REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-16286/2021-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Lidiji Repar Habulinec, u pravnoj stvari tužitelja RB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Domagoju Rukavini, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Špehar & Špehar & Rukavina, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 30. listopada 2024. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja TB, odvjetničkog vježbenika i RBŽ, zamjenika OGDO, dana 7. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 da tužitelju RB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] plati iznos od 4.188,34 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18.6.2021. pa do isplate, kao i da mu naknadi mu trošak parničnog postupka u iznosu od 2.765,45 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 7.1.2025. do isplate, a sve po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 187,18 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18.6.2021. pa do isplate, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se obratio tuženoj s odštetnim zahtjevom dana 18.6.2021. čime je udovoljena pretpostavka za podnošenje tužbe u smislu čl.186.a. ZPP-a te je Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu dopisom od 9. rujna 2021. odbilo zahtjev tužitelja.

2. Dalje navodi da je dana 9.3.2018. kao zaposlenik Ministarstva unutarnjih poslova na poslovima policajac - vodič službenog psa za detekciju eksploziva zadobio tešku tjelesnu ozljedu. Prilikom ulaska u vozilo službeni pas je povukao tužitelja zbog čega mu se zarotiralo desno koljeno te nastala tjelesna ozljeda u vidu kontuzije desnog koljena i rascjepa medijalnog meniska desnog koljena. Tužitelju je priznata ozljeda na radu od strane HZZO-a rješenjem od 3. kolovoza 2018. Obavljanje poslova policijskog službenika jest opasna djelatnost za koju tužena odgovara temeljem čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima, a u vezi s čl.111. Zakona o radu. U ovoj nezgodi tužitelj je zadobio tjelesne povrede uslijed kojih mu je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, zbog čega je trpio fizičke bolove, jak strah, a zaostalo je naruženje i trajne posljedice. Tuđa pomoć i njega bila mu je potrebna kroz cijelo vrijeme liječenja.

3. Stoga konačnim tužbenim zahtjevom kao u podnesku od 23.3.2023. tužitelj potražuje:

- na ime novčane naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu (240 hx3,30 eura) - 792,00 eura /5.967,32 kn,

- na ime pravične novčane naknade neimovinske štete po kriteriju smanjenje životne aktivnosti 929,06 eura / 7.000,00 kn,

- fizičke boli - 1.327,23 eura / 10.000,00 kn,

- naruženje - 530,89 eura / 4.000,00 kn,

- za strah - 796,34 eura / 6.000,00 kn,

odnosno sveukupno 4.375,52 eura / 32.967,32 kn, sa zateznim kamatama tekućim od 18.6.2021. (kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva, sukladno čl.1103. ZOO-a) pa do isplate, kao i naknadu troška parničnog postupka koji se sastoji od troška mirnog postupka u iznosu od 248,86 eura / 1.875,00 kn i troška ovog parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja odluke do isplate, a sve po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se u cijelosti protivi tužbi, te osporava odgovornost, osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Nesporno je da je dana 23. ožujka 2018. došlo do ozljeđivanja podnositelja zahtjeva prilikom odlaska na posao u dvorištu kuće tužitelja, kada je prilikom dolaska s psom na povodniku i otvaranja stražnjih vrata vozila, uslijedilo naglo pomicanje psa od vozila i tom prilikom tužitelj je zbog rotacije, koja je izazvana kretnjom psa, osjetio popuštanje u koljenu te je pao i tom prilikom zadobio ozljedu koljena. Ozljeda tužitelja priznata je rješenjem HZMO kao ozljeda na radu. Međutim, sporna je odgovornost tuženika za nastalu štetu, jer se tužitelj u trenutku ozljeđivanja nalazio u dvorištu svoje kuće za koje je u prijavi ozljede na radu naveo da je navedenog bilo sklisko, jer je dan ranije došlo do naglog topljenja snijega i tijekom noći do smrzavanja. Tuženik ne može odgovarati za štetu zbog toga što tužitelj nije na adekvatan način održavao svoje dvorište, pa se nije uspio održati na nogama kada ga je pas povukao. Nadalje, ističe se kako je tužitelj kao osoba koja obavlja poslove radnog mjesta vodič službenog psa za detekciju eksploziva trebao bi imati posebna stručna znanja temeljem kojih bi mogao predvidjeti ponašanje službenog psa. Temeljem navedenog proizlazi da je tužitelj sam doprinio nastanku štete. Tužitelju je temeljem police kolektivnog osiguranja Croatia osiguranja d.d. izvršena isplata naknade štete u iznosu od 1.800,00 kn. Visinu štete tužitelj nije dokazao i ista je zatražena u previsokom, paušalnom i proizvoljnom iznosu. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom kao neosnovanim uz naknadu parničnog troška tuženiku.

5. Tužitelj tijekom postupka ističe kako mu je temeljem police kolektivnog osiguranja isplaćena osigurnina od 1.800,00 kn, što ukazuje kako tužitelj nije kriv za štetni događaj, je mu u protivnom Croatia osiguranje ne bi bila u obvezi isplatiti osigurninu. Pritom se poziva na praksu VSRH Rev-133/09 od 7.10.2009., prema kojoj polica osiguranja od posljedica nesretnog slučaja nema značenje ugovora o osiguranju od odgovornosti i stoga je dopuštena kumulacija naknade štete i osigurane svote u smislu čl.948. st.2. ZOO-a. Isto potvrđuje i sudska praksa VSRH Rev 51/2014 i Rev- 3327/01.

6. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u Zahtjev za mirno rješenje spora od 18.6.2021., odgovor tužene od 9.9.2021., Prijavu o ozljedi na radu, rješenje HZZO od 3.8.2018., Izvješće povodom ozljede na radu, medicinsku dokumentaciju, Ugovor o školovanju za vodiča i obuku službenih pasa od 4.12.2017., saslušan je tužitelj, proveden je dokaz medicinskim vještačenjem od 27.2.2023. po sudskom vještaku dr. Jošku Filipušić, vještak se očitovao na primjedbe tužene na ročištu 4.3.2024., vještak se pisano očitovao nakon uvida u zdravstveni karton tužitelja 29.4.2024.

7. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, u smislu čl.8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomice osnovan, kao u izreci presude.

8. Obzirom na navode tužbe, te odgovora na tužbu, među strankama nije sporan šteni događaj ni pasivna legitimacija tuženika, dok je sporna odgovornost za nastanak štetnog događaja, kao i visina tužbenog zahtjeva.

9. U konkretnom slučaju poslodavac odgovara zaposleniku za štetu nastalu u svezi s opasnom djelatnošću, budući je policajac prilikom redovnog obavljanja posla izložen opasnostima koje mogu ugroziti njegov život i zdravlje, odnosno obavljanje poslova policijskog službenika je opasna djelatnost, zbog postojanja profesionalnog rizika u obavljanju poslova tužitelja. Radi se o opasnosti za koju sukladno odredbama 1063. i 1064. ZOO-a odgovara tuženik po načelu objektivne odgovornosti, u svezi sa čl.111. Zakona o radu.

10. Na okolnost nastanka samog štetnog događaja saslušan je tužitelj, te je izvršen uvid u dokumentaciju spisa.

11. Iz Prijave o ozljedi na radu proizlazi da se tužitelj ozlijedio za vrijeme redovnog radnog vremena, prilikom odlaska s kućne adrese prema ustrojstvenoj jedinici sa službenim vozilom i psom, te da je do ozljeđivanja došlo rotacijom i padom uslijed držanja psa vezanog na povodniku, a tužitelj je bio osposobljen za rad na siguran način, te su primijenjena osnovna i posebna pravila zaštite na radu.

12. Saslušan kao stranka tužitelj je iskazao da mu se dana 9.3.2018. dogodila nezgoda, budući obavlja poslove vodiča službenih pasa u MUP-u kod tuženika, a radi se o službenom psu za detekciju eksploziva. Naveo je da on tog psa ima 24 sata na raspolaganju, te je dužan o njemu voditi brigu. Također duži i službeno vozilo koje je posebno namijenjeno za prijevoz pasa, radi se o vozilu koje im željezni boks u kojem se prevozi pas. Toga dana normalno je krenuo na posao, a psa je imao uobičajeno na povodniku te su krenuli prema vozilu, da psa smjesti u boks i da krenu na posao. Dok su prišli vozilu on je otvorio vrata vozila i htio psa smjestiti u željezni boks koji ima posebna vrata, a ta je vrata također u tom trenutku otvorio, ali pas se u jednom trenutku nekako okrenuo oko njega i povukao ga tako da je on uslijed navedenog pao, te osjetio bol u desnom koljenu. Toga dana bilo je sklisko i zaleđeno, no na navedeni način taj pas je tisuću puta ušao u vozilo, te se radilo o njegovoj nepredviđenoj reakciji. Malo je pričekao i otišao je na posao, odvezla ga je supruga da vrati vozilo, međutim kako je i dalje osjećao bolove istoga dana javio se liječniku. Inače je i toga dana kao i inače na nogama imao obuću koju duži kao policajac, radi se o čizmama odnosno visokim cipelama koje moraju imati. Na upit navodi da se radi o psu pasmine njemački ovčar, težine oko 33-35 kg, kojeg psa više ne duži jer je u međuvremenu uginuo, sada ima drugog službenog psa. Toga dana bilo je zaleđeno, a to je nastalo rijekom noći i jutra, dan radnje nije padao snijeg, tako da nije bacao sol, radilo se o nekakvoj rosulji, a dvorište je betonirano tako da i inače dok pada snijeg ne baca sol već čisti.

13. Isto proizlazi i iz Izvješća tužitelja povodom ozljede na radu od 23.3.2018.

14. Sud je prihvatio iskaz tužitelja kao životan i uvjerljiv, te u suglasju s dokumentacijom spisa, a iz istog nedvojbeno proizlazi da je tužitelj zadobio ozljedu na način kako to navodi, za vrijeme obavljanja redovnih poslova policajca, odnosno prilikom obavljanja poslova vodiča službenog psa za detekciju eksploziva kojeg je imao na zaduženju 24 sata, te kojega je spornog dana dovodio u službeno vozilo namijenjeno za prijevoz službenog psa, pri čemu je došlo do nagle rotacije psa na povodcu i pada te ozljeđivanja tužitelja. Pritom nije utvrđen bilo kakav doprinos samog tužitelja nastaloj šteti, obzirom se radilo se o reakciji službenog psa koji je na isti način ulazio u službeno vozilo prije toga mnogo puta, pri čemu za zaleđeno tlo na betoniranom dvorištu ne postoji odgovornost tužitelja, jer dan ranije nije padao snijeg, pa nije bilo niti za očekivati da baca sol po dvorištu kako bi spriječio eventualno zaleđivanje istoga.

15. Stoga ne postoje okolnosti iz čl.1067. ZOO-a koje bi tuženika kao poslodavca oslobodile njegove objektivne odgovornosti za nastalu štetu, obzirom, kao što je već navedeno, doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja po ocjeni ovoga suda ne postoji, a ne radi se niti o protupravnom djelovanju treće osobe, niti o nepredvidivom uzroku izvan svari koji se ne bi mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, obzirom je tužitelj u okviru svojih poslova policajca, odnosno vodiča službenog psa za detekciju eksploziva morao biti zadužen psom 24 sata na dan te bez istoga i nije mogao obavljati službene poslove, a bio ga je dužan prevoziti u za to predviđenom službenom vozilu, što je upravo i činio spornog dana u trenutku nastanka nezgode, kao je psa namjeravao smjestiti u za to predviđeni boks u službenom vozilu, a kako je pas bio na povodcu, uslijed rotacije istoga došlo je do ozljede tužitelja.

16. Stoga konkretni događaj u okviru poslova tužitelja kao policijskog službenika predstavlja profesionalni rizik za koji odgovara poslodavac, odnosno tuženik, koji u konkretnom slučaju nije dokazao bilo koju od okolnosti koje bi ga oslobodile odgovornosti za naknadu štete.

17. Time je utvrđen nastanak štetnog događaja i odgovornost tuženika za nastalu štetu.

18. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Jošku Filipušiću, koji je u svom nalazu i mišljenju od 28.2.2023. naveo da je tužitelj dana 9.3.2018. stradao na radnom mjestu i tom prilikom zadobio istegnuće sveza desnog koljena. Stoga je vještak dao mišljenje kao je tužitelj trpio bolove jačeg intenziteta u trajanju od 4 dana. Srednje jaki bolovi potrajali su 10 dana dok su manji kumulativne naravi bili prisutni mjesec dana. Povremeni manji bolovi javljaju se i danas i kao takovi ulaze u pojačane napore. Pretrpio je primarni kratkotrajni strah jačeg intenziteta u trajanju do smirenja i regresije akutnih simptoma traume te adaptacije na nastalo stanje. U toku daljeg liječenja bio je prisutan tzv. sekundarni strah i to jači 4 dana, srednji 5 dana i manji 6 dana. Kasni strah slabijeg intenziteta kumulativne naravi u trajanju od mjesec dana bio je prisutan radi brige za stanje zdravlja kao i za ishod liječenja te strah od doživljenog neugodnog iskustva i mogućih novih ozljeđivanja. Kod tužitelja je došlo do smanjenja životne aktivnosti za 5% trajno. Shodno ovom postotku imenovani će morati ulagati pojačane napore. Dok se nalazio na kućnom liječenju bila mu je potrebna pomoć i njega druge osobe po 2 sata dnevno kroz 2 mjeseca zbog hoda pomoću štaka te nakon toga još 4 mjeseca po 1 sat dnevno jer je nosio imobilizaciju, a radi nabave i pripreme hrane, higijenske obrade te pomoći kod svih težih svakodnevnih aktivnosti. Naruženje je manjeg stupnja.

19. Na nalaz i mišljenje vještaka tužitelj nije stavljao primjedbi, te je u skladu s istim precizirao tužbeni zahtjev podneskom od 23.3.2023., dok je tuženik istome prigovorio podneskom od 3.4.2023., pa se vještak na ročištu 4.3.2024. usmeno očitovao na primjedbe tuženika iz tog podneska. Pritom je naveo da je u štetnom događaju tužitelj zadobio ozljedu koljena koja se očitovala u obliku puknuća srednjeg meniska, navedeno je utvrđeno MR obradom od 28.4.2021., i to što je u jednom trenutku liječenja kod tužitelja utvrđena relativno uredna pokretljivost koljena nema nikakvog utjecaja na zaostale traje posljedice koje su utvrđene neposrednim pregledom vještaka, a činjenica na koju se tužena poziva a to je da je 22.8.2018. opseg pokreta koljena bio simetričan također ništa ne govori jer pouzdano ne znamo koliko je taj opseg bio u stupnjevima i da li je bio potpun ili ne. S obzirom na sve zaostale pokazatelje koji govore u prilog odstupanja od normalnog funkcionalnog statusa koljena a što je također utvrđeno pregledom u potpunosti udovoljava smanjenju životne aktivnosti u omjeru od 5% kao što je u nalazu i mišljenju procijenjeno. zdravstveni karton tužitelja nije imao na uvid, a nigdje drugdje u dostupnoj medicinskoj dokumentaciji ni prije ni poslije se ne spominje neka druga ozljeda koljena od ove koju je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju.

20. Nakon što je vještak po prijedlogu tuženika izvršio uvid u zdravstveni karton tužitelja koji datira od 14.12.2003. do 2.4.2024., vještak je naveo kako izdvaja slijedeće bitne podatke:

-27.III 2024. dijagnoza pod šifrom $83.1 iščašenje lijevog koljena

-1.IV 2014. MR lijevog koljena

-8.IV 2014. dijagnoza pod šifrom M23(unutrašnja ozljeda koljena)

-10.IV 2014. MR lijevog koljena nalazi rascjep medijalnog meniska

-22.IV 2014. S83.1 S83.2

-29.IV 2014. S83.1 iščašenje koljena

-15.V 2014. M23.3 oštećenje meniska

-19.V 2014. M23 unutrašnja ozljeda koljena

Pritom je vještak kao mišljenje kako podaci iz zdravstvenog kartona ukazuju na ozljedu lijevog koljena od ranije tako da sve gore navedeno nema utjecaja na procjenu iz njegovog nalaza i mišljenja koja ostaje nepromijenjena, jer u kartonu nema evidentirane ozljede desnog koljena prije stradavanja u predmetnom štetnom događaju.

21. Stranke na dopunski nalaz i mišljenje vještaka dr. Joška Filipušića, nisu stavljale primjedbi, dok je tuženik i dalje ostao kod primjedbi iz podneska od 3.4.2023. na koje se vještak dopunski očitovao, no naveo je kako ne predlaže novo vještačenje niti ponovno pozivanje vještaka radi očitovanja. Stoga je sud nalaz i mišljenja liječnika vještaka, kao i njegovo usmeno očitovanje, te dopunsko pismeno očitovanje prihvatio u cijelosti, jer su dani stručno i nepristrano, na temelju priležeće medicinske dokumentacije, a vještak se argumentirano očitovao, te otklonio, sve primjedbe tuženika.

22. Obzirom na nalaz i mišljenje liječnika vještaka, prema kojem je tužitelj trpio bolove jačeg intenziteta u trajanju od 4 dana, srednje jaki bolovi potrajali su 10 dana dok su manji kumulativne naravi bili prisutni mjesec dana, a povremeni manji bolovi javljaju se i danas i kao takovi ulaze u pojačane napore, sud je, cijeneći u okviru i na način predviđen čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima, a primjenom čl. 223. Zakona o parničnom postupku, s osnova pretrpljenih fizičkih bolova utvrdio kao primjerenu naknadu u iznosu od 1.300,00 eura.

23. Dalje, a obzirom da je prema nalazu vještaka tužitelj u štetnom događaju tužitelj doživio strah, odnosno pretrpio je primarni kratkotrajni strah jačeg intenziteta u trajanju do smirenja i regresije akutnih simptoma traume te adaptacije na nastalo stanje, u toku daljeg liječenja bio je prisutan tzv. sekundarni strah i to jači 4 dana, srednji 5 dana i manji 6 dana, kasni strah slabijeg intenziteta kumulativne naravi u trajanju od mjesec dana bio je prisutan radi brige za stanje zdravlja kao i za ishod liječenja te strah od doživljenog neugodnog iskustva i mogućih novih ozljeđivanja, to jačina straha i njegovo trajanje opravdavaju, primjenom čl.223. Zakona o parničnom postupku, a temeljem odredbe čl.1100. Zakona o obveznim odnosima, utvrditi osnovanim naknadu u iznosu od zatraženih 796,34 eura.

24. Kako je kod tužitelja je došlo do smanjenja životne aktivnosti za 5% trajno, shodno kojem postotku će imenovani morati ulagati pojačane napore, sud je, cijeneći u okviru i na način predviđen čl.1100. Zakona o obveznim odnosima, a primjenom čl. 223. Zakona o parničnom postupku, s ovog osnova utvrdio kao primjerenu naknadu u iznosu od 800,00 eura.

25. Kako je kod tužitelja došlo do naruženja manjeg stupnja, a što su i stranke učinile nespornim na ročištu 4.3.2024., sud je, cijeneći u okviru i na način predviđen čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima, a primjenom čl.223. Zakona o parničnom postupku, s ovog osnova utvrdio kao primjerenu naknadu u iznosu od 500,00 eura.

26. U odnosu na tuđu pomoć i njegu prema nalazu i mišljenju vještaka, dok se tužitelj nalazio na kućnom liječenju bila mu je potrebna pomoć i njega druge osobe po 2 sata dnevno kroz 2 mjeseca zbog hoda pomoću štaka te nakon toga još 4 mjeseca po 1 sat dnevno jer je nosio imobilizaciju, a radi nabave i pripreme hrane, higijenske obrade te pomoći kod svih težih svakodnevnih aktivnosti, uz cijenu sata tuđe pomoći i njege u visini od 3,30 eura po satu što su stranke učinile nespornim na ročištu 4.3.2024., to tužitelju s tog osnova pripada za 240 sati zatraženi iznos od 792,00 eura.

27. Dakle, tužitelju je sveukupno na ime neimovinske i imovinske štete dosuđen iznos od 4.188,34 eura, dok je istoga valjalo odbiti s iznosom od 187,18 eura, kao prekomjerno postavljenim.

28. Tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate od 18.6.2021., sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a.

29. U odnosu na isplaćenu osigurninu tužitelju od 1.800,00 kn od strane Croatia osiguranja, valja navesti kako isto ukazuje kako tužitelj nije kriv za štetni događaj, budući polica osiguranja od posljedica nesretnog slučaja nema značenje ugovora o osiguranju od odgovornosti i stoga je dopuštena kumulacija naknade štete i osigurane svote u smislu čl.948. st.2. ZOO-a. Isto potvrđuje i sudska praksa VSRH Rev 51/2014, Rev-3327/01, Rev-133/09, pa stoga ista i nije uzeta u obzir. 30. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl.154. st.5. ZPP-a, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje:OT). Tako su tužitelju priznati troškovi: sastava tužbe - 100 bodova (Tbr.7.1. OT), zahtjeva za mirno rješenje spora - 100 bodova, podnesaka od 27.10.2021., 23.3.2023., 26.6.2023., - svaki po 100 bodova (Tbr.8.1. OT), podnesaka od 30.1.2023., 22.5.2024. - svaki po 25 bodova (Tbr.8.4. OT), pristupa na ročišta 12.4.2022., 16.1.2023., 4.3.2024., 30.10.2024. - svako po 100 bodova (Tbr.9.1. OT), ročišta za objavu - 50 bodova (Tbr.9.3. OT), odnosno ukupno 1000 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 2.000,00 eura, uvećano za PDV, odnosno ukupno 2.500,00 eura. Tome treba pridodati trošak medicinskog vještačenja koji je bio nužan za postupak u iznosu od 265,45 eura, tako da ukupni troškovi tužitelja iznose 2.765,45 eura.

31. Tužitelju nisu priznati troškovi sastava podnesaka od 18.1.2022., 27.6.2022., obzirom isti nije bio nužan za postupak u smislu čl.155. ZPP-a.

32. Tužitelj osnovano potražuje zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka od presuđenja do isplate temeljem članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona.

33. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 7. siječnja 2025.

Sudac:

Lidija Repar Habulinec

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. tuženiku po OGDO