REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj P-10706/2021-24
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Krešimiru Koketiju, u pravnoj stvari tužiteljice ČA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Vinka Brundula Tadić, odvjetnica u Donjoj Stubici, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupa punomoćnik Marko Kallay, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kallay i Partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. studenoga 2024. u prisutnosti zamjenica punomoćnice tužiteljice ĐA, odvjetničke vježbenice i punomoćnice tuženika Lare Kolega, odvjetnice u Zagrebu, 7. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 2. točka 1. Ugovora o kreditu broj 045-50-3964276, od 13. ožujka 2007. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Zdenko Frid pod brojem: OV-6895/07, dana 15. ožujka 2007. godine, koji glasi: "u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora."
II Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 7. točka 1. Ugovora o kreditu 045-50-3964276, od dana 13. ožujka 2007. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Zdenko Frid pod brojem:OV-6895/07, dana 15. ožujka 2007. godine, koji glasi: "u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća“.
III Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., da tužiteljici ČA zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplati iznos od 4.020,29 €, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskonte stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to:
- na iznos od 1,60 € od 31.3.2008. pa do isplate;
- na iznos od 11,50 € od 3.11.2008. pa do isplate;
- na iznos od 3,66 € od 2.12.2008. pa do isplate;
- na iznos od 12,46 € od 31.12.2008. pa do isplate;
- na iznos od 17,85 € od 19.2.2009. pa do isplate;
- na iznos od 11,91 € od 26.3.2009. pa do isplate;
- na iznos od 12,61 € od 27.4.2009. pa do isplate;
- na iznos od 10,26 € od 22.5.2009. pa do isplate;
- na iznos od 8,26 € od 1.8.2009. pa do isplate;
- na iznos od 8,05 € od 17.8.2009. pa do isplate;
- na iznos od 8,05 € od 17.8.2009. pa do isplate;
- na iznos od 8,85 € od 21.9.2009. pa do isplate;
- na iznos od 9,07 € od 1.10.2009. pa do isplate;
- na iznos od 10,28 € od 27.11.2009. pa do isplate;
- na iznos od 10,45 € od 30.11.2009. pa do isplate;
- na iznos od 12,40 € od 31.12.2009. pa do isplate;
- na iznos od 15,17 € od 31.1.2010. pa do isplate;
- na iznos od 14,54 € od 28.2.2010. pa do isplate;
- na iznos od 18,30 € od 31.3.2010. pa do isplate;
- na iznos od 17,59 € od 30.4.2010. pa do isplate;
- na iznos od 18,98 € od 31.5.2010. pa do isplate;
- na iznos od 31,30 € od 30.6.2010. pa do isplate;
- na iznos od 28,55 € od 31.7.2010. pa do isplate;
- na iznos od 36,13 € od 31.8.2010. pa do isplate;
- na iznos od 33,51 € od 30.9.2010. pa do isplate;
- na iznos od 29,30 € od 31.10.2010. pa do isplate;
- na iznos od 38,18 € od 30.11.2010. pa do isplate;
- na iznos od 49,49 € od 31.12.2010. pa do isplate;
- na iznos od 41,48 € od 31.1.2011. pa do isplate;
- na iznos od 44,29 € od 28.2.2011. pa do isplate;
- na iznos od 40,72 € od 31.3.2011. pa do isplate;
- na iznos od 55,82 € od 30.5.2011. pa do isplate;
- na iznos od 56,51 € od 31.5.2011. pa do isplate;
- na iznos od 57,99 € do 30.6.2011. pa do isplate;
- na iznos od 70,65 € do 31.7.2011. pa do isplate;
- na iznos od 64,15 € do 31.8.2011. pa do isplate;
- na iznos od 57,03 € do 30.9.2011. pa do isplate;
- na iznos od 56,26 € do 31.10.2011. pa do isplate;
- na iznos od 55,72 € do 30.11.2011. pa do isplate;
- na iznos od 59,11 € do 31.12.2011. pa do isplate;
- na iznos od 62,07 € do 31.1.2012. pa do isplate;
- na iznos od 62,47 € do 29.2.2012. pa do isplate;
- na iznos od 60,42 € do 31.3.2012. pa do isplate;
- na iznos od 61,80 € do 30.4.2012. pa do isplate;
- na iznos od 62,75 € do 31.5.2012. pa do isplate;
- na iznos od 61,16 € do 30.6.2012. pa do isplate;
- na iznos od 61,58 € do 31.7.2012. pa do isplate;
- na iznos od 60,38 € do 31.8.2012. pa do isplate;
- na iznos od 57,80 € do 30.9.2012. pa do isplate;
- na iznos od 60,55 € do 31.10.2012. pa do isplate;
- na iznos od 61,87 € do 30.11.2012. pa do isplate;
- na iznos od 60,95 € do 31.12.2012. pa do isplate;
- na iznos od 55,76 € do 31.1.2013. pa do isplate;
- na iznos od 60,17 € do 28.2.2013. pa do isplate;
- na iznos od 60,55 € do 31.3.2013. pa do isplate;
- na iznos od 58,83 € do 30.4.2013. pa do isplate;
- na iznos od 53,46 € do 31.5.2013. pa do isplate;
- na iznos od 53,32 € do 30.6.2013. pa do isplate;
- na iznos od 54,64 € do 31.7.2013. pa do isplate;
- na iznos od 59,68 € do 30.9.2013. pa do isplate;
- na iznos od 59,68 € do 30.9.2013. pa do isplate;
- na iznos od 58,17 € do 31.10.2013. pa do isplate;
- na iznos od 59,24 € do 2.12.2013. pa do isplate;
- na iznos od 57,97 € do 9.1.2014. pa do isplate;
- na iznos od 61,34 € do 3.2.2014. pa do isplate;
- na iznos od 63,43 € do 4.3.2014. pa do isplate;
- na iznos od 1.322,49 € do 3.4.2014. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
IV Utvrđuje se ništetnim odredba sadržana u članku 3. Ugovora o kreditu 045- 50-3964276, od dana 13. ožujka 2007. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Zdenko Frid pod brojem: OV-6895/07, dana 15. ožujka 2007. godine, koji glasi: “NAKNADA 3.30 % (slovima: tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“.
V Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., da tužitelju ČA, na ime plaćane naknade za obradu kreditnog zahtjeva isplati iznos od 462,63 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. ožujka 2007. godine pa do isplate po stopi koja od 30. studenog 2007. godine pa do 31. prosinca 2007. godine teče po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
VI Odbija se tužbeni zahtjev:
"Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. da tužiteljici ČA, na ime razlike preplaćenih iznosa kamata isplati iznos od 1.359,48 € s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i to:
na iznos od 7,26 € od 30.11.2007. pa do isplate
na iznos od 7,23 € od 31.12.2007. pa do isplate
na iznos od 7,36 € od 31.1.2008. pa do isplate
na iznos od 7,43 € od 29.2.2008. pa do isplate
na iznos od 7,55 € od 31.3.2008. pa do isplate
na iznos od 7,34 € od 5.5.2008. pa do isplate
na iznos od 11,17 € od 31.5.2008. pa do isplate
na iznos od 11,31 € od 30.6.2008. pa do isplate
na iznos od 11,15 € od 12.8.2008. pa do isplate
na iznos od 11,11 € od 1.9.2008. pa do isplate
na iznos od 11,28 € od 1.10.2008. pa do isplate
na iznos od 12,25 € od 3.11.2008. pa do isplate
na iznos od 11,70 € od 2.12.2008. pa do isplate
na iznos od 12,31 € od 31.12.2008. pa do isplate
na iznos od 12,68 € od 19.2.2009. pa do isplate
na iznos od 12,28 € od 26.3.2009. pa do isplate
na iznos od 19,52 € od 27.4.2009. pa do isplate
na iznos od 19,27 € od 22.5.2009. pa do isplate
na iznos od 19,05 € od 1.8.2009. pa do isplate
na iznos od 19,03 € od 17.8.2009. pa do isplate
na iznos od 19,03 € od 17.8.2009. pa do isplate
na iznos od 19,11 € od 21.9.2009. pa do isplate
na iznos od 19,14 € od 1.10.2009. pa do isplate
na iznos od 19,27 € od 27.11.2009. pa do isplate
na iznos od 19,29 € od 30.11.2009. pa do isplate
na iznos od 19,50 € od 31.12.2009. pa do isplate
na iznos od 19,80 € od 31.1.2010. pa do isplate
na iznos od 19,74 € od 28.2.2010. pa do isplate
na iznos od 20,15 € od 31.3.2010. pa do isplate
na iznos od 20,07 € od 30.4.2010. pa do isplate
na iznos od 20,22 € od 31.5.2010. pa do isplate
na iznos od 21,54 € od 30.6.2010. pa do isplate
na iznos od 21,27 € od 31.7.2010. pa do isplate
na iznos od 22,10 € od 31.8.2010. pa do isplate
na iznos od 21,81 € od 30.9.2010. pa do isplate
na iznos od 21,35 € od 31.10.2010. pa do isplate
na iznos od 22,32 € od 30.11.2010. pa do isplate
na iznos od 23,56 € od 31.12.2010. pa do isplate
na iznos od 22,68 € od 31.1.2011. pa do isplate
na iznos od 22,99 € od 28.2.2011. pa do isplate
na iznos od 22,60 € od 31.3.2011. pa do isplate
na iznos od 24,25 € od 30.5.2011. pa do isplate
na iznos od 24,32 € od 31.5.2011. pa do isplate
na iznos od 24,49 € od 30.6.2011. pa do isplate
na iznos od 24,06 € od 31.7.2011. pa do isplate
na iznos od 23,40 € od 31.8.2011. pa do isplate
na iznos od 22,68 € od 30.9.2011. pa do isplate
na iznos od 17,76 € od 31.10.2011. pa do isplate
na iznos od 17,72 € od 30.11.2011. pa do isplate
na iznos od 17,99 € od 31.12.2011. pa do isplate
na iznos od 18,23 € od 31.1.2012. pa do isplate
na iznos od 18,26 € od 29.2.2012. pa do isplate
na iznos od 18,09 € od 31.3.2012. pa do isplate
na iznos od 18,20 € od 30.4.2012. pa do isplate
na iznos od 18,28 € od 31.5.2012. pa do isplate
na iznos od 18,15 € od 30.6.2012. pa do isplate
na iznos od 18,19 € od 31.7.2012. pa do isplate
na iznos od 18,09 € od 31.8.2012. pa do isplate
na iznos od 17,89 € od 30.9.2012. pa do isplate
na iznos od 18,10 € od 31.10.2012. pa do isplate
na iznos od 18,21 € od 30.11.2012. pa do isplate
na iznos od 18,14 € od 31.12.2012. pa do isplate
na iznos od 17,72 € od 31.1.2013. pa do isplate
na iznos od 18,07 € od 28.2.2013. pa do isplate
na iznos od 18,10 € od 31.3.2013. pa do isplate
na iznos od 17,97 € od 30.4.2013. pa do isplate
na iznos od 17,54 € od 31.5.2013. pa do isplate
na iznos od 17,53 € od 30.6.2013. pa do isplate
na iznos od 17,63 € od 31.7.2013. pa do isplate
na iznos od 18,04 € od 30.9.2013. pa do isplate
na iznos od 18,04 € od 30.9.2013. pa do isplate
na iznos od 17,91 € od 31.10.2013. pa do isplate
na iznos od 18,00 € od 2.12.2013. pa do isplate
na iznos od 17,90 € od 9.1.2014. pa do isplate
na iznos od 18,17 € od 3.2.2014. pa do isplate
na iznos od 18,33 € od 4.3.2014. pa do isplate
na iznos od 18,21 € od 3.4.2014. pa do isplate
a sve u roku od 15 dana."
VII Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria, d.d. nadoknaditi tužiteljici ČA trošak postupka u iznosu od 630,41 EUR (slovima: šestotrideset eura i četrdesetjedan eurocent) sa zateznim kamatama od 7. siječnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da su stranke 13. ožujka 2007. sklopile Ugovor o kreditu broj 045-50-3964276 (dalje u tekstu: Ugovor) kojim je kreditor korisniku kredita stavio na raspolaganje kunsku protuvrijednost 23.122,08 CHF švicarskih franaka (CHF) prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Člankom 2. Ugovora ugovorena je redovna kamatna stopa u visini od 5,20 % godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama banke. Tuženik je tijekom otplate kredita u više navrata mijenjao ugovorenu kamatnu stopu, umjesto prvotno ugovorene od 5,20 %, uslijed čega je došlo do razlike u kamatama sadržanim u mjesečnim anuitetima, koje je tužitelj otplatio, za razliku od onih sadržanih u početnom planu kredita, zbog čega je navedeni dio odredbe u članku 2. predmetnog Ugovora, koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope, ništetan. predmetna ugovorna odredba omogućila je tuženiku promjenu ugovorne kamate činiti ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, čime je uzrokovan nepovoljan položaj tužitelja i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tužitelja. Tužitelj nije mogao utjecati na vrijeme i način promjene kamate, nije mogao provjeriti pravilnost i uzrok njezine promjene, jer za to nije imao nikakvih egzaktnih kriterija. Kamata je mijenjana jednostranom, odlukom tuženika, a o čemu isti nije tražio suglasnost tužitelja, zbog čega je kamata postala promjenjiv element na koji tužitelj nije mogao utjecati. Tuženik se, kao financijska institucija, nije ponijela kao savjesni gospodarstvenik, nego je ugovaranjem predmetne odredbe i podizanjem kamatne stope stavila tužitelja u neravnopravan položaj, iz čega se da zaključiti kako je ugovorena odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja, a koje je jedno od temeljnih načela obveznog prava, sadržano u odredbi članka 4. Zakona o obveznim odnosima. Također, tužitelju nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja švicarskog franka, kao i uvećanja mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja. Dapače, tužitelju je ponuđen kredit vezan uz valutnu klauzulu CHF, kao najpovoljniji kredit, s najnižom kamatnom stopom. Značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima je tim veći što prosječni potrošač nije mogao znati za rizik tečaja švicarskog franka, nego je mislio da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik, koji je još veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a k tome je i promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Poziva se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., kojom su utvrđene kao nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli odnosno da su iste ništetne, a koja je odluka potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. (promjenjiva kamatna stopa) i posl. broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. (valutna klauzula). Dalje navodi da je u navedenom ugovoru sadržana je i nezakonita odredba o naknadi za obradu kredita, pa je tako člankom 3. Ugovora određeno kako se naknada za obradu kreditnog zahtjeva naplaćuje u visini od 3,30 % od iznosa kredita, a naplaćuje se jednokratno, prilikom prvog korištenja kredita, a koja naknada je tužitelju naplaćena. Ističe da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, radilo se o unaprijed formuliranom ugovoru bez da je potrošač imao bilo kakav utjecaj na sadržaj istih, nejasno je od čega se sastoji naknada za obradu kredita, te na koji je način određena njihova visina. Tuženik je jednostrano odredio ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita, isti je ugovor unaprijed sastavljen po tuženiku, pri čemu se nije ni na koji način pregovaralo s tužiteljem u pogledu citiranih ugovornih odredbi, niti je isti imao mogućnost da na bilo koji način utječe na sadržaj istih, kao što niti nije bio upoznat sa visinom naknada niti njezinim određivanjem. S obzirom da su navedene odredbe ništetne, sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 - dalje u tekstu: ZOO) traži da mu tuženik vrati preplaćene iznose na ime stjecanja bez osnove sukladno čl. 1111. ZOO-a. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev te traži troškove postupka.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva aktivnu i pasivnu legitimaciju, kao i sve navode iz tužbe na kojima tužiteljica temelji postavljeni tužbeni zahtjev. Ističe da je pozivanje tužiteljice na odluku iz kolektivnog spora promašeno. Ističe da sporne odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u švicarskim francima (CHF), kao i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te o naknadi za obradu kredita (tzv. ulazna naknada), tužiteljici bile jasne, razumljive i lako uočljive, da se o svim navedenim odredbama pojedinačno pregovaralo te da iste nisu suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice. Štoviše, potpisom predmetnog ugovora o kreditu, i to u članku 9., tužiteljica je izjavila da je upoznata ne samo s općim aktima tuženika, nego i sa svim uvjetima kredita (dakle, uključujući i dijelove istoga koji se odnose na valutnu klauzulu u CHF, odnosno na promjenjivu kamatnu stopu i ulaznu naknadu). Dodatno ističe i da je sa svoje strane poduzeo sve moguće mjere kako bi tužiteljici prilikom pregovaranja o ponudi kredita bile predočene sve relevantne informacije, pa tako i rizici povezani s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom, u onoj mjeri u kojoj je to tuženiku u datom trenutku bilo poznato. Tuženik je poštivao sve zakonske odredbe koje reguliraju zaštitu potrošača i bankarsko poslovanje te da je tužiteljica donijela promišljenu i informiranu odluku da želi sklopiti isti ugovor, i to sa svim njegovim odredbama, kao i da je tužiteljica imala stvarnu mogućnost ne samo donijeti odluku o tome hoće li ili neće sklopiti predmetni ugovor, nego i pojedinačno pregovarati o njegovim odredbama koje se tiču valutne klauzule u CHF i promjenjive kamatne stope. Sklapajući takav ugovor, tužiteljica je nedvojbeno bila dobro upoznata sa svim rizicima koji bi za nju mogli proizaći iz ugovaranja valutne klauzule u CHF, kao i promjenjive kamatne stope, slijedom čega nema nikakve osnove da sud tužiteljici pruži zaštitu na način kako ista zahtijeva u predmetnoj pravnoj stvari. U prilog navedenome govori i okolnost da je ugovor o kreditu koji je predmetom ovog postupka sklopljen na vremensko razdoblje od sedam godina, to nije životno uvjerljivo da tužiteljica ne bi bila svjesna da u tom periodu neće doći do promjene tečaja, a s obzirom da su u to vrijeme trendovi kretanja tečaja za franak bili vrlo slični onima za druge valute, kao što nije uvjerljivo niti to da je tužiteljica očekivala da se kamatna stopa neće mijenjati tijekom cijelog razdoblja otplate kredita, a iz čega jasno proizlazi da tužiteljica ugovaranjem valutne klauzule vezane uz CHF, odnosno promjenjive kamatne stope, samim time nije bila stavljena u nepovoljniji položaj od onoga u kojem su bili ostali potrošači koji su svoje glavnice vezali uz drugu valutu, odnosno ugovorili drugačiji način obračuna kamata. Tuženik ističe da su navodi tužiteljice koji se odnose na sporne odredbe članka 3. ugovora o kreditu o ulaznoj naknadi potpuno paušalni i pogrešni, te da su uvjeti ugovora o kreditu, pa tako i uvjeti o plaćanju naknade sasvim jasni i nedvosmisleni. S
porne odredbe ugovora o kreditu tužiteljici su bile jasne, razumljive i lako uočljive, te da se o svim navedenim odredbama pojedinačno pregovaralo te da iste nisu suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice. U ugovoru o kreditu potpuno je jasno navedeno kako se od iznosa kredita odbijaju jednokratni troškovi obrade u iznosu od 3,30% iznosa kredita, a koja je ugovorna odredba definirana suglasnošću volja ugovornih stranaka. Tuženik ima pravo na navedenu naknadu upravo iz razloga što je isti kreditna institucija čija je djelatnost odobravanje kredita. Konačno ističe prigovor zastare.
3. Inicijalno postavljenim tužbenim zahtjevom iz tužbe tužiteljica je tražila isplatu 9.866,18 kn / 1.309,47 EUR s osnove ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, iznos od 30.026,29 kn / 3.985,19 EUR s osnove ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima te 3.485,71 kn / 462,63 EUR na ime naknade za obradu kreditnog zahtjeva sve s kamatama.
3.1. Nakon izvedenog vještačenja tužiteljica je podneskom od 29. svibnja 2024. tražila isplatu 1.359,48 EUR s osnove ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, iznos od 4.020,29 EUR s osnove ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima te 462,63 EUR s osnove naknade za obradu kreditnog zahtjeva, sve s pripadajućim kamatama na pojedinačne mjesečne specificirane iznose.
3.1. Ovakvom dispozicijom tužiteljica je djelomična izvršila preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva za iznos od 50,01 EUR s osnove ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te 35,01 EUR s osnove ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima, čemu se tuženik protivio, međutim preinaka tužbe ocijenjena kao dopuštena jer je svrsishodna za konačno rješenje spora među strankama (tako i VSRH Su IV - 162/2021 od 26. studenoga 2021.). Polazeći od navedenog, a uzimajući u obzir procesne dispozicije stranaka u ovom postupku, valjalo je odlučiti o tužbenom zahtjevu postavljenom u podnesku od 29. svibnja 2024.
4. Tijekom postupka sud je pročitao Ugovor o kreditu 045-50-3964276, od 13. ožujka 2007. godine (list 11 do 15 spisa), Prijepis knjigovodstvene kartice (list 16 spisa te list 31 do 38), Izračun (list 17 do 19 spisa), Otplatni plan (list 21 do 24 spisa, list 27 do 30 spisa te list 39 do 47 spisa), Obavijest tuženika o promjeni kamatne stope (list 88 spisa), ponuda vozila Pupek d.o.o. (list 89 spisa), Izjava o zapljeni (list 90 i 91 spisa), Zadužnica (list 92 i 93 spisa), Zahtjev za kredit (list 94 spisa), izvedeno je vještačenje po vještaku financijske struke Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. (list 114 do 126 spisa) te je saslušan tužitelj (list 187 i 188 spisa).
5. Svi izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP).
6. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
6.1. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, valutnoj klauzuli švicarski franak (CHF) i tzv. ulaznoj naknadi, te isplata preplaćenih iznosa s te osnove.
7. Između stranaka nije sporna da su sklopile Ugovor o kreditu broj 045-50-3964276, od 13. ožujka 2007. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Zdenko Frid pod brojem:
OV-6895/07, dana 15. ožujka 2007. godine., da je namjena kredita bila kupnja novog vozila te da je kredit po istom ugovoru u cijelosti isplaćen.
8. Sporna je osnova i visina zahtjeva, valjanost (poštenost) odredbe ugovora o kreditu kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, valutna klauzula švicarski franak (CHF) te tzv. ulazna naknada, radi li se o potrošačkom ugovoru, te vezuje li ovaj sud u ovom postupku utvrđenja o povredi kolektivnih prava i interesa iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.
9. Čitanjem ugovora o kreditu utvrđeno je da ga je tužitelj sklopio kao fizička osoba u svrhu kupnje novog vozila (točka 6. Ugovora) odnosno u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, dakle kao potrošač te da se radi o potrošačkom ugovoru, sve sukladno čl. 3. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine" broj 96/03, dalje u tekstu: ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja navedenog ugovora. Nadalje, tuženik je banka, a nuđenje, odobravanje i sklapanje ugovora o kreditu odnosno nastupanje na tržištu u okviru istog je redovni predmet poslovanja tuženika. Prema tome, tuženik je u tom ugovoru nastupio kao trgovac sukladno čl. 3. t. 2. ZZP/03.
9.1. U točki 1. ugovora o kreditu ugovoren je iznos kredita u kunama koji odgovora protuvrijednosti od 23.122,08 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja. U točki 7. ugovora o kreditu ugovoreno je da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koja je uručen tužitelju prilikom isplate kredita.
10. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014., pravomoćno je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.
10.1. Isto tako. presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Prema tome pravomoćno je utvrđeno da su nepoštene i ništetne odredbe ugovora o kreditu kojima je vezana glavnica uz valutu švicarski franak (CHF).
11. Polazeći od odredbe čl. 502.c ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava protiv osoba koje obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
11.1. Navedena odredba izmijenjena je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj 57/11, dalje u tekstu ZIDZPP/11) koji je stupio na snagu 1. srpnja 2013. Sukladno odredbi čl. 54. ZIDZPP/11 izmijenjena odredba čl. 502.c ZPP-a primjenjuje se na sve postupke koji budu u tijeku na dan njegova stupanja na snagu pa tako i na ovaj postupak. U tom smislu, neosnovano tuženik ističe da sud u ovom postupku nije vezan za utvrđenja u navedenoj parnici za zaštitu kolektivnih interesa i prava i primjenu odredbi čl. 502.c.
11.2. Osim toga, i odredbom čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 78/12) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. toga zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Pojam naknade štete iz odredbe čl. 502.c ZPP-a i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača obuhvaća sve postupke pokrenute radi isplate novčanog iznosa kao posljedice povrede zaštićenih kolektivnih interesa i prava, a ne samo naknadu štete kako je definirana odredbom čl. 1046. ZOO-a, jer tako uskim tumačenjem odredba čl. 502.c ZPP-a i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača onda ne bi imala smisla. (Tako i VSRH Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2018.).
12. Vraćajući se na predmet spora, sud utvrđuje da je ugovor o kreditu (13. ožujka 2007.) sklopljen u razdoblju koje je obuhvaćeno izrekom presude iz navedenog pravomoćno okončanog spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i sadrži identične odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli koje su navedenom presudom iz potrošačkog spora utvrđene ništetnima jer potrošači nisu dobili sve informacije koje su im bile potrebne da shvate što navedene odredbe podrazumijevaju i koje rizike nose, a što je dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana zbog čega su te odredbe ocijenjene kao nepoštene i ništetne.
13. Tijekom postupka saslušana je tužiteljica koja je iskazivala da je cjelokupna korespondencija u vezi sklapanja ugovora o kreditu bila između nje i djelatnika auto kuće te da u vezi istog nije odlazila u banku i razgovarala s djelatnikom banke. Nitko ju nije upozorio na štetne posljedice sklapanja ugovor o kreditu s valutnom klauzulom CHF. Radilo se o tipiziranom ugovoru o kreditu, te da ju je netko upozorio na sve rizike i posljedice sklapanja takvog ugovora o kreditu isti ne bi sklopila. Vozilo je koristila isključivo u privatne svrhe. Nije bila upoznata od strane djelatnika na što se odnosi jednokratna naknada za sklapanje ugovora o kreditu. Sud je njezin iskaz ocijenio kao vjerodostojan i u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu osobito u dijelu u kojem je iskazivala da je vozilo koristila u privatne svrhe te da ju nitko nije posebno upozorio prilikom potpisivanja ugovora da bi moglo doći do drastičnog rasta tečaja CHF. Ovo je i logično jer je auto kuća (koja nije specijalizirana financijska institucija) odradila pretežiti dio posla oko osiguranja kredita kod tuženika za kupnju njihovog vozila te tužiteljica nije izravno pregovarala s djelatnicima tuženika. Tuženik je tijekom postupka odustao od saslušanja njegova djelatnika JA (list 107 spisa) iako je na njemu teret dokaza, u smislu čl. 219. u svezi čl. 221. a ZPP-a, o obaviještenosti potrošača o parametrima promjene kamatne stope ili rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka kao i da je ugovor sklopljen za obavljanje druge djelatnosti (Tako i USRH U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022.). Isto tako, sud nije pribavljao službenim putem od Ministarstva financija podatak je li objekt financiran ugovorom o kreditu tužiteljica unijela u imovinu obrta ili društva jer je sve te podatke tuženik mogao sam pribaviti, a sud sukladno čl. 232. st. 3. ZPP-a pribavlja podatke i isprave samo ako stranka dokaže da nije mogla sama pribaviti, što tijekom postupka tuženik nije dokazao. Osim toga, ako u trenutku sklapanja ugovora o kreditu objekt stečen ugovorom o kreditu - vozilo nije bilo namijenjeno njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, što je utvrđeno pregledom ugovora i njegovim saslušanjem, na potrošački status tužitelja i ugovora ne utječe retroaktivno naknadno raspolaganje predmetom objekta ugovora o kreditu.
14. Sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke Darka Prpića iz Darfin d.o.o. utvrdio da je korisnik kredita primjenom promjenjive kamatne stope i valutne klauzule vezane uz švicarski franak pojedine mjesečne anuitete platio u većem iznosu, a pojedine anuitete u manjem iznosu u odnosu na ugovor o kreditu bez valutne klauzule, tj. ugovor o kreditu u kunskom iznosu pri čemu je iznos kredita onaj iznos u kunama koji tuženik stvarno isplatio korisniku kredita. Iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je razlika koju je korisnik kredita preplatio s osnova ništetne promjenjive kamatne stope 1.359,48 EUR, a s osnova ništetne valutne klauzule 4.020,29 EUR, a ako se uzme u obzir negativna razlika (zbroj više i manje plaćenog), s a s osnova ništetne valutne klauzule 3.948,89 EUR.
15. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je izrađen stručno i argumentirano. Tuženikov prigovor na navedeni nalaz se suštinski odnosio na osporavanje osnove odnosno na premisu da su valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa poštene i valjane u ugovoru o kreditu pa da je stoga vještačenje nepotrebno, međutim nije imao prigovore na matematički obračun.
16. Nadalje, ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli CHF u ugovoru o kreditu ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora jer ugovor može opstati i bez tih odredbi sukladno odredbi čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05 - dalje u tekstu: ZOO). Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.
16.1. Dakle, posljedica ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi ugovora o kreditu je da svaka stranka vraća ono što je primila na temelju tih odredbi, tj. svaka stranka ima pravo na povrat onog što je dala.
16.2. Korisnik kredita je na temelju ugovora o kreditu plaćao pojedine mjesečne anuitete primjenom valutne klauzule. Iznos svakog anuiteta bio je određen u otplatnom planu uz primjenu valutne klauzule te je korisnik kredita platio anuitete u tom iznosu. U onom dijelu u kojem je korisnik kredita platio anuitet u većem iznosu nego što je trebao biti plaćen bez valutne klauzule radi se o činidbi korisnika kredita na temelju ništetne odredbe ugovora, tj. u tom dijelu tuženik je primio ispunjenje na temelju ništetne odredbe. Stoga je tuženik sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u vezi s odredbom čl. 324. st. 1. ZOO-a dužan vratiti za svaki anuitet iznos koji je korisnik kredita preplatio na temelju odredbe o valutnoj klauzuli. U odnosu na anuitete koje je korisnik kredita primjenom valutne klauzule platio u manjem iznosu nego što bi platio bez valutne klauzule to ne predstavlja restitucijski zahtjev tuženika prema korisniku kredita u smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a jer se u tom dijelu ne radi o činidbi tuženika na temelju ništetne ugovorne odredbe. Tuženik je na temelju ugovora o kreditu stavio na raspolaganje korisniku kredita novčani iznos i to je njegova činidba, odnosno to je ono što je korisnik kredita primio na temelju ugovora o kreditu. Plaćanje anuiteta je obveza korisnika kredita i plaćeni iznosi anuiteta su ono što je tuženik primio. To što je korisnik kredita pojedine anuitete platio u manjem iznosu primjenom valutne klauzule ne znači da je neplaćeni iznos anuiteta ono što je korisnik primio na temelju ništetne odredbe. Ne radi se o tome da je tuženik na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli nešto platio korisniku pa da bi korisnik to morao vratiti u smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, već se radi o tome da korisnik kredita nije u cijelosti ispunio ugovornu obvezu plaćanja pojedinih anuiteta jer ih je platio u manjem iznosu. Odredba o valutnoj klauzuli je ništetna pa ona ne predstavlja ugovornu obvezu. Ugovorna obveza korisnika kredita prema tuženiku je platiti anuitete bez primjene valutne klauzule jer je ugovor bez te klauzule na snazi. To što je pojedine anuitete platio u manjem iznosu zbog primjene valutne klauzule predstavlja situaciju da u tom dijelu korisnik nije ispunio svoju ugovornu obvezu u cijelosti, dakle radi se o neispunjenju ugovorne obveze po točno određenim anuitetima prema tuženiku, a ne o restitucijskom zahtjevu tuženika u smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a. Restitucijski zahtjev odnosi se samo na povrat onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe, dakle na povrat plaćenog iznosa, a ne na plaćanje daljnjeg iznosa jer pojedini anuitet nije u cijelosti plaćen. U dijelu u kojem anuitet nije u cijelosti plaćen radi se o neispunjenju ugovorne obveze korisnika kredita.
16.3. Međutim, korisnik kredita je svakom uplatom plaćao točno određeni anuitet pa se preplaćenim iznosom kasnijeg anuiteta ne podmiruje manje plaćena obveza po ranijem anuitetu. Odnosno, kada je korisnik kredita platio određeni anuitet u većem iznosu primjenom valutne klauzule tada se ta preplata ne odnosi na plaćanje ranijeg anuiteta kojeg je platio u manjem iznosu od ugovorenog, već se radi o tome da je korisnik kredita platio anuitet u većem iznosu primjenom ništetne odredbe o valutnoj klauzuli. Stoga, sve preplaćene iznose po pojedinim anuitetima tuženik je dužan vratiti tužitelju sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a, a u odnosu na anuitete koji su plaćeni u manjem iznosu od onoga što je ugovorna obveza bez valutne klauzule tuženik bi mogao zahtijevati ispunjenje od ugovorne strane (korisnika kredita). Dakle, radi se o tome da u dijelu u kojem pojedini mjesečni anuiteti nisu u cijelosti plaćeni postoji tuženikova tražbina prema korisniku kredita, za koju je tuženik mogao zahtijevati ispunjenje. Do prijeboja tražbine ne dolazi po samom zakonu, već je potrebno da stranka da izjavu o prijeboju sukladno odredbi čl. 196. st. 1. ZOO-a, a tuženik takvu izjavu nije dao. Stoga, od preplaćenih iznosa anuiteta se ne oduzimaju iznosi u kojima korisnik kredita nije platio pojedine anuitete jer bi time došlo do prijeboja tražbina bez davanja izjave o prijeboju u smislu odredbe čl. 196. st. 1. ZOO- a. O ovom pitanju je i VSRH u proširenom vijeću u odluci Rev 549/2023 od 18. prosinca 2023. zauzeo shvaćanje:
"U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita."
16.4. Osim toga, prigovor tuženika da se u ukupni obračun pretplate mora uzeti u obzir i negativna razlika nije prigovor radi prebijanja niti materijalnopravni prigovor, već se radi o prigovoru visine (Tako i VSRH Rev 1277/2022 od 8. ožujka 2023.).
16.4. Slijedom navedenog, obveza tuženika po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli je vratiti tužitelju iznos od 4.020,29 EUR, a na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi tuženik je u obvezi vratiti tužitelju iznos od 1.359,48 EUR, sve sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a.
17. Tražbina po osnovi povrata onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a jer za tu tražbinu nije propisan poseban zastarni rok. Zastara počinje teći od prvog dana od dana izvršene uplate svakog pojedinog davanja sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZOO-a jer je vjerovnik od tada bio ovlašten tražiti povrat tih iznosa.
17.1. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. (Tako i VSRH Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. i objedinjeno pravno shvaćanje sjednice građanskog odjela VSRH Su-IV-33/2022 od 31. siječnja 2022).
17.2. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača podnesena je 4. travnja 2012. i time je zastara prekinuta sukladno odredbi čl. 241. ZOO-a. Zastara počinje ponovno teći od pravomoćnosti presude, što znači da u pogledu restitucijskog zahtjeva po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi počinje ponovno teći 13. lipnja 2014. kada je presuda u tom dijelu postala pravomoćna, a u pogledu restitucijskih zahtjeva po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli zastara počinje ponovno teći 14. lipnja 2018. kada je presuda u tom dijelu postala pravomoćna.
17.3. S obzirom da je tužba u ovom parničnom predmetu podnesena 27. prosinca 2021., potraživanje s osnove ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi je u cijelosti zastarjelo, dok u odnosu na potraživanje s ništetne odredbe o valutnoj klauzuli nije zastarjelo.
18. U odnosu na zatezne kamate prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 utvrđeno je da je tuženik sklapao ugovore o kreditima s potrošačima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli iz čega proizlazi nesavjesnost tuženika jer je morao znati da su takve odredbe nepoštene. Zbog toga, zatezne kamate teku od dana izvršenih plaćanja koji su utvrđeni na temelju nalaza i mišljenja vještaka (tako i VSRH Rev 364/2022 od 25. travnja 2023.) . Stopa zatezne kamate određena je sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO) za odnose koji ne proizlaze iz trgovačkih ugovora.
19. Nadalje, čitanjem čl. 3. Ugovora o kreditu 045-50-3964276, od dana 13. ožujka 2007. godine sud je utvrdio da su stranke ugovorile jednokratnu naknadu koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita u iznosu od 3,30 % od iznosa kredita koji je stavljen na raspolaganje tužiteljici. Iz njezinog iskaza, kojeg je sud ocijenio uvjerljivim i iskrenim sud je utvrdio da joj nije prilikom potpisivanja ugovora o kreditu točno pojašnjeno na što se troškovi iz čl. 3. odnose niti je mogla pojedinačno pregovarati u vezi istih te da se radilo o tipskom i unaprijed sastavljenom (po tuženiku) ugovoru o kreditu. Također nije joj posebno objašnjeno zašto je visina naknade vezana za iznos kredita. Ovo sve potvrđuje činjenica da ugovor nije sklopljen u poslovnici tuženika niti je tužitelj izravno pregovarao s djelatnikom tuženika u vezi dobivanja kredita.
20. Osim toga, navedeno je sud utvrdio i primjenom pravila o teretu dokazivanja jer je na tuženiku teret dokaza (čl. 81. st. 4. ZZP/03) da se o predmetnoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru (koji je unaprijed sastavljen od tuženika) pojedinačno pregovaralo (Tako i USRH U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022.). Također, tuženik nije pružio dokaze koji bi ukazali na opravdanost naplate takve naknade niti je određeno naveo što čini te troškove (ulazne naknade) obrade kredita.
21. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Po st. 2. toga članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Odredbom čl. 87. st. 1. ZZP je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava.
22. Sud Europske unije je u presudama broj C-84/19 i C-224/19 potvrdio da je nepošteno bez pregovaranja s potrošačem u tipskom ugovoru ugovarati ulazne naknade o troškovima obrade kredita za koje ne postoji obrazloženje na temelju čega su nastali, koji su netransparentni ili neproporcionalni.
23. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima ("Službeni list" L 95, 21. travnja 1993.) ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašli iz ugovora, a u čl. 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe moraju biti sročene jasno i razumljivo.
24. Iako u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu nije postojalo zakonsko ograničenje za ugovaranje predmetnih „ulaznih“ ugovornih naknada, čl. 1021. ZOO propisuje da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Iz te odredbe ZOO proizlazilo bi da je tuženik bio ovlašten od tužitelja naplatiti na temelju ugovora o kreditu samo glavnicu kredita i ugovorene kamate, a ne i spornu ulaznu naknadu.
25. Kako je u postupku utvrđeno da se o spornoj odredbi Ugovora o kreditu nije posebno unaprijed pregovaralo i tužitelj kao korisnik kredita nije imao mogućnost utjecati na sadržaj te ugovorne odredbe, a Ugovor o kreditu je bio unaprijed pripremljen od strane tuženika i tužiteljica nije mogla unaprijed znati na koji će se način formirati visina sporne naknada iz čl. 3. Ugovora, a što je protivno načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, to je takva odredba nepoštena, a posljedično i ništetna.
26. Napominje se i to da se pravno shvaćanje sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, održanog 5. studenog 2020. (zaključak pod toč. 8) da ugovorna odredba iz ugovora o kreditu kojom je ugovoreno pravo banke na naknadu za prijevremenu otplatu kredita, može biti utvrđena ništetnom, ako se o toj odredbi nije pregovaralo, po mišljenju ovog suda može analogno primijeniti i na ulaznu naknadu koja je predmet ovog spora.
27. Slijedom navedenog, sud je utvrdio ništetnim dio ugovorne odredbe iz čl. 3. Ugovora o kreditu o jednokratnoj naknadi (ulaznoj naknadi) od 3.30 % od ugovorenog iznosa kredita. Visinu iznosa ulazne naknade sud je izračunao uzimajući u obzir navedeni postotak te iznos koji je tužitelju stavljen na raspolaganje na dan isplate, a koji iznosi 462,63 EUR. Osim toga, tuženik nije prigovarao visini iznosa koji je tužitelju naplaćen na ime tzv. ulaze naknade kao ni kada mu je taj iznos isplaćen, već je osporavao osnovu tako postavljenog zahtjeva. Stoga je sud prihvatio taj dio tužbenog zahtjeva i obvezao tuženika da vrati tužitelju ono što je primio na temelju te ništetne ugovorne odredbe sukladno odredbi čl. 323. ZOO-a.
28. S obzirom da je odredbom čl. 323. ZOO-a propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a da je tužitelj utuženi iznos platio tuženiku 15. ožujka 2007. (što tuženik nije osporio), na temelju takve ništetne ugovorne odredbe, to je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju upravo navedeni iznos, zajedno sa zateznim kamatama koje, u skladu s odredbom čl. 1115. ZOO-a teku od dana stjecanja, ako je stjecatelj bio nepošten. Kako je prethodno navedeno, već prilikom sklapanja samoga Ugovora, tuženik je bio nepošten, budući da je kao osoba koja sklapa takav ugovor u okviru svoje djelatnosti, morao znati da je predmetna odredba Ugovora o kreditu protivna svim propisima navedenima u ovoj presudi, pa je dužan platiti zatezne kamate i to od dana stjecanja.
29. Neosnovan je i prigovor zastare, kojeg je istaknuo tuženik. Naime, tužitelj u ovome postupku postavlja deklaratorni zahtjev na utvrđenje ništetnim ugovorne odredbe, dok je na sjednici održanoj 30. siječnja 2020. posl. br. Su-IV-47/2020-2 Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. S obzirom da je ovom presudom utvrđena ništetna navedena obveza potraživanje nije u zastari, stoga su u tom smislu prigovori tuženika neosnovani.
30. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u točkama I do VI izreke presude.
31. U odnosu na troškove postupka potrebno je napomenuti da deklaratorni zahtjevi koji su postavljeni uz činidbu ne uzimaju se u obzir prilikom obračuna vrijednosti predmeta spora (Tako i VSRH Rev 412/2021 od 28. ožujka 2023., Revr 475/08 od 27. listopada 2008. i Revr-774/05 od 13. prosinca 2005.) pa time i kod obračuna troškova postupka.
31.1. Tužiteljica je djelomično uspjela sa svojem konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, stoga se odluka o troškovima postupka temelji na odredbama čl. 151., 154. st. 2. i 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine'', broj 138/2023 - dalje u tekstu: OT), sukladno vrijednosti predmeta spora (5.842,40 EUR) i vrijednosti boda od 2,00 EUR (Tbr. 52. u svezi 54. OT. koja se primjenjuje u trenutku donošenja odluke o troškovima postupka - tako i VSRH Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024., Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023. te Rev-847/2021 od 13. veljače 2024.)
31.2. Tužiteljica je tražila isplatu s tri osnove (ništetne valutne klauzule, promjenjive kamatne stope i ulazne naknada), a uspjela je s dvije osnove (ništetne valutne klauzule i ulazne naknade), dakle u osnovi je uspjela s 66,66 %. U pogledu visine konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tražila je ukupno 5.842,40 EUR, a uspjela je s 4.482,92 EUR, dakle uspjela je s 76,73 %. Prema tome tužiteljica je s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom cijeneći osnovu i visinu uspjela sa 71,69 % (76,73 % + 66,66% = 143,39 % / 2 =71,69 %) odnosno tuženik s 28,31 %.
31.3. Oduzimanjem postotka uspjeha tužitelja i postotka uspjeha tuženika dobije se 48,42 % u kojem postotku je odmjerena naknada troškova postupka tužitelju.
31.4. Tužiteljici zastupanoj po odvjetniku priznat je trošak sastava tužbe (Tbr. 7. t. 1. OT) 200,00 EUR, podneska od 13. srpnja 2024. i 29. svibnja 2024. (Tbr 8. toč. 1. OT) svaki po 200,00 EUR, zastupanja na ročištima 26. ožujka 2024. i 20. studenoga 2024. (Tbr 9. toč. 1. OT) svaki 200,00 EUR, što ukupno iznosi 1.000,00 EUR, a uvećano za PDV (Tbr. 42. OT) iznosi 1.250,00 EUR. Tužiteljici je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 51,96 EUR (koliko je i platila) odmjerenu sukladno Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine" broj 118/18, 51/23) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine" broj 37/23), što sveukupno uz navedeni trošak zastupanja iznosi 1.301,96 EUR. Tužiteljici nije priznat trošak sudske pristojbe na presudu jer sukladno čl. 6. Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 51/2023) tužiteljica kao potrošač je oslobođena plaćanja pristojbi.
31.5. S obzirom na 48,42 % uspjeha (kvalitativan i kvantitativan) u sporu tužiteljici pripada 630,41 EUR. T užiteljici nije dosuđen trošak financijskog vještačenja jer isti nije tražila.
.
32. Tužiteljici su dosuđene zatezne kamate na troškove postupka od 7. siječnja 2025. do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO).
33. Svi iznosi su izraženi i u kunama i u eurima, a iznosi u eurima su preračunati prema fiksnom tečaju konverzije 1eur =7,53450 kn sve sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine" broj, 57/22, 88/22).
34. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
Zagreb, 7. siječnja 2025.
Sudac
Krešimir Koketi
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud.
DNA:
- tužitelju po pun
- tuženiku po pun
