REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj P-5342/2021
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Krešimiru Koketiju, u pravnoj stvari tužitelja SM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dražen Ivanić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Porsche mobiliti d.o.o., Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Bulić, odvjetnik u Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa odvjetničkom društvu d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. studenoga 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Dražena Ivanića i zamjenika punomoćnika tuženika Ivana Bandića, odvjetnika u Zagrebu, 7. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuju se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba točke II. i III. Ugovora o kreditu broj 01067 od 22. listopada 2007. godine između tužitelja HM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženika Porsche mobiliti d.o.o., Zagreb, Ul. Velimira Škorpika 21, OIB 36514183925, u dijelu u kojem se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezna glavnica za CHF.
II Nalaže se tuženiku Porsche mobiliti d.o.o. da isplati tužitelju SM novčani iznos od 3.817,12 EUR (slovima: tritisućeosamstosedamnaest eura i dvanaest eurocenti) o to s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od:
- 3,23 EUR tekućom od 14.11.2007.;
- 0,06 EUR tekućom od 17.12.2007.;
- 5,85 EUR tekućom od 17.01.2008.;
- 4,37 EUR tekućom od 15.02.2008.;
- 7,69 EUR tekućom od 13.03.2008.;
- 7,46 EUR tekućom od 16.04.2008.;
- 3,40 EUR tekućom od 13.05.2008.;
- 3,32 EUR tekućom od 18.06.2008.;
- 4,21 EUR tekućom od 16.07.2008.;
- 2,59 EUR tekućom od 12.08.2008.;
- 3,35 EUR tekućom od 16.09.2008.;
- 14,05 EUR tekućom od 13.10.2008.;
- 14,47 EUR tekućom od 15.11.2008.;
- 7,50 EUR tekućom od 13.12.2008.;
- 23,26 EUR tekućom od 17.01.2009.;
- 23,71 EUR tekućom od 16.02.2009.;
- 18,61 EUR tekućom od 16.03.2009.;
- 19,59 EUR tekućom od 15.04.2009.;
- 19,83 EUR tekućom od 15.05.2009.;
- 16,15 EUR tekućom od 16.06.2009.;
- 17,60 EUR tekućom od 08.07.2009.;
- 16,26 EUR tekućom od 13.08.2009.;
- 17,41 EUR tekućom od 16.09.2009.;
- 15,58 EUR tekućom od 16.10.2009.;
- 18,23 EUR tekućom od 17.11.2009.;
- 19,19 EUR tekućom od 19.12.2009.;
- 20,94 EUR tekućom od 16.01.2010.;
- 22,92 EUR tekućom od 13.02.2010.;
- 25,14 EUR tekućom od 22.03.2010.;
- 25,44 EUR tekućom od 17.04.2010.;
- 27,94 EUR tekućom od 20.05.2010.;
- 30,88 EUR tekućom od 17.06.2010.;
- 36,18 EUR tekućom od 27.07.2010.;
- 33,92 EUR tekućom od 12.08.2010.;
- 43,53 EUR tekućom od 21.09.2010.;
- 41,78 EUR tekućom od 21.10.2010.;
- 44,66 EUR tekućom od 25.11.2010.;
- 52,81 EUR tekućom od 20.12.2010.;
- 51,91 EUR tekućom od 19.01.2011.;
- 46,85 EUR tekućom od 12.02.2011.;
- 52,23 EUR tekućom od 16.03.2011.;
- 49,42 EUR tekućom od 16.04.2011.;
- 54,63 EUR tekućom od 16.05.2011.;
- 61,26 EUR tekućom od 02.07.2011.,
- 73,53 EUR tekućom od 23.07.2011.;
- 92,25 EUR tekućom od 13.08.2011.;
- 66,97 EUR tekućom od 03.10.2011.;
- 62,66 EUR tekućom od 17.10.2011.;
- 67,10 EUR tekućom od 07.12.2011.;
- 68,63 EUR tekućom od 07.01.2012.;
- 70,39 EUR tekućom od 14.01.2012.;
- 71,34 EUR tekućom od 06.03.2012.;
- 69,55 EUR tekućom od 07.04.2012.;
- 70,45 EUR tekućom od 08.05.2012.;
- 72,76 EUR tekućom od 28.05.2012.;
- 70,26 EUR tekućom od 07.07.2012.;
- 71,77 EUR tekućom od 04.08.2012.;
- 69,51 EUR tekućom od 05.09.2012.;
- 67,64 EUR tekućom od 09.10.2012.;
- 67,80 EUR tekućom od 05.10.2012.;
- 70,57 EUR tekućom od 14.11.2012.;
- 69,88 EUR tekućom od 11.12.2012.;
- 70,84 EUR tekućom od 05.01.2013.;
- 64,39 EUR tekućom od 28.01.2013.;
- 68,20 EUR tekućom od 05.03.2013.;
- 70,37 EUR tekućom od 04.04.2013.;
- 66,00 EUR tekućom od 08.05.2013.;
- 65,10 EUR tekućom od 08.06.2013.;
- 63,82 EUR tekućom od 09.07.2013.;
- 65,60 EUR tekućom od 13.08.2013.;
- 66,09 EUR tekućom od 07.09.2013.;
- 69,28 EUR tekućom od 09.10.2013.:
- 67,95 EUR tekućom od 12.11.2013.;
- 70,13 EUR tekućom od 09.12.2013.;
- 67,46 EUR tekućom od 16.01.2014.;
- 70,72 EUR tekućom od 08.02.2014.;
- 71,82 EUR tekućom od 12.03.2014.;
- 497,18 EUR tekućom od 18.03.2014.;
po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskonte stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III Odbija se, kao djelomično neosnovan, tužbeni zahtjev u preostalom dijelu za isplatu iznosa od 333,32 EUR (slovima: tristotridesettri eura i tridesetdva eurocenta) sa zatraženom zateznom kamatom.
IV Nalaže se tuženiku Porsche mobiliti d.o.o. nadoknaditi tužitelju SM trošak postupka u iznosu od 2.015,45 EUR (slovima: dvijetisućepetnaest eura i četrdesetpet eurocenti) sa zateznim kamatama od 7. siječnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi kako je s tuženikom 22. listopada 2007. sklopio Ugovor o kreditu broj 01067 kojim mu je stavljeno na raspolaganje iznos od 19.340,16 CHF u protuvrijednosti u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. na dan plaćanja, s namjenom kupnje osobnog automobila, s rokom otplate od 84 mjeseca. Navodi kako je odredbom odlomka III i čl. 5. Ugovora navedeno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. odnosno ugovorena je primjena valutne klauzule vezano uz tečaj CHF na dan plaćanja mjesečnog iznosa ugovorenog u anuitetima tijekom trajanja otplate po predmetnom Ugovoru. Ističe kako mu nisu prilikom sklapanja Ugovora pružene adekvatne i cjelovite informacije o uvjetima bitnim za zaključenje Ugovora te kako nije bio u cijelosti informiran o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke koja bi bila utemeljena na potpunoj obavijesti glede ugovaranja valutne klauzule. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev te traži troškove postupka.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare potraživanja te smatra kako petogodišnji zastarni rok teče od uplate svakog pojedinog mjesečnog obroka pa kako je Ugovor isplaćen još 2007., smatra da tužba nije podnesena unutar zastarnog roka. Osporava tvrdnje tužitelja da bi bilo koja odredba predmetnog Ugovora bila nepoštena ili ništetna. Ugovor je sklopio u dobroj vjeri te je u potpunosti informirao drugu ugovornu stranu o svim bitnim ugovornim odredbama. Upućuje na odredbu čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača (ZZP/03) te istovjetnu odredbu u članku 52. trenutno važećeg ZZP-a, koja ne dopušta ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Ističe kako su sve ugovorne odredbe u skladu sa zakonskim odredbama te suprotno tvrdnjama tužitelja ne predstavljaju odredbe kojima bi bila narušena ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Osporava i visinu tužbenog zahtjeva. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka sa zateznom kamatom.
3. Inicijalno postavljenim tužbenim zahtjevom iz tužbe tužitelj je tražio isplatu 31.271,48 kn / 4.150,44 EUR s osnove ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima sve s pripadajućim kamatama na pojedinačne mjesečne specificirane iznose.
3.1. Nakon izvedenog vještačenja tužitelj je podneskom od 17. studenoga 2023. tražio isplatu 28.760,24 kn / 3.817,12 EUR s pripadajućim kamatama. Ovakvom dispozicijom tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev. Smanjenje tužbenog zahtjeva smatra se djelomičnim povlačenjem tužbe (tako i VSRH na sjednici Građanskog odjela održanoj 26. travnja 2021., broj Su-IV-16/2021-8). Prema odredbi čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) tužba se može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Tuženik se podneskom od 13. prosinca 2023. pravovremeno usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe, slijedom čega je u ovom postupku valjalo odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva u njegovu kondemnatornom dijelu kako je postavljen u tužbi odnosno u visini postavljenog zahtjeva od 4.150,44 EUR.
4. Tijekom postupka sud je pročitao Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini (list 10 do 13 spisa), Ugovor o kreditu br. 01067 (list 14 do 18 spisa), Plan otplate uz ugovor o kreditu (list 19 do 21 spisa), Promet po računu (list 22 do 29 spisa), Konačan obračun (list 30 spisa), Promjena kamatne stope (list 31 spisa), Otplatna tablica (list 32 spisa), izvod iz novinskih članaka (list 43 do 47 spisa), saslušan je svjedok ZM (list 49 do 51 spisa), saslušan je tužitelj (list 52 i 53 spisa), izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (list 58 do 65 spisa).
5. Svi izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP).
6. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
6.1. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu sklopljenog među strankama 22. listopada 2007. u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF te zahtjev za isplatu više plaćenog iznosa po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF.
7. Nije sporno da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o kreditu broj Ugovora o kreditu broj 01067 od 22. listopada 2007. (dalje: Ugovor o kreditu), na temelju kojega je tuženik tužitelju odobrio i isplatio kredit za kupnju osobnog vozila u iznosu 19.340,16 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. za CHF na dan plaćanja te da je kredit po istom ugovoru u cijelosti isplaćen.
8. Sporna je osnova i visina zahtjeva, valjanost (poštenost) odredbe ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula švicarski franak (CHF), radi li se o potrošačkom ugovoru te s tim u vezi je li tuženik u cijelosti informirao tužitelja, kao potrošača, o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti u vezi ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te je sporno pripada li u tom slučaju tužitelju utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo prilikom primjene te ugovorne odredbe te je li potraživanje u zastari.
9. Čitanjem čl. II. Ugovora o kreditu utvrđeno je da je ugovoren iznos kredita kao kunska protuvrijednost iznosa od 19.340,16 CHF po prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. važećem na dan plaćanja. Iz odredbe čl. 5.1. Uvjeta ugovora o kreditu proizlazi da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, za CHF važećem na dan plaćanja.
10. Na okolnost postupanja tuženika u fazi pregovora i pojašnjavanja tužitelju značenja spornih ugovornih odredbi sud je saslušao tužitelja te svjedoka ZM.
11. Iz iskaza tužitelja u bitnome proizlazi kako je predmetni ugovor o kreditu sklopio jer su mu bila potrebna sredstava za kupovinu vozila. U auto kući su mu ponudili kredit u valuti CHF. Djelatnica auto kuće uvjeravala ga je da se radi o sigurnoj i stabilnoj valuti te ga nije upozorila na rizike i posljedice sklapanja takvog ugovora. Uvjeravali su ga da ta valuta najmanje mijenja vrijednost u odnosu na druge valute.
12. Iz iskaza svjedoka ZM proizlazi da je u rujnu 2008. radio kod tuženika na mjestu vanjske službe i provođenja edukacija prodajnim predstavnicima. Prilikom edukacije trgovce je upućivao što treba reći strankama odnosno da stranke treba uputiti na sadržaj ugovora, valutu, vremenski period, visinu učešća, kreditnu sposobnost i aktualne akcije. Nije posebno educirao trgovce u vezi s valutnom klauzulom jer tada nije znao što će se dogoditi s tom valutom. Stranke su imale mogućnost sklapanja ugovora s drugom valutom.
13. Iskaz tužitelja sud je u cijelosti prihvatio kao istinit, jer je iskazivao jasno i uvjerljivo, a istinitost njegovog iskaza nije doveden u pitanje iskazom saslušanog svjedoka niti drugim dokazima izvedenima tijekom postupka. Saslušani svjedok ZM nema neposrednih saznanja o okolnostima sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu već iskazuje načelno o onome što je prezentirao i o čemu je educirao trgovce, pri tome navodeći da niti on nije upozoravao djelatnike auto kuća na posebne rizike sklapanje ugovora o kreditima u CHF, jer za njih tada nije znao. 14. Stoga sud utvrđuje da je tužitelj prosječni potrošač, koji prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije imao mogućnost pregovarati s tuženikom o uvjetima kreditiranja te koji nije bio informiran o rizicima sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima.
15. Dakle, iako je tužitelj načelno bio upoznat s valutnom klauzulom te mu je načelno bilo jasno da će se visina anuiteta mijenjati ovisno o kretanju tečaja CHF, sud utvrđuje da tužitelj kao prosječni potrošač koji ne raspolaže stručnim znanjem nije bio upoznat s prirodom i specifičnošću valute švicarski franak kao "valute utočišta", koja je bila poznata tuženiku.
16. Naime, novčarske institucije pa tako i tuženik, prihvaćaju opći rizik valutne klauzule, dok s druge strane potrošač prihvaća i dodatni rizik specifičan za CHF što novčarske institucije kao stručne ustanove razumiju, dok potrošači kao nestručni ne razumiju, niti su svjesni da ne razumiju takve rizike pa misle da su preuzeli samo opći rizik koji je vezan uz pojam svake valutne klauzule, a kreditor kao druga ugovorna strana im to nije objasnio niti dao neko pravo koje bi potrošaču taj nedostatak nadoknadilo.
17. Pri tome nije odlučna niti činjenica da tečaj CHF nije stalno rastao, jer navedena neravnoteža prava i obveza ugovornih stranaka nastaje samim sklapanjem ugovora bez pojedinačnog pregovaranja i informiranja potrošača o rizicima koje preuzima na sebe bez znanja i svijesti o neznanju tog rizika, a što sve vrijedi i za ovaj pojedinačni ugovor tj. parnične stranke.
18. Ovo zato što je upravo propuštanje davanja bitne informacije o specifičnosti valute CHF i posebnog rizika valute CHF, kraj činjenice da taj rizik preuzima potrošač već samim ugovornim odredbama koje je sastavio tuženik, unaprijed, bez pojedinačnog pregovaranja, dovelo do značajne neravnoteže. Pri tome, tužitelj nije mogao razumjeti ekonomske posljedice spornih ugovornih odredbi za njegove financijske obveze koje iz tih odredbi.
19. Dakle sud utvrđuje da tužitelju pri sklapanju Ugovora o kreditu odredbe o valutnoj klauzuli nisu učinjene suštinski razumljivima, jer mu nije pružena cjelovita informacija u pogledu rizika ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima na temelju koje bi mogao procijeniti potencijalne ekonomske posljedice koje bi takve ugovorne odredbe mogle imati za njegove financijske obveze.
20. Iz iskaza tužitelja, koji je sud prihvatio kao istinit, proizlazi da je novcem kojega je dobio predmetnim Ugovorom o kreditu kupio automobil koji je koristio za osobne potrebe. Dovodeći u vezu iskaz tužitelja te sadržaj spisa, odnosno izvedene dokaze, iz kojeg ne proizlazi nikakva naznaka da bi tužitelj kredit zatražio i ostvario u svrhu namijenjenu njegovoj poslovnoj djelatnosti ili obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja, odnosno da se tužitelj uopće bavi takvim djelatnostima, sud utvrđuje da je tužitelj potrošač sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, a tuženik je taj koji je bio dužan dokazati da je predmetni pravni posao sklopljen u poslovne ili poduzetničke svrhe (tako USRH U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022., VSRH Rev- 18/2018 od 26. svibnja 2020. i dr.).
21. Prema odredbi čl. 324. st. 2. ZOO ugovor ostaje valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje, jer prema odredbi čl. 87. st. 2. ZZP ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe. Budući da je ovdje riječ o tuženikovom postupanju suprotno načelu savjesnosti i poštenja što je osnovno pravilo obveznih odnosa, odnosno da uzrok ništetnosti nije bila zabrana manjeg značenja, to nema mjesta primjeni odredbe čl. 326. st. 2. ZOO.
22. Prema odredbi čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. ZZP, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
23. S obzirom da se, kako je to prethodno obrazloženo, o spornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je ista bila unaprijed formulirana od strane tuženika te da tužitelj nije imao utjecaja na njezin sadržaj, radi se o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu odredbe čl. 81. ZZP-a, dok je sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a, nepoštena ugovorna odredba, ništetna.
24. U smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. Stoga tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa plaćenog na temelju obračuna promjene valute po prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. na dan plaćanja i iznosa obračunatog prema prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. na dan korištenja kredita.
25. Radi utvrđenja spornih iznosa, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. Vještak je u svom nalazu i mišljenju izračunao razliku u visini obveze tužitelja prema predmetnom Ugovoru o kreditu, ukoliko se primjeni početni tečaj za valutu CHF važeći na dan korištenja kredita. Navedeno, s obzirom na okolnost da je tužitelju bio poznat taj tečaj za valutu CHF na dan isplate pa se ovako utvrđen tečaj ima smatrati transparentnim i jasnim, od stranaka utvrđenim.
26. Sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke Zrinka Ručevića iz Ručević vještačenja d.o.o. utvrdio da je korisnik kredita primjenom valutne klauzule vezane uz švicarski franak pojedine mjesečne anuitete platio u većem iznosu, a pojedine anuitete u manjem iznosu u odnosu na ugovor o kreditu bez valutne klauzule, tj. ugovor o kreditu u kunskom iznosu pri čemu je iznos kredita onaj iznos u kunama koji tuženik stvarno isplatio korisniku kredita. Iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je razlika koju je korisnik kredita preplatio s osnova ništetne valutne klauzule 3.817,12 EUR, a negativne razlike nije bilo.
27. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je izrađen stručno i argumentirano. Tuženik nije prigovarao na navedeni nalaz i mišljenje, osobito na matematički obračun.
28. Stoga je tužitelju dosuđen iznos čiju isplatu je zatražio konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, jer je taj zahtjev postavljen u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, koji je prihvaćen, a kojemu niti stranke nisu prigovarale.
29. Prema odredbi čl. 1111. ZOO, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak 1115. ZOO, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
30. Kako je tuženik utužene iznose primio s obzirom na ugovorne odredbe koje su utvrđene ništetnima, to je, temeljem citirane odredbe ZOO-a, dužan vratiti ih tužitelju Ugovaranjem prodajnog tečaja Raiffeisenbank Austria d.d. za CHF važećeg na dan plaćanja pojedinog anuiteta, tuženik je sam propustio tužitelja upoznati s ekonomskim posljedicama takvih odredaba, slijedom čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata tužitelju je priznata kako je i zatraženo, od dana plaćanja, odnosno dana tuženikovog stjecanja utuženih iznosa (tako i VSRH Rev 364/2022 od 25. travnja 2023.). Stopa zatezne kamate određena je sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO) za odnose koji ne proizlaze iz trgovačkih ugovora.
31. Zaključno se ističe da je neosnovan tuženikov prigovor zastare. Naime, prema odredbi čl. 328. ZOO propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, dok zahtjev za isplatu tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina prema odredbi čl. 255. ZOO. Kako se radi o restitucijskom zahtjevu temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, u kojem slučaju zastara počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/20), odnosno u konkretnom slučaju od dana donošenja ove prvostupanjske presude, jer je ovom presudom odlučeno i o pitanju ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli, to zastarni rok propisan čl. 225. ZOO od pet godina nije protekao (tako i Županijski sud u Osijeku, u presudi broj Gž-1996/19 od 14. rujna 2020.).
32. Kako je sud našao osnovanim konačno postavljeni tužbeni zahtjev u visini 3.817,12 EUR sa zatraženom zateznom kamatom, jer je u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, koji je u cijelosti prihvaćen i na koji nije bilo primjedaba, to je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja u preostalom dijelu u iznosu od 333,32 EUR sa zatraženim zateznim kamatama.
33. U odnosu na troškove postupka potrebno je napomenuti da deklaratorni zahtjevi koji su postavljeni uz činidbu ne uzimaju se u obzir prilikom obračuna vrijednosti predmeta spora (Tako i VSRH Rev 412/2021 od 28. ožujka 2023., Revr 475/08 od 27. listopada 2008. i Revr-774/05 od 13. prosinca 2005.) pa time i kod obračuna troškova postupka.
33.1. Tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva (uspio je s osnovom 100 %, a s visinom 91%, dakle ukupno s 95,5 % svog zahtjeva) , s zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi stoga se odluka o troškovima postupka temelji na odredbama čl. 151., 154. st. 1. i 5. te 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine'', broj 138/2023 - dalje u tekstu: OT), sukladno vrijednosti predmeta spora (4.150,44 EUR) i vrijednosti boda od 2,00 EUR (Tbr. 52. u svezi 54. OT. koja se primjenjuje u trenutku donošenja odluke o troškovima postupka - tako i VSRH Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024., Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023. te Rev-847/2021 od 13. veljače 2024.)
33.2. Tužitelju zastupanom po odvjetniku priznat je trošak sastava tužbe (Tbr. 7. t. 1. OT) 200,00 EUR, podneska od 17. studenoga 2023. (Tbr 8. toč. 1. OT) 200,00 EUR, zastupanja na ročištima 17. veljače 2022., 4. srpnja 2022., 24. siječnja 2023., 13. ožujka 2024., 20. studenoga 2024. (Tbr 9. toč. 1. OT) svaki 200,00 EUR, što ukupno iznosi 1.400,00 EUR, a uvećano za PDV (Tbr. 42. OT) iznosi 1.750,00 EUR. Tužitelju je priznat trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 EUR, što ukupno daje zbroj od 2.015,45 EUR. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu jer sukladno čl. 6. Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 51/2023) tužitelj kao potrošač je oslobođen plaćanja pristojbi.
33.3. Tužitelju su dosuđene zatezne kamate na troškove postupka od 7. siječnja 2025. do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO).
34. Svi iznosi su izraženi i u kunama i u eurima, a iznosi u eurima su preračunati prema fiksnom tečaju konverzije 1eur =7,53450 kn sve sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine" broj, 57/22, 88/22).
35. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
Zagreb, 7. siječnja 2025.
Sudac
Krešimir Koketi
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud.
DNA:
- tužitelju po pun
- tuženiku po pun
