REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-593/2022-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Ivani Požar, a po prijedlogu više sudske savjetnice Atine Matanov u pravnoj stvari tužitelja ĐT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Bodrožiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. studenoga 2024. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Josipa Savića, odvjetnika u Zagrebu, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 7. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb isplatiti tužitelju ĐT iznos od 1.600,00 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 21. studenoga 2019. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećano za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana,

II. Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb naknaditi tužitelju ĐT trošak parničnog postupka u iznosu od 1.976,95 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 7. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećano za tri postotna poena, u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe od 3. studenoga 2023.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 26. veljače 2019. u Zagrebu došlo do prometne nezgode koju je prouzrokovala CT upravljajući vozilom osiguranim kod tuženika pod brojem police [broj police]. U opisanoj prometnoj nezgodi tužitelj je zadobio tjelesne ozljede kao vozač vozila reg. ozn. [registarska oznaka]. Zbog navedenog štetnog događaja tužitelj je pretrpio i još uvijek trpi neimovinsku štetu u vidu intenzivnih i dugotrajnih bolova, primarnog i sekundarnog straha, duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, a nakon završenog liječenja tužitelj će ulagati pojačane napore u životu i radu. Za vrijeme liječenja tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega bližnjih. Ujedno tužitelj je zbog predmetnog štetnog događaja imao i troškove liječenja u iznosu od 250,00 kn, a koje troškove tužitelj također potražuje sukladno računu. Tužitelj ističe kako se obratio tuženiku u mirnom postupku odštetnim zahtjevom kojeg je tuženik zaprimio 20. studenoga 2019., nakon čega je tuženik tužitelju isplatio iznos od 5.655,00 kn/750,55 eura s osnova naknade štete, no isti ne može predstavljati pravičnu novčanu naknadu, zbog čega tužitelj od tuženika potražuje isplatu daljnjeg novčanog iznosa u visini od 1.373,68 eura sa zateznim kamatama koje teku od 21. studenoga 2019. do isplate, kao i troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da priznaje pasivnu legitimaciju temeljem police osiguranja od automobilske odgovornosti broj 017205522277, nastanak štetnog događaja i odgovornost. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva smatrajući zatraženu naknadu neimovinske štete previsokom, a obzirom na jačinu i karakter ozljeda tužitelja, orijentacijske kriterije te sudsku praksu. Ističe da je tužitelju, prije podnošenja ove tužbe, isplatio iznos od 5.655,00 kn/750,55 eura, od čega se iznos od 405,00 kn/53,75 eura odnosi na naknadu štete po osnovu tuđe pomoći i njege, a iznos od 250,00 kn/33,18 eura na trošak liječenja, čime je u cijelosti podmirio svoju obvezu prema njemu. Ističe da tužitelj uz tužbu nije dostavio novu medicinsku dokumentaciju koja bi eventualno opravdala dosuđenje daljnjeg iznosa naknade neimovinske štete. Tuženik osporava zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata na imovinsku štetu koju tužitelj potražuje po osnovu tuđe pomoći i njege. Tuženik ujedno predlaže učiniti nespornim visinu cijene sata tuđe pomoći i njege od 18,00 kn/2,39 eura. Zaključno, tuženik predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

3. Nakon provedenog vještačenja po vještaku medicinske struke, tužitelj je podneskom od 3. studenoga 2023. preinačio tužbu na način da je povisio tužbeni zahtjev te tako s osnova povrede prava osobnosti te tuđe pomoći i njege potražuje iznos od 2.350,55 eura što umanjeno za nesporno uplaćeni iznos od 750,55 eura iznosi 1.600,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 21. studenoga 2019. do isplate.

4. Punomoćnik tuženika se usprotivio preinaci tužbe te je istaknuo prigovor zastare za preinačeni dio.

5. Odlučujući o prigovoru tuženika u odnosu na preinaku tužbe valja navesti da je odredbom čl. 190. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023, dalje ZPP) u svezi s odredbom čl. 190. st. 2. istog zakona, određeno da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Kako je u konkretnom predmetu prethodni postupak zaključen 27. travnja 2023., što je vidljivo iz zapisnika koji se nalazi na listovima 30. i 31. spisa, to tužitelj ne bi mogao podneskom od 3. studenoga 2023. preinačiti tužbu. Međutim, odredbom čl. 190. st.

2. ZPP-a predviđena je iznimka takvog pravila prema kojoj se tužba može preinačiti do zaključenja glavne rasprave ako tužitelj bez svoje krivnje istu nije mogao preinačiti do zaključenja pripremnog ročišta. Slijedom navedenog, preinaka bi iznimno bila dopuštena ako bi se nakon zaključenja prethodnog postupka ustanovilo postojanje činjenica koje opravdavaju takvu preinaku, a za koje stranke nisu mogle znati ranije bez svoje krivnje, primjerice da je vještak u nalazu i mišljenju ustanovio znatnije odstupanje od činjenica koje su se mogle utvrditi temeljem same dokumentacije. I u takvoj situaciji preinaka ne bi automatizmom bila dopuštena već bi valjalo provesti test razmjernosti, odnosno korisnosti pravne norme o nedopuštanju objektivne preinake tužbe u javnom interesu, kako ne bi došlo do povrede odredbe čl. 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10). Kako su u konkretnom slučaju po provedenom vještačenju utvrđeni elementi koji su od utjecaja i opravdavaju povećanje tužbenog zahtjeva u pogledu potraživanja s osnova neimovinske štete, to je takva preinaka dopuštena, stoga je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

6. U odnosu na istaknuti prigovor zastare valja navesti da je na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: SU-IV-123/2024-5 od 27. svibnja 2024. zauzet stav da u slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične i pravne osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i 191. ZPP-a) zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

7. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u potvrdu I. postaje prometne policije Zagreb, broj: 511-19-44/6-8-0810/2019 od 25.05.2019. (list 6-7 spisa), medicinska dokumentacija (list 8-14 spisa), zahtjev za naknadu štete (list 15-16 spisa), ponuda od 16.12.2019. (list 17 spisa), račun (list 18 spisa), liječničku potvrdu (list 31 spisa) i nalaz i mišljenje vještaka dr. Božidara Šebečića (list 39-41 spisa) 8. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

9. Među strankama je nesporan nastanak štetnog događaja, odgovornost tuženika i pasivna legitimacija. Također, nije sporno da je tuženik u postupku mirnog rješenja spora isplatio tužitelju iznos od 750,55 eura, a kojim iznosom je u cijelosti podmirio trošak liječenja u iznosu od 33,18 eura.

10. Sporno je li tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio ozljede te ako je, u kojem obimu, slijedom čega je sporna i postavljena visina tužbenog zahtjeva. Također, sporan je tijek zateznih kamata na dio štete koji se odnosi na tuđu pomoć i njegu.

11. Radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Božidaru Šebečiću. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj 26. veljače 2019. stradao u prometnoj nezgodi kao vozač osobnog automobila u sudaru s drugim osobnim automobilom (udarac u lijevi stražnji dio vozila) prilikom čega je zadobio istegnuće mišića uz vratnu i slabinsku kralježnicu i natučenje desne lopatice. Liječen je kraćom imobilizacijom vrata Schantzovim ovratnikom, mirovanjem, analgeticima. Proveo je fizikalnu terapiju. Zbog zadobivenih ozljeda kod tužitelja je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i nalazu pri pregledu tužitelja, po završetku liječenja kod tužitelja su zaostali kronični bolovi u vratu, osjećaj zatezanja i ukočenosti vrata. Kretnje vratne kralješnice su ograničene u manjem stupnju, terminalno bolne. Navedene trajne posljedice uzrok su smanjenja životne aktivnosti od 3% uslijed čega tužitelj trpi i odgovarajuće duševne boli. Ozljede slabinske kralješnice i desne lopatice nisu dovele do trajnih posljedica. Tužitelj je zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpio fizičke bolove jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 8 dana i manjeg intenziteta 8 tjedana kumulativno. Zaostali kronični bolovi uključeni su u smanjene životne aktivnosti. Tužitelj je trpio primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja. U nastavku liječenja trpio je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja) jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 5 dana, manjeg intenziteta 3 tjedna kumulativno. Tuđa pomoć u opsegu od 2 sata dnevno je bila potrebna 2 tjedna za obavljanje težih kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl. Liječenje tužitelja je završeno 13. rujna 2019.

12. Na tako sačinjen nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi te ga i sud prihvaća u cijelosti kao stručan, objektivan, obrazložen i sačinjen u skladu sa dokumentacijom u spisu, dugogodišnjim iskustvom vještaka i po pravilima znanosti i struke.

13. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je zadobivenim ozljedama povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje čime je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje u tekstu ZOO). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju stoga i dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100. st. 1 ZOO-a). U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je zato pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje su navedene u tužbi, i to fizičke bolove, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i strah. One su u smislu čl. 1100. st. 2 ZOO-a kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

14. Sud je slijedom navedenog na temelju čl. 1100. st. 1 i 2 ZOO-a utvrdio pravičnu novčanu naknadu na ime pretrpljene neimovinske štete za povredu prava osobnosti u ukupnom iznosu od 2.250,00 eura. Pritom je posebno cijenio utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet duševnih i fizičkih bolova, mjesto povrede, dužinu i način liječenja, vrstu i oblik medicinskih intervencija, kao i vrstu i intenzitet pretrpljenog straha. Također je sud posebno cijenio činjenicu životne dobi tužitelja rođenog **.**.1995. te je imao u vidu da će zadobivene ozljede i njihove posljedice još dugo osjećati i one će predstavljati ograničenje u svakodnevnom životu i radu. Nadalje, u smislu odredbe čl. 1100. ZOO-a svrha pravične novčane naknade jest ublažiti i osjećaj neugode koju oštećenik trpi te donekle pridonijeti naknadi izgubljenog zadovoljstva u ljudskom životu, pa je sud uzeo u obzir i cijenio da je nedvojbeno nelagodno odlaziti liječniku, čekati u čekaonicama, ne moći obavljati poslove i aktivnosti na koje je osoba navikla te biti ovisan o pomoći drugih osoba. Stoga sud nalazi da sve rečene činjenice i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje iznosa od 2.250,00 eura kao pravične novčane naknade.

15. Nadalje, prema nalazu i mišljenju vještaka tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć ukupno 28 sati. Tužitelj je za jedan sat tuđe pomoći zatražio iznos naknade od 4,00 eura, koji se svakako ukazuje primjerenim i s obzirom na cijene na tržištu u Gradu Zagrebu u vrijeme donošenja presude, pa je tužitelju u smislu čl. 1095. st. 1 ZOO-a dosuđen zatraženi iznos od 112,00 eura u cijelosti.

16. Dakle, gore utvrđenoj neimovinskoj šteti od 2.250,00 eura valjalo je pridodati i imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege u ukupnom iznosu od 112,00 eura, što stoga iznosi 2.362,00 eura.

17. Kako je tijekom mirnog postupka tuženik dobrovoljno isplatio nesporni dio naknade štete u iznosu od 750,55 eura, to je sud utvrdio da bi tužitelju pripadala naknada štete u iznosu od 1.611,45 eura, međutim, kako sud sudi u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva, a tužitelj je zatražio ukupan iznos od 1.600,00 eura, sud je u cijelosti dosudio tužitelju zatraženi iznos.

18. Na ovako utvrđeni iznos štete tužitelju je dosuđena kamata od dana podnošenja pisanog izvansudskog zahtjeva za naknadom štete, tj. od 21. studenoga 2019., a u smislu čl. 1103. ZOO-a. Toga dana je tuženiku naime dostavljena cjelokupna medicinska dokumentacija te je mogao utvrditi cjelokupnu visinu pretrpljene štete te ispuniti svoju obvezu.

19. Na dio zahtjeva za tuđu pomoć i njegu također je dosuđena kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a s obzirom da je prema nalazu vještaka u to vrijeme potreba za tuđom pomoći već prestala. Naime, u smislu čl. 1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete, a tuđa pomoć i njega izvorno je novčani imovinski zahtjev koji kao novčana obveza dospijeva danom prestanka potrebe za tuđom pomoći i njegom, pa tuženik upravo od toga dana kasni s ispunjenjem svoje obveze. Nadalje, odredba čl. 12 st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje ZOOP) propisuje postupak i rokove osiguravatelja - tuženika za rješavanje odštetnih zahtjeva (14 dana) te pravo oštećene osobe na podnošenje tužbe, što također upućuje na opravdanost dosuđivanja oštećeniku kamate od podnošenja odštetnog zahtjeva (tako i VSRH Rev-934/14, Rev-550/14 i Rev-2791/17).

20. Visina kamatne stope određena je na temelju čl. 29. st. 1 i 2 ZOO-a.

21. Na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, tužitelju zastupanom po odvjetniku, a s obzirom na konačno postavljeni tužbeni zahtjev i vrijednost predmeta spora dosuđena je naknada koja se odnosi na: trošak sastava tužbe 100 bodova sukladno Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 - dalje OT), za sastav odštetnog zahtjeva u iznosu od 100 bodova (Tbr. 32. OT), za sastav podnesaka od 8. ožujka 2022., 10. svibnja 2023. i 6. lipnja 2023. od po 25 bodova (Tbr. 8/3 OT) uvećano za važeću vrijednost jednog boda od 2,00 eura (Tbr.54. OT). Nadalje, tužitelju je priznat trošak sastava podnesaka od 4. siječnja 2023. i 3. studenoga 2023. od po 100 bodova (Tbr. 8/1 OT) uz zatraženu i tada važeću vrijednost jednog boda od 15,00 kn (Tbr. 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje OT/15)) što iznosi 199,08 eura po podnesku. Nadalje, tužitelju je priznat trošak zastupanja na dva ročišta održana 27. travnja 2023. i 28. studenoga 2024. od po 100 bodova (s time da je za jedno ročište tužitelj zatražio 199,08 eura primjenom Tbr. 9/1 OT/15 te prema vrijednosti jednog boda od 15,00 kn, a za drugo 200,00 eura po Tbr 9/1 OT i vrijednosti jednog boda od 2,00 eura). Ukupni trošak valjalo je uvećati za iznos PDV-a od 25,00% (Tbr.46. OT) što, dakle, iznosi 1.684,05 eura. Priznat je i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 eura i na presudu u iznosu od po 66,36 eura. Navedenom iznosu u cijelosti je valjalo tužitelju pribrojiti trošak predujma vještačenja po vještaku medicinske struke u iznosu od 200,00 eura bez obzira na uspjeh u parnici s obzirom da je isti bio potreban za dokazivanje osnove tužbenog zahtjeva, tako i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev 994/21 od 14. rujna 2021. Ukupno je, dakle, utvrđen trošak tužitelja u iznosu od 1.976,95 eura.

22. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

U Zagrebu 7. siječnja 2025.

Sutkinja

Ivana Požar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna strana može podnijeti žalbu županijskom sudu u roku 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda u četiri primjerka za sud i protivnu stranu. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku, uz pristojbu na presudu (66,36 eura)

2. tuženiku po punomoćniku