Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4364/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od Sanje Joka Umićević, predsjednice vijeća, mr.sc. Iris Gović Penić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje - Područni ured Split, Obala kneza Branimira 14, OIB: 02958272670, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. (ranije Jadransko osiguranje d.d.) iz Zagreba, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupan po punomoćnicima Mislavu Biočiću i Denisu Laucu, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1235/2019-143 od 15. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 7. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe tužitelja i tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1235/2019-143 od 15. lipnja 2022.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

"I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos 256.510,09 kn sa zateznim kamatama tekućim od 9. rujna 2003. do isplate, po kamatnoj stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 1. siječnja 2008. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno po stopi koja je do 31. srpnja 2015. određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se ostatak tužbenog zahtjeva u iznosu 81.841,37 kn sa zatraženim zateznim kamatama, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 5.000,00 kn, u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu 27.845,18 kn sa zateznim kamata tekućim od 15. lipnja 2022. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."

2. Protiv te presude u dijelu kojim nisu uspjeli u sporu žale se i tužitelj i tuženik te tuženik traži naknadu troška sastava žalbe.

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu tuženika u kojoj predlaže žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu.

4. Žalbe su neosnovane.

5. Ispitujući prvostupanjsku odluku, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku - dalje u tekstu ZPP (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP kao niti one koje se ističu u žalbi. Sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 8. ZPP-a jer je sud prvog stupnja pravilno proveo dokazni postupak i ocijenio provedene dokaze.

6. Sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje te je pravilno primijenio i materijalno pravo.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa koje je platio po osnovi liječenja osiguranika tužitelja AH.

8. Naime, pravomoćnom presudom Općinskog suda u Slunju broj: K-55/98-4 od **.**.1998., CH iz [adresa], proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 272. st. 1. i 2. Kaznenog zakona, jer je dana 18. rujna 1998. na cesti Slunj - Plitivice, upravljajući vozilom registarske oznake: [registarska oznaka] osiguranim kod tuženika, policom broj: [broj police], udario u teretno vozilo registarske oznake: [registarska oznaka], kojim je upravljao osiguranik tužitelja AH, nanijevši mu time ozljede teške naravi.

9. Prema čl. 85. Zakona o zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, br. 75/1993, 55/1996, 80/1996, 109/1997, 13/1998, 88/1998, 150/1998, 10/1999, 34/199 9, 69/2000, 59/2001, 82/2001, 94/2001, dalje: ZZO), Zavod je obvezan zahtijevati nadoknadu prouzročene štete od osobe koja je prouzročila bolest, ozljedu ili smrt osigurane osobe. Za štetu koju je Zavodu počinio djelatnik na radu ili u svezi s radom odgovara pravna ili fizička osoba. Zavod je obvezan tada zahtijevati nadoknadu štete i neposredno od djelatnika, ako je šteta prouzročena namjerno. Kada Zavod zahtijeva nadoknadu štete od pravne osobe, fizičke osobe i od djelatnika, oni odgovaraju za štetu solidarno.

9.1. Prema čl. 89. istog Zakona, Zavod je obvezan potraživati naknadu prouzročene štete u slučajevima iz članka 85. tog Zakona i neposredno od pravne osobe za osiguranje imovine i osoba kod koje su ove osobe osigurane od odgovornosti za štetu prouzročenu trećim osobama, prema propisima o obveznom osiguranju ovoga rizika.

9.2. Prema čl. 92. ZZO-a, Zavod je obvezan zahtijevati nadoknadu štete u slučajevima predviđenim tim Zakonom, bez obzira na to što je nastala isplatom davanja koja kao pravo pripadaju osiguranoj osobi iz sredstava Zavoda.

9.3. Prema čl. 93. ZZO-a, pri utvrđivanju prava na nadoknadu štete prouzročene Zavodu primjenjuju se odgovarajuće odredbe Zakona o obveznim odnosima, kao i posebni propisi o nadoknadi štete, a prema čl. 94. ZZO-a tražbine nadoknade štete, u smislu odredbi toga Zakona, zastarijevaju istekom rokova određenih Zakonom o obveznim odnosima.

10. Kako je tužitelj za liječenje ozlijeđenog osiguranika tužitelja uplatio zdravstvenim ustanovama (Opća bolnica Karlovac, Ordinacija opće medicine dr. Štambuk, Klinika za traumatologiju u Zagrebu, Klinika za ortopediju Lovran) troškove liječenja te troškove nadoknade plaće i ortopedskih pomagala ukupan iznos od 338.351,46 kuna, to tužitelj taj iznos potražuje zajedno sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe, 9. rujna 2003. pa do isplate.

11. Tuženik je tijekom postupka istaknuo prigovor zastare i prigovor limita, dok nisu sporni pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost.

12. Pravilno je sud prvog stupnja zaključio da je riječ o potraživanju koje zastarijeva u općem zastarnom roku.

12.1 Naime, iako je ovaj sud u prethodnoj ukidnoj odluci zauzeo drugačije pravno shvaćanje, sudska praksa se u međuvremenu formirala i ustalila te je u sudskoj praksi općeprihvaćeno pravno shvaćanje da ovo potraživanje zastarijeva, ne u roku tri godine kao naknada štete iz čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99; dalje: ZOO-a), već kao regresno potraživanje (zahtjev - isplata za drugog s pravom subrogacije) koje zastarijeva u općem roku zastare od pet godina sukladno čl. 371. ZOO-a.

12.2. Navedeno proizlazi i iz brojnih odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje i tužitelj navodi u odgovoru na žalbu tuženika.

13. Neosnovano tuženik osporava stranačku sposobnost tužitelja. Naime, okolnost da je na strani tužitelja naznačen (i) regionalni ured tužitelja ne dovodi do zaključka da HZZO ne bi bio tužitelj u ovom postupku sukladno ZZO-u. Zbog toga je neosnovano isticanje tuženika da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP-a, odnosno da nije pravilno primijenjena odredba čl. 77. i 79. ZPP-a.

14. Pravilno sud prvog stupnja zaključuje da je tužitelj primjenom čl. 85. ZZO-a ovlašten zahtijevati nadoknadu prouzročene štete od osobe koja je prouzročila bolest, ozljedu ili smrt osigurane osobe.

15. Isto tako, pravilno navodi da je općepoznata činjenica da je tužitelj - Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje - pravna osoba u vršenju javne ovlasti, odnosno institucija koja plaća sve troškove liječenja svojih osiguranika u zdravstvenim ustanovama temeljem ugovornog odnosa te novčane naknade iz obveznog zdravstvenog osiguranja svojim osiguranicima u skladu sa Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju. Medicinske ustanove koje su vršile liječenje osiguranika AH (Opća bolnica Karlovac, Klinika za traumatologiju u Zagrebu, Klinika za ortopediju Lovran) su ugovorni partneri Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje - kojim im vrši plaćanje zdravstvenih usluga.

16. Na okolnost postojanja uzročne veze između liječenja osiguranika tužitelja AH i plaćenih računa, sud prvog stupnja je proveo medicinsko vještačenje. Temeljem tog dokaza je utvrđeno da je AH bio višestruko ozlijeđen zbog čega je bio i u životnoj opasnosti te je provodio vrlo komplicirana, skupa i visoko specijalistička liječenja u raznim domaćim zdravstvenim ustanovama.

Pregledom svih priloženih računa utvrđeno je da su isti vezani uz dugotrajno i skupo liječenje AH, što vještaci zaključuju iz navoda imena i JMBG na računima i pridruženih razdoblja liječenja koje odgovaraju otpusnim pismima iz odgovarajućih zdravstvenih ustanova te postoji uzročna veza između liječenja AH i plaćenih računa. Međutim, da li su navedene usluge u specifikaciji računa koje su djelomično i šifrirane u jasnoj koleraciji s realno potrebnim odnosno realno izvršenim medicinskim uslugama, u domeni je medicinskog prosuđivanja.

U usmenom očitovanju vještaci su objasnili da u načelu mogu svaki pojedini račun pridružiti medicinskoj dokumentaciji, međutim s obzirom da se u računima navode šifre, tamo gdje su isključivo navedene šifre ne mogu sa sigurnošću potvrditi da su fakturirane usluge u uzročnoj vezi s medicinskom dokumentacijom, jer nije razvidno o kojim se uslugama radi.

Glede trajanja bolovanja AH vezano uz štetni događaj i da li je isto nužno, vještaci su odgovorili da im je potrebno izvješće nadležnog liječnika o bolovanju.

16.1. Sud prvog stupnja prihvatio je prethodno izloženi nalaz i mišljenje medicinskih vještaka i na njemu utemeljio odluku osnovanosti tužbenog zahtjeva.

17. Imajući u vidu sve prethodno navedeno, tužitelj je dokazao da je podmirio troškove liječenja oštećenika iz prometne nezgode umjesto prednika tuženika Jadranskog osiguranja d.d. (o kojima je odlučeno u točki I izreke prvostupanjske presude) pozivom na mjerodavne odredbe ZZO-a, a kako je to zaključio i sud prvog stupnja. Okolnost da tužitelj ne raspolaže uplatnicama koje bi dokazale samu uplatu spornih iznosa ne znači da tužitelj nije mogao odnosno da nije dokazao drugim provedenim dokazima dokazivati i dokazati uplate.

Naime, s obzirom na sve okolnosti ovog predmeta, a to je da su ustanove na koje se odnose troškovi liječenja obuhvaćeni točkom I izreke prvostupanjske presude potvrdile isplate, kao i činjenicu da je tuženik pravna osoba u vršenju javne ovlasti koja plaća sve troškove liječenja svojih osiguranika u zdravstvenim ustanovama temeljem ugovornog odnosa te novčane naknade iz obveznog zdravstvenog osiguranja svojim osiguranicima u skladu sa Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju, i ovaj sud smatra da je tužitelj dokazao sporna plaćanja koja se odnose na iznos iz točke I izreke prvostupanjske presude kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja i tuženiku naloženo da isplati iznos koji je po osnovi liječenja tužitelj platio. 17.1. Iako pogrešno sud prvog stupnja smatra da potvrde koje izdaje tužitelj predstavljaju javnu ispravu u smislu čl. 230. ZPP-a, s obzirom da to nisu isprave koje tužitelj izdaje u obavljanju javnog ovlaštenja koje mu pripada po zakonu pa ne predstavljaju javnu ispravu, tužbeni zahtjev je pretežnim dijelom osnovan iz razloga koji su prethodno izloženi.

18. Pravilno je sud prvog stupnja odredio i tijek zateznih kamata. Naime, iste teku od dana podnošenja tužbe kako je to odredio i sud prvog stupnja, a primjenom čl. 324. ZOO-a. Pri tome je pravno neodlučno što je tužitelj tijekom postupka dostavljao dokaze kojima je u konačnici dokazao svoje potraživanje prema tuženiku.

19. I tužitelj neosnovano osporava ocjenu suda prvog stupnja u pogledu osnovanosti zahtjeva tužitelja za podmirenje troškova koji se odnose na dio naknade plaće AH, ortopedska pomagala, i trošak liječnja u Klinici za ortopediju Lovran. Naime, isplatu po osnovi bolovanja i ortopedskih pomagala te troška liječenja u Klinici za ortopediju Lovran tužitelj nije dokazao odgovarajućim ispravama, odnosno nema isprava o plaćanju niti potvrde primatelja, slijedom čega niti vještak nije u mogućnosti potvrditi isplatu po tim osnovama.

19.1. Imajući u vidu prethodno navedeno, pravno su neodlučni žalbeni navodi tužitelja kojima osporava utvrđenja suda prvog stupnja i daje svoju ocjenu provednih dokaza. Ta ocjena ne može se prihvatiti i utvrditi drugačije činjenično stanje od onoga koje je utvrdio sud prvog stupnja. Okolnost da je tužitelj jedino tijelo javne vlasti u Republici Hrvatskoj koje ex lege vrši isplatu troškova liječenja nije dovoljna da se utvrdi da je isplata zaista i izvršena. Postojanje računa, bez dokaza plaćanja, također nije dovoljno da bi se zaključilo da je taj račun podmiren.

19.2. Pri tome posebno treba istaknuti da sud nema odgovarajuća znanja o knjigovodstveno financijskim pitanjima, pa ako je vještak knjigovodstveno financijske struke naveo da on ne može utvrditi isplatu onog dijela novčanih sredstava na koji se odnosi odbijajući dio tužbenog zahtjeva, tada niti sud ne može ocijeniti osnovanim taj dio zahtjev tužitelja.

19.3. Ovakvo pravno shvaćanje ovog suda podudarno je pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke Rev-111/2022 iz koje proizlazi da potvrde tužitelja nemaju dokaznu snagu javne isprave već se ocjenjuje vjerodostojnost tih isprava kojima tužitelj dokazuje svoje potraživanje. Vjerodostojnost konkretnih isprava sukladno navodima iz točke 19. ovog obrazloženja nije takva da bi sud mogao zaključiti da je potraživanje tužitelja u odnosu na koje je tužbeni zahtjev odbijen dokazano.

20. Slijedom navedenoga, žalbe tužitelja i tuženika su kao neosnovane odbijene i prvostupanjska je presuda potvrđena primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a.

21. Kako tuženik nije uspio sa žalbom, primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a odbijen je njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe.

U Zagrebu 7. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević