Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Plemića Borelli 9
Poslovni broj: Gž Ovr-254/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zadru, po sutkinji Sanji Dujmović, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice ABC, ..., [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, Građansko-upravni odjel, Osijek, Trg A. Starčevića 7/I, protiv ovršenika RU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Atila Čokolić, odvjetnik u Osijeku, Ulica kardinala A. Stepinca 35, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Ovr-5534/2023-10 od 5. studenog 2024., dana 7. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovršenika RU kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-5534/2023-10 od 5. studenog 2024.
Obrazloženje
1. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:
"Odbija se kao neosnovan prijedlog ovrhovoditelja za prekid ovog ovršnog postupka do pravomoćnog završetka parnice koji se vodi kod ovoga suda pod brojem P-1407/2023."
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je izjavio ovršenik, pobijajući ga zbog apsolutno bitnih povreda odredbi postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi ističe kako je pred Općinskim sudom u Osijeku pokrenuo parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a na koju je upućen rješenjem iz ovršnog postupka, međutim, unatoč tome, ovršeniku se i dalje plijene novčana sredstva sa računa, zbog čega je zatražio prekid izvršenja do okončanja parnice. Prvostupanjski je sud donio pobijano rješenje kojim je njegov prijedlog za prekid odbio pozivom na odredbu čl. 212. Zakona o parničnom postupku. Smatra da je sud potpuno pogrešno primijenio materijalno pravo jer se ovdje ne radi o prekidu parničnog postupka već o neizvršavanju ovrhe dok se pravomoćno ne završi parnični postupak, koji je i nastao upravo radi toga da se utvrdi da li je daljnje provođenje ovrhe osnovano ili ne, odnosno da li je ovrha u ovom predmetu dopuštena ili nije. Potpuno je nesvrsishodno provoditi parnični postupak ako neće doći i do prekida daljnjeg izvršenja – prijenosa novčanih sredstava sa računa ovršenika na račun ovrhovoditelja u razdoblju dok parnica traje, odnosno do pravomoćnosti presude u tom parničnom postupku. Osim toga, prvostupanjski sud je počinio i apsolutno bitne povrede odredbi postupka jer je pobijano rješenje kontradiktorno samo sebi i stanju spisa te ne sadržava razloge o odlučnim činjenicama, pa se kao takvo ne može ispitati. Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti pobijano rješenje, na način da se zastane s daljnjim izvršavanjem do pravomoćnog okončanja parničnog predmeta pod posl. brojem P-1407/2023, ili, rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Suprotno žalbenim navodima, pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, valjano je obrazloženo, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji su jasni i neproturječni, pa nije ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – u daljnjem tekstu: ZPP) u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14.
, 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22. - u daljnjem tekstu: OZ).
4.1. Sud prvog stupnja nije počinio ni bitne povrede odredaba (ovršnog) postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP i čl. 381. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ, a materijalno je pravo pravilno primijenjeno.
5. Iz spisa predmeta slijedi da je ovršenik 8. studenog 2023. prvostupanjskom sudu podnio prijedlog radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava sa računa ovršenika po zahtjevu ovrhovoditelja za izravnu naplatu od 20. listopada 2023. podnesenog na temelju ovršne isprave - presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1338/2000 od 27. svibnja 2002.
5.1. Prvostupanjski je sud, po zaprimljenom očitovanju ovrhovoditelja, zaključkom posl. broj Ovr-5534/23-5 od 15. studenog 2023. uputio ovršenika da u roku od 15 dana od dana dostave tog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja izravne naplate nedopuštenom koju je ovrhovoditelj pokrenuo kod Financijske agencije 20. listopada 2023.
5.2. Ovršenik je 11. prosinca 2023. obavijestio prvostupanjski sud da je postupio po zaključku i pokrenuo parnicu radi proglašenja izravne naplate nedopuštenom, te podneskom od istoga dana predložio sudu da donese rješenje o prekidu predmetnog ovršnog postupka do pravomoćnog okončanja parničnog postupka radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.
6. Pobijanim je rješenjem sud prvog stupnja odbio prijedlog ovršenika za prekid postupka, s obrazloženjem da su u čl. 212. st. 1. t. 1. do 8. ZPP taksativno nabrojani razlozi za prekid postupka, a razlog za prekid kojeg ovršenik predlaže ne predstavlja niti jedan od razloga sadržan u toj odredbi.
7. U konkretnom slučaju ovršenik je predložio prekid ovršnog postupka do pravomoćnog okončanja parnice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim koji se vodi kod Općinskog suda u Osijeku pod posl. brojem P-1407/2023.
7.2. Prema odredbi čl. 52. st. 6. OZ, okolnost da je ovršenik upućen na parnicu iz st. 3. tog članka (parnica radi proglašenja ovrhe nedopuštenom) ili da ju je pokrenuo ne sprječava provedbu ovrhe i ostvarenje ovrhovoditeljeve tražbine, osim ako tim Zakonom nije drukčije određeno.
7.3. Dakle, sukladno čl. 52. st. 6. OZ, činjenica da je ovršenik pokrenuo parnični postupak radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. i 11. istog Zakona, ne predstavlja okolnost koja bi sprječavala daljnju provedbu ovrhe.
7.4. Svakako treba naglasiti i da je, s obzirom na specifičnost ovršnog postupka, primjena instituta prekida postupka u odnosu na parnični postupak znatno sužena, pa će do prekida ovršnog postupka svakako doći u situacijama koje se odnose na nemogućnost suda i stranaka za vođenje postupka, a na što upućuje odredba čl. 9. OZ, kojom odredbom nisu određene zakonske pretpostavke samoga prekida, već zaštita prava i interesa stranaka u takvom slučaju, postavljanjem privremenog zastupnika stranci u odnosu na koju je nastao razlog zbog kojega je došlo do prekida. Dakle, slijedi da se radi rješavanja (nekog) prethodnog pitanja ovršni postupak ne prekida; već se primjenjuju u osnovi odredbe o upućivanju u parnicu, moguće obustavi ili odgodi ovrhe, ako su ispunjeni uvjeti iz čl. 65. OZ. Stoga činjenica da se vodi parnični postupak radi nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa ne sprječava provedbu ovrhe i ostvarenje ovrhovoditeljeve tražbine te ne predstavlja razlog za prekid postupka. Osim toga, valja reći i da institut prekida postupka ne može u konkretnom slučaju predstavljati supsidijarno pravno sredstvo kojim će se ishoditi mogućnost odgode ovršnog postupka, niti je ovršenik stavio prijedlog u tom smislu, već je predložio prekid ovršnog postupka.
8. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi čl. 21. st. 1. OZ, odnosno odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
Zadar, 7. siječnja 2025.
Sutkinja
Sanja Dujmović
