P-2020/2024-59

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnica Martina Ljubanović, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 3. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 7. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva isplatu iznosa od 21.796,11 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 4.366,24 eura od 22. rujna 2011. do isplate,

- 3.430,31 eura od 24. svibnja 2013. do isplate,

- 6.423,41 eura od 10. srpnja 2015. do isplate,

- 7.576,15 eura od 18. travnja 2017. do isplate,

kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 4.068,30 eura sa zateznim kamatama koje teku od 7. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 21. rujna 2014. navodi da je osiguranik tužitelja PU ozlijeđen u prometnoj nesreći 2. studenog 2007. u prometnoj nesreći koji je prouzročio osiguranika tuženika. Rješenjem tužitelja od 3. lipnja 2009. tužiteljevom osiguraniku priznato je pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad zbog ozljede izvan rada. Tužitelj je za razdoblje od 27. rujna 2008. do 30. travnja 2011. na ime invalidske mirovine isplatio svom osiguraniku ukupno 32.897,46 kn. Konačnim tužbenim zahtjevom traži isplatu iznosa od 164.222,79 kn po osnovi isplaćene invalidske mirovine za razdoblje od 27. rujna 2008. do 28. veljače 2017.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je naveo da priznaje činjenicu nastanka prometne nesreće u kojoj je sudjelovao osiguranik tuženika. Osporava odgovornost svog osiguranika za nastanka prometne nesreće. Navodi da je do štete došlo isključivom krivnjom osiguranika tužitelja. Osporava visinu štete i navodi da bi sukladno odredbi čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu tužitelj imao pravo samo na naknadu stvarne štete koja se određuje u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao zapisnik o očevidu (list 4-5 spisa), rješenje tužitelja od 3. lipnja 2009. (list 6-7, 47-48 spisa), nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti (list 8-10 spisa), nalaz i mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti (list 11- spisa), obračun razmjernog iznosa mirovine (list 12, 29, 74-75 spisa), obračun isplate mirovine (list 13, 30, 76, 88 spisa), dopise (list 14 spisa), presudu Općinskog suda u Sinju K-3/11 od 4. prosinca 2012. (list 39-41 spisa), presudu Županijskog suda u Splitu Kž-162/13 od 29. kolovoza 2013. (list 42-43 spisa), izvedeno je vještačenje po vještaku medicinske struke Josipu Škaviću (list 124-125, 169 spisa), vještačenje po vještaku prometne struke Igoru Jakopliću (list 127-139, 168- 169 spisa).

4. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 – dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu štete u vidu iznosa invalidske mirovine koji je tužitelj isplatio svom osiguraniku u razdoblju od 27. rujna 2008. do 28. veljače 2017.

6. Između stranaka nije sporno da se 2. studenog 2007. dogodila prometna nesreća u kojoj su sudjelovali osiguranik tužitelja i osiguranik tuženika.

7. Sporna je odgovornost za štetu i visina štete.

8. Iz rješenja tužitelja, klasa 141-02/08-01 od 3. lipnja 2009. proizlazi da je tim rješenjem osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad zbog ozljede izvan rada, počevši od 27. rujna 2008. Iz nalaza i mišljenja vještaka o invalidnosti od 20. studenog 2008. koji je podloga za donošenje predmetnog rješenja proizlazi da je profesionalna nesposobnost za rad prouzročena ozljedom oka zadobivenoj u prometnoj nesreći. Niti jedna stranka ne navodi da bi osiguranik tužitelja sudjelovao u bilo kojoj drugoj prometnoj nesreći pa je očito da se radi o predmetnoj prometnoj nesreći od 2. studenog 2007.

9. Iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke Igora Jakoplića sud je utvrdio da se prometna nesreća dogodila na način da je došlo do frontalnog sudara vozila osiguranika tužitelja i vozila osiguranika tuženika. Vozilo osiguranika tuženika je u desnom zavoju prešlo na suprotnu stranu kolnika. Sudarna brzina vozila osiguranika tužitelja je iznosila 76 km/h, a osiguranika tuženika 31 km/h.

10. Sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrdio da je do prometne nesreće došlo iz razloga što je osiguranik tuženika svojim vozilom prešao na suprotnu stranu kolnika, po kojoj se kretao osiguranik tužitelja, te je došlo do frontalnog sudara njihovih vozila.

11. Sud je u prihvatio nalaz i mišljenje vještaka prometne struke Igora Jakoplića jer je izrađen stručno i argumentirano te ne postoje okolnosti koje bi dovele u sumnju pravilnost danog nalaza i mišljenja. Vještak je na ročištu stručnim razlozima otklonio sve primjedbe stranaka na nalaz i mišljenje i odgovorio na sva pitanja.

12. Za nastanak prometne nesreće odgovoran je osiguranik tuženika. Prema odredbi čl. 46. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 151/04 – dalje: ZSPC) vozač motornog vozila mora se kretati sredinom obilježene prometne trake, a prema odredbi čl. 47. st. 1. ZSPC-a vozilo se kreće desnom stranom kolnika.

13. Osiguranik tuženika postupio je protivno navedenim odredbama ZSPC-a s obzirom na to da je prešao na sebi lijevu stranu kolnika koja je bila namijenjena za kretanje vozila iz suprotnog smjera.

14. Iz zapisnika o očevidu Policijske postaje Sinj proizlazi da je ograničenje brzina na cesti gdje je došlo do prometne nesreće 50 km/h. Osiguranik tužitelja kretao se brzinom od 76 km/h. Međutim, iz nalaza i mišljenja vještaka Igora Jakoplića ne proizlazi da bi brzina kretanja osiguranika tužitelja bila u uzročno posljedičnoj vezi s nastankom prometne nesreće. Do prometne nesreće došlo je iz razloga što je osiguranik tuženika skrenuo na lijevu stranu kolnika pa je došlo do frontalnog sudara vozila osiguranika tužitelja i osiguranika tuženika. Za takav način nastanka prometne nesreće brzina kretanja osiguranika tužitelja nije u uzročno posljedičnoj vezi s nastankom prometne nesreće jer bi do nje došlo neovisno o brzini kretanja, odnosno do nesreće ne bi došlo da osiguranik tuženika nije prešao na lijevu stranu kolnika, neovisno o tome kojom brzinom su se kretali sudionici prometne nesreće.

15. Stoga, postoji isključiva krivnja osiguranika tuženika za nastanak prometne nesreće.

16. Vještak Igor Jakoplić je u nalazu i mišljenju naveo kako tehničkim načinima nije moguće utvrditi razlog prelaska osiguranika tuženika na lijevu polovinu kolnika. Navodi da su mogući razlozi nailazak nepoznatog vozila Zastava ili propuštanje usmjeravanja vozila kroz zavoj po svojoj desnoj polovini kolnika zbog ispodprosječnih psihofizičkih sposobnosti osiguranika tuženika. Prema tome, iz nalaza i mišljenja vještaka ne proizlazi da je razlog prelaska osiguranika tuženika na lijevu stranu kolnika kretanje nepoznatog vozila, već vještak to navodi samo kao hipotetsku mogućnost.

17. Iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke Josipa Škavića proizlazi da je osiguranik tužitelja u prometnoj nesreći zadobio ozljede u vidu probojne ozljede desne očne jabučice, stranog tijela unutar lijeve očne šupljine, razderotine gornjeg kapka lijevog oka, brojne rane razderotine čela, ozljede čeonih arterija, vena i živaca, prijeloma unutarnjeg zida lijeve očne šupljine. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da je osiguranik tužitelja zadobio ozljede udarcem lica u prednje vjetrobransko staklo, što je moguće isključivo u slučaju nevezivanja sigurnosnim pojasom. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da osiguranik tužitelja ne bi zadobio ozljede da je bio ispravno vezan sigurnosnim pojasom.

18. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Josipa Škavića jer je izrađen stručno i argumentirano te ne postoje okolnosti koje bi dovele u sumnju pravilnost danog nalaza i mišljenja. Vještak je na ročištu odgovorio na sva pitanja stranaka i otklonio sve primjedbe na nalaz i mišljenje.

19. Osiguranik tužitelja postupio je protivno odredbi čl. 163. st. 1. ZSPC-a kojom je određeno da je vozač tijekom vožnje u motornom vozilu na sjedalima na kojima su ugrađeni sigurnosni pojasevi, dužan koristiti pojas na način koji je odredio proizvođač sigurnosnog pojasa. To postupanje bilo je u uzročno posljedičnoj vezi s nastankom štete jer osiguranik tužitelja ne bi zadobio ozljede u slučaju da je bio vezan sigurnosnim pojasom.

20. Prema tome, osiguranik tužitelja je doprinio nastanku štete time što nije koristio sigurnosni pojas.

21. Prometnu nesreću u kojoj je ozlijeđen osiguranik tužitelja skrivio je osiguranika tuženika. Da osiguranik tuženika nije skrivio prometnu nesreću tada osiguranik tužitelja ne bi zadobio nikakve ozljede. U slučaju da je osiguranik tužitelja koristio sigurnosti pojas tada također ne bi zadobio nikakve ozljede. Uzimajući u obzir postupanje osiguranika tuženika, tj. izuzetno opasnu radnju u prometu jer je svojim vozilom prešao na lijevu stranu kolnika namijenjenu za kretanje vozila iz suprotnog smjera, što je dovelo do frontalnog sudara vozila osiguranika tužitelja i vozila osiguranika tuženika, kao i činjenicu da do ozljeda ne bi došlo i u slučaju da je osiguranik tužitelja koristio sigurnosni pojas, to po ocjeni ovog suda postoji odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štete u omjeru od 70%, dok je osiguranik tužitelja doprinio šteti u omjeru od 30%.

22. Visinu isplaćene mirovine sud je utvrdio iz tužiteljevih obračuna isplaćene mirovine, iz kojih proizlazi da je tužitelj svom osiguraniku u razdoblju od 27. rujna 2008. do 30. travnja 2011. isplatio invalidsku mirovinu u iznosu od 73.268,29 kn, u razdoblju od 1. svibnja 2011. do 30. travnja 2013. u iznosu od 57.562,80 kn, u razdoblju od 1. svibnja 2013. do 31. prosinca 2013. u iznosu od 19.722,28 kn, u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 30. travnja 2015. u iznosu od 39.541,92 kn i u razdoblju od 1. svibnja 2015. do 31. ožujka 2017. u iznosu od 57.082,41 kn.

23. Iz tužiteljevih obračuna razmjernih iznosa mirovine proizlazi da je tužitelj obračunao razmjerni iznos mirovine koji odgovara preostalom vremenu mirovinskog staža i godina života oštećene osobe do stjecanja prava na punu starosnu mirovinu. Takav razmjeran iznos mirovine iznosi za razdoblje od 27. rujna 2008. do 30. travnja 2011. 32.897,46 kn, za razdoblje od 1. svibnja 2011. do 30. travnja 2013. 25.845,70 kn, za razdoblje od 1. svibnja 2013. do 31. prosinca 2013. 8.855,30 kn, za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 30. travnja 2014. 39.541,92 kn.

24. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske održanoj 8. lipnja 2022. zauzeo pravno stajalište da: "u sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je HZMO isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine." Stoga, u ovoj pravnoj stvari primjenjuje se odredba čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; dalje: ZOOP), a ne od odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine " broj: 157/13, 151/14 – dalje: ZMO).

25. Odredbom čl. 27. ZOOP-a je propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (st. 1.). Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.). Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (st. 4.).

26. Teret dokazivanja odlučnih činjenica o visini pretrpljene štete je na tužitelju sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a.

27. Iz tužiteljevih obračuna razmjernog iznosa mirovine ne može se utvrditi visina štete u smislu odredbe čl. 27. ZOOP-a jer se taj razmjerni iznos mirovine odnosi na iznos mirovine koji odgovara preostalom vremenu mirovinskog staža i godina života oštećene osobe do stjecanja prava na punu starosnu mirovinu, kako to proizlazi iz tužiteljevih obračuna, a ne na visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, kako to određuje odredba čl. 27. st. 3. ZOOP-a.

28. Tužitelj nije sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a niti iznio činjenicu koliko iznosi razmjerni iznos mirovine određen u smislu odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP-a. Također, tužitelj nije predložio dokaze kojima bi se moglo utvrditi koliko iznos takav razmjerni iznos mirovine (primjerice financijsko vještačenje).

29. Kako tužitelj nije dokazao visinu štete, tužbeni zahtjev je neosnovan iz tog razloga.

30. Tuženik je uspio u parnici pa mu je tužitelj dužan nadoknaditi parnične troškove sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tuženiku uzeti su u obzir samo troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 – dalje: Tarifa) sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a.

31. Prema Tbr. 52. t. 4. Tarife sud primjenjuje tarifu koja je na snazi u trenutku donošenja odluke.

32. O troškovima postupka odlučeno je u granicama zahtjeva postavljenih u troškovniku, kojim granicama je sud vezan sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a.

33. Vrijednost predmeta spora u stadiju postupka od podnošenja tužbe do tužiteljevog podneska od 24. svibnja 2013. je 32.897,46 kn (4.366,24 eura), u stadiju postupka od tužiteljevog podneska od 24. svibnja 2013. pa do tužiteljevog podneska od 10. srpnja 2015. je 58.743,16 kn (7.796,56 eura), u stadiju postupka od tužiteljevog podneska od 10. srpnja 2015. pa do tužiteljevog podneska od 18. travnja 2017. je 107.140,38 kn (14.219,97 eura) i u stadiju postupka od tužiteljevog podneska od 18. travnja 2017. pa do okončanja postupka je 164.222,79 kn (21.796,10 eura).

34. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, sastava podnesaka od 21. travnja 2017. i 23. lipnja 2017. u iznosu od 500,00 eura za svaki podnesak prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, za zastupanje na ročištu od 2. travnja 2015. u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, za ročišta od 31. ožujka 2017., 16. listopada 2017. i 3. prosinca 2024. u iznosu od 500,00 eura za svako ročište prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, što ukupno iznosi 2.900,00 eura. Tuženiku je priznat i trošak PDV-a (25%) prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 725,00 eura, trošak izvođenja prometnog i medicinskog vještačenja u iznosu od 398,17 eura i trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 45,13 eura pa ukupni priznati troškovi iznose 4.068,30 eura.

35. Tuženiku pripadaju i zatezne kamate na troškove postupka od dana donošenja prvostupanjske presude sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 93/14, 73/17, 131/20, 114/22) po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) po stopi za ostale odnose.

36. Tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu i odgovora na reviziju jer te radnje nisu bile potrebne za vođenje parnice.

37. Tuženiku nije priznat trošak dodatne pristojbe na rješenje o pristojbi za odgovor na tužbu u iznosu od 13,27 eura sukladno odredbi čl. 156. st. 1. ZPP-a jer je taj trošak nastao njegovom krivnjom budući da pristojbu nije platio u trenutku podnošenja odgovora na tužbu (24. listopada 2011.) kada je ta obveza dospjela sukladno odredbi čl. 4. t. 1. tadašnjeg Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 57/96, 137/02) pa je zbog toga doneseno rješenje o pristojbi na koje se plaća dodatna pristojba od tadašnjih 100,00 kn (13,27 eura).

38. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe na odgovor na žalbu jer podnošenje odgovora na žalbu nije bilo potrebno za vođenje parnice.

Zagreb, 7. siječnja 2025.

Sudac

Goran Iskra

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od osam dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 8 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

tužitelju

tuženiku po punomoćniku