Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: R1-198/2024-11

R E P U B L I K A  H R V AT S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku, po sucu pojedincu Martini Budinski Modronja, u izvanparničnom predmetu produženja prisilnog smještaja neubrojive osobe u psihijatrijskoj ustanovi, MT, OIB [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.1978., s prebivalištem u [adresa], zastupanog po punomoćnici Maši Bojčetić, odvjetnici u Sisku, nakon provedenog postupka i rasprave zaključene 7. siječnja 2025., u prisutnosti prisilno smještene osobe, njegove punomoćnice te liječnice dr. IT, temeljem članka 59. stavka 1., 2. i 6. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine" broj 76/14 - dalje u tekstu: ZZODS), istog dana,

r i j e š i o  j e

Produžuje se prisilni smještaj JT, rođenom **.**.1978., s prebivalištem u [adresa], u NEUROPSIHIJATRIJSKOJ BOLNICI DR. IVAN BARBOT POPOVAČA, u trajanju do godinu dana, počevši od 10. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj R1-147/2024-4 od **.**.2024., ST je upućen u NEUROPSIHIJATRIJSKU BOLNICU DR. IVAN BARBOT POPOVAČA, u trajanju od 6 (šest) mjeseci, počevši od 10. srpnja 2024.

1.1. Navedeno rješenje doneseno je temeljem pravomoćne i izvršne presude Općinskog suda u Zlataru poslovni broj: K-119/2024-12 od 25. travnja 2024., kojom je utvrđeno da je ST u neubrojivom stanju počinio dva protupravna djela zakonskih obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano u članku 139. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 57/11., 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. ,114/22. i 114/23., dalje u tekstu KZ/11), a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11 u vezi s člankom 24. KZ/11 i u vezi s člankom 51. KZ/11 te mu je određen prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi u trajanju šest (6) mjeseci.

2. Temeljem članka 58. stavka 1. ZZODS NEUROPSIHIJATRIJSKA BOLNICA DR. IVAN BARBOT POPOVAČA predložila je donošenje rješenja o produženju prisilnog smještaja.

3. U pismenom prijedlogu Neuropsihijatrijske bolnice navodi se da je prethodno provedenim vještačenjem utvrđeno da pacijent boluje od teške kronične bolesti paranoidne shizofrenije i zlouporabe kanabinoida. Djelomično je lišen poslovne sposobnosti, a za skrbnicu mu je imenovana VT. Radi se o bolesniku koji je u dugogodišnjem psihijatrijskom tretmanu zbog psihotičnog poremećaja te je do sada u 28 navrata hospitalno psihijatrijski liječen na Klinici za psihijatriju Vrapče i u jednom navratu u ovoj ustanovi. Pacijentu se po dolasku na liječenje titrirala psihofarmakoterapija, kako bi se kupirala psihotična simptomatologija, koja je još uvijek dijelom prisutna uz ideje veličine te ima potrebu da mu okolina mora odobravati sve njegove zahtjeve, a kojih ne manjka. Slabe je koncentracije, u početku je bio u otporu liječenju, boravku, hostilan, zahtjevan i nesuradljiv. Provođenjem individualnih razgovora, te uključenjem u okviru njegovih mogućnosti u socioterapijsku zajednicu heterogenog sastava u kojoj sudjeluje u skladu sa svojim psihičkim stanjem, malo se smiruje njegovo psihičko ponašanje. Kontinuirano tretiran psihofarmacima, individualnom i grupnom psihoterapijom te socioterapijskim i radnookupacionim aktivnostima. Aktualno uzima lijekove uz nadzor osoblja. Na odjelu sada poštuje kućni red u okviru svojih mogućnosti, miran, nije registrirano heteroagresivnih ni suicidalnih pokušaja. Ostvaruje socijalne interakcije sa subolesnicima tijekom kojih je distanciran. U terapijskim aktivnostima većinom pasivan, bez inicijative, participira na poticaj i uz usmjeravanje osoblja. U radnookupacionoj terapiji sudjeluje vrlo oskudno u jednostavnim aktivnostima sukladno vlastitim interesima i htijenjima. U grupi pasivan, većinom sluša, uključuje se tek na poticaj. U kontaktu je s članovima obitelji, redovito telefonski kontaktiraju. Slijedom navedenog, terapijski tim je mišljenja da kod pacijenta još uvijek perzistira psihopatologija radi koje je uslijedila njegova neubrojivost, a ujedno je tek i započelo forenzičko liječenje te je potreban daljnji forenzičko-psihijatrijski tretman u hospitalnim uvjetima radi provođenja rehabilitacije i socioterapije.

4. Radi utvrđenja odlučnih činjenica o potrebi produženja prisilnog smještaja u postupku je saslušan ST, izvršen je uvid u medicinsku dokumentaciju, te je uzeta izjava prisutne liječnice, koja je i na ročištu ostala u cijelosti kod navoda iz pisanog prijedloga.

5. Nakon što je upoznat sa prijedlogom voditeljice odjela o potrebi produženja prisilnog smještaja ST iskazuje da mu je poznato da je prijedlog podnesen. Izjavljuje da „što se mora, mora se”, da je on u postupcima liječenja od 1998., da je u tom razdoblju bio po raznim bolnicama i zatvorima i da mu teško pada što dvije godine nije vidio kćerku, a da to može rješavati kada izađe van. Izjavljuje da je svjestan svoje bolesti. Izjavljuje da je zadovoljan sa smještajem u bolnici, da je prva liga, da je doktorica dobra, da je higijena odlična, da nije kao u drugim bolnicama, ima reda. Od obitelji ima majku, kćer, ima i baku od kćeri, to je od bivše supruge majka. Ima i ujaka LT koji je vrh njihove obitelji i o svemu vodi brigu i šalje mu novce i sve što mu je potrebno, a ima i skrbnicu. Ovdje dobro spava, terapija mu je dobra, može se odmah probuditi, a znalo se dogoditi i puštanje urina, ali to sad dugo nije bilo. Nakon buđenja je rutina, tjelovježba, doručak. Ide i na grupnu radnu terapiju, čisti i svoju sobu gdje ih je četvero. Izjavljuje da bi se složio da ostane samo zavisi koliko bi to trajalo.

5.1. Voditeljica odjela potom izjavljuje da se produženje predlaže do godine dana, da se sa skrbnicom pokušava naći smještaj u adekvatnu ustanovu, a u primarnu obitelj nije moguće se vratiti jer je majka duševni bolesnik pa ukoliko do realizacije smještaja dođe može se dogoditi i raniji otpust, a prvenstveno ovisi o bolesti i oporavku pacijenta.

6. Na temelju navoda prijedloga kao i utvrđenih činjenica ovaj sud je zaključio da kod prisilno smještene osobe i dalje zbog težih duševnih smetnji, zbog kojih je nastupila njezina neubrojivost, postoji opasnost od ponovnog počinjenja težeg kaznenog djela.

7. Osim toga, sud je u ovom postupku zaključio da je za otklanjanje opasnosti od ponovnog počinjenja težeg kaznenog djela potrebno nastaviti psihijatrijsko liječenje u obliku prisilnog smještaja MT u psihijatrijskoj ustanovi, i to u trajanju do godinu dana.

8. S obzirom na to da je sud u ovom postupku utvrdio da ST i dalje ima teže duševne smetnje zbog kojih je nastupila njegova neubrojivost, da i dalje postoji vjerojatnost da bi on mogao ponovno počiniti teže kazneno djelo, te da je za otklanjanje te opasnosti i dalje potreban prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi, u ovom konkretnom predmetu ispunjene su pretpostavke iz članka 51. stavka 1. i članka 59. stavka 2. ZZODS za produženje prisilnog smještaja neubrojive osobe u psihijatrijskoj ustanovi, pa je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Sisak, 7. siječnja 2025.

Sutkinja

Martina Budinski Modronja

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu u Sisku, u roku od tri dana od dana dostave rješenja. Žalbu mogu podnijeti neubrojiva osoba, zakonski zastupnik i odvjetnik. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

DNA:

1. Prisilno smještena osoba: ST - NPB Popovača III D odjel 2. Punomoćnica Maša Bojčetić, odvjetnica iz Siska

3. Hrvatski zavod za socijalni rad

4. Skrbnica VT

5. NPB "Dr. Ivan Barbot" Popovača III D odjel

6. Općinski sud u Virovitici (na broj: K-172/2023)

7. U spis