REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] R 5

Poslovni broj: Us I-585/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužiteljice RĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Mate Knezović, odvjetnik u Zagrebu, Vrbanićeva 20, protiv tuženika Odbora za državnu službu, OIB: 58831547726, Zagreb, Palmotićeva 5, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Ministarstva vanjskih i europskih poslova, Zagreb, Zrinjevac 7, OIB: 43541122224, radi rasporeda na radno mjesto, 7. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Odbora za državnu službu, KLASA: UP/II-112-07/20- 01/762, URBROJ: 566-01/15-22-3 od 31. siječnja 2022.

II. Poništava se rješenje Ministarstva vanjskih i europskih poslova, KLASA: UP/I-080-04/20-01/448, URBROJ: 521-GT-01-03-20-1 od 8. listopada 2020.

III. Predmet se vraća Ministarstvu vanjskih i europskih poslova na ponovni postupak u kojem je isti dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove odluke.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove upravnog spora u iznosu od 829,52 eura (osamsto dvadeset devet eura i pedeset dva centa), u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Ministarstva vanjskih i europskih poslova, KLASA: UP/I-080-04/20-01/448, URBROJ: 521-GT-01-03-20-1 od 8. listopada 2020. tužiteljica je, u svojstvu državne službenice tog Ministarstva u službi na neodređeno vrijeme, s danom 1. studenoga 2020., po povratku s rada iz Veleposlanstva Republike Hrvatske u Kraljevini Maroko, raspoređena na rad u Ministarstvo vanjskih i europskih poslova na radno mjesto broj 113, profesionalni diplomat u diplomatskom zvanju ministar savjetnik ili diplomatski ili prvi tajnik. Citiranim rješenjem je određena i plaća tužiteljice kao umnožak osnovice plaće i koeficijenta složenosti poslova od 1,938 uvećana za 0,5% za svaku godinu radnog staža.

2. Protiv navedenog rješenja tužiteljica je izjavila žalbu koja je rješenjem tuženika KLASA: UP/II-112-07/20-01/762, URBROJ: 566-01/15-22-3 od 31. siječnja 2022. odbijena kao neosnovana.

3. Tužiteljica je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnijela tužbu Upravnom sudu u Zagrebu. Rješenjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj 31 Su-229/2023-2 od 13. travnja 2023. predmet je ustupljen ovome sudu na daljnje rješavanje.

4. Tužiteljica u tužbi i tijekom spora osporava zakonitost tuženikove odluke te navodi da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za raspoređivanje tužiteljice, a to posebno jer da je Pravilnik o unutarnjem redu, temeljem kojeg je prvostupanjsko tijelo donijelo odluku, donesen protivno odredbi čl. 37. st. 1. Zakona o sustavu državne uprave, odnosno nije objavljen u Narodnim novinama. Nadalje, kako pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama zbog čega da se ne može ispitati, da joj u postupku koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja kojim je raspoređena na radno mjesto broj 113 nije pružena mogućnost da se upozna i izjasni o svim relevantnim činjenicama i okolnostima koje su dovele do odluke o povlačenju i raspoređivanju na radno mjesto, a koje su bile od važnosti za donošenje takvog rješenja, kao i da pobijano rješenje ne sadrži obrazloženje razloga takvoga rasporeda. Predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu kao neosnovanu i ustraje kod navoda iz osporavanog rješenja. Raspored radnog mjesta tužiteljice da je obavljen sukladno odredbama Zakona o vanjskim poslovima i Pravilniku o unutarnjem redu Ministarstva vanjskih i europskih poslova za kojeg napominje da je opći akt internog karaktera koji se ne objavljuje u Narodnim novinama. Ne osporava da tužiteljici nije omogućeno upoznavanje i izjašnjavanje o činjenicama i okolnostima u upravom postupku, već se poziva na postupanje sukladno odredbi čl. 49. st. 1. t. 1. Zakona o općem upravnom postupku te ističe da je tužiteljica sukladno čl. 113. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku takav zahtjev trebala postaviti u žalbi na rješenje o rasporedu. Prigovara nepravodobnosti tužbe. Predlaže da sud odbaci tužbu, podredno odbije tužbeni zahtjev.

6. Zainteresirana osoba u podnesku od 8. lipnja 2022. (stranica 37-41 spisa) prigovara nepravodobnosti tužbe te osporava tužbeni zahtjev u cijelosti iz razloga sadržajno podudarnih s odgovorom tuženika. Predlaže odbacivanje, podredno odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

7. Sud je odlučio ovaj spor riješiti bez rasprave (čl. 98. t. 4. Zakona o upravnim sporovima, Narodne novine broj 36/24.; u nastavku teksta: ZUS, vezano uz čl. 8. istoga Zakona). Uz to, i bez provedbe rasprave stanje spisa spora omogućuje presuđenje u korist tužiteljice, pa je provedba rasprave očito nepotrebna za zaštitu tužiteljičinih prava, a nije riječ o procesnoj radnji koja je sâma sebi svrha.

8. Sud je u sporu izveo dokaze čitanjem isprava koje se nalaze u spisu ovog upravnog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Prvenstveno sud ističe kako prigovor nepravodobnosti tužbe smatra neosnovanim. Naime, iz sadržaja dostavnice koja prileži spisu predmeta upravnog postupka (preslika na stranici 41 spisa) ne proizlazi da su pri dostavi rješenja obavljene sve radnje propisane u članku 85. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09. i 110/21.; u nastavku teksta: ZUP). Takva okolnost ne može ići na štetu stranke te stoga sud ne nalazi valjanu osnovu za odbacivanje tužbe kao nepravodobne.

10. Odredbom čl. 35. st. 6. Zakona o vanjskim poslovima (Narodne novine broj 48/96., 72/13., 127/12., 39/18. i 98/19.), ministar vanjskih i europskih poslova može donijeti rješenje o povlačenju profesionalnog diplomata iz diplomatske misije ili konzularnog ureda i prije isteka roka na koji je raspoređen i o njegovu rasporedu u Ministarstvo vanjskih i europskih poslova. Stavkom 7. toga članka propisano je kako je takvo rješenje konačno. Dakle, radi se o jednostupanjskom postupku, slijedom čega je prvostupanjsko tijelo pogrešno u uputi o pravnom lijeku navelo da se protiv prvostupanjskog rješenja može izjaviti žalba Odboru za državnu službu. U takvoj situaciji dolazi do primjene odredbe čl. 111. st. 1. ZUP-a kojom je propisano da stranka koja postupi po pogrešnoj uputi o pravnom lijeku ne može zbog toga imati štetnih posljedica.

11. Nadalje, člankom 30. ZUP-a, kojim je uređeno izjašnjavanje stranke, određeno je kako se u postupku stranci mora omogućiti izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari, te kako se bez prethodnog izjašnjavanja stranke postupak može provesti samo ako se usvaja zahtjev stranke ili ako odluka u postupku nema negativan učinak na pravne interese stranke ili kad je tako propisano zakonom.

12. U konkretnom slučaju, u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti, doneseno je prvostupanjsko rješenje na način da je promijenjena dotadašnja situacija na štetu tužiteljice bez da joj je omogućeno izjašnjavanje iz članka 30. stavka 1. ZUP-a (činjenica koju tuženik u postupku ni ne osporava), te bez postojanja pravnog temelja za primjenu iznimne odredbe stavka 2. navedenoga članka. Ujedno, suprotno navodima tuženika, u ovoj vrsti predmeta pokrenutom po službenoj dužnosti nisu ispunjene pretpostavke za neposredno rješavanje stvari propisane člankom 49. ZUP-a. Tužiteljica ima pravo da se provede zakoniti upravni postupak. Pri takvom stanju stvari, zasad se ne može nedvojbeno utvrditi ni da su pri donošenju prvostupanjskog rješenja pravilno i potpuno utvrđene činjenice odlučne za rješavanje ove upravne stvari.

13. Sud, stoga, utvrđuje da, pri donošenju osporavanih rješenja, na štetu tužiteljice nisu pravilno primijenjene odredbe članka 8., članka 30., članka 47. stavka 1. te članka 49. ZUP-a.

14. Sukladno prethodnom, sud je usvojio tužbeni zahtjev i poništio rješenje Odbora za državnu službu i rješenje Ministarstva vanjskih i europskih poslova. Uzevši u obzir da rješavanje upravne stvari na temelju članka 35. stavka 6. Zakona o vanjskim poslovima razumijeva primjenu slobodne (diskrecijske) ocjene, što čini zapreku da sud sam riješi stvar, predmet je vraćen Ministarstvu na ponovni postupak (čl. 117. st. 1. ZUS-a, vezano u z čl. 119. st. 6. toga Zakona ), odnosno donio je odluku kao u t. I. - III. izreke presude.

15. U izvršenju ove presude Ministarstvo vanjskih i europskih poslova omogućit će tužiteljici izjašnjenje o razlozima za raspored po povratku s rada iz Veleposlanstva Republike Hrvatske u Kraljevini Maroko na radno mjesto broj 113, profesionalni diplomat u diplomatskom zvanju ministar savjetnik ili diplomatski ili prvi tajnik u Upravi za gospodarske poslove i razvojnu suradnju, Sektor za razvojnu suradnju i humanitarnu pomoć, Služba za razvojnu politiku. U slučaju da potom ponovno utvrdi da je tužiteljicu bilo potrebno rasporediti na predmetno radno mjesto, o pretpostavkama dopuštenosti retroaktivnog odlučivanja o radnopravnim i srodnim statusima i položajima u ponovnome ili novom postupku na odgovarajući način mogu biti primjenjive smjernice iznesene, primjerice, u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-2090/2012 od 28. listopada 2015. (općedostupnoj putem mrežne stranice toga suda). U ponovnom je postupku Ministarstvo vezano pravnim shvaćanjem i primjedbama suda te je obvezno donijeti odluku u roku u od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude (čl. 151. st. 2. ZUS-a). Slijedom, sud je pozivom na citiranu odredbu, kao i odredbu čl. 119. st. 4. ZUS-a, odlučio kao pod t.

III. izreke presude.

16. Odluka o troškovima spora (t. IV. izreke presude) sud je donio na temelju odredbi čl. 144., čl. 147. st. 1. te čl. 148. st. 1. ZUS-a. Tužiteljica je uspjela u sporu u kojem je zastupana po opunomoćeniku koji je odvjetnik pa joj je priznat trošak prema Tbr. 27/1 i Tbr. 52/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23.) za sljedeće radnje: sastav tužbe i sastav obrazloženog podneska od 1. srpnja 2022., u zatraženom iznosu od po 2.500,00 kuna po radnji, tj. sve 5.000,00 kuna, što uvećano za PDV od 25% na taj iznos u visini od 1.250,00 kuna (Tbr 42. Tarife) iznosi ukupno 6.250,00 kuna, odnosno 829,52 eura primjenom fiksnog tečaja konverzije (1 euro = 7,53450 kuna). Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno članku 151. stavku 2. ZUS-a.

17. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, te uzevši u obzir propisana oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi, tužiteljica nije pozvana na plaćanje sudske pristojbe, sukladno odredbama članka 22. stavka 1. i članka 11. stavka 1. točke 4. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18. i 51/23.).

U Rijeci 7. siječnja 2025.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv t. I. do III. izreke presude žalba nije dopuštena (čl. 127. st. 1. ZUS-a). Protiv t. IV. izreke presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.