Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kžzd-25/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća te Ljiljane Kolenko i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj u kaznenom predmetu protiv okrivljenog VDDR, zbog kaznenih djela iz čl. 172. st. 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019. i 84/2021., dalje: KZ) odlučujući o žalbi okrivljenika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj: Kzd-93/2022 od 31. ožujka 2023. u sjednici vijeća održanoj 7. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Povodom žalbe okrivljenika JDDR, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odluci o imovinsko-pravnom zahtjevu i troškovima kaznenog postupka na način da se točka II. izreke pobijane presude ispušta, dok se točka III., koja sada postaje točka II., preinačuje na način da glasi: „Na temelju čl. 148. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019. i 80/2022., dalje: ZKP-22) okrivljenik UDDR Valencia dužan je naknaditi trošak kaznenog postupka i to troškove paušala iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP-22 u iznosu od 700,00 (sedamsto) kuna/ 91,91 (devedeset jedan euro i devedeset jedan cent) eura i putni trošak svjedoka iz čl. 145. st.1. toč. 1. ZKP-22 u iznosu od 182,00 (sto osamdeset dvije) kune / 24,16 (dvadeset četiri eura i šesnaest centi) eura, dok troškovi prevođenja po stalnim sudskim vještakinjama padaju na teret državnog proračuna.“

II. Žalba okrivljenika JDDR odbija se kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda potvrđuje u pobijanom, a nepreinačenom dijelu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja okrivljenik UDDR proglašen je krivim zbog počinjenja dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece, povredom dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 1. i 2. KZ pa je okrivljeniku TDDR Valenciji za kazneno djelo povredom dužnosti uzdržavanja iz članka 172. st. 1. i 2. KZ prema mlt. JDDR VDD utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, a za kazneno djelo povredom dužnosti uzdržavanja iz članka 172. st. 1. i 2. KZ prema mlt. MDDR utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci te je okrivljenik UDDR Valencia na temelju članka 51. st. 1. i 2. KZ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci, a na temelju članka 56. st.

1. KZ izrečena mu je uvjetna osuda kojom je određeno da se izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci neće izvršiti ukoliko okrivljenik UDDR Valencia u vremenu provjeravanja od četiri godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo i ukoliko u roku od jedne godine, na temelju članka 62. st. 2. toč. 10. KZ ispuni obvezu uzdržavanja uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju i mlt. JDDR VDD i mlt. MDDR uplati ukupni iznos od 26.000,00 kuna (3450,79 eura).

1.2. Na temelju čl. 158. ZKP-22 usvojen je imovinskopravni zahtjev zakonske zastupnice i majke mlt. ZDDR i mlt. PDDR, VD u iznosu od 26.000,00 kuna (3450,79 eura) te je naloženo okrivljeniku TDDR Valenciji da iznos od 26.000,00 (dvadeset šest tisuća) kuna (3450,79 eura) uplati mlt. JDDR VDD i mlt. MDDR putem zakonske zastupnice i majke VD u roku od jedne godine od pravomoćnosti presude.

1.3. Ukoliko okrivljenik UDDR u roku od jedne godine od pravomoćnosti presude u potpunosti ne izvrši obvezu uzdržavanja iz članka 62. st. 2. toč. 10. KZ, dakle mlt. JDDR VDD i mlt. MDDR ne isplati iznos od 26.000,00 kuna (3450,79 eura), na temelju čl. 58. st. 5. KZ uvjetna će se osuda okrivljeniku TDDR opozvati i odrediti izvršenje izrečene kazne.

1.4. Na temelju čl. 148. st. 1. i 2. ZKP-22, okrivljenik UDDR Valencia obvezan je naknaditi trošak kaznenog postupka koji se na temelju članka 145. st. 2. toč. 6. ZKP-22 sastoji od troškova paušalne svote u iznosu od 700,00 (sedamsto) kuna / 91,91 (devedeset jedan euro i devedeset jedan cent) eura te na temelju članka 145. st. 1. toč. 1. ZKP-22 od putnog troška svjedokinje u iznosu od 182,00 (sto osamdeset dvije) kune / 24,16 (dvadeset četiri eura i šesnaest centi) eura i od troška stalnog sudskog tumača za engleski jezik Franke Strmotić Ivančić i Ele Poljarević u ukupnom iznosu od 4.056,50 (četiri tisuće pedeset šest kuna pedeset lipa) kuna / 538,39 (petsto trideset osam eura i trideset devet centi) eura, dakle sveukupno u iznosu od 4.938,50 (četiri tisuće devetsto trideset osam kuna pedeset lipa) / 655,45 (šesto pedeset pet eura i četrdeset pet centi) eura, koje je obvezan platiti u roku od petnaest dana po pravomoćnosti presude te od daljnjeg troška prijevoda stalnog sudskog tumača Ele Poljarević, uz navođenje da će sud o tome donijeti posebno rješenje.

2. Protiv navedene presude žalbu je u zakonskom roku podnio okrivljenik putem branitelja Tomislava Brajkovića, odvjetnika u Poreču, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i da ga se oslobodi optužbe.

3. Općinsko državno odvjetništvo (ODO) u Puli-Pola, podnijelo je odgovor na žalbu u kom predlaže da se žalba okrivljenika odbije i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Spis je u skladu s čl. 474. st. 1. ZKP-22 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu koje je uz dopis broj KŽ-DO-234/2024-3 od 29. ožujka 2024. isti vratilo ovom sudu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Žalitelj u žalbi pogrešno navodi da je pobijanom presudom proglašen krivim za počinjenje jednog kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 1. i 2. KZ. Naime, i iz činjeničnog opisa, pravnog opisa i pravne kvalifikacije predmetnih kaznenih djela proizlazi da je okrivljenik osuđen za dva kaznena djela povredom dužnosti uzdržavanja u odnosu na svoje malodobne sinove ZDDR i PDDR, za koja kaznena djela su mu utvrđene pojedinačne kazne zatvora te mu je odmjerena jedinstvena kazna zatvora.

7. Iako žalitelj navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, u žalbi isto ne precizira, pa je ovaj drugostupanjski sud po službenoj dužnosti ispitao pobijanu presudu i nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 476. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022. i 36/2024., dalje: ZKP).

8. Između stranaka je nesporno da okrivljenik nije plaćao uzdržavanje svojoj djeci, ali je sporno da li je u inkriminirano vrijeme bio, ili nije bio, radno sposoban te da li je mogao, ili nije mogao, plaćati uzdržavanje svojoj djeci.

9. Žalitelj pogrešno navodi da je na tužitelju teret dokazivanja. Ovdje treba navesti da je u pravu ODO u Puli-Pola kada u odgovoru na žalbu upire na odredbu 172. st. 3. KZ u kojoj je navedeno da nema kaznenog djela ako počinitelj dokaže da iz opravdanih razloga nije bio u mogućnosti plaćati uzdržavanje iz st. 1. ili 2. toga članka.

10. S obzirom na navedenu zakonsku odredbu, teret dokazivanja je na okrivljeniku, što je i logično, budući se ne može dokazivati negativna tvrdnja, već pozitivna. Dakle, okrivljenik je taj koji tvrdi da se nije mogao zaposliti, da je bolestan i da stoga nije plaćao uzdržavanje za svoje sinove, pa je te tvrdnje morao i dokazati, a nije. Ispravno navodi prvostupanjski sud da je okrivljenik dokazao da nije zaposlen u Republici Hrvatskoj, međutim nije dokazao da je radno nesposoban te da iz opravdanih razloga nije bio u mogućnosti plaćati uzdržavanje svojim malodobnim sinovima.

11. Žalitelj nije ni u spis, a ni uz žalbu dostavio dokumentaciju iz koje bi navedeno proizlazilo, pa nije ni bilo osnova da se provede vještačenje njegove radne sposobnosti, a na što žalitelj upire žalbom.

12. Dakle, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je prvostupanjski sud točno i potpuno utvrdio činjenično stanje i da je okrivljenika osnovano i opravdano proglasio krivim za predmetna kaznena djela i kaznio ga temeljem Zakona.

13. Žalitelj pogrešno upire i na povredu KZ navodeći da nije imao namjeru počiniti predmetna kaznena djela. Međutim, prvostupanjski sud je namjeru okrivljenika da ne plaća uzdržavanje svojoj djeci obrazložio u točkama 29 - 31. obrazloženja pobijane presude, koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

14. U ovom predmetu je povrijeđen KZ na štetu okrivljenika, a na to ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP).

15. Naime, okrivljenik UDDR je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču – Parenzo, poslovni broj P Ob-139/2019 od 20. kolovoza 2020., obvezan da za uzdržavanje svojih sinova mlt. ZDDR i mlt. PDDR doprinosi ukupnim mjesečnim iznosom u visini od 2.0000,00 kuna počevši od 1. travnja 2018., pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski razlozi. Budući je nesporno da nije doprinosio ništa, to je točan navod činjeničnog opisa pobijane presude da je svojim maloljetnim sinovima u vremenskom razdoblju od 27. studenog 2020 do 16. studenog 2021. uskratio dužno uzdržavanje u ukupnom iznosu od 26.000,00 kuna/3450,79 eura.

16. Prvostupanjski sud je povrijedio KZ kada je okrivljenika na temelju čl. 158. ZKP obvezao da navedeni iznos uplati svojim maloljetnim sinovima putem majke i zakonske zastupnice VD u roku od jedne godine od pravomoćnosti presude. Naime, budući je okrivljenik na isto već obvezan pravomoćnom i ovršnom presudom pobliže navedenom u točki 15. obrazloženja ove presude, radi se o već presuđenoj stvari te se okrivljenika ne može dva puta obvezati da izvrši jednu te istu obvezu. Iz tog razloga je pobijana presuda preinačena na način da je odluka o imovinsko-pravnom zahtjevu ispuštena iz izreke pobijane presude na temelju čl. 486. st. 1. ZKP (toč. I izreke ove presude).

17. Ujedno je pobijana presuda preinačena i u odnosu na troškove kaznenog postupka na način pobliže naveden u toč. I. izreke ove presude, budući se troškovi usmenog i pismenog prevođenja ne naplaćuju od okrivljenika te plaćanje troškova prijevoda stalnog sudskog tumača pada na teret državnog proračuna (čl. 145. st. 7. ZKP).

18. S obzirom na navedeno, na temelju čl. 486. st. 1. ZKP, povodom žalbe okrivljenika preinačena je pobijana presuda kao u točki I. izreke, dok je u ostalom dijelu, na temelju čl. 482. ZKP, odbijena žalba okrivljenika kao neosnovana kao u točki II. izreke ove presude.

U Varaždinu 7. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic