članka 469. točke 3. ZKP-a, ukazujući na postojanje okolnosti, koje isključuju kazneni progon, s obzirom da se radi o pravomoćno presuđenoj svari.

6.1. Nije u pravu optuženik kad tvrdi da je ostvarena povreda kaznenog zakona, jer se u konkretnom slučaju ne radi o pravomoćno presuđenoj stvari.

6.2. Naime, iz izreke prvostupanjske presude Republike Mađarske, suda Glavnog grada, broj: 5.b.282/2015/105 od 31. ožujka 2016., proizlaze osobni podaci optuženika, pravna kvalifikacija djela, te kaznenopravna sankcija, dok u njoj nije naveden činjenični opis djela, koji mu se stavlja na teret. Međutim, ono se može iščitati iz njenog obrazloženje, da je optuženik proglašen krivim da je kao supočinitelj sudjelovao u počinjenju kaznenog djela trgovine opojnim drogama iz članak 176. stavka 1. i 3. KZ Mađarske i da je počinio kazneno djelo krivotvorenje javne isprave iz članka 342. stavka 1. točke b) KZ Mađarske. Za potonje kazneno djelo, proglašen je krivim zbog „prezentiranja“ i „uporabe krivotvorene hrvatske putovnice“ broj: 004098791., koja je glasila na ime KM, prilikom policijske intervencije u Mađarskoj, znajući da su navedeni dokumenti krivotvoreni, koristeći ih u predmetnom postupku, svjestan da on nije KM.

6.3. Iz činjeničnog opisa u izreci 1. pobijane presude, proizlazi da je optuženik na neutvrđeni način nabavio lažnu ispravu, odnosnu neoriginalnu osobnu iskaznicu Kraljevine Belgije, serijskog broja N.Z.Y.464,276, na ime KM sa svojom (umetnutom) fotografijom, koju je „uporabio“ prilikom podnošenja zahtjeva u Bruxellesu, u Veleposlanstvu Republike Hrvatske, kao dokaz o svom identitetu, u cilju pribavljanja krivotvorene putne isprave, ujedno predajući domovnicu Republike Hrvatske i rodni list, sve na ime KM, na koji način je poduzeo sve radnje da navedeno Veleposlanstvo dovede u zabludu, jer je ono u javnoj ispravi ovjerilo štogod neistinito što služi kao dokaz u pravnom prometu, nakon čega mu je izdalo putnu ispravu serijskog broja [serijski broj]., s neistinitim (sadržajem) podacima, kako je to opisano u izreci 1. pobijane presude.

6.4. Dakle, uspoređujući potonji činjenični opis i obrazloženje prvostupanjske i drugostupanjske presude Mađarskog suda, posve je evidentno da činjenične inkriminacije nisu identične, između kojih inkriminacija ne postoji bilo kakve podudaranosti u vremenu, mjestu i načinu počinjenja. Iz navedenog je vidljivo da se ne radi o istim djelima, niti postoji identitet djela. Sve činjenice su različite i u takvoj situaciji ne može se govoriti o pravomoćno presuđenoj stvari u smislu članka 12. stavka 1. ZKP-a.

6.5. Pored toga, valja naglasiti da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe KZ/97., kao zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela i koji je povoljniji i blaži za optuženika, uz utvrđenje da novi kazneni zakon nije blaži za optuženika.

7. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, optuženik navodi da „…nikada nije bio u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Bruxellesu“, a nikada nije ni „…pristupio u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Sarajevu“, iako je potpisao „zahtjev“ (za izdavanje putne isprave), ali ga je „ispunio netko drugi“, Ovom Veleposlanstvu nije „bilo što predao“, jer se „zbog hrvatske tjeralice“ nalazio u Nizozemskoj. Ovakvim žalbenim prigovorima optuženik presudu pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a ne i zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s obzirom da ne ukazuje na postojanje onih odlučnih činjenica koje prvostupanjski sud nije utvrđivao, a niti za takve činjenice ukazuje na postojanje novih dokaza. Zapravo, optuženik polemizira sa zaključcima prvostupanjskog suda, tvrdeći da nije počinio kaznena djela opisana pod točkama 1. i 2. izreke pobijane presude.

7.1. Međutim, tim žalbenim prigovorima, nisu dovedena u pitanje činjenična utvrđenja, a niti su iz tog izvedeni pogrešni zaključci prvostupanjskog suda. Na raspravi su izvedeni svi potrebni dokazi i njihovom valjanom ocjenom, pravilno je zaključeno da je optuženik počinio kaznena djela koja su mu optužbom stavljena na teret. U razlozima pobijane presude, prvostupanjski sud je određeno i potpuno izložio sve izvedene dokaze tijekom rasprave, pojašnjavajući zašto ih prihvaća, a zašto ne prihvaća obranu optuženika (kada je poricao kaznena djela koja mu se stavljaju na teret), na temelju kojih dokaza je pravilno zaključio glede postojanja kaznenih djela i njegove krivnje.

7.2. Naime, kada se analiziraju žalbeni navodi i sadržaj pročitanih isprava (navedenih u obrazloženju pod točkom 4. presude), onda prvostupanjski sud glede kaznenih djela pod točkom 1. izreke, opravdano utvrđuje da je optuženik na neutvrđeni način pribavio krivotvorenu osobnu iskaznicu Kraljevine Belgije sa svojim fotografijom, na ime KM (domovnicu i izvadak iz matice rođenih sve na ime KM), nakon čega je u cilju pribavljanja krivotvorene putne isprave podnio zahtjev za izdavanje putne isprave Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Bruxellesu, na ime KM, uz koji zahtjev je priložio i navedenu osobnu iskaznicu, da bi mu po provedenom postupku 27. kolovoza 2009., bila izdana putna isprava 27. kolovoza 2009., serijskog broja: [serijski broj], na ime KM, koja isprava je osnažena službenim pečatom. Ovakvim postupanjem optuženik je lažnu osobnu iskaznicu uporabio kao pravu, tako da je djelo počinio glede javne isprave, a koju je priložio uz zahtjev, na koji način je doveo u zabludu nadležno tijelo da ovo učini u javnoj ispravi, ovjerom, što je neistinito, što ima služiti kao dokaz u pravnom prometu.

7.3. Isto tako, prvostupanjski sud sa sigurnošću utvrđuje postojanje svih odlučnih činjenice, u odnosu na kaznena djela opisana pod točkom 2. izreke, na temelju pročitanih isprava (navedenih u obrazloženju pod točkom 4. presude), te iskaza (nalaza i mišljenja) vještaka za rukopise Saše Tratnika, koje činjenice same po sebi upućuju na optuženika kao počinitelja ovih djela. Nema nikakve dvojbe da je optuženik počinio kazneno djelo krivotvorenje isprave iz članak 311. stavka 1. i 2. KZ/97. i kazneno djelo ovjeravanje neistinitog sadržaja u pokušaju iz 315. stavka 1. u vezi sa člankom 33. KZ/97., time što je na neutvrđeni način pribavio krivotvorenu osobnu iskaznicu Republike Bosne i Hercegovine, na ime RM sa svojom fotografijom domovnicu Republike Hrvatske na ime RM, izvadak iz matice rođenih na ime RM, nakon čega je u Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Sarajevu, u cilju pribavljanja krivotvorene putne isprave, podnio zahtjev za izdavanje putne isprave, koji zahtjev je potpisao na ime RM sa svojom fotografijom, uz koji zahtjev je priložio i navedenu osobnu iskaznicu, iako je znao da su navedeni dokumenti krivotvoreni, svjestan da nije RM, u čemu je spriječen, jer je Veleposlanstvo odbilo izdati putnu ispravu na ime RM s obzirom da je provjerom vjerodostojnosti osobne iskaznice utvrđeno da je bila krivotvorena.

7.4. Kako je prvostupanjski sud u pogledu kaznenih djela potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje ispravno primijenio odredbe KZ/97., koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela i koji je povoljniji i blaži za optuženika, to se njegova žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, ukazuje neosnovanom, a za koja činjenična utvrđenja je dao valjane i razumljive razloge u obrazloženju pobijane presude, koje u svemu prihvaća i ovaj sud, na koje se upućuje radi nepotrebnog ponavljanja.

8. Najzad, nije u pravu državni odvjetnik, a ni optuženik kad se žale zbog odluke o kazni.

8.1. Državni odvjetnik navodi da je prvostupanjski sud optuženiku trebao izreći strožu jedinstvenu kaznu zatvora, jer je određujući vrstu i mjeru kazne „precijenio značaj olakotnih okolnosti“, a s druge strane nije „adekvatno cijenio otegotne okolnosti“, dok optuženik ističe da je izrečena „kazna zatvora prestroga i nesvrsishodna“.

8.2. Naime, sve utvrđene okolnosti (da je dosad osuđivan presudom u Republici Mađarskoj zbog krivotvorenja isprave i zbog nezakonite trgovine narkoticima, psihotropnim supstancama, protek vremena od počinjenja djela i da je djelo pod točkom 2., ovjeravanje neistinitog sadržaja ostalo u pokušaju,) prvostupanjski sud je u dostatnoj mjeri cijenio i vrednovao, kako prilikom utvrđivanja pojedinačnih kazni, tako i prilikom određivanja jedinstvene kazne zatvora.

8.3. Upravo iz tih razloga, a uzimajući u obzir sve okolnosti i način počinjenja, težinu i posljedice djela, ali i njihova društvena opasnost, optuženiku je za svako kazneno djelo za koja je proglašen krivim, prvostupanjski sud osnovano za svako kazneno djelo utvrdio kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, nakon čega je na temelju članka 60. KZ/97., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci.

8.4. Stoga, samo izrečena jedinstvena kazna zatvora, koju je izrekao prvostupanjski sud, ne strožom, kako to predlaže državni odvjetnik, a ni blažom, kako to predlaže optuženik, primjerena je svemu, posebice stupnju njegove krivnje i pogibeljnosti djela za koje je proglašen krivim, koja kazna će kao takva i po ocjeni ovoga suda ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 (odgojni utjecaj na njega i na druge da ne čine kaznena djela tzv. specijalna i generalna prevencija).

9. Kako nije utvrđeno postojanje povrede zakona, koje ovaj sud povodom žalbi, suglasno članku 468. stavka 1. točka 1. i 2. ZKP-a, ispituje po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju članka 482. ZKP-a, odbiti žalbe državnog odvjetnika i optuženika kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 7. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Gordana Mihela Grahovac