REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2056/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac doc. dr. sc. Jelena Čuveljak, u pravnoj stvari tužitelja UNIQA osiguranje d.d., Zagreb, Planinska 13A, OIB: 75665455333, kojeg zastupa punomoćnik Marko Rašica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rašica & partneri d.o.o., Zagreb, Đorđićeva 24, protiv tuženika Hrvatske ceste d.d., Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika CESTE-RIJEKA d.o.o., OIB: 01371628232, Kukuljanovo (Grad Bakar), Industrijska zona, Kukuljanovo 377, radi isplate iznosa od 2.216,29 EUR, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1976/2021 od 31. siječnja 2024., 7. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1976/2021 od 31. siječnja 2024. u točci I. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudom citiranom u izreci u točci I. izreke odbio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2.216,29 eura s pripadajućim kamatama kao neosnovanim.

2. Iz obrazloženja u bitnome proizlazi da je predmet spora zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.216,29 eura koji je tužitelj isplatio svom osiguraniku po osnovi naknade štete koja je nastala na vozilu na način da je 3. prosinca 2018., u 16,23 sati, vozač MG upravljao navedenim vozilom, krećući se kolnikom DC-3 Čakovec-Zagreb-Rijeka, dionicom 16 Lučice-Gornje Jelenje, da bi kod km./oznake 7+785 metara pri izlasku iz desnog blagog zavoja s kamenog uzvišenja, s desne strane, sa stabla koje se nalazilo neposredno pokraj ceste, pala suha grana dužine cca 5 metara, koja je okomito udarila u desni prednji kraj vozila, a potom na vjetrobransko staklo dok se dio grane zabio u poklopac spremnika za gorivo s lijeve strane vozila. U ovoj pravnoj stvari nije sporna činjenica da se dogodila prometna nezgoda niti da je tužitelj isplatio svom osiguraniku sporni iznos. Nadalje nije sporno da je u trenutku nastanka predmetnog štetnog događaja predmetnom dionicom državne ceste upravljao tuženik, niti činjenica da je tuženik sklopio Ugovor o izvođenju radova, redovitog održavanja i zaštite državnih cesta s tuženikom za područje Primorsko-goranske županije za 2018. kojim je društvo Ceste Rijeka d.o.o. preuzelo poslove redovnog održavanja državnih cesta. U konkretnom slučaju je sporan položaj stabla, odnosno odlomljene grane, odnosno jesu li se u trenutku predmetnog štetnog događaja oni nalazili na zemljišnom pojasu u smislu citirane odredbe članka 4. podstavka 3. Zakona o cestama te posljedično i tuženikova odgovornost za štetu. Sud je proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku za geodeziju Zdravku Paveliću, ing. geodezije, sa zadatkom da utvrdi točan položaj stabla s kojeg je pala grana i točan položaj odlomljene grane, te širinu zemljišnog pojasa s obiju strana ceste potreban za nesmetano održavanje ceste prema projektu ceste. Stoga je sud utvrdio da nije moguće utvrditi točan položaj stabla u trenutku nastanka nesreće a prema sadašnjem stanju se stabla nalaze izvan zemljišnog pojasa, odnosno izvan jednog metra računajući od crte koja spaja krajnje točke poprečnog presjeka ceste. Kako tužitelj nije, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, predložio odnosno predočio dokaze na temelju kojih bi sud mogao sa sigurnošću utvrditi odlučnu činjenicu točnog položaja stabla, odnosno odlomljene grane na dan predmetnog štetnog događaja, a pogotovo odlučnu činjenicu jesu li se u trenutku predmetnog štetnog događaja oni nalazili na zemljišnom pojasu u smislu citirane odredbe članka 4. podstavka 3. Zakona o cestama, pa je odbijen tužbeni zahtjev.

3. Protiv navedene presude u točci I. izreke je tužitelj izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome ponavlja navode istaknute u postupku pred sudom prvog stupnja smatrajući kako je sud pogrešno zaključio da je tužitelj trebao dokazati da je stablo s kojeg je grana pala na vozilo osiguranika tužitelja nalazilo na zemljišnom pojasu u smislu odredbe članka 4. podstavka 3. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14), stoga predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti odnosno ukine presudu i predmet vrati na ponovan postupak.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijanu presudu je ovaj drugostupanjski sud ispitao u skladu s odredbom članka 365. stavaka 1. i 2. i članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ista pravilna i zakonita.

7. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja dao je razloge o svim odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i neproturječni, te ne postoji proturječnost između razloga i sadržaja spisa, pa je stoga presudu moguće ispitati, a zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

8. Navodima svoje žalbe protiv presude tužitelj kao žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude. Žalitelji u žalbi ponavljaju navode koje su iznosili tijekom prvostupanjskog postupka, te iznose neargumentirane žalbene razloge kojima ne dovodi u pitanje zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda.

9. Pravilno je sud prvog stupnja u ovoj pravnoj stvari utvrdio da je tužitelj trebao dokazati da je grana koja je prouzročila štetu došla iz prostora za koje je odgovoran tuženik. Naime, tuženik je nesporno pravna osoba koja je po zakonu dužna održavati cestu što proizlazi iz odredaba članka 82. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14; dalje: ZC), koji je bio na snazi u vrijeme predmetnog štetnog događaja. Tim je odredbama propisano da državnim cestama upravlja, gradi ih, rekonstruira i održava trgovačko društvo Hrvatske ceste, društvo s ograničenom odgovornošću, sa sjedištem u [adresa], čiji skraćeni naziv tvrtke glasi: Hrvatske ceste d.o.o. (članak 82. stavci 1. i 2. ZC-a). Nadalje je propisano da je predmet poslovanja Hrvatskih cesta d.o.o. organiziranje i obavljanje djelatnosti, između ostalih, i poslova održavanja iz članka 26. toga Zakona državnih cesta (članak 82. stavak 3. ZC-a). Poslovi održavanja javnih cesta u smislu toga Zakona jesu: planiranje održavanja i mjera zaštite javnih cesta i prometa na njima, redovito i izvanredno održavanje javnih cesta, ustupanje radova redovitog i izvanrednog održavanja javnih cesta, stručni nadzor i kontrola kakvoće ugrađenih materijala i izvedenih radova održavanja javnih cesta, ustupanje usluga stručnog nadzora i kontrole kakvoće ugrađenih materijala i izvedenih radova održavanja javnih cesta, osiguranje uklanjanja oštećenih i napuštenih vozila i drugih stvari s javne ceste i ophodnja (članak 26. stavak 1. ZC-a). S druge strane, osoba koja je u ugovornom odnosu s pravnom osobom koja je po zakonu dužna održavati cestu, odgovara oštećenim osobama za naknadu štete na javnoj cesti u granicama ugovornih odredbi, ako je šteta u uzročnoj vezi sa stanjem ceste kao posljedice neispunjavanja ugovornih odredbi od strane onog tko je ugovorom preuzeo neposrednu obvezu održavanja javne ceste.

10. Prema odredbi članka 16. ZC-a, javne ceste moraju biti građene, rekonstruirane i održavane sukladno važećim propisima. Javne ceste se planiraju, projektiraju, grade, rekonstruiraju i održavaju na način da, između ostalog, omogućuju sigurno prometovanje svih sudionika u prometu, kao i sukladnost javnih cesta s drugim zahvatima u prostoru i s okolišem kroz koji se protežu (članak 17. stavak 1. ZC-a). Javnu cestu čini, između ostalog, zemljišni pojas s obiju strana ceste potreban za nesmetano održavanje ceste širine prema projektu ceste, a najmanje jedan metar računajući od crte koja spaja krajnje točke poprečnog presjeka ceste (članak 4. podstavak 3. ZC-a).

11. Stoga je pravilno sud prvog stupnja zaključio da je u konkretnom slučaju sporan položaj stabla, odnosno odlomljene grane, odnosno jesu li se u trenutku predmetnog štetnog događaja oni nalazili na zemljišnom pojasu u smislu citirane odredbe članka 4. podstavka 3. ZC-a, te posljedično i tuženikova odgovornost za štetu. Dokazivanje ove odlučne činjenice je bilo na tužitelju, jer je tužitelj taj koji mora dokazati sve elemente odnosa odgovornosti za štetu pa i pitanje odgovornosti tuženika. Stoga je pravilno sud prvog stupnja zaključio da je teret dokaza u pogledu ove odlučne činjenice na tužitelju, a koji u konkretnom slučaju nije dokazao tu odlučnu činjenicu.

12. Stoga je, suprotno žalbenim navodima, na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo i odlučio o osnovanosti tužbenog zahtijeva. Žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke.

13. Slijedom navedenog, analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je drugostupanjskog suda da njima žalitelj nije uspješno osporio prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito odlučio o tužbenom zahtjevu. Prvostupanjski sud je na temelju potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koje nije proturječno ispravama u spisu, valjano primijenio materijalno pravo.

14. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je valjalo odbiti i potvrditi pobijanu odluku, sukladno odredbi članka 368. stavaka 1. i 2. i članka 380. ZPP-a.

Zagreb, 7. siječnja 2025.

Sudac

doc. dr. sc. Jelena Čuveljak