Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-881/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Tomislava Brđanovića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog RV, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ-a), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: K-1072/2024-9 od 7. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj 7. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog RV i potvrđuje pobijana presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja optuženi RV proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ na način i pod okolnostima opisanim u točki I izreke te presude, te je na temelju čl. 139. st. 3. KZ- a osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, s time da mu je na temelju čl. 57. st. 1. KZ-a izrečena djelomična uvjetna osuda na način da će se dio kazne na koju je osuđen u trajanju od šest mjeseci izvršiti, dok se preostali dio kazne u trajanju osam mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja u trajanju od tri godine ne počini neko novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 54. KZ-a optuženom RV se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru od 8. kolovoza 2024. pa nadalje.

1.2. Na temelju čl. 69. KZ-a optuženom RV izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti, koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, a najdulje tri godine, s time da će se za vrijeme trajanja kazna zatvora izvršavati u okviru zatvorskog sustava, a potom u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za liječenje ovisnosti izvan zatvorskog sustava, o čemu će na temelju čl. 69. st. 7. KZ-a sud obavijestiti nadležno tijelo za probaciju radi daljnjeg postupanja.

1.3. Na temelju čl. 58. st. 5. KZ-a optuženik je upozoren da se uvjetna osuda (ispravno: djelomična uvjetna osuda) može opozvati i odrediti izvršenje izrečene kazne ako on bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom izrečenom uz uvjetnu osudu (ispravno: djelomičnu uvjetnu osudu).

1.4. Na temelju čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP-a – valja primijetiti da je sud prvog stupnja propustio navesti puni naziv ovog Zakona te naznačiti brojeve “Narodnih novina“ u kojima je isti objavljen sa svim svojim izmjenama i dopunama) optuženik je oslobođen plaćanja troškova postupka.

2. Protiv te presude je optuženi RV putem braniteljice po službenoj dužnosti mr. sc. Gorane Roso, odvjetnice, pravovremeno podnio žalbu „iz svih žalbenih razloga“, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik „oslobodi od krivnje“, a podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO-1017/2024 od 30. prosinca 2024. vratio ovome sudu drugog stupnja.

5. Žalba nije osnovana.

6. Iz sadržaja žalbe može se razabrati da je uložena zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Optuženik u pravnom lijeku navodi da prvostupanjski sud nije obrazložio zašto ne vjeruje njegovoj obrani, za razliku od iskaza svjedokinje kojoj je poklonio vjeru, čime zapravo upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-a mada izrijekom ne spominje tu žalbenu osnovu niti naprijed navedenu zakonsku odredbu.

8. Valja odgovoriti žalitelju da je prvostupanjski sud u točkama 11. – 13. obrazloženja osporene presude iznio dostatne razloge kojima potkrjepljuje svoju ocjenu izvedenih dokaza, tako da se ne može prihvatiti optuženikova teza o postojanju bitne postupovne povrede iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-a. Stoga ista u tom dijelu nije prihvaćena, a ispitivanjem osporene presude u granicama ovlaštenja iz čl. 476. st. 1. t. 1. ZKP-a, ovaj žalbeni sud nije uočio da bi sud prvog stupnja počinio ma koju od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na čije postojanje u žalbenom postupku protiv presude pazi po službenoj dužnosti.

9. Osporavajući predmetnu presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik se u bitnome bavi preocjenom sudskog valoriziranja izvedenih dokaza, smatrajući da je sudsko vrednovanje istih paušalno, te upozorava da je u postojećoj situaciji prvostupanjski sud trebao primijeniti pravilo in dubio pro reo.

10. Suprotno naprijed u suštini izloženim žalbenim navodima sud prvog stupnja je u konkretnom slučaju na temelju valjane ocjene provedenog dokaznog materijala pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice koje se tiču predmetne inkriminacije, pri čemu je za svoje pravno relevantne činjenična zaključke dao uvjerljive i argumentirane razloge koje optuženik žalbom nije doveo u razboritu sumnju.

10.1. Ponajprije treba reći da je prvostupanjski sud s pravom prihvatio iskaz svjedokinje – žrtve ŽV, optuženikove supruge, vjerodostojnim i istinitim, ocijenivši ga uvjerljivim, logičnim, okolnosnim i sukladnim provedenom dokaznom postupku, posebno kada se on sagleda u kontekstu nepobitne činjenice da su odnosi optuženika i žrtve ozbiljno narušeni uslijed optuženikove ovisnosti o alkoholu pod čijim utjecajem je optuženik nesporno bio i inkriminirane zgode. Opravdano pak prihvaćajući iskaz naprijed imenovane žrtve otpala je potreba za primjenom pravila in dubio pro reo iz čl. 3. st. 3. ZKP-a na koju se poziva žalitelj. Osim toga valja primijetiti da je optuženik u svojoj obrani dopustio mogućnost da je kritične zgode, držeći škare u rukama, žrtvi u svađi rekao da će je ubiti jer da „čovjek u afektu svašta kaže“. Stoga žalba optuženika niti u odnosu na ovu žalbenu osnovu nije uvažena.

11. Budući da optuženik žalbu nije podnio zbog povrede kaznenog zakona, ovaj je drugostupanjski sud predmetnu presudu u tom segmentu ispitao u skladu s obvezom iz čl. 476. st. 1. t. 2. ZKP-a, pri čemu nije našao da bi sud prvog stupnja na bilo koji način na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon, a što spada u domenu oficijelnog ispitivanja presude u žalbenom postupku.

12. Postupajući u skladu s obvezom iz čl. 478. ZKP-a, ovaj je žalbeni sud preispitao i odluke o djelomičnoj uvjetnoj osudi i sigurnosnoj mjeri.

12.1. Vezano za odluku o djelomičnoj uvjetnoj osudi ovaj je sud drugog stupnja našao da je prvostupanjski sud valjanom ocjenom olakotnih okolnosti na strani optuženika (smanjena ubrojivost in tempore criminis i kaznena neosuđivanost) i one otegotne koja se sastoji u optuženikovoj višestrukoj prekršajnoj kažnjavanosti zbog prekršaja iz domene Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, pravilno postupio kada je optuženika za konkretno kazneno djelo osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, uz istodobnu primjenu djelomične uvjetne osude u kojoj neuvjetovani dio kazne iznosi šest mjeseci, dok je preostali dio te kazne uvjetovan s vremenom provjeravanja od tri godine. Naime, i po uvjerenju ovoga žalbenog suda takva kaznenopravna sankcija je u svakom pogledu primjerena stupnju krivnje (izravna namjera prvog stupnja), pogibeljnosti djela, osobi optuženika i naprijed spomenutim olakotnih i otegotnim okolnostima, te ujedno podobna za ostvarenje opće i posebne svrhe kažnjavanja u smislu čl. 41. KZ-a.

12.2. Sigurnosna mjera iz čl. 69. KZ-a također se temelji na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i valjanoj primjeni zakona.

13. Slijedom svega iznijetog valjalo je na temelju čl. 482. ZKP-a donijeti odluku kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 7. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic