Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-644/2024-7

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Marijana Garca kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog HS zbog kaznenog djela protiv gospodarstva povredom obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz članka 248. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku broj K-237/2022 od 22. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj 07. siječnja 2025., u nazočnosti branitelja optuženog HS, odvjetnika Stjepana Brčića

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba optuženog HS, ukida se prvostupanjska presuda te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Šibeniku, optuženi HS proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo u stjecaju učinom pod točkom 1) i 2), dva kaznena djela protiv gospodarstva - utajom poreza ili carine, opisana i kažnjiva po članku 256. stavak 1. KZ/11, te pod točkom 3) kazneno djelo protiv gospodarstva - povredom obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga, opisano i kažnjivo po članku 248. KZ/11, sve u svezi članka 51. KZ/11. Optuženom HS su se uz primjenu odredbe članka 51. stavak 1. KZ/11 prethodno utvrdile kazne zatvora za svako pojedino kazneno djelo i to; za učin kaznenog djela protiv gospodarstva - utajom poreza ili carine iz članka 256. stavak 1. KZ/11 kazna zatvora od 10 (deset) mjeseci, za učin kaznenog djela protiv gospodarstva - utajom poreza ili carine iz članka 256. stavak 1. KZ/11 kazna zatvora od 10 (deset) mjeseci i za učin kaznenog djela protiv gospodarstva povredom obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz članka 248. stavak 1. KZ/11 kazna zatvora od 7 (sedam) mjeseci. Optuženi HS na temelju članka 51. stavak 2. KZ/11 osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora od 2 (dvije) godine.

2. Na temelju članka 560. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – u daljnjem tekstu: ZKP) od optuženika je oduzeta imovinska korist pribavljena kaznenim djelom protiv gospodarstva - utajom poreza ili carine iz članka 256. stavak 1. KZ/11 pa novčani iznos od 4.750,00 kuna[1] /630,43 eura predstavlja imovinsku korist koju je optuženi HS ostvario kaznenim djelom iz članka 256. stavak 1. KZ/11 opisanim pod točkom 2) optužnice, te novčani iznos od 4.750,00 kuna[1] / 630,43 eura koji je oduzet od optuženika i uplaćen na račun Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, postaje imovina Republike Hrvatske. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08 optuženik je dužan na ime imovinskopravnog zahtjeva platiti oštećenoj Republici Hrvatskoj iznos od 571.300,14 kuna[1] / 75.824,56 eura. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP-a optuženik se obvezuje da plati sudu paušalni trošak u iznosu od 200,00 eura /1.506,90 kuna[1] , u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik po branitelju Vinku Ljubičiću, odvjetniku iz Splita, zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni, oduzimanju imovinske koristi, imovinsko pravnom zahtjevu i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da Županijski sud preinači pobijanu presudu na način da okrivljenika oslobodi od optužbe, podredno istu ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

4. Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da Županijski sud odbije žalbu optuženika kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

5. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP-a, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

6. Na temelju članka 475. stavak 2. ZKP/08, na zahtjev optuženika iznesenog u žalbi njegovog branitelja, o sjednici drugostupanjskog vijeća uredno su izvješteni optuženik i njegov branitelj Vinko Ljubičić odvjetnik iz Splita, te Županijski državni odvjetnik u Zagrebu. Sjednici vijeća prisustvovali su: u.z. branitelja optuženika Stjepan Brčić, dok uredno obaviješteni optuženik i Županijski državni odvjetnik nisu pristupili pa je vijeće odlučilo održati sjednicu u odsutnosti optuženika i zamjenika ŽDO u Zagrebu. Na sjednici vijeća u.z. branitelja ponovio je sve žalbene navode posebice se osvrćući na nalaz i mišljenje vještaka koji je doveo u svezu sa svjedočkim iskazima. Predložio je usvojiti žalbu, te preinačiti presudu, na način da se optuženik oslobodi od optužbe, odnosno ukinuti presudu te vratiti na ponovni postupak.

7. Žalba je osnovana.

8. U pravu je optuženik kada ističe bitnu povredu kaznenog postupka jer prvostupanjska presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama čime je počinjena povreda kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a.

8.1. Naime, u pisanom obrazloženju presude pod točkom 22. prvostupanjski sud u više navrata ističe što je utvrđeno, međutim potpuno ispušta obrazloženje namjere na strani optuženika, odnosno subjektivnog elementa kaznenih djela za koja ga proglašava krivim, pa su u tom dijelu upravo kao što se to i ističe u žalbi, u potpunosti izostali razlozi o odlučujućim činjenicama. Predmetno stoga što svako kazneno djelo u sebi sadrži objektivna i subjektivna obilježja i svaki od tih konstitutivnih elemenata kaznenog djela treba biti dokazan dok je oblik krivnje sastavnica subjektivnog elementa svakog kaznenog djela, pa tako i onih za koje je prvostupanjskom presudom optuženik oglašen krivim.

8.2. Nadalje, treba istaknuti i da je prvostupanjskom presudom pod točkom 1. i 2. utvrđeno da je optuženik kao vlasnik i odgovorna osoba trgovačko-uslužnog obrta, počinio radnje kaznenih djela, iz čega bi proizlazilo da je optuženik kao vlasnik navedenog obrta, tijekom cijelog poreznog razdoblja bio porezni obveznik poreza na dodatnu vrijednost (u daljnjem tekstu PDV). Međutim, prvostupanjski sud u svojoj presudi ne obrazlaže na temelju kojih je okolnosti utvrdio da je optuženik porezni obveznik PDV-a, posebice obzirom na činjenicu da je optuženik u spis priložio rješenje Porezne uprave Šibenik, ispostava Knin, iz koje bi proizlazilo da isti tijekom inkriminiranog perioda nije bio porezni obveznik PDV-a. Dakle, kada prvostupanjski sud utvrđuje pod točkom 21. pisanog obrazloženja sadržaj rješenja Porezne uprave Šibenik, ispostava Knin, koje potom ne obrazlaže, ostalo je nejasno iz kojih je onda okolnosti utvrdio obvezu tog istog obrta za plaćanjem PDV-a. Kako dakle nije sporno da se radi o bitnoj činjenici, jer se upravo to i stavlja na teret optuženiku kao radnja kaznenog djela utaje poreza, prvostupanjska presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

8.3. Prvostupanjska presuda ne sadrži obrazloženje kojim se činjenicama rukovodio prvostupanjski sud kada je donio svoju odluku o troškovima kaznenog postupka. Naime, prvostupanjski sud propušta obrazložiti na temelju kojih je činjenica utvrdio visinu paušalnog troška kaznenog postupka, odnosno propušta pri tome razmotriti imovinske prilike optuženika koje su odlučne za odluku o visini troška kaznenog postupka, pa i u odnosu na navedeno prvostupanjska presuda ne sadrži obrazloženje o odlučnim činjenicama, odnosno i u tom je dijelu počinjena povreda kaznenog postupka iz članka 486. stavak 1. točka 11. ZKP. Osim toga, iako optuženik samo kratko ističe i da je prvostupanjski sud pogriješio kada je usvojio imovinskopravni zahtjev i odlučio o oduzimanju imovinske koristi, treba naglasiti da je prvostupanjski sud u potpunosti propustio obrazložiti na temelju kojih je činjenica utvrdio visinu imovinske koristi a na temelju kojih je dosudio postavljeni imovinskopravni zahtjev. Predmetno posebice jer već samim razmatranjem iznosa koji se odnose na dosuđeni imovinskopravni zahtjev i iznosa koji se odnosi na imovinsku korist postoji proturječnost, pa nije jasno na što se točno odnosi oduzeta imovinska korist ako je imovinskopravni zahtjev u cijelosti dosuđen. Međutim, kako se obrazloženje presude i u tom dijelu svodi na citiranje utvrđenja iz tog dijela presude, i u pogledu navedenog prvostupanjska presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

9. Nadalje, u pravu je optuženik i kada ističe da je prvostupanjska presuda proturječna u dijelu koji se odnosi na obrazloženje kazne čime je također počinjena povreda kaznenog postupka iz članka 486. stavak 1. točka 11. ZKP. Naime, upravo kao što to i ističe optuženik, prvostupanjski je sud pod točkom 24. pisanog obrazloženja svoje presude naveo a potom i obrazložio razloge zbog kojih je na optuženika primijenio uvjetnu osudu, dok ga je, suprotno obrazloženom, odlukom o krivnji osudio na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine.

10. U pravu je optuženik i kada navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka budući da je raspravu održao u odsutnosti optuženika bez da ga je prethodno upozorio u smislu odredbe članka 404. ZKP-a.

10.1. Naime, iako je u konkretnom slučaju optuženiku stavljeno na teret kazneno djelo za koje je bilo moguće provesti raspravu u izočnosti optuženika, to je u skladu sa člankom 404. ZKP-a dopušteno samo ako na raspravu nije pristupio optuženik koji je prethodno bio upozoren da mu se može suditi u odsutnosti i koji se očitovao o optužnici u prisutnosti branitelja. Suprotno navedenom, na raspravi održanoj 07. studenog 2023. optuženik nije upozoren u smislu odredbe članka 404. ZKP-a, usprkos čemu je sud proveo raspravu zakazanu za 27. studenog 2023. i na raspravi ispitao pozvane i pristupile svjedoke. Postupajući na taj način prvostupanjski je sud propustio imati na umu da je optuženik po branitelju opravdao svoj izostanak s rasprave zakazane za 27. studenog 2023., zbog čega nije imao zakonsku osnovu nastaviti prethodno započetu raspravu već je upravo kao što to i ističe optuženik u žalbi – svjedoke trebao ispitati izvanraspravno. Potom je, nakon što je zakazao iduću raspravu za 18. prosinca 2023., na koju ponovno nije pristupio optuženik, a razlozi njegova ne pristupa nisu navedeni u zapisniku s rasprave, ponovno je samo nastavio raspravu saslušanjem svjedoka. Nadalje, rasprava koja je bila zakazana i održana 22. prosinca 2023., također je rasprava na kojoj nije bio prisutan optuženik već je zapisnički samo konstatirano da mu je dostava poziva pokušala biti uručena po sudskom dostavljaču. Tu je raspravu, na kojoj je prvostupanjski sud i donio presudu, prvostupanjski sud ponovno proveo u izočnosti optuženika, primijenivši odredbu članka 404. stavak 5. ZKP-a, uz utvrđenje da optuženik očito izbjegava primiti poziv, iako stvarno postoji samo jedna pokušana dostava poziva optuženiku po sudskom dostavljaču. Na taj je način, upravo kao što se to u žalbi i ističe, pogrešno primijenjena navedena zakonska odredba jer je sud u čak tri odvojena navrata proveo raspravu u izočnosti optuženika bez da je prethodno istog o tome upozorio. Na taj je način počinjena povreda zakona o kaznenom postupku iz članka 468. stavak 3. ZKP na koju se optuženik u žalbi poziva jer je takvim postupanjem suda povrijeđeno pravo na obranu i to je utjecalo ili moglo utjecati na presudu.

11. U pravu je optuženik i kada ističe da je prvostupanjski sud pročitao nalaz i mišljenje vještaka na raspravi 18. prosinca 2023. za koje nije imao suglasnost stranaka (prisutnog branitelja optuženika), pozivajući se na odredbu članka 431. stavak 1. točka 2. ZKP-a. Naime, iako se u žalbi optuženika navodi o kojoj povredi zakona o kaznenom postupku je riječ, imajući u vidu da se za konkretno kazneno djelo radi o dokazu na temelju kojeg je utvrđena porezna obveza na strani optuženika, a koji dokaz obrani nije bilo moguće preispitati neposrednim ispitivanjem vještaka niti u jednoj fazi postupka, nesporno je i da je na taj način ostvarena bitna povreda kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP jer je i na taj način povrijeđeno pravo obrane koje je utjecalo ili moglo utjecati na samu presudu.

12. Međutim, iako je u pravu optuženik i kada ističe da prvostupanjski sud nije odlučio o dokaznom prijedlogu koji se odnosi na neposredno ispitivanje svjedoka NS, CS i MS na raspravi održanoj 22. prosinca 2023., prvostupanjski sud nije izveo dokaz čitanjem navedenih svjedočkih iskaza pa na iskazima tih svjedoka nije utemeljio svoju presudu. Zbog navedenog, iako je ostvarena povreda zakona, ne radi se o pogrešnoj primjeni zakona koja je utjecala ili mogla utjecati na samu presudu u smislu odredbe članka 468. stavak 3. ZKP.

12. Osim navedenog, iako je uslijed počinjenih bitnih povreda kaznenog postupka za sada je preuranjeno razmatrati žalbeni navod pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, treba istaknuti da su optuženiku pod točkom 1. i 2. činjeničnog opisa stavljena na teret dva produljena kaznena djela utaje poreza ili carine iz čl. 256. st. 1. KZ/11. To ujedno znači i da je prvostupanjski sud prilikom odluke o krivnji dužan voditi računa i na koji način se obračunava porezna obveza, odnosno da se ista obračunava u točno određenim vremenskim razdobljima. Dakle, da bi se utvrdilo da li je navedeno kazneno djelo ostvareno kao produljeno kazneno djelo na način kako je to opisano činjeničnim opisom, potrebno je prvenstveno utvrditi da li je određena porezna obveza na strani poreznog dužnika za svaku od pojedinih godina postojala, a potom i da li je u konkretnoj fiskalnoj godini došlo do utaje poreza većoj od one koju traži zakon (članak 256. stavak 1. KZ/11) i te činjenice moraju biti posebno obrazložene (izraženo u odluci VSRH, I Kž-647/13 od 2. prosinca 2015.).

13. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud, vodeći računa o svemu na što mu je ukazano ovim rješenjem, ponovno izvesti sve do sada provedene dokaze a po potrebi i druge dokaze imajući na umu bitna obilježja kaznenih djela koja se stavljaju na teret optuženiku kao i visinu protupravno pribavljene imovinske koristi kako je ona navedena u optužnici. Ujedno će, u slučaju da ne postoji mogućnost pristupa vještaka na raspravu iz nekog od zakonom utvrđenih razloga, provesti novo financijsko vještačenje po drugom vještaku kako bi se omogućilo optuženiku da se o istom očituje kao i da postavlja pitanja vještaku, propitujući osnovanost nalaza kao takvog. Voditi će računa da se vještačenjem utvrdi, da li je obrt kojeg je bio vlasnik optuženik, u inkriminirano vrijeme bio obveznik PDV-a, odnosno kojih je točno poreza navedeni obrt bio obveznik i to utvrđenje dovesti u svezu s inkriminacijom koja se stavlja na teret optuženiku. Nakon što utvrdi tu činjenicu, utvrditi će i točnu vrstu i visinu poreza kojeg je obrt u vlasništvu optuženika bio dužan platiti za svaku od pojedinih godina prema kojima se obračunavaju porezne obveze od čega će ovisiti i pravna kvalifikacija kaznenog djela. Nakon toga će, ako utvrdi da su ostvarena obilježja kaznenih djela koje se optuženiku stavljaju na teret, za svoju odluku dati valjane, cjelovite i neproturječne razloge u smislu odredbe članka 459. ZKP-a. Ujedno će, voditi računa da obrazloženje kazne u sebi mora sadržavati obrazloženje svake pojedinačne kazne koja je utvrđena a potom i jedinstvene kazne zatvora na koju je optuženik osuđen, a ako utvrdi da su se stekli uvjeti za oduzimanje imovinske koristi ili za dosuđivanje imovinskopravnog zahtjeva u cijelosti kao što je to učinjeno u pobijanoj presudi, imati će na umu da nitko ne može zadržati protupravno stečenu imovinsku korist ali i da se od optuženika bez valjane pravne osnove ne može oduzeti više no što je određenim kaznenim djelom prisvojeno. U tom smislu će razmotriti da li je postavljeni imovinski zahtjev sukladan s postojećom obvezom optuženika. U odnosu na trošak kaznenog postupka utvrditi će sve one okolnosti koje su od utjecaja na visinu nastalog troška posebice imajući na umu materijalne i obiteljske prilike optuženika. Osim toga u ponovljenom će postupku obratiti pažnju na svoju dužnost da odluči o dokaznim prijedlozima i da za svoju odluku iznese valjane argumente odnosno, ukoliko odbije neki dokazni prijedlog, da takvo odbijanje dokaznih prijedloga obrazloži i u pisanom otpravku svoje presude.

14. Slijedom navedenog na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08. valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja i predmet uputiti na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjenog suca pojedinca koji neće biti opterećen stavovima iz prethodne odluke.

U Zagrebu, 7. siječnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Gordana Mihela Grahovac