REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br: Pn-2449/2021-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Romani Hukelj, u pravnoj stvari tužitelja MG (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Drago Boras, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika HANZA MEDIA d.o.o. (OIB 79517545745), Zagreb, Koranksa 2, kojeg zastupa punomoćnik Vedran Vusić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 19. studenoga 2024. godine u prisutnosti tužitelja osobno i zamjenika punomoćnika stranaka, dana 7. siječnja 2025. godine,

p r e s u d i o j e:

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.000,00 eura, u roku 15 dana. II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 426,94 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude (7.1.25.) do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

III Tužitelj se odbija s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.640,00 eura i sa zahtjevom za isplatom zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 2.000,00 eura.

Obrazloženje

1. Nije među strankama sporno da je:

- dana 30.6.2021. godine u 9,10 sati na internetskom portalu www.jutarnji.hr objavljen članak pod naslovom: U tijeku velika akcija: Uhićeni ravnatelj HRT-a VG, Bandićevi vozači, "kralj Adventa…";

- u navedenom članku objavljena informacija u odnosu na tužitelja:

"Među uhićenima se i Bandićevi vozač BG i MG,..";

- da je tuženik nakladnik internetskog izdanja;

- da je tužitelj od nakladnika zatražio ispravak informacije.

2. Tužitelj u tužbi tvrdi da on nije bio priveden u opisanoj akciji USKOK-a niti se na bilo koji način dovodi u vezu s počinjenjem kaznenih djela koja se osumnjičenicima u akaciji USKOK-a stavljaju na teret. Dakle, tužitelj tvrdi da on nije bio među uhićenim osobama i da mu je objavom takve, netočne informacije nanesena šteta, jer je povrijeđeno njegovo pravo osobnosti i to pravo na duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo i ime. Sve iz razloge, jer je netočna informacija prouzročila atmosferu linča i bijesa javnosti usmjerena prema njemu i njegovoj obitelji, osudu okoline, sram, teškoće u svakodnevnom životu, javnu sramotu, strah za vlastitu sigurnost, a uzrokovala je i zdravstvene probleme u vidu visokog tlaka i akutnu reakciju na stres.

2.1. Zbog toga tužitelj od tuženika potražuje naknadu štete u visini od 4.640,00 eura, pri čemu na taj iznos potražuje zakonsku zateznu kamatu, ali ne navodi tijek kamata, uz naknadu parničnog troška na koji kamatu traži od presuđenja.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka priznaje da je objavio netočnu informaciju (da bi tužitelj bio među uhićenim osobama) i to u 9,10 sati, ali tvrdi da je tu informaciju s portala uklonio u 12,30 sati istoga dana.

3.1. Zbog toga tuženik smatra da sve da je šteta tužitelju i nastala ona je popravljena uklanjanjem netočne informacije, zbog čega nije bilo potrebe, a ni mogućnosti objaviti zaprimljeni zahtjev tužitelja za objavom ispravka dana 5.7.2021. godine.

3.2. Tuženik tvrdi da je informaciju objavio u dobroj vjeri, a imajući u vidu da je to jutro policija pretresla i stan tužitelja iz čega su novinari pogrešno zaključili da je i tužitelj među uhićenim osobama, pa je informacija objavljena bez namjere da se tužitelju nanese šteta. Osim toga, tuženik navodi da su i drugi mediji objavili netočnu informaciju i da ju nisu uklonili.

3.3. Zaključno, tužitelj navodi da je sporna informacija bila dostupna 3 sata i 20 minuta, da je tuženik samoinicijativno poduzeo radnje kako bi ispravio pogrešnu informaciju pa smatra da sve okolnost slučaja ne opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade tužitelju zbog čega predlaže zahtjev odbiti i traži naknadu parničnog troška.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u dopise, potvrde, novinske članke, preslike snimki zaslona portala, medicinsku dokumentaciju, presude i proveden je dokaz saslušanjem tužitelja, kao stranke, u svrhu dokazivanja.

4.1. Ostale po strankama predložene dokaze sud nije provodio, jer je i bez provođenja istih činjenično stanje utvrđeno u cijelosti.

4.2. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Temeljem navoda iz odgovora glavnog urednika za zahtjev tužitelja za objavom ispravka i iz preslika snimki zaslona portala ovaj sud utvrđuje da je točna tvrdanja tuženika da je sporna, a netočna informacija (da bi tužitelj bio među uhićenim osobama) objavljena na portalu tuženika u 9,10 sati i da je u 12,30 sati taj dio teksta, dakle ime i prezime tužitelja, uklonjeno s portala.

5.1. Zbog toga sud nije prihvatio dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem urednika PG, jer je iz snimki zaslona jasno utvrđeno da je informacija izmijenjena na način da je uklonjeno ime tužitelja.

5.2. Je li tuženik, ipak, trebao objaviti ispravak, nije predmet ovog spora. Tuženik smatra da nije bio u obvezi, jer, kako glavni urednik i navodi u dopisu tužitelju, je informacija objavljena u 9,10 sati, a već istog dana u 12,30 sati informacija u odnosu na koju se zahtjeva ispravak je uklonjena.

5.3. Ono što je bitno za ovaj spor, jest da je tužitelj podnošenjem zahtjeva za ispravkom informacije sebi sačuvao pravo na podnošenje ove tužbe (čl. 22 Zakona o medijima, NN 59/04 – u daljnjem tekstu ZM).

6. Iz dopisa MUP-a proizlazi da su djelatnici PNUSKOK-a spornog dana u odnosu na tužitelja, građanina izvršili pretragu osobe, doma i dr. prostorija te pokretne stvari, ali nisu izvršili ispitivanje tužitelja.

6.1. U toj činjenici iskazuje i tužitelj koji navodi da je jutro (30.6.2021. godine) započelo na način da su djelatnici PNUSKOK-a ušli u njegov stan i istog pregledali, jer su tražili neke papire i u stanu su proveli oko 1 sat. On je nakon toga otišao na pregled u bolnicu na Rebru i u dom se vratio tek oko 14,00 sati. Nije uzeo mobitel i za netočnu informaciju prvo je saznala njegova supruga, jer su ju ljudi počeli zvati i ispitivati o tome je li on uhićen. Za njega je informacija bila šokantna, a bila je šokantna i za cijelu obitelj, koja uključuje i četiri kćeri od kojih jedna živi u [adresa] i htjela je odmah sjesti u automobil i doći do Zagreba, pri čemu tužitelj iskazuje o jakoj obiteljskoj povezanosti. Tužitelj navodi da mu je bilo loš, nije mogao spavati, da je posjetio liječnika i prvi i zadnji put pio antidepresive. Navodi da se nije bojao za svoju sigurnost, ali je osjećao nelagodu. Kontaktiralo ga je puno osoba, a neki još i danas misle da je bio uhićen. Tužitelj ne spori da je i protiv drugih medija, koji su objavili istu, netočnu informaciju pokrenu postupka naknade štete, ali ne zna koliko točno postupaka.

6.2. Sud prihvaća iskaz tužitelja da je nelagoda i šok zbog objave informacije bila tolika da je mogao posjetiti i liječnika, jer to proizlazi i iz medicinske dokumentacije uvidom u koju je sud utvrdio da je tužitelj kod liječnika bio idući dan, 1.7.2021. godine, da je liječniku rekao da je uznemiren, osjeća probadanje u prsima pa mu je ordinirana terapija za tlak i Normabel za smirenje. Tužitelj je dana 8.7.2021. godine obavio i pregled kod psihijatra kod kojeg pregleda opisuje nelagodu i neugodnosti koje su nastupile nakon što je objavljena informacija da je kao vozač bivšeg gradonačelnika uhićen.

6.3. Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da je u vrijeme objave informacije on već bio u mirovini, a bivši gradonačelnik, ŽG, više nije bio živ.

7. Cijeneći sve utvrđeno sud utvrđuje da je tuženik brzopleto i bez detaljne provjere objavio netočnu informaciju sadržaja "opasnog" po integritet svakog pojedinca, jer se objavljenom informacijom tužitelja kvalificiralo kao osobu koja je pod istragom USKOK-a, tijela koje se bavi suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, dakle teških kaznenih djela. Samom objavom takve informacije svakoj osobi nanesena je šteta, jer se u društvu na osobe kojima se USKOK "bavi" gleda s podcjenjivanjem, osuđuje ih se i prije okončanja kaznenog postupka. Time je u širem krugu javnosti o tužitelju ostala slika kao o osobi koja čini kaznena djela, o čemu iskazuje i sam tužitelj kada navodi da neke osobe i danas misle da je bio uhićen.

7.1. Nadalje, teza tuženika da je informacija bila objavljena nešto više od tri sata ne može tuženika, kao nakladnika, osloboditi obveze pretrpljene štete. U danjaše vrijeme objava informacije na portalu, obuhvaća pristup informaciji koji je brz, neprekidno dostupan ogromnom broju osoba, jer je dovoljno "na brzaka izguglati", jeftin, jer ne iziskuje troška kupovanja tiskanog medija, i strahovito brz u prenošenju i dijeljenju. Kada se, nastavno cijeni, da su akcije USKOK-a uvijek posebno naglašena, da se prate gotovo u realnom vremenu, tada se ima zaključiti da je tri sata bilo i više nego dovoljno vremena da o informaciji sazna ogroman broj ljudi. To potvrđuje i sam tužitelj u iskazu kada iskazuje da su o činjenici njegovog uhićena ljudi počeli zvati i ispitivati njegovu supruge, a onda i njega. Informacija je "otputovala" i do SR Njemačke i njegove kćeri.

7.2. Niti tvrdanja tuženika da su i drugi mediji objavili netočnu informaciju istog sadržaja, koja je u odnosu na neke medija dostupna i danas, nije razlog da se tuženika oslobodi od odgovornosti za štetu, jer se tuženike ne može osloboditi od obveze provjere istinitosti informacije koju on objavljuje, a niti to umanjuje njegovu odgovornost. Šteta je počinjena samom objavom netočne informacije pri čemu duljina trajanja objavljene informacije (7.1.), dakle činjenica da je uklonjena nakon tri sata ne oslobađa tuženika od odgovornosti.

7.3. Konačno, sadržaj objavljene, netočne informacije u kojoj je tužitelj prikazan kao potencijalni kriminalac koji udruživanjem s drugim osobama činio kaznena djela u okviru svoje djelatnosti zbog kojih je priveden od strane USKOK-a, jest informacija podobna tužitelju prouzročiti štetu, jer ista stvara sliku o tužitelju kao osobi koja je uključena u koruptivno kaznena dijela počinjena udruživanjem više osoba.

8. Zbog svega navedenog sud je utvrdio odgovornosti tuženika i obveza da tužitelju naknadi štetu (čl. 21. st. 1 ZM-a).

8.1. Odlučujući o visini pretrpljene štete sud je nastavno imao u vidu odredbu čl. 19. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 – u daljnjem tekstu ZOO), koja se primjenjuje temeljem odredbe čl. 22. st. 2 ZM-a, i utvrdio da je tužitelju povrijeđeno pravo na duševno zdravlje, jer je uznemirenost bila tolika da je unutar tjedan dana bio dva puta kod liječnika, od kojeg je drugi bio posjet psihijatru, kao i da je uzimao tablete za smirenje i imao problema sa spavanjem. Tužitelju je povrijeđen ugled i čast (7.3.), iako iz njegovog iskaza proizlazi da su većina neugodnosti i nelagode smirila unutar tjedan dana.

8.2. Konačno, sud navodi da tužitelj svoj iskaz u jednom, manjem dijelu, prilagođava kako bi si osigurao bolju procesnu poziciju, jer o ulasku djelatnika PNUSKOK-a u stan iskazuje usputno, površno i kao nešto nebitno. Taj se dio iskaza ne može prihvatiti, jer teško je životno prihvatljivo da ulazak i pretraga stana od strane policije kod osobe ne izazove barem pojačanu nelagodu.

9. U tako utvrđenim okolnostima (8.-8.2.) sud utvrđuje da je primjerena novčana naknada iznosi 2.000,00 eura, jer ne postoji intenzitet povrede koji bi opravdavao veću naknadu od odmjerene te je tužitelj za daljnji iznos od 2.640,00 eura odbijen.

9.1. Tužitelju na iznos naknade nije dosuđena kamata, jer tužitelj nije naveo od kada kamatu potražuje, već je u zahtjevu istaknuo samo stopu po kojoj kamatu traži pa je s tim dijelom zahtjeva odbijen (točka III zahtjeva).

9.2. U odnosu na kamatu sud nije našao potrebnim postupati u skladu s odredbom čl. 109. Zakona o parničnom postupku (NN 148/11 – u daljnjem tekstu ZPP), jer tužba sadrži sve da bi sud po njoj mogao postupati pri čemu je nužna pretpostavka da sadrži zahtjev u pogledu glavne stvari, a to tužbe tužitelja i sadrži.

10. Odluka o naknadi troška tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a i odnosi se na troškove zastupanja putem odvjetnika, uz primjenu Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužitelj je priznat trošak sastava tužbe, pristupa na dva ročišta i sastav jednog obrazloženog podneska po 200,00 eura; sastav podneska 3.5.25. i pristup na roč. 19.12.23. po 50,00 eura (tbr 8/4, 9/5) ili ukupno 900,00 eura te po 46,45 eura sudskih pristojbi na tužbu i presudu, što čini troška tužitelja u ukupnom iznosu od 992,90 eura.

10.1. Tužitelj je u sporu uspio sa osnovnom 100%, s visinom 43%, dakle 143%, što podijeljeno s dva daje iznos od 71,50%, što znači da je uspjeh tuženika 28,50%, Oduzimanjem dva uspjeha (71,50-28,50) utvrđuje se uspjeh tužitelja u omjeru od 43% i u tom je razmjeru tuženik dužan tužitelju naknaditi parnični troška.

10.2. temeljem utvrđenog troška tužitelja iznosi 426,94 eura, na koji temeljem čl. 151. st. 3 ZPP-a kamata teče od dana donošenja ove presude po stopi iz čl. 29. ZOO-a.

U Zagrebu, 7. siječnja 2025. godine

Sutkinja:

Romana Hukelj

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

1.tužitelju po pun.

2.tuženiku po pun.