Poslovni broj: Us I-2383/2023-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Katiji Stermšek, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja FF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1., radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 5. prosinca 2024. u nazočnosti tužitelja i odsutnosti tuženika, 7. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Klasa: UP/II 560-01/22-01/235, Urbroj: 512-2501- 23-12 od 4. rujna 2023.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II 560-01/22-01/235, Urbroj: 512- 2501-23-12 od 4. rujna 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split, Klasa: UP/I 561- 01/21-01/416, Urbroj: 512M2-6510-23-22 od 18. srpnja 2023. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Prvostupanjskim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja kojim traži priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 7. kolovoza 1991. do 20. prosinca 1991. kao pripadnika ONZ Šolta.

3. U pravodobnoj tužbi kojom tužitelj pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, tužitelj u bitnom navodi da je u žalbenom postupku predložio saslušanje svjedoka. Prvi saslušani svjedok BF da je u svojo izjavi naveo da je sudjelovao sa svom svojom pokretnom imovinom koju je imao, a to je iznosilo oko 120000 DEM, te potvrđuje da je svoju imovinu stavio na raspolaganje Kriznom stožeru, i to podrazumijeva Kriznom stožeru otoka Šolte jer drugih kriznih stožera nije ni bilo. Nadalje, da je naveo da je obavljao poslove držanja straža, iako je izostavio da su to bile naouružane straže sa vojnim oružjem, a znalo kako se u to vrijeme dobivalo oružje, da je bio pripadnik Civilne zaštite, da je šleperom vozio odnosno vukao teški top kojeg je prevozio s polažaja na položaj po otoku Šolti, te na popravak, i da je upravo taj top onesposobio Raketnu topovnjaču Split koja je gađala po gradu Splitu. Drugi svjedok KF, inače policajac da je naveo da nije siguran je li bio ičiji pripadnik, da na otoku Šolti nije bilo pješačkog oružanog napada osim artiljerskog s mora i zraka na što je odgovoarana s topničkih bitnica otoka Šolte. Iz te njegove izjave da se uočava nepoznavanje materije taktičko- manevarskog ratnog djelovanja u specifičnim uvjetima. On to i ne mora znati. Bitno je da je potvrdio da je on ipak bio u navedenom vremenu na otoku Šolti, a ne u nekoj europskoj zemlji. U prijašnjim izjavama za ovaj postupak vidljivo je da je on vršio transport oružja, granata, municije, preseljenje bitnica s jednog mjesta na drugi, a sama logika zaključuje da nije to mogao raditi sam i samovoljno, već organizirano i po zapovjedi. Nadalje, treći saslušani svjedok AF, opisuje da je dežurao, prevozio granate, prikupljao naoružanje, snadbjevao ih vodom, hranom i ostale stvari po nalogu Kriznog stožera. Mogao bi i tako dalje nabrajati i ostale svjedoke: HF, GF, koji su svjedočili da je bio u navedenom periodu na izvršenju zapovjednih dužnosti. Problem se javlja u tome što on nije zaveden niti kao pripadnik Kriznog stožera niti Civilne zaštite na otoku Šolti. Po iskazu svjedoka koji su svjedočili u njegovu korist, pa i gospodin VF (zapovjednik ONZ Šolta), koji kaže da nije bio u evidenciji njegovih ljudi, ali da ga se sjeća da je radio navedene poslove za obranu otoka Šolte. Stoga da nije jasno kome i za koga je to sve radio na otoku Šolti, a uz to napominje da se u to vrijeme nije moglo kretati i bez dozvole zapovjedništva otoka Šolte (Kriznog štaba, PP Šolta i ostalih tada glavnih institucija). Citira i poziva se na odredbu članka 3. Zakona o hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji i navodi da je on organizirano sudjelovao u obrani suvereniteta i samostalnosti Republike Hrvatske u razdoblju od 7. kolovoza 1991. do 20. prosinca 1991. Iz navoda tužbe proizlazi da tužitelj traži poništenje osporenog rješenja tuženika.

4. U odgovoru na tužbu tuženik je u bitnom naveo da je prvostupanjskim rješenjem odbijen zahtjev tužitelja kojim traži priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 7. kolovoza 1991. do 20. prosinca 1991. kao pripadnika ONZ Šolta, a protiv kojeg rješenja tužitelj je podnio žalbu , koja je odbijena osporenim drugostupanjskim rješenjem, protiv kojeg je tužitelj podnio predmetnu tužbu. Nadalje, tuženik navodi da navodi tužitelja nisu utemeljeni, te citira i poziva se na odredbu članka 3. stavka 1. i 2. i članka 179. stavka 1. točke a) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihove obitelji (Narodne novine, broj 121/17, 98/19, 84/21), te navodi da je iz spisa predmeta razvidno da je tužitelj u svojem očitovanju od 22. ožujka 2023., naveo da zahtjeva priznavanje statusa hrvatskog branitelja-dragovoljca iz Domovinskog rata jer je organizirao, sudjelovao u obrani suvereniteta i samostalnosti Republike Hrvatske na otoku Šolti od 7. kolovoza 1991. do 20. prosinca 1991. Predložio je saslušanje svjedoka UF, PF i AF. Iz spisa predmeta je razvidno kako je svjedok PF u izjavi od 17. travnja 2023., naveo da je tužitelj sa dvije cisterne vozio vodu za potrebe otoka i opskribljivao bunare stanovništva. Svu svoju mehanizaciju stavio je na raspolaganje Kriznom stožeru. Na punktovima je držao straže te je bio angažiran kao pripadnik Civilne zaštite. Nije mu poznato da je tužitelj borbeno djelovao. Svjedok TF naveo je da mu nije poznato da li je tužitelj bio pripadnik CZ ili ONZ. Na otoku Šolti nije bilo pješačkog oružanog djelovanja, osim artiljerijskog djelovanja s mora i zraka, na što je odgovarano s topovskih bitnica na otoku Šolti, na kojim su bili pripadnici HRM, mornaričke obalne bitnice. Isključivo su pripadnici MUP-a, djelatni i pričuvni djelovali na oslobađanju otoka od pripadnika JNA smještenih u vojarnama i origuravali ih do predaje pripadnicima HRM-a. Svjedok AF u izjavi od 24. travnja 2023. naveo je da je tužitelj dežurao, stražario, prevozio granate, prikupljao naoružanje, snabdjevao vodom i čistio septičke jame te je sa cisternama za vodu blokirao cestu po nalogu Kriznog stožera. Borbenog djelovanja da nije bilo osim prelijetanja aviona. Nadalje uvidom u očitovanje Područnog odsjeka za psolove obrane Split KLASA 561-01/21- 01/232, URBROJ: 512M2-66-21-2 od 15. rujna 2021. razvidno je da FF nije evidentiran kao hrvatski branitelj iz Domovinskog rata i nije na popisu dragovoljačkih postrojbi otoka Šolte. U izjavi od 22. veljače 2022. svjedok VF naveo je da FF nije bio pripadnik oružanih pješačkih postrojbi Šolte. U očitovanju KLASA: 563-01/23-01/399, URBROJ: 511-12-15-23-4 od 30. lipnja 2023., Sektor pravnih, financijskih i tehničkih poslova Policijske uprave splitsko-dalmatinske naveo je da ne raspolaže podacima o sudjelovanju FF u Domovinskom ratu. Dakle, suprotno navodima iz tužbe tuženik smatra da je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nesporno utvrđeno kako tužitelj nije pripadao niti jednom obliku organiziranog oružanog otpora agresoru iz članka 3. Zakona. Isto tako smatra da se djelovanje koje je sam tužitelj opisao kao i svjedoci, ne može podvesti pod sudjelovanje u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), koje u smislu stavka 1. članka 3. Zkaona, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. Tužitelj ni u tužbi da nije ponudio pravno relevantne razloge zbog kojih bi ova upravna stvar bila drugačije riješena. Slijedom gore navedenog predlaže da sud odbije tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti.

5. U sporu je održana rasprava 5. prosinca 2024., a čime je, kao i dostavom podnesaka, strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/2024; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je ista održana u njegovoj odsutnosti, a na kojoj je tužitelj naveo da u cijelosti ustraje u svim navodima koje je iznio u tužbi. Posebno ističe da je dana 7. kolovoza 1991. zajedno s novinarkom ŠF prepriječio cestu JNA vojsci koja je ulazila na Otok Šoltu, da je imao kod sebe pištolj i lovačku pušku, te da su ih tada pripadnici JNA vojske obišli i da im nisu ništa napravili. Ističe da je u to vrijeme sudjelovao u svim stražama, da je ispunjavao sve zadaće koje su bile potrebne, da je prevozio 5 sanduka oružja i municije, da je očistio septičku jamu, ispraznio gusternu, dezinficirao je i nalio vodu za potrebe straže, prevozio i čuvao granate do dolaska platforme, a koje su granate išle za obranu cijele Hrvatske. Ističe da je vozio i povukao top ispod Vele straže na poziciju odakle je pogođen razarač Splita. Stoga da mu nije jasno kako nije nigdje evidentiran i kako poslovi i zadaće koje je tad izvršavao ne bi predstavljale pružanje otpora agresoru. Ističe da on nije dovukao top na navedenu poziciju odakle je dakle pogođen razarač na Split, da bi bilo daleko više žrtava Domovinskog rata te ističe da je od posljedica sudjelovanja u Domovinskog rata i stresa koji je proživio zadobio bolest psorijaze koja se proširila na 90% njegova tijela.

6. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora, te je pregledan cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Stranke drugih dokaznih prijedloga nisu imale.

8. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a po ocijeni ovog suda tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 7. kolovoza 1991. do 20. prosinca 1991. kao pripadnika ONZ Šolta.

10. Odredbom članka 3. stavka 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/17, 98/19 i 84/21; dalje: ZHBDR) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policicje, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga); b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana; c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i; f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite kjoi je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

10.1. Stavkom 2. istog članka propisano je da pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Repbulike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovog članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 05. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

11. Odredbom članka 179. stavak 1. točka a) ZHBDR-a propisano je status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenog upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi evidenciju.

12. Iz podataka spisa predmeta je razvidno da je predmetni upravni postupak pokrenut po zahtjevu tužitelja kojim traži priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnika ONZ Šolta za razdobllje od 7. kolovza 1991. do 20. prosinca 1991.

13. Prvostupanjsko rješenje doneseno je u ponovljenom postupku po rješenju tuženika Klasa: UP/II 560-01/22-01/235, Urbroj: 512-2501-22-10 od 7. prosinca 2022. kojim je poništeno ranije prvostupanjsko rješenje od 21. srpnja 2022. i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

14. U ponovoljenom postupku u skladu s uputom iz navedenog rješenja tuženika od 7. prosinca 2022. saslušani su svjedoci AF, TF, PF.

15. Svjedok AF, koji je bio pripadanik MUP-a RH u pričuvnom sastavu, te nije bio propadnik ONZ, je u svom iskazu na zapisnik pred prvostupanjskim tijelom naveo da je u srpnju 1991. bio pripadnik Civilne zaštite, obavljajući zadaće dežurstva i stražarenja, a da je navedeno također obavljao i tužitelj. Isto da je obavljao do predaje JNA, koja je bila smještena u vojarni Vela straža, a potom, da je tužitelj obavljalo poslove prijevoza granata iz vojarne na Marinče rat, poradi sigurnosti otoka. Nadalje, tužitelj da je čuvao granate i prikupljeno naoružanje u skladištu na Marinče rat sve dok nisu došli pripadnici HRM-a, da je obavljao zadaće snabdjevanja vodom i čiščenja septičkih jama za potrebe MUP-a RH, kasnije HRM-a te civilnog stanovništva. Bio je naoružan svojom osobnom puškom i pištoljem, a kasnije, na straži, preuzimao je oružje prilikom obnašanja smjena. Dana 07.08.1991., kada je bila invazija JNA na otok Šoltu iz zraka, predmetni je, cisternom za vodu blokirao cestu na izlazu iz Grohota, po nalogu Kriznog stožera. Naveo je da u spornom razdoblju nije bilo borbenog djelovanja, osim preleta aviona JNA. Svjedok smatra, da je predmetni, poradi svoga angažmana, trebao biti evidentiran kao hrvatski branitelj iz Domovinskog rata.

16. Svjedok PF koji je bio policijski službenik u Policijskoj ispostavi Šolta, je na zapisnik u svojoj izjavi naveo da mu je poznato da je tužitelj sa dvije (2) cisterne, razvozio vodu za potrebe otoka i opskrbljivao bunare stanovništva. Također, raspolagao je kamionom fekalka za pražnjenje septičkih jama stanovništva. Svu svoju mehanizaciju stavio je na raspolaganje Kriznom stožeru. Stražario je na punktovima, raspolagajući lovačkom puškom i pištoljem. Dana 07.08.1991. (desant na Šoltu), cisternom za vodu blokirao je cestu na izlazu iz Grohota po nalogu Kriznog stožera. Svjedok smatra da je tužitelj, svo vrijeme, angažiran kao pripadnik CZ, ali je obavljao i druge zadaće. Ujedno, dolazio je na položaj Vela Straža, gdje su bili pripadnici MUP- a RH, zaduženi za čuvanje, do dolaska HRM-a, sa cisternom vode te kamionom za dezinfekciju bunara i odvoz fekalija iz crnih jama te je šleperom prevozio topove na popravak zatvarača. Nije mu poznato borbeno djelovanje tužitelja, ali navodi da se nesporno stavio na raspolaganje sa svim svojim sredstvima.

17. Svjedok TF, koji je bio pripadnik MUP-a RH, zapovjednik Policijske ispostave Šolta, je u svom iskazu naveo da je tužitelj bio angažiran od MZ u čijem su sastavu bili ONZ i CZ. Na otoku Šolti da nije bilo pješačkog oružanog djelovanja, osim artiljerijskog djelovanja sa mora i zraka, na što je odgovarano sa topovskih bitnica na otoku Šolta, na kojima su bili pripadnici HRM-a, Mornaričke obalne bitnice. Napomenuo je da su isključivo pripadnici MUP-a RH (djelatni i pričuvni) djelovali na oslobađanju otoka od pripadnika JNA smještenih u vojarnama i osiguravali ih do predaje pripadnicima HRM-a. Borbeno djelovanje TO (ONZ) mu nije poznato. Naveo je i da nema saznanja da je tužitelj bio pripadnik MUP-a RH ili angažiran od strane MUP-a RH.

18. Iz spisu priležećeg iskaza svjedoka VF, koji je bio zapovjednik ONZ Šolta i zapovjednik oružanih pješačkih postrojbi otoka Šolte, proizlazi da tužitelj nije bio na popisu pripadnika ONZ otoka Šolte, ali da mu je tužitelj poznat kao osoba koja je obavljala određene zadatke za potrebe obrane otoka Šolte, ali da nije bio pripadnik postrojbi kojima je on zapovjedao. Tužitelj da je surađivao s Kriznim štabom, policijom, oružanim postrojbama na način da je vršio usluge dostave vode, prijevoza granata i slične zadatke, te da mu nije poznato da je tužitelj borbeno djelovao na otoku Šolti.

19. Svjedok DF je u svom iskazu naveo da tužitelja poznaje, da je tužitelj u to vrijeme temeljem ugovora sa RO „Vodovod i kanalizacije" vršio dostavu vode kućanstvima otoka Šolte. Raspolagao je lovačkim naoružanjem i osobnim pištoljem, stavio se na raspolaganje Kriznom stožeru čiji je zapovjednik bio VF. U koordinaciji s Kriznim stožerom od strane policije su dobivali svakodnevne zadaće u cilju obilaska otoka i akvatorija otoka. Dana 07.08.1991. JNA izvršila je desant na otok Šoltu i okupirala isto područje, te su tom prigodom zarobili njega i dva pričuvna policajca. Nakon 48 sati po dogovoru JNA je napustila otok. Potom je policija pozvala dragovoljce i organizirala dragovoljačke odrede koji su obavljali poslove straže i prijenos granata, oružja, topova sa lokacije Vele straže na lokaciju Marinče rat. U navedenoj akciji tužitelj da je svojim kamionom prevozio granate, topove i razne vrste vojno tehničkih sredstava. Navedene akcije da su obavljali noću. U mjesecu listopadu 1991. da je on napustio otok Šoltu i otišao na nove zadaće. Daljnjih saznanja o tužiteljevu djelovanju da nema, ali da može potvrditi da je ostao na otoku. Za vrijeme njegovog službovanja na otoku da je bilo svakodnevnog djelovanja neprijatelja po njihovim ciljevima. Smatra da je tužitelj u to vrijeme kao naoružani dragovoljac aktivno sudjelovao u obrani otoka prigodom djelovanja neprijatelja iz zraka i s mora. Dao je veliki doprinos, a da ne zna razlog zašto nije evidentiran na popisima, pretpostavlja da nije upisan jer nije bio stanovnik otoka Šolte i nije imao prebivalište.

20. Svjedok HF, koji je u to vrijeme bio voditelj Centra za motrenje i obavještavanje otoka Šolte, a pootom zapovjednik voda veze u samostalnoj satniji mornaričko-desantnog pješaštva, je u svom iskazu u bitnom naveo da je tužitelj u to vrijeme temeljem ugovora sa RO „Vodovod i kanalizacije" vršio dostavu vode kućanstvima otoka Šolte. Raspolagao je lovačkim naoružanjem i osobnim pištoljem, stavio se na raspolaganje policiji, koja je nakon predaje JNA vojske pozvala dragovoljce i organizirala dragovoljačke odrede koji su obavljali poslove straže i prijenosa granata s lokacije Vele straže na lokaciju Marinića, a u tome da je sudjelovao i tužitelj koji je sa svojim kaminom prevozio grante i držao straže. Smatra da je tužitelj u to vrijeme kao naoružani dragovoljac aktivno sudjelovao u obrani otoka prigodom djelovanja neprijatelja iz zraka i s mora. Dao je veliki doprinos, a da ne zna razlog zašto nije evidentiran na popisima, pretpostavlja da nije upisan jer nije bio stanovnik otoka Šolte i nije imao prebivalište.

21. U svojoj izjavi danoj na zapisnik pred prvostupanjskim tijelom dana 12. siječnja 2022. tužitelj je u bitnom naveo da je raspolagao lovačkim naoružanjem i osobnim pištoljem, bratovim kamionom za potrebe ONZ Šolte po noći bez svjetla da je prevozio granate, vodu za Velu Stražu, obavljao stražu na južnom dijelu otoka.

22. Nadalje, uvidom u očitovanje Područnog odsjeka za psolove obrane Split KLASA 561-01/21-01/232, URBROJ: 512M2-66-21-2 od 15. rujna 2021. razvidno je da tužitelj nije evidentiran kao hrvatski branitelj iz Domovinskog rata i nije na popisu dragovoljačkih postrojbi otoka Šolte.

23. Iz očitovanja Sektora pravnih, financijskih i tehničkih poslova Policijske uprave splitsko-dalmatinske KLASA: 563-01/23-01/399, URBROJ: 511-12-15-23-4 od 30. lipnja 2023., razvidno je da ne raspolaže podacima o sudjelovanju tužitelja u Domovinskom ratu.

24. S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe, prema ocjeni ovog suda, osporeno rješenje tuženika je pravilno i zakonito, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti su od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

25. Naime, polazeći od citiranih odredbi ZHBDR-a, a cijeneći pri tome podatke spisa predmeta, osobito iskaze svjedoka saslušanih tijekom upravnog postupka po prijedlogu tužitelja o zadaćama koje je tužitelj obavljao, kao i izjave samog tužitelja, te navoda tužbe i tijekom ovog spora, iz kojih proizlazi da je tužitelju u traženom vremenskom periodu obavljalo poslove dežuranja s naoružanjem, čuvanja straža, prijevoza granata, oržuja i topova, čuvanja granata, ospkrbljivanja vodom, pražnjena septičkih jama, blokianja ceste cisternom za vodu, te cijeneći podatke iz službenih evidencija u kojima se tužitelj ne vodi kao pripadnik ONZ Šolte, kao i iskaza svjedoka VF koji je bio zapovjednik ONZ Šolta i zapovjednik oružanih pješačkih postrojbi otoka Šolte, u kojem izričito navdi da se tužitelj ne nalazi na popisu pripadnika ONZ Šolta te da nije bio pripadnik postrojbi kojima je on zapovjedao, ali da mu je poznato da je tužitelj surađivao s Kriznim štabom, policijom, oružanim postrojbama na način da je vršio usluge dostave vode, prijevoza granata i slične zadatke, te da mu nije poznato da je tužitelj borbeno djelovao na otoku Šolti, kao i očitovanje Policijske uprave splitsko-dalmatinske od 30. lipnja 2023., iz kojeg je razvidno da ne raspolaže podacima o sudjelovanju tužitelja u Domovinskom ratu, to je prema ocjeni ovog suda, pravilno postupilo prvostupanjsko tijelo kada je odbilo predmetni zahtjev tužitelja odnosno tuženik kada je odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja.

26. Prema ocijeni ovog suda, pravilno je utvrđenje tuženika i prvostupanjskog tijela da tužitelj ne ispunjava (kumulativne) zakonske uvjete za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata propisane gore citiranom odredbom članka 3. stavka 1. točke a) u svezi stavka 2. ZHBDR-a. Naime, pravilno tuženik utvrđuje da se aktivnosti koje saslušani svjedoci i sam tužitelj navode da je tužitelj obavljao, ne mogu smatrati pružanjem otpora agresoru i djelovanjem u izravnoj svezi s tim otporom u smislu naprijed citirane odredbe članka 3. stavka 2. ZHBDR-a, a što je jedan o kumulativnih uvjeta za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Također iz spisu priležeće dokumentacije proizlazi da tužitelj nije evidentiran kao pripadnik ONZ Šolte, a što je potvrdio i u svom iskazu tadašnji zapovjednik ONZ Šolte izričito navodeći da tužitelj nije bio pripadnik postrojbi kojima je on zapovjedao.

27. U izloženom, po ocjeni ovog suda, tuženik je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, upravo suprotno tužbenim prigovorima, te pri tome u upravnom postupku koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, dok tužbeni prigovori, imajući u vidu prethodno navedeno, nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

28. Stoga, a budući je osporeno rješenje zakonito, te nisu ostvareni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09, 110/21), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci presude.

U Splitu 7. siječnja 2025.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju,

- tuženiku, uz spis upravnog tijela po pravomoćnosti

- u spis.