REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pr-8567/2021-118
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Mateji Cvitić Gašparac, u pravnoj stvari tužiteljice BS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mladen Smoljan, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika SPLENDID ugostiteljstvo d.o.o., Zagreb, Mlinovi 28, OIB: 31618014301, koga zastupa punomoćnik Mladen Gajski, odvjetnik u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. studenog 2024., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i zamjenice punomoćnika tuženika Kristine Pavlic, odvjetnice, 7. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da nije dopušten Otkaz ugovora o radu od 2. prosinca 2009., koji je tuženik SPLENDID ugostiteljstvo d.o.o. dao tužiteljici BS te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao.
II Raskida se Ugovor o radu sklopljen između tužiteljice BS i tuženika SPLENDID ugostiteljstvo d.o.o. 20. siječnja 2006. s danom 30. travnja 2021.
III Nalaže se tuženiku SPLENDID ugostiteljstvo d.o.o. po osnovi naknade štete zbog sudskog raskida isplatiti tužiteljici BS iznos od 7.197,60 EUR (slovima: sedam tisuća sto devedeset sedam eura i šezdeset centi) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 7. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.
IV Nalaže se tuženiku SPLENDID ugostiteljstvo d.o.o. po osnovi naknade plaće isplatiti tužiteljici BS iznos od 40.424,23 EUR (slovima: četrdeset tisuća četiristo dvadeset četiri eura i dvadeset tri centa), te zateznu kamatu, osim zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u svakom pojedinom bruto iznosu, koja teče na iznos od:
- 316,60 EUR od 16. siječnja 2010. do isplate,
- 309,95 EUR od 16. veljače 2010. do isplate,
- 309,95 EUR od 16. ožujka 2010. do isplate,
- 309,95 EUR od 16. travnja 2010. do isplate,
- 309,95 EUR od 16. svibnja 2010. do isplate,
- 309,95 EUR od 16. lipnja 2010. do isplate,
- 309,95 EUR od 16. srpnja 2010. do isplate,
- 297,17 EUR od 16. kolovoza 2010. do isplate,
- 297,17 EUR od 16. rujna 2010. do isplate,
- 297,17 EUR od 16. listopada 2010. do isplate,
- 297,17 EUR od 16. studenog 2010. do isplate,
- 297,17 EUR od 16. prosinca 2010. do isplate,
- 297,17 EUR od 16. siječnja 2011. do isplate,
- 297,17 EUR od 16. veljače 2011. do isplate,
- 297,17 EUR od 16. ožujka 2011. do isplate,
- 297,17 EUR od 16. travnja 2011. do isplate
- 297,17 EUR od 16. svibnja 2011. do isplate,
- 297,17 EUR od 16. lipnja 2011. do isplate,
- 297,17 EUR od 16. srpnja 2011. do isplate,
- 297,17 EUR od 16. kolovoza 2011. do isplate,
- 297,17 EUR od 16. rujna 2011. do isplate,
- 297,17 EUR od 16. listopada 2011. do isplate,
- 297,17 EUR od 16. studenog 2011. do isplate,
- 297,17 EUR od 16. prosinca 2011. do isplate,
- 297,17 EUR od 16. siječnja 2012. do isplate,
- 294,99 EUR od 16. veljače 2012. do isplate,
- 294,99 EUR od 16. ožujka 2012. do isplate,
- 301,56 EUR od 16. travnja 2012. do isplate,
- 301,56 EUR od 16. svibnja 2012. do isplate,
- 301,56 EUR od 16. lipnja 2012. do isplate,
- 301,56 EUR od 16. srpnja 2012. do isplate,
- 298,46 EUR od 16. kolovoza 2012. do isplate,
- 298,46 EUR od 16. rujna 2012. do isplate,
- 298,46 EUR od 16. listopada 2012. do isplate,
- 298,46 EUR od 16. studenog 2012. do isplate,
- 298,46 EUR od 16. prosinca 2012. do isplate,
- 298,46 EUR od 16. siječnja 2013. do isplate,
- 295,22 EUR od 16. veljače 2013. do isplate,
- 295,22 EUR od 16. ožujka 2013. do isplate,
- 295,22 EUR od 16. travnja 2013. do isplate,
- 295,22 EUR od 16. svibnja 2013. do isplate,
- 295,22 EUR od 16. lipnja 2013. do isplate,
- 295,22 EUR od 16. srpnja 2013. do isplate,
- 292,60 EUR od 16. kolovoza 2013. do isplate,
- 292,60 EUR od 16. rujna 2013. do isplate,
- 292,60 EUR od 16. listopada 2013. do isplate,
- 292,60 EUR od 16. studenog 2013. do isplate,
- 292,60 EUR od 16. prosinca 2013. do isplate,
- 292,60 EUR od 16. siječnja 2014. do isplate,
- 292,60 EUR od 16. veljače 2014. do isplate,
- 292,60 EUR od 16. ožujka 2014. do isplate,
- 292,60 EUR od 16. travnja 2014. do isplate,
- 292,60 EUR od 16. svibnja 2014. do isplate,
- 292,60 EUR od 16. lipnja 2014. do isplate,
- 292,60 EUR od 16. srpnja 2014. do isplate,
- 292,60 EUR od 16. kolovoza 2014. do isplate,
- 292,60 EUR od 16. rujna 2014. do isplate,
- 292,60 EUR od 16. listopada 2014. do isplate,
- 292,60 EUR od 16. studenog 2014. do isplate,
- 292,60 EUR od 16. prosinca 2014. do isplate,
- 292,60 EUR od 16. siječnja 2015. do isplate,
- 292,60 EUR od 16. veljače 2015. do isplate,
- 292,60 EUR od 16. ožujka 2015. do isplate,
- 292,60 EUR od 16. travnja 2015. do isplate,
- 292,60 EUR od 16. svibnja 2015. do isplate,
- 292,60 EUR od 16. lipnja 2015. do isplate,
- 292,60 EUR od 16. srpnja 2015. do isplate,
- 291,81 EUR od 16. kolovoza 2015. do isplate,
- 291,81 EUR od 16. rujna 2015. do isplate,
- 291,81 EUR od 16. listopada 2015. do isplate,
- 291,81 EUR od 16. studenog 2015. do isplate,
- 291,81 EUR od 16. prosinca 2015. do isplate,
- 291,81 EUR od 16. siječnja 2016. do isplate,
- 290,58 EUR od 16. veljače 2016. do isplate,
- 290,58 EUR od 16. ožujka 2016. do isplate,
- 290,58 EUR od 16. travnja 2016. do isplate,
- 290,58 EUR od 16. svibnja 2016. do isplate,
- 290,58 EUR od 16. lipnja 2016. do isplate,
- 290,58 EUR od 16. srpnja 2016. do isplate,
- 289,67 EUR od 16. kolovoza 2016. do isplate,
- 289,67 EUR od 16. rujna 2016. do isplate,
- 289,67 EUR od 16. listopada 2016. do isplate,
- 289,67 EUR od 16. studenog 2016. do isplate,
- 289,67 EUR od 16. prosinca 2016. do isplate,
- 289,67 EUR od 16. siječnja 2017. do isplate,
- 344,79 EUR od 16. veljače 2017. do isplate,
- 344,79 EUR od 16. ožujka 2017. do isplate,
- 344,79 EUR od 16. travnja 2017. do isplate,
- 344,79 EUR od 16. svibnja 2017. do isplate,
- 344,79 EUR od 16. lipnja 2017. do isplate,
- 344,79 EUR od 16. srpnja 2017. do isplate,
- 337,99 EUR od 16. kolovoza 2017. do isplate,
- 337,99 EUR od 16. rujna 2017. do isplate,
- 337,99 EUR od 16. listopada 2017. do isplate,
- 337,99 EUR od 16. studenog 2017. do isplate,
- 337,99 EUR od 16. prosinca 2017. do isplate,
- 337,99 EUR od 16. siječnja 2018. do isplate,
- 334,90 EUR od 16. veljače 2018. do isplate,
- 334,90 EUR od 16. ožujka 2018. do isplate,
- 334,90 EUR od 16. travnja 2018. do isplate,
- 334,90 EUR od 16. svibnja 2018. do isplate,
- 334,90 EUR od 16. lipnja 2018. do isplate,
- 334,90 EUR od 16. srpnja 2018. do isplate,
- 325,89 EUR od 16. kolovoza 2018. do isplate,
- 325,89 EUR od 16. rujna 2018. do isplate,
- 325,89 EUR od 16. listopada 2018. do isplate,
- 325,89 EUR od 16. studenog 2018. do isplate,
- 325,89 EUR od 16. prosinca 2018. do isplate,
- 325,89 EUR od 16. siječnja 2019. do isplate,
- 321,96 EUR od 16. veljače 2019. do isplate,
- 321,96 EUR od 16. ožujka 2019. do isplate,
- 321,96 EUR od 16. travnja 2019. do isplate,
- 321,96 EUR od 16. svibnja 2019. do isplate,
- 321,96 EUR od 16. lipnja 2019. do isplate,
- 321,96 EUR od 16. srpnja 2019. do isplate,
- 313,48 EUR od 16. kolovoza 2019. do isplate,
- 313,48 EUR od 16. rujna 2019. do isplate,
- 313,48 EUR od 16. listopada 2019. do isplate,
- 313,48 EUR od 16. studenog 2019. do isplate,
- 313,48 EUR od 16. prosinca 2019. do isplate,
- 313,48 EUR od 16. siječnja 2020. do isplate,
- 310,96 EUR od 16. veljače 2020. do isplate,
- 310,96 EUR od 16. ožujka 2020. do isplate,
- 310,96 EUR od 16. travnja 2020. do isplate,
- 310,96 EUR od 16. svibnja 2020. do isplate,
- 310,96 EUR od 16. lipnja 2020. do isplate,
- 310,96 EUR od 16. srpnja 2020. do isplate,
- 305,89 EUR od 16. kolovoza 2020. do isplate,
- 78,10 EUR od 16. rujna 2020. do isplate,
- 27,23 EUR od 16. listopada 2020. do isplate,
- 281,94 EUR od 16. studenog 2020. do isplate,
- 307,42 EUR od 16. prosinca 2020. do isplate,
- 104,53 EUR od 16. siječnja 2021. do isplate,
- 48,58 EUR od 16. veljače 2021. do isplate,
- 272,68 EUR od 16. ožujka 2021. do isplate,
- 119,62 EUR od 16. svibnja 2021. do isplate,
sve po stopi koja se od dospijeća do 31. srpnja 2015. određuje po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, koja se od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.
V Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice BS u dijelu potraživanja po osnovi naknade štete za iznos od 364,48 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate, u dijelu potraživanja po osnovi isplate zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u dosuđenim bruto iznosima, za isplatu zatezne kamate na dosuđene iznose naknade plaće za razdoblje od 15. do 16. u mjesecu, te zahtjev za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 15.875,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.
VI Nalaže se tuženiku SPLENDID ugostiteljstvo d.o.o. naknaditi tužiteljici BS trošak parničnog postupka u iznosu od 16.981,92 EUR (slovima: šesnaest tisuća devetsto osamdeset jedan euro i devedeset dva centa) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 7. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.
VII Odbija se zahtjev tuženika SPLENDID ugostiteljstvo d.o.o. za naknadu troška postupka u visini od 17.488 bodova uvećano za trošak PDV-a, trošak pristupa vještakinje na ročište za glavnu raspravu u iznosu od 33,18 EUR te zateznu kamatu koja teče od dana donošenja presude do isplate.
r i j e š i o j e
Dopušta se preinaka tužbe tužiteljice BS predložena podneskom od 10. listopada 2024.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi od 22. siječnja 2010. navodi da je 18. prosinca 2009. saznala da od 2. prosinca 2009. nema status osigurane osobe pri Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje slijedom čega je 30. prosinca 2009. tuženiku podnijela pisani zahtjev za ostvarenje prava. Tuženik se na isti očitovao 8. siječnja 2010. navodeći da je tužiteljici rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, na temelju medicinske dokumentacije i postojećih zdravstvenih problema, priznato pravo na invalidsku mirovinu te da joj je istim rješenjem utvrđena nesposobnost za rad pa tuženik smatra da je radni odnos tužiteljice prestao dostavom pravomoćnog rješenja o mirovini zbog profesionalne nesposobnosti za rad. Tužiteljica navodi da kod nje nije nastupila opća nesposobnost za rad, već djelomična nesposobnost za rad, a tuženik joj nije ponudio sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova za koje je sposobna, već ju je samoinicijativno odjavio s osiguranja. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 10. listopada 2024. tužiteljica predlaže utvrditi da nije dopušten Otkaz ugovora o radu od 2. prosinca 2009., da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, sudski raskid Ugovora o radu od 20. siječnja 2006. s danom 30. travnja 2021., naložiti tuženiku po osnovi naknade štete zbog sudskog raskida isplatu iznosa od 7.562,08 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate, naložiti tuženiku po osnovi naknade plaće isplatu iznosa od 40.424,23 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja na pojedinačne mjesečne iznose teče kako je to specificirano citiranim podneskom te naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate. Tužiteljica postavlja i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za nalog tuženiku po osnovi otpremnine isplatu iznosa od 5.758,09 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 2. prosinca 2009. do isplate uz naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 3. veljače 2010. navodi da je kod tužiteljice nastupila nesposobnost za rad koja je kvalificirana kao profesionalna nesposobnost za rad, a budući da joj nije priznato pravo na profesionalnu rehabilitaciju, proizlazi zaključak da kod tužiteljice preostala radna sposobnost nije dostatna da bi se osposobljavala za rad na drugim poslovima. S obzirom da tuženik nema radno mjesto koje bi odgovaralo preostaloj radnoj sposobnosti tužiteljice, tuženik je, na temelju primljenih rješenja, donio odluku o otkazu Ugovora o radu, koju je tužiteljica odbila primiti pa joj je poslana putem pošte. Suglasnost na navedenu odluku dao je sindikalni povjerenik NS. Smatra da je valjano otkazao Ugovor o radu tužiteljici. Osporava potraživanje tužiteljice s osnove naknade plaće i s osnove otpremnine jer tužiteljica nije pretrpjela ozljedu na radu, već je oboljela od bolesti koja nije u uzročnoj vezi s radom, radi koje joj je utvrđena nesposobnost za rad. Slijedom svega navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.
3. Presudom i rješenjem ovog suda od 20. ožujka 2012. poslovnog broja Pr- 179/10-22 odbijeni su tužbeni zahtjevi tužiteljice za sudskim raskidom radnog odnosa tužiteljice i tuženika, nalog tuženiku za isplatu naknade štete zbog sudskog raskida i naknade plaće za razdoblje od nezakonitog prestanka radnog odnosa do sudskog raskida (stavak I izreke), odbijen je alternativni tužbeni zahtjev tužiteljice (stavak II izreke), naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka (stavak III izreke) te je rješenjem odbačena tužba tužiteljice u dijelu u kojem traži utvrđenje nedopuštenosti Otkaza od 2. prosinca 2009.
4. Povodom žalbe tužiteljice od 30. travnja 2012., rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 10. veljače 2015. poslovnog broja Gžr-968/12-2 ukinuta je citirana presuda i rješenje ovog suda te je predmet vraćen ovom sudu na ponovni postupak. 5. Presudom i rješenjem ovog suda od 14. travnja 2016. poslovnog broja Pr- 635/15-35, ispravljenih rješenjem od 13. svibnja 2016. poslovnog broja Pr-635/15- 39, odbijeni su tužbeni zahtjevi tužiteljice za utvrđenje da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, sudskim raskidom radnog odnosa tužiteljice i tuženika, nalog tuženiku za isplatu naknade štete zbog sudskog raskida i naknade plaće za razdoblje od nezakonitog prestanka radnog odnosa do sudskog raskida (stavak I izreke), odbijen je alternativni tužbeni zahtjev tužiteljice (stavak II izreke), naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka (stavak III izreke) te je rješenjem odbačena tužba tužiteljice u dijelu u kojem traži utvrđenje nedopuštenosti Otkaza od 2. prosinca 2009.
6. Rješenjem i presudom Županijskog suda u Zagrebu od 7. ožujka 2017. poslovnog broja Gž R-1396/16-2 odbijena je žalba tužiteljice te su potvrđeni citirani rješenje i presuda.
7. Presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 22. listopada 2019. poslovnog broja Revr 444/2017-2 revizija tužiteljice je djelomično odbijena, a djelomično odbačena.
8. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 18. veljače 2021. poslovnog broja U-III-64/2020 usvojena je ustavna tužbe tužiteljice, ukinute su odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Županijskog suda u Zagrebu i ovog suda navedene u točkama 5. -7. obrazloženja ove presude te je predmet vraćen ovom sudu na ponovni postupak.
9. Budući da je tužiteljica nakon provedenog financijskog vještačenja, podneskom od 10. listopada 2024., povećala prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, na temelju odredbe članka 190. stavaka 2. i 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
10. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Zahtjeva za ostvarenje prava s povratnicama (list 6-7, 32-33 spisa), Odgovora na zahtjev za ostvarenje prava od 7. siječnja 2010. (list 8 spisa), rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 8. lipnja 2009. (list 9 spisa), rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 30. studenog 2009. (list 10-12 spisa), obračunskih listića (list 13-14 spisa), preslike radne knjižice (list 15-21 spisa), Odluke o otkazu Ugovora o radu od 2. prosinca 2009. (list 26 spisa), dopisa tuženika od 13. siječnja 2010. (list 27 spisa), izvatka iz bankovnog računa (list 56 spisa), Pravilnika o radu iz studenog 2003. (list 57-73 spisa), Sistematizacije i organizacije radnih mjesta (list 75-88 spisa), presude Općinskog suda u Zagrebu od 6. prosinca 2004. poslovnog broja Pr-8317/02-17 (list 91-92 spisa), rješenja Općinskog suda u Zagrebu od 19. srpnja 2005. poslovnog broja Pr-8317/02-21 (list 93 spisa), presude Županijskog suda u Zagrebu od 18. listopada 2005. poslovnog broja Gžr-1124/05-2 (list 94-95 spisa), presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. srpnja 2006. poslovnog broja Revr-77/06-2 (list 96-97 spisa), Ugovora o radu od 20. siječnja 2006. (list 101- 102 spisa), povratnica (list 113-115 spisa), dopisa s povratnicama (list 124-126, 130-132 spisa), potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 30. travnja 2021. (list 352-353 spisa), potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 10. prosinca 2021. (list 381-382 spisa), dopisa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 18. listopada 2022. (list 395 spisa), obračunskih lista tužiteljice (list 429-446 spisa), saslušani su svjedoci LS (list 40-41 spisa), BSF (list 109-110 spisa), MS (list 345 spisa), tužiteljica BS (list 49-50, 344-345 spisa) i zastupnica po zakonu tuženika OS (list 50- 51 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije Mladenu Bačiću (list 357-362, 404-411 spisa) te financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Petri Blašković (list 468-481, 676-677 spisa).
11. Tužiteljica je na ročištu održanom 8. listopada 2024. odustala od dokaznog prijedloga za dopunu nalaza i mišljenja sudske vještakinje za razdoblje od svibnja 2021. do veljače 2024. slijedom čega suda predmetni dokaz nije izvodio.
12. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. ZPP, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.
13. Predmet spora su zahtjevi tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti Odluke o otkazu Ugovora o radu od 2. prosinca 2009., za utvrđenje da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, za sudski raskid radnog odnosa, za isplatu naknade štete zbog sudskog raskida te za isplatu naknade plaće zbog nezakonitog prestanka radnog odnosa za razdoblje od 2. prosinca 2009. do sudskog raskida. Tužiteljica je postavila i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za isplatu otpremnine.
14. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na temelju Ugovora o radu od 20. siječnja 2006., da je u razdoblju od 2006.-2009. bila dijelom privremeno nesposobna za rad, a dijelom je dobivala plaću bez da je radila jer je tuženik nije bio rasporedio na radno mjesto na kojem bi mogla raditi te da je tužiteljica redovito dolazila u prostorije tuženika da bi se raspitala o mogućem novom radnom mjestu.
15. Sporno je u ovom predmetu je li tužba tužiteljice pravovremena te je li tuženik imao opravdan razlog za otkazivanje ugovora o radu tužiteljici.
16. Tužiteljica je 18. prosinca 2009. saznala da su joj povrijeđena prava iz radnog odnosa, odnosno da više nema status osigurane osobe pri Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, slijedom čega je 30. prosinca 2009. podnijela tuženiku Zahtjev za ostvarenje prava (list 6-7 spisa), na koji je tuženik odgovorio dopisom od 7. siječnja 2010., dostavljenog punomoćniku tužiteljice 8. siječnja 2010. (list 8 spisa). Tužiteljica je 26. veljače 2010. podnijela novi Zahtjev za ostvarenje prava navodeći da je 12. veljače 2010., kada je u ovom postupku primila odgovor na tužbu tuženika, saznala da joj je radni odnos prestao Odlukom o otkazu ugovora o radu od 2. prosinca 2009. Tuženik se na isti nije očitovao posebnim dopisom, a niti podneskom od 16. travnja 2010. Tuženik također u toj fazi postupka nije prigovarao pravovremenosti tužbe.
17. Budući da tuženik u Odgovoru na zahtjev za ostvarenje prava od 7. siječnja 2010. nije naveo da je radni odnos tužiteljice prestao otkazom ugovora o radu, već je naveo da joj je Ugovor o radu prestao na temelju odredbe članka 103. stavka 1. točke 4. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 30/04, 68/05, 94/09; dalje: ZR/95), odnosno dostavom pravomoćnog rješenja o mirovini zbog opće nesposobnosti za rad, sud je povjerovao navodima tužiteljice da do primitka Odluke o otkazu od 2. prosinca 2009. uz odgovor na tužbu tuženika u ovom predmetu nije imala saznanja o postojanju iste. Nadalje, tuženik tijekom postupka nije dokazao da je pobijanu Odluku o otkazu dostavio tužiteljici, sukladno odredbi članka 111. stavka 3. ZR/95. Naime, tuženik na povratnici za koju navodi da predstavlja dokaz o primitku Odluke o otkazu od strane tužiteljice (list 113 spisa) nije naznačio koje se pismeno u istoj dostavlja, a tužiteljica je podneskom od 29. veljače 2012. isto osporila. Također se navodi da su zastupnica po zakonu tuženika OS i svjedokinja BSF u svojim iskazima navele da po njihovom sjećanju pobijana Odluka o otkazu nije bila dostavljena tužiteljici, već je bila vraćena tuženiku kao neuručena.
18. Slijedom navedenog, kako je tužba u ovom predmetu podnesena 22. siječnja 2010., ocjena je ovog suda da je ista podnesena u roku propisanom odredbom članka 126. stavka 2. ZR/95. Stoga se prigovor tuženika o nepravovremenosti tužbe ocjenjuje neosnovanim.
19. Odredbom članka 106. stavka 1. ZR/95 propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, između ostalog, ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz).
20. Odredbama članaka 77. i 78. ZR/95 uređena je mogućnost otkaza ugovora o radu zbog osobno uvjetovanih razloga u slučaju kad je riječ o radniku kod kojeg nadležno tijelo utvrdi profesionalnu nesposobnost za rad ili neposrednu opasnost za nastup invalidnosti zbog koje radnik više nije u mogućnosti obavljati poslove svog radnog mjesta, a poslodavac nije u mogućnosti tog radnika zaposliti na drugim poslovima ili je radnik odbio sklapanje ugovora o radu za nove poslove.
21. Odredbom članka 111. ZR/95 propisano je da otkaz mora biti u pisanom obliku (stavak 1.), da poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz (stavak 2.) te da ga mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje (stavak 3.).
22. Uvidom u Odluku o otkazu ugovora o radu od 2. prosinca 2009. utvrđeno je da je tuženik otkazao Ugovor o radu tužiteljice na neodređeno vrijeme od 20. siječnja 2006. sklopljenog za obavljanje radnog mjesta konobar, da radni odnos prestaje 2. prosinca 2009. te da će tužiteljici biti isplaćena otpremnina u iznosu od 1.178,51 EUR/8.879,52 kn. Iz obrazloženja navedene odluke proizlazi da se tužiteljici otkazuje Ugovor o radu iz razloga što joj je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 8. lipnja 2009., koje je postalo pravomoćno 5. srpnja 2009., priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 28. travnja 2009., da ju tuženik nije u mogućnosti rasporediti na drugo radno mjesto sukladno njenoj školskoj spremi, uzimajući u obzir njenu bolest.
23. Uvidom u rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu od 8. lipnja 2009. KLASA: 141-02/09-01/OB OB:03152130740 utvrđeno je da je tužiteljici, kod koje je zbog bolesti nastupila profesionalna nesposobnost za rad, priznato pravo na invalidsku mirovinu, počevši od 28. travnja 2009.
24. Iz iskaza svjedoka LS proizlazi da je bio sindikalni povjerenik kod tuženika, da ga je direktor tuženika MS upoznao s predmetom tužiteljice, da je bio suglasan s prijedlogom za otkaz ugovora o radu tužiteljice te da osim radnog mjesta konobara, kod tuženika još postoje radna mjesta čistačice, direktora, i računovođe/blagajnika.
25. Sud je u cijelosti povjerovao iskazu navedenog svjedoka budući da je iskazivao uvjerljivo i koherentno.
26. Iz iskaza tužiteljice BS u bitnome proizlazi da je protiv tuženika vodila više sudskih postupaka, da je 2006. godine vraćena na posao i raspoređena u restoran Lenuci na radno mjesto čistačice, da je u tom razdoblju često bila na bolovanju zbog narušenog psihofizičkog zdravlja, da je 2009. godine, kada je zatvoren restoran Lenuci, poslana kući dok tuženik ne odluči gdje će je rasporediti te je za to vrijeme primala plaću, da je jednom tjedno ili jednom u dva tjedna dolazila u Upravu tuženika da vidi gdje će biti raspoređena, ali da joj je rečeno da je nemaju gdje rasporediti, da je u prosincu dobila dopis od tuženika da vrati zdravstvenu knjižicu, da nije znala zašto pa je upitom kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje saznala da je odjavljena s osiguranja i tada shvatila da joj je radni odnos kod tuženika prestao, da nikada nije primila otkaz ugovora o radu putem pošte, da ima zdravstvenih problema zbog čega je u više navrata podnosila zahtjeve za invalidsku mirovinu, koja joj je četvrti put odobrena, da je po dostavi predmetnog rješenja tuženiku bila na sastanku kod tuženika s JS i OS gdje joj je rečeno da za nju nemaju nikakvo drugo radno mjesto te joj je tom prilikom ponuđen sporazumni raskid ugovora o radu i otpremnina na što ona nije pristala, da nikome kod tuženika nije rekla da želi ići u mirovinu, da smatra da može raditi na radnom mjestu konobara, ali ne osam sati za šankom u pognutom položaju, da nema saznanja o tome postoji li drugo radno mjesto na koje bi je tuženik mogao rasporediti te da joj nije prihvatljivo nastaviti raditi kod tuženika s obzirom na psihofizičko maltretiranje i narušeno zdravlje. Navela je da je došla u ured tuženika gdje joj je na stolu dana odluka o otkazu, koju ona nije htjela potpisati, a što je na ročištu održanom 28. travnja 2021. pojasnila da je pri tome mislila na ponuđeni sporazumni raskid ugovora o radu.
27. Sud je u cijelosti povjerovao iskazu tužiteljice budući da je iskazivala uvjerljivo, koherentno, logično te u suglasnosti s materijalnim dokazima koji su priloženi spisu.
28. Iz iskaza zastupnice po zakonu tuženika OS u bitnome proizlazi da je tužiteljica dolazila kod tuženika, ali s obzirom na njeno zdravstveno stanje i sistematizaciju tuženika, mogli su joj ponuditi jedino obavljanje pomoćnih poslova (pomoćna radnica, pomoćni radnik u kuhinji) što je tužiteljica odbila, da je tužiteljica u tom razdoblju ili bila na bolovanju ili joj je isplaćivana plaća iako nije radila, da je takvo stanje trajalo dok nisu primili rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o invalidskoj mirovini tužiteljice nakon čega su se konzultirali sa sindikalnim povjerenikom i, s obzirom da nije bilo odgovarajućeg radnog mjesta na koje bi mogli rasporediti tužiteljicu, odlučili su joj otkazati Ugovor o radu, da je tužiteljica došla početkom prosinca na sastanak kojem je uz nju još bila prisutna i JS, da su tada tužiteljici uručile otkaz koji tužiteljica nije željela potpisati pa su joj onda odluku o otkazu pokušali poslati poštom, no pismena joj nisu bila uručena, da se nakon toga pristupilo odjavi tužiteljice s obveznih osiguranja, da je tužiteljica sama izjavljivala da nije sposobna za bilo kakav posao.
29. Sud je povjerovao iskazu zastupnice po zakonu tuženika u pretežitom dijelu budući da je iskazivala uvjerljivo i koherentno. Sud nije povjerovao njenom iskazu u dijelu u kojem navodi da je tužiteljici nudila obavljanje pomoćnih poslova koje je tužiteljica odbila te da su tužiteljici ona i svjedokinja CS pokušale uručiti pobijanu Odluku o otkazu na sastanku u prosincu 2009. jer isto nije u suglasnosti s iskazom tužiteljice kojem je sud u cijelosti povjerovao.
30. Iz iskaza svjedokinje BSF u bitnome proizlazi da je tužiteljica dolazila u prostorije tuženika, da je dugo bila na bolovanju i govorila da ne želi raditi, već da želi ići u mirovinu, a kad je dobila rješenje o mirovini, onda više nije željela ići u mirovinu, da su pregovori tužiteljice i tuženika dugo trajali, da je bila prisutna jednom sastanku početkom prosinca kada je gđa. OS dala tužiteljici pisani otkaz koji je priložen ovom spisu, koji je tužiteljica pročitala i nije ga htjela potpisati, da je tužiteljicu zvala telefonom prije nego ju je odjavila s mirovinskog osiguranja, misli da je tužiteljici otkaz bio poslan poštom zajedno sa svim dokumentima i da se pošiljka vratila neuručena.
31. Sud nije povjerovao iskazu navedene svjedokinje u dijelu u kojem navodi da je tužiteljica govorila da želi ići u mirovinu, da su tužiteljici ona i zastupnica po zakonu tuženika pokušale uručiti pobijanu Odluku o otkazu na sastanku početkom prosinca 2009., koju je tužiteljica pročitala i nije željela potpisati te da je tužiteljicu zvala telefonom prije nego ju je odjavila s mirovinskog osiguranja jer isto nije u suglasnosti s iskazom tužiteljice kojem je sud u cijelosti povjerovao. U preostalom dijelu sud je povjerovao iskazu navedene svjedokinje budući da je iskazivala uvjerljivo.
32. Sud nije ocjenjivao iskaz svjedoka MS jer se isti zbog proteka vremena nije sjećao relevantnih činjenica za utvrđenje činjeničnog stanja u ovom predmetu.
33. Tijekom postupka je utvrđeno da tužiteljica nakon zatvaranja restorana Lenuci 2009. godine nije bila raspoređena ni na jedno radno mjesto kod tuženika, ali je za to vrijeme dobivala plaću, da je tužiteljica redovito navraćala u prostorije tuženika da bi se raspitala o novom radnom mjestu na što joj je bilo rečeno da tuženik nema slobodno radno mjesto za nju, da je tužiteljici rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu od 8. lipnja 2009. priznato pravo na invalidsku mirovinu, počevši od 28. travnja 2009., da je tužiteljica početkom prosinca 2009. bila na sastanku kod tuženika sa zastupnicom po zakonu tuženika i svjedokinjom BSF na kojem tužiteljici nije bilo rečeno da joj je Ugovor o radu prestao Odlukom o osobno uvjetovanom otkazu, da tuženik u Odgovoru na zahtjev za ostvarenje prava od 7. siječnja 2010. nije naveo da je tužiteljici Ugovor o radu prestao Odlukom o osobno uvjetovanom otkazu, već da joj je Ugovor o radu prestao dostavom pravomoćnog rješenja o mirovini zbog profesionalne nesposobnosti za rad, da tuženik nije dostavio tužiteljici pobijanu Odluku o otkazu, već je tužiteljica istu primila tek uz podnesak tuženika od 3. veljače 2010., da tuženik nije u pisanom obliku ponudio tužiteljici sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova za koje je ona sposobna, koji, što je više moguće, odgovaraju poslovima na kojima je tužiteljica prethodno radila, već joj je otkazao Ugovor o radu bez prethodne suglasnosti nadležne službe zapošljavanja, s obzirom na činjenicu da kod tuženika nije bilo utemeljeno radničko vijeće.
34. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da tuženik nije dokazao da je postupio sukladno odredbi članaka 77. i 78. ZR/95 na način da je u pisanom obliku ponudio tužiteljici sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova za koje je ona sposobna, koji, što je više moguće, odgovaraju poslovima na kojima je tužiteljica prethodno radila, odnosno da je prije otkazivanja Ugovora o radu tužiteljici proveo postupak propisan odredbom članka 78. ZR/95.
35. Napominje se da tuženik tijekom cijelog postupka navodi da kod njega nema odgovarajućeg radnog mjesta koje bi odgovaralo preostaloj radnoj sposobnosti tužiteljice, dok iz iskaza zastupnice po zakonu tuženika proizlazi da je tuženik tužiteljici usmeno nudio obavljanje pomoćnih poslova, što je tužiteljica navodno odbila. Iz navedenog je za zaključiti da su navodi tuženika o predmetnoj činjenici tijekom postupka bili kontradiktorni, a tuženik predmetne navode nije dokazao drugim dokaznim sredstvima.
36. Slijedom navedenog, na temelju citiranih zakonskih odredbi, odlučeno je kao u stavku I izreke ove presude.
37. S obzirom da je iz iskaza tužiteljice utvrđeno da joj nije prihvatljivo nastaviti radni odnos kod tuženika te da je podneskom od 10. listopada 2024. predložila da se Ugovor o radu sklopljen među strankama raskine s danom 30. travnja 2021., na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZR/95 odlučeno je kao u stavku II izreke ove presude.
38. Napominje se da je tijekom postupka utvrđeno da tužiteljica nije zasnovala novi radni odnos, već da je korisnica invalidske mirovine, a u razdoblju od 5. kolovoza 2020. do 31. siječnja 2022. je radila dva sata dnevno kod poslodavca Centra za pomoć u kući Selectstar (list 395 spisa). Budući da o danu sudskog raskida ugovora o radu odlučuje sud prema okolnostima slučaja te da se isti može odrediti od dana davanja nedopuštenog otkaza do dana donošenje sudske odluke, ovaj sud je ocijenio da je primjereno okolnostima slučaja odrediti raskid Ugovora o radu s danom koji je tužiteljica svojim podneskom predložila.
39. Budući da iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje proizlazi da je tužiteljica prije otkaza Ugovora o radu ostvarila prosječnu bruto plaću kod tuženika u iznosu od 479,84 EUR/3.615,36 kn, činjenicu da je tužiteljica kod tuženika radila od 1. veljače 1985. do pobijane odluke o otkazu, s prekidima zbog otkaza koji je utvrđen nedopuštenim (list 15-21, 91-97 spisa), da je tužiteljica u trenutku otkaza ugovora o radu imala 49 godina te da joj je zbog bolesti nastala profesionalna nesposobnost za rad, tužiteljici je dosuđena naknada štete u iznosu od 15 prosječnih mjesečnih plaća, odnosno u iznosu od 7.197,60 EUR. Stoga je odlučeno kao u stavku III izreke ove presude.
40. Zahtjev tužiteljice za isplatu naknade štete u preostalom iznosu od 364,48 EUR odbijen je kao neosnovan budući da je, prema ocjeni ovog suda, postavljen u previsokom iznosu. Stoga je odlučeno kao u stavku V izreke presude.
41. Na dosuđeni iznos naknade štete, tužiteljici je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO).
42. Radi utvrđivanja visine naknade plaće provedeno je financijsko vještačenje.
43. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Mladena Bačića od 2. studenog 2021. proizlazi da ukupna razlika između potencijalne neto plaće izračunate prema prosjeku tri zadnje plaće prije otkaza ugovora o radu i isplaćene mirovine u utuženom razdoblju iznosi 27.070,26 EUR/203.960,85 kn, a izračunata otpremnina iznosi 959,68 EUR/7.230,72 kn.
44. Tužiteljica je podneskom od 27. studenog 2021. prigovorila nalazu i mišljenju vještaka navodeći da je izračun vještaka pogrešan jer je vještak prilikom izračuna trebao uzeti u obzir bruto, a ne neto plaću tužiteljice te da je izračun otpremnine pogrešan jer je vještak obračunao tri godine rada kod tuženika što je pogrešno. 45. Tuženik je podneskom od 29. studenog 2021. prigovorio nalazu i mišljenju vještaka iz razloga što vještak prilikom izračuna nije uzeo u obzir da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila u radnom odnosu kod drugih poslodavaca, što utječe na visinu tužbenog zahtjeva.
46. Podneskom od 4. siječnja 2023. sudski vještak Mladen Bačić se očitovao na prigovore tužiteljice na način da je sastavio novi izračun u bruto iznosima, naveo da je tužiteljica bila osiguranja samo u I. stupu, a u odnosu na prigovor tuženika je naveo da je bio zatražio dostavu dokumentacije od strane poslodavca tužiteljice Centra za pomoć u kući Selectstar koji je to odbio dostaviti.
47. Na ročištu održanom 17. siječnja 2023. tužiteljica je navela da sudski vještak svojim očitovanjem od 4. siječnja 2023. nije odgovorio na njene primjedbe i predložila je ponovno pozvati sudskog vještaka na pisano očitovanje.
48. S obzirom da je poslodavac tužiteljice dostavio zatraženu dokumentaciju, tuženik je podneskom od 18. travnja 2023. predložio da se sudski vještak očituje na njegov prigovor istaknut podneskom od 29. studenog 2021.
49. Zbog činjenice zatraženog razrješenja i teškog zdravstvenog stanja sudskog vještaka Mladena Bačića, rješenjem od 18. kolovoza 2023. poslovnog broja Pr- 8567/2021-93 određeno je provođenje dopunskog financijskog vještačenja po stalnoj sudskoj vještakinji Petri Blašković.
50. Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Petre Blašković od 6. ožujka 2024. proizlazi razlika plaće u brutoiznosu od 40.424,23 EUR te dvostruka maksimalna otpremnina u iznosu od 5.758,09 EUR.
51. Podneskom od 18. travnja 2024. tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju sudske vještakinje navodeći da u istom nedostaje Tabela 1., da nije vidljivo po kojim kriterijima je napravljen izračun u Tabeli 3., da iz tabela nije vidljiva činjenica da je tužiteljica bila zaposlena kod drugog poslodavca te da iz nalaza i mišljenja nije moguće utvrditi je li u iznos otpremnine vještakinja uzela u obzir iznos od 1.178,51 EUR/8.879,52 kn isplaćen tužiteljici 31. prosinca 2009. Podneskom od 12. lipnja 2024. tuženik je dopunio prigovor na predmetni nalaz i mišljenje navodeći da vještakinja u tablici 3. nije uzela u obzir olakšicu u plaći od 2012. godine.
52. Saslušana na ročištu održanom 21. studenog 2024. sudska vještakinja Petra Blašković je pojasnila u kojim tabelama nalaza i mišljenja je što navedeno te da će se osobni odbitak moći uzeti u obzir u neiskorištenom dijelu ukoliko dođe do konkretne isplate prema sudskoj presudi.
53. Ovaj sud nije prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Mladena Bačića budući da u istom nisu uzeta u obzir primanja tužiteljice kod poslodavca Centra za pomoć u kući Selectstar.
54. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudske vještakinje Petre Blašković jer je isti dan stručno i obrazloženo, u skladu s pravilima struke, a sve temeljem uvida u priloženu dokumentaciju u spisu. Prema ocjeni ovog suda, sudska vještakinja je na ročištu održanom 21. studenog 2024. odgovorila na sve prigovore tuženika te iste otklonila.
55. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 85. stavka 3. ZR/95, odlučeno je kao u stavku IV izreke ove presude.
56. Na dosuđene mjesečne iznose naknade plaće, tužiteljici je dosuđena zatezna kamata koja teče od 16. u svakom pojedinom mjesecu za protekli mjesec do isplate, sukladno odredbi članka 29. stavka 1. ZOO i članka 83. stavka 4. ZR/95, kako je to navedeno u stavku IV izreke presude.
57. Kako je sud (djelomično) prihvatio sve zahtjeve tužiteljice iz prvopostavljenog tužbenog zahtjeva, tako sud nije odlučivao o podredno postavljenom tužbenom zahtjevu, sukladno odredbi članka 188. ZPP.
58. Odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu potraživanja po osnovi zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u dosuđenim bruto iznosima jer, prema odredbi članka 22. stavka 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20, 151/22, 114/23), porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunava zatezna kamata jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće.
59. Odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu zatezne kamate na dosuđene iznose naknade plaće za razdoblje od 15. do 16. u mjesecu, sukladno odredbi članka 83. stavka 4. ZR/95 i članka 29. stavka 1. ZOO. 60. Stoga je odlučeno kao u stavku V izreke ove presude.
61. Ostali priloženi dokazi nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.
62. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 5. ZPP i članka 155. ZPP, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje: Tarifa) prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja radnje.
63. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe od 100 bodova (Tbr. 7/1), sastava podneska od 29. ožujka 2010. (kojim se očitovala na navode iz odgovora na tužbu) od 100 bodova (Tbr. 8/1), pristupa na ročišta održana 15. srpnja 2010. i 11. studenog 2010. od 2x100 bodova (Tbr. 9/1), pristupa na ročišta održana 5. travnja 2011., 10. studenog 2011. i 6. ožujka 2012. od 3x250 bodova (Tbr. 9/1), sastava podneska od 5. svibnja 2011. (kojim je dostavila dokumentaciju) od 25 bodova (Tbr. 8/4), sastava podneska od 29. veljače 2012. od 250 bodova (Tbr. 8/1), sastava žalbe od 30. travnja 2012. od 312,5 bodova (Tbr. 10/1), pristupa na ročišta održana 14. listopada 2015. i 25. veljače 2016. od 2x500 bodova (Tbr. 9/1), pristupa na ročišta održana 24. ožujka 2021., 28. travnja 2021., 17. siječnja 2023. od 3x544 bodova (Tbr. 9/1), sastava podneska od 27. studenog 2021. (kojim se očitovala na nalaz i mišljenje) od 544 bodova (Tbr. 8/1), sastava podneska od 27. travnja 2023. od 100 bodova (Tbr. 8/3), sastava podneska od 3. lipnja 2024. (kojim se očitovala na nalaz i mišljenje vještaka) od 500 bodova (Tbr. 8/1), te pristupa na ročišta održana 8. listopada 2024. i 21. studenog 2024. od 2x500 bodova (Tbr. 9/1), što sve, uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54 u vezi Tbr. 52/3) i uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 46) ukupno iznosi 16.283,75 EUR. Tužiteljici je, također, priznat trošak plaćenog predujma za provedbu financijskog vještačenja u iznosu od 698,17 EUR budući da je isto bilo potrebno zbog toga što je tuženik osporavao visinu tužbenog zahtjeva. Stoga je odlučeno kao u stavku VI izreke ove presude.
64. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podnesaka od 10. ožujka 2011., 31. listopada 2011., 16. ožujka 2015., 23. veljače 2016., 23. ožujka 2021., 14. ožujka 2024. (kojima se očitovala na tijek postupka i uredila, ali ne konačno, tužbene zahtjeve), sastava žalbe od 22. travnja 2016. i revizije od 28. travnja 2017. budući da sa istima nije uspjela, sastava podneska od 27. travnja 2022. (kojim se očitovala na tijek postupka), pristupa na ročište 9. rujna 2022. budući da isto nije održao u ovom predmetu te sastava podneska od 8. listopada 2024. budući da isti nije priložen ovom spisu. Stoga je, na temelju odredbe članka 155. stavka 1. ZPP, odlučeno kao u stavku V izreke ove presude.
65. Na dosuđeni parnični trošak tužiteljici je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP, u visini određenoj člankom 29. stavkom 2. i 8. ZOO.
66. Zahtjev tuženika za naknadu troška postupka u visini od 17.488 bodova uvećano za trošak PDV-a, trošak pristupa vještakinje na ročište za glavnu raspravu u iznosu od 33,18 EUR te zateznu kamatu koja teče od dana donošenja presude do isplate odbijen je kao neosnovan, na temelju odredbe članka 154. stavka 5. ZPP. Slijedom navedenog, odlučeno kao u stavku VII izreke ove presude.
67. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 8 dana, sukladno odredbi članka 436. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11), a na temelju odredbe članka 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 70/19).
68. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 7. siječnja 2025.
Sutkinja
Mateja Cvitić Gašparac
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).
DNA:
1. Tužiteljici po pun.
2. Tuženiku po pun.
