Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-882/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća, te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŽČ, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu (dalje: ODO) podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: K-1034/2024-23 od 15. studenoga 2024., na sjednici vijeća održanoj 7. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba ODO, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kaznenoj sankciji na način da se optuženik OČ za kazneno djelo protiv javnog reda, protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. KZ/11, za koje je proglašen krivim pobijanom presudom, na temelju istog zakonskog propisa osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 /jedne/ godine i 6 /šest/ mjeseci.

Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženom HČ se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 30. kolovoza 2024. pa nadalje.

II U ostalom dijelu žalba ODO-a odbija se kao neosnovana, te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Splitu presudom broj: K-1034/2024-23 od 15. studenoga 2024., proglasio je krivim optuženog AČ, zbog kaznenog djela protiv javnog reda, protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. KZ/11, te ga je na temelju istog zakonskog propisa osudio na kaznu zatvora od 1 (jedne) godine.

1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženiku HČ je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 30. kolovoza 2024. pa nadalje.

1.2. Na temelju čl. 148. u svezi s čl. 145. Zakona o kaznenom postupku (Narodne Novine broj: 152/08, 76/09, 82/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24, dalje u tekstu ZKP/08, u svezi čega valja primijetiti da je sud prvog stupnja propustio navesti puni naziv tog zakona, te brojeve Narodnih novina u kojima je objavljen zajedno sa svojim izmjenama i dopunama) optuženiku je naloženo podmiriti trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 (petsto) eura.

2. Protiv navedene presude žali se ODO zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno da se presuda preinači u odluci o kazni na način da se optuženika osudi na strožu kaznu zatvora.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO-1018/2024-3 od 30. prosinca 2024. vratio ovome sudu drugog stupnja.

5. Žalba ODO je djelomično osnovana.

6. Žalitelj nije u pravu kada se žali zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

6.1. Ostvarenje te žalbene osnove, državni odvjetnik u bitnome nalazi u tome da prvostupanjski sud nije utvrdio sve činjenice važne za odluku o vrsti i mjeri kaznene sankcije.

6.2. Konkretno, žalitelj drži da je sud prvog stupnja propustio utvrditi kao otegotne okolnosti činjenice koje ukazuju na društvenu opasnost ovog kaznenog djela, jačinu ugrožavanja i povredu zaštićenog pravnog dobra, te da se počinjenjem ovakvih kaznenih djela iskorištavaju ilegalni migranti i njihov težak položaj za stjecanje protupravne imovinske koristi.

6.3. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud je po ocjeni ovog žalbenog suda pravilno i potpuno utvrdio sve relevantne okolnosti važne za izbor vrste i mjere kaznene sankcije i proces njezine individualizacije.

6.3. Tako je prvostupanjski sud, polazeći od stupnja krivnje s kojim je optuženik počinio predmetno kazneno djelo, prilikom odabira vrste i mjere kaznene sankcije, između ostalog, a suprotno žalbenim tvrdnjama, imao u vidu društvenu opasnost i težinu ovog kaznenog djela, te jačinu ugrožavanja i povredu zaštićenog pravnog dobra (toč. 14. i 15. obrazloženja pobijane presude), konkretno navodeći kako se društvena opasnost i težina predmetnog kaznenog djela ogleda u visini propisane kazne zatvora u rasponu od 1 /jedne/ do 8 /osam/ godina, te u općepoznatoj činjenici da su u posljednje vrijeme ovakva kaznena djela u porastu, dok vezano za jačinu ugrožavanja i povredu zaštićenog pravnog dobra, sud prvog stupnja pravilno uočava da je u konkretnom kaznenom djelu, budući da se radilo o ilegalnom prijevozu čak 16 stranih državljana, od čega osmero djece, sadržana povećana kriminalna količina.

6.4. Budući da je prvostupanjski sud uz sve to imao u vidu i daljnju činjenicu koju ODO ističe u žalbi - da se počinjenjem ovakvih kaznenih djela iskorištavaju ilegalni migranti i njihov težak položaj za stjecanje protupravne imovinske koristi, to se slijedom svega navedenog, žalba državnog odvjetnika zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ukazuje kao neosnovana.

7. Međutim, državni odvjetnik je u pravu kada se žali zbog odluke o kazni, nalazeći da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti na strani optuženika, dok je s druge strane premali značaj dao otegotnim okolnostima, s posljedicom da mu je izrekao preblagu kaznu zatvora.

7.2. Prije svega, a imajući u vidu ostale dokaze izvedene na raspravi koji upućuju na izvjesno utvrđenje da je optuženik počinio kazneno djelo za koje se tereti, državni odvjetnik je u pravu kada smatra da njegovo priznanje djela i izraženo kajanje nema takav značaj kakav mu pridaje prvostupanjski sud (konkretno, da je time bitno pridonio brzom i efikasnom okončanju postupka).

7.3. Nadalje, kada se olakotne okolnosti na strani optuženika (u vidu priznanja djela, činjenice da do sada nije bio prekršajno niti kazneno osuđivan, te njegove obiteljske i materijalne prilike), sagledaju u svijetlu ranije navedenih otegotnih okolnosti koje upućuju na društvenu opasnost i težinu ovog kaznenog djela, te jačinu ugrožavanja i povredu zaštićenog pravnog dobra, posebice onih koje ukazuju na povećanu kriminalnu količinu, a koja, i po stavu ovog žalbenog suda, u konkretnom slučaju prelazi uobičajene okvire počinjenja takvog kaznenog djela (naime, kao što je već rečeno, u ovom slučaju se radilo o ilegalnom prijevozu čak 16 stranih državljana, od čega osmero djece), te imajući na umu općepoznatu činjenicu da su u posljednje vrijeme ovakva kaznena djela u porastu i da se njihovim počinjenjem, i to iz motiva koristoljublja, iskorištavaju ilegalni migranti i njihov težak položaj, te naposljetku i visok stupanj kriminalne volje koju je optuženik morao uložiti u ostvarenje predmetnog djela (na takav zaključak, a kako to pravilno uočava prvostupanjski sud, upućuje činjenica da je isti za počinjenje ovog kaznenog djela trebao proći puti iz Albanije u Sloveniju pa natrag u Hrvatsku na granicu sa Bosnom i Hercegovinom pa opet na granicu sa Italijom), te uz sve to imajući na umu i stupanj krivnje s kojim je počinio djelo (izravna namjera prvog stupnja), tada i po stavu ovog žalbenog suda u konkretnom slučaju doista nije bilo mjesta za izricanje minimalne kazne zatvora propisane za predmetno kazneno djelo.

8. Stoga je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika u navedenom pravcu, a sukladno ovlaštenju iz čl. 486. st. 1. ZKP/08, pobijana presuda preinačena u odluci o kazni na način da je optuženik OČ za kazneno djelo protiv javnog reda, protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. KZ/11, za koje je proglašen krivim pobijanom presudom, na temelju istog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 /jedne/ godine i 6 /šest/ mjeseci, u koju mu je na temelju čl. 54. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 30. kolovoza 2024. pa nadalje, a kako je to odlučeno pod toč. I izreke ove presude.

9. Kako žalba državnog odvjetnika zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije prihvaćena, to je u tom dijelu na temelju čl. 482. ZKP/08 žalba ODO-a odbijena kao neosnovana, te u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda (toč. II izreke ove odluke).

10. Slijedom svega navedenog, budući da ispitivanjem pobijane presude nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud ostvario neku od povreda na čije postojanje sukladno odredbi iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 drugostupanjski sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti, to je valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 7. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Kolenko