Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-506/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Blanke Pervan, predsjednice vijeća, Igora Delina, člana vijeća i suca izvjestitelja te Željka Đerđa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika VN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika-protutužitelja DN, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], a sada u [adresa], koga zastupa punomoćnik Marijan Sente, odvjetnik u Zagrebu, Trakošćanska 11, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Donjoj Stubici, poslovni broj P-219/2022-46 od 17. travnja 2023., u sjednici održanoj 7. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika-protutužitelja DN kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Donjoj Stubici, poslovni broj P-219/2022-46 od 17. travnja 2023.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom je suđeno:

»I. Odbija se tužbeni zahtjev iz protutužbe koji glasi:

„1. Tužitelj/protutuženik VN, [adresa], 10 297 Jakovlje OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan je isplatiti tuženiku/protutužitelju DN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 10.800,00 EUR (desettisućaosamstoeura) u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate uz zakonske zatezne kamate tekuće na:

-iznos od 300,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate od 1. prosinca 2014. pa do isplate,

-iznos od 300,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate od 1. siječnja 2015. pa do isplate,

-iznos od 300,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate od 1. veljače 2015. pa do isplate,

-iznos od 300,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate od 1. ožujka 2015. pa do isplate,

-iznos od 300,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate od 1. travnja 2015. pa do isplate,

-iznos od 300,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate od 1. svibnja 2015. pa do isplate,

-iznos od 300,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate od 1. lipnja 2015. pa do isplate,

-iznos od 300,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate od 1. srpnja 2015. pa do isplate,

-iznos od 300,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate od 1. kolovoza 2015. pa do isplate,

-iznos od 300,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate od 1. rujna 2015. pa do isplate,

-iznos od 300,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate od 1. listopada 2015. pa do isplate,

-iznos od 300,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate od 1. studenoga 2015. pa do isplate,

-iznos od 300,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate od 1. prosinca 2015. pa do isplate,

-iznos od 300,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate od 1. siječnja 2016. pa do isplate,

-iznos od 300,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate od 1. veljače 2016. pa do isplate,

-iznos od 300,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate od 1. ožujka 2016. pa do isplate,

-iznos od 300,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate od 1. travnja 2016. pa do isplate,

-iznos od 300,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate od 1. svibnja 2016. pa do isplate,

-iznos od 300,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate od 1. lipnja 2016. pa do isplate,

-iznos od 300,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate od 1. srpnja 2016. pa do isplate,

-iznos od 300,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate od 1. kolovoza 2016. pa do isplate,

-iznos od 300,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate od 1. rujna 2016. pa do isplate,

-iznos od 300,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate od 1. listopada 2016. pa do isplate,

-iznos od 300,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate od 1. studenoga 2016. pa do isplate,

-iznos od 300,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate od 1. prosinca 2016. pa do isplate,

-iznos od 300,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate od 1. siječnja 2017. pa do isplate,

-iznos od 300,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate od 1. veljače 2017. pa do isplate,

-iznos od 300,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate od 1. ožujka 2017. pa do isplate,

-iznos od 300,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate od 1. travnja 2017. pa do isplate,

-iznos od 300,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate od 1. svibnja 2017. pa do isplate,

-iznos od 300,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate od 1. lipnja 2017. pa do isplate,

-iznos od 300,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate od 1. srpnja 2017. pa do isplate,

-iznos od 300,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate od 1. kolovoza 2017. pa do isplate,

-iznos od 300,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate od 1. rujna 2017. pa do isplate,

-iznos od 300,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate od 1. listopada 2017. pa do isplate,

-iznos od 300,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate od 1. studenoga 2017. pa do isplate,

sve po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se do 31. srpnja 2015. određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

II. Svaka strana snosi svoje troškove nastale tijekom postupka.«

2. Protiv citirane presude tuženik-protutužitelj (dalje protutužitelj) je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da izreke presude u toč. I. izreke proturječi razlozima presude te da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima i samih isprava i zapisnika. Sud je netočno naveo da je protutužitelj početkom 2009. nakon isteka šestomjesečnog ugovora o najmu prizemlja kuće usmeno dogovorio s protutuženikom kupoprodaju ½ idealnog dijela kuće jer je taj dogovor postignut krajem 2008., tj. prije kraja važenja ugovora o najmu. Navod suda da je protutužitelj naveo da je plaćao samo na ruke kao i da je veći dio uplata išao putem konobarice ĆN suprotan je iskazu protutužitelja koji je naveo da je zadnjih 6 uplata uplaćeno na protutuženikov račun u Sloveniji te da je on do odlaska u Njemačku 2015., a potom njegova supruga HN, a nakon nje kćer TN i gospođa ĆN plaćali na ruke protutuženiku mjesečne iznose. Pogrešno percipira sud da potvrde o uplati iz 2010. te šest uplata iz 2017. predstavljaju potvrde o uplati kapare te da imaju ikakve veze sa zaključenim Predugovorom od 11. studenoga 2017. jer se te potvrde odnose na obročnu otplatu kuće koju je vršio protutužitelj prema dogovoru iz 2008. Protutužitelj ne tvrdi da je s protutuženikom u dogovoru iz 2008. definirao kupoprodajnu cijenu jer su se dogovorili da će cijenu definirati nakon nekog vremena nakon što protutužitelj izvrši uplate novca na ime obročne otplate i izrađene procjene po sudskim vještacima, na koje procjene protutuženik nije pristao. Protutužitelj i svjedoci su potvrdili da je protutuženiku isplaćivao mjesečno minimalno po 300,00 eura na ime obročne otplate kuće. Budući da nije zaključen pisani ugovor o kupoprodaji isplaćeni iznosi se ne mogu smatrati kaparom već se radi o predujmovima na povrat kojih protutužitelj ima pravo. Predlaže preinaku presude i usvajanje protutužbenog zahtjeva i obvezivanje protutuženika na naknadu parničnog troška, a podredno ukidanje presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj-protutuženik (dalje protutuženik) je osporio žalbene navode tuženika, ističući da stranke nisu sklapale nikakve ugovore usmeno pa tako nisu ni dogovorili kupoprodaju kuće, da su uplate HN od travnja do listopada 2017. uplaćene na ime kapare u korist EN, s kojom je protutuženik sklopio Predugovor o kupoprodaji nekretnine i da je neživotna tvrdnja protutužitelja da mu je na ime nekakvog predujma platio iznos od 10.800,00 eura a da za taj iznos nije tražio nikakvu potvrdu o plaćanju. Predlaže da se žalba odbije kao neosnovana i pobijana presuda potvrdi.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11.-pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP), koji se primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.; dalje ZID ZPP) jer izreka presude nije proturječna razlozima navedenim u obrazloženju, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima i samih isprava i zapisnika te se presuda može ispitati.

5.1. Također, nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud po čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti. Stoga žalba protutužitelja iz tog žalbenog razloga nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev protutužitelja za isplatu iznosa od 10.800,00 eura s kamatama na pojedine mjesečne iznose od 300,00 eura od dospijeća do isplate za razdoblje od studenoga 2014. do listopada 2017. na ime plaćenog predujma za kupnju kuće.

7. Prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio da je iz iskaza svjedoka koji su članovi obitelji protutužitelja i ĆN razvidno da su isplate protutuženiku bile nejednake te je teško pretpostaviti da bi se uplate za predujam kupnje kuće koja je protutužitelju bila bitna, jer su u njoj stanovali i bila im je dom, davale bez potvrde, s time da nijedna osoba nije tražila potvrdu za predaju novca na ruke, da su protutuženik i EN (kći protutužitelja) 11. studenoga 2017. zaključili Predugovor o kupoprodaji ½ kuće, u kojem se ne navodi da su ranije plaćeni iznosi za kupnju kuće, već je ugovorena kapara koju je kupac EN platila u iznosu od 8.000,00 eura, a predugovorom je utvrđena ukupna kupoprodajna cijena od 28.000,00 eura za ½ kuće, kao i da nije došlo do sklapanja ugovora o kupnji ½ kuće. Utvrđujući da su iznosi koje je protutužitelj osobno ili putem posrednika davao protutuženiku različiti i ne odgovaraju iznosima iz tužbenog zahtjeva, bili isplaćivani na ime najamnine za stanovanje u kući tuženika s načelnim dogovorom da će se kuća moći kupiti u budućnosti, prvostupanjski sud nije uzeo dokazanim tvrdnje protutužitelja da bi uplate u ukupnom iznosu od 10.850,00 eura bile predujam za kupnju kuće, a koja kupoprodaja nije realizirana, i to krivnjom tuženika, slijedom čega odbija protutužbeni zahtjev.

8. Protutužitelj u iskazu navodi da je posljednjih šest uplata izvršio na račun protutuženika, da je smatrao da će sklopiti ugovor o kupnji stana , ali je protutuženik sklopio predugovor s njegovom kćerkom, a u obitelji su se dogovorili da ista potpiše ugovor kojim je trebalo prilikom sklapanja glavnog ugovora platiti još 20.000,00 eura, a već pri sklapanju predugovora da je platio 8.000,00 eura. Pristao je na kupoprodajnu cijenu od 28.000,00 eura. Platio je tri procjene kuće iz kojih je procijenjena vrijednost cijele kuće bila oko 40.000,00 eura, ali protutuženik nije pristao ni na jednu kao mjerodavnu cijenu za prodaju, nakon čega je sklopljen predugovor s EN, a do sklapanja ugovora o kupoprodaji nije došlo jer je protutuženik nasilno ušao u kuću i druga kćerka TN se morala iseliti.

9. Činjenična teza protutužitelja iz odgovora na tužbu je da je s protutuženikom nakon isteka ugovora o najmu dogovorio otkup predmetnog stana u mjesečnim ratama te mu je u 2010. na ime duga uplatio tri kapare po 2.500,00 eura, a nakon toga po 300,00 do 500,00 eura mjesečno te još u više navrata po 1.500,00 do 2.500,00 eura, sve sa ciljem da što prije otplati suvlasnički dio nekretnine u vlasništvu protutuženika, kojemu je nakon 2008. do 2017. isplatio više od 30.000,00 eura. Novac su protutuženiku plaćali na ruke, ponekad na račun koji je otvorio u Sloveniji, protutužitelj osobno, supruga HN, kćeri TN i EN, a nekad je novac protutuženik podizao u kafiću u kojem je radila TN, uz napomenu da je na kraju protutuženik odustao od prodaje svojeg suvlasničkog dijela nekretnine protutužitelju i potom zaključio Predugovor o kupoprodaji nekretnine s EN.

10. Protutužitelj tvrdi da prvostupanjski sud pogrešno percipira da se potvrda o uplati iz 2010. te šest potvrda iz 2017. odnose na obročnu otplatu kuće koju je vršio protutužitelj prema dogovoru iz 2008. i da nemaju nikakve veze s Predugovorom od 11. studenoga 2017.

11. Iz potvrde o obavljenoj transakciji iznosa od 18.455,00 HRK od 22. veljače 2010. proizlazi da je kao svrha uplate naveden treći dio kapare za polovicu kuće. Isto tako, iz potvrda o uplatama iznosa od 300,00 eura od 8. travnja, 7. svibnja, 12. lipnja, 9. kolovoza, 2. rujna i 4. listopada 2017., koje je HN uplatila protutuženiku, a koje su jedine isprave o uplatama prema protutuženiku u razdoblju od 2008. do 2017., slijedi da je svrha tih uplata: kapara za stan – pola kuće.

12. Kad se tome doda da se u Predugovoru o kupoprodaji ½ kuće ne navodi da su ranije plaćeni iznosi za kupnju kuće, već je ugovorena kapara koju je EN platila u iznosu od 8.000,00 eura te da iznosi koje je protutužitelj isplaćivao protutuženiku ne odgovaraju iznosima iz tužbenog zahtjeva, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je protutužitelj plaćao protutuženiku najamninu za stanovanje u kući protutuženika, dakle da tužitelj nije dokazao da bi uplate u navedenom razdoblju (od studenoga 2014. do listopada 2017.) bile predujam za kupnju kuće.

13. Neosnovana je i tvrdnja protutužitelja da bi se, zbog toga što nije zaključen pisani ugovor o kupoprodaji nekretnina, radilo o predujmovima na povrat kojih protutužitelj ima pravo.

14. Iz elaborata o procjeni vrijednosti nekretnine sudske vještakinje za graditeljstvo i procjenu nekretnina Gordane Habajec, ing. građ., od 21. kolovoza 2017., dakle neposredno prije zaključenja Predugovora o kupoprodaji nekretnina, proizlazi da je procijenjena vrijednost prizemlja stambene zgrade s pripadajućim zemljištem u [adresa], na k. č. [katastarska čestica] k.o. Donja Stubica 18.532,00 eura, pa je životno neprihvatljivo da kćerka protutužitelja sklapa s protutuženikom Predugovor, a u čemu je aktivno sudjelovao i protutužitelj koji je naveo da je bio obiteljski dogovor da kćerka potpiše ugovor, s kupoprodajnom cijenom od 28.000,00 eura i plaćenim dijelom kupoprodajne cijene od 8.000,00 eura, a da je protutužitelj već s te osnove isplatio iznos od 10.800,00 eura, kako to tvrdi u odgovoru na tužbu i u postupku.

15. Iz navedenih razloga je prvostupanjski sud odbijanjem protutužbenog zahtjeva, i po ocjeni ovoga suda, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, kao i kod odluke o troškovima postupka (čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 148/11. -pročišćeni tekst, 25/13. i 70/19.), koji se primjenjuje na temelju čl. 117. st. 3. ZID ZPP, time što je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove, jer ni protutužitelj ni protutuženik nisu uspjeli sa svojim tužbenim zahtjevima.

16. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu protutuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zadru 7. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Blanka Pervan