Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Gž-663/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Igora Delina, predsjednika vijeća, Blanke Pervan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Željka Đerđa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ABC, [osobni identifikacijski broj], za ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, Građansko-upravnom odjelu, protiv tuženice PI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Saši Pufler, odvjetnici iz Osijeka, Šetalište kardinala Franje Šepera 8d, radi predaje u posjed i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Ps-9/2022-13 od 1. kolovoza 2023., u sjednici održanoj dana 7. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Ps-9/2022-13 od 1. kolovoza 2023. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom prvog stupnja suđeno je:

„I/ Nalaže se tuženici PI iseliti iz stana u [adresa], površine 40,88 m2, u prizemlju dvorišnog objekta, treći ulaz s desne strane od kolnog ulaza, koji se sastoji od jedne sobe i kuhinje i ostave, izgrađen na kč. br. [katastarska čestica], upisan u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te isti stan slobodan od osoba i stvari predati u posjed tužiteljici ABC, u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženici PI isplatiti tužiteljici ABC na ime neplaćenih najamnina iznos od 4.869,84 Eura1/36.691,84 kuna (slovima: četiri tisuće osam stotina šezdeset devet eura i osamdeset četiri centa / trideset šest tisuća šest stotina devedeset jednu kunu i osamdeset četiri lipe) zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 19. rujna 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženici PI naknaditi tužiteljici ABC troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 597,25 Eura2/ 4.500,00 kuna (slovima: pet stotina devedeset sedam eura i dvadeset pet centi / četiri tisuće pet stotina kuna), u roku od 15 dana.“

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavila tuženica iz svih žalbenih razloga. Tvrdi da se već u odgovoru na tužbu pozvala na pravo na dom i izričito navela da u svom vlasništvu nema niti jednu nekretninu a ni mogućnosti useljenja u neku drugu nekretninu, pa bi u slučaju iseljenja postala beskućnik. Narušenog je psihičkog zdravlja zbog nedavne smrti kćeri RI preminule **.**.2022., a jednako tako joj je narušeno i fizičko zdravlje uslijed kroničnih bolesti, pa postoji opasnost da će se njezino već narušeno psihičko i fizičko zdravlje dodatno pogoršati ukoliko bude primorana iseliti iz predmetne nekretnine i ostati bez krova nad glavom. Dana 9. lipnja 2022. u podnesku je predložila provođenje testa razmjernosti kako bi se procijenilo je li miješanje tužiteljice u pravo na dom u predmetnoj stvari u skladu sa zakonom, ima li legitiman cilj i je li on nužan u demokratskom društvu. Tužiteljica je navela kako je miješanje u pravo na dom njezin legitiman cilj koji se ogleda u potrebi da vrati stan u svoj posjed kako bi mogla njime ponovno raspolagati. Usprkos tome pozvala se na pravo na dom i provođenje testa razmjernosti kojeg je sud odbio provesti jer, kako to proizlazi iz obrazloženja presude, nije dokazala da je u pogledu predmetnog stana razvila stvarnu i trajnu povezanost i nekretninu smatrala svojim domom, pogotovo stoga jer je navela da je stan neuvjetan jer je vlažan, ruševan kao i to da će ... predati papire za stambeno zbrinjavanje. Prvostupanjski je sud svojim postupanjem povrijedio odredbu čl. 355. Zakona o parničnom postupku, odnosno pogrešno je utvrdio odlučnu činjenicu. U postupku je više puta isticala i dokazala da u svom vlasništvu nema niti jednu drugu nekretninu, nema nikakvih prihoda osim zajamčene minimalne pomoći od 300,00 kn (39,82 eura), koji joj plaća ... za korištenje stana. Iz dokaza izvedenih tijekom postupka utvrđeno je da u tekućoj i prethodnoj godini uopće nije ostvarila dohodak te da nema imovine. Ima 60 godina i nije u mogućnosti privređivati za vlastitu egzistenciju. Nejasno je na temelju čega je sud prvog stupnja utvrdio da predmetnu nekretninu ne smatra domom i da nije ostvarila nikakvu povezanost sa stanom, iako u njemu živi od 2016. i jedina je nekretnina u kojoj boravi i bez nje bi bila beskućnik. Ne spori da je navela da stan izgleda kao ruševina, jer nema struje ni vode, ali je to istaknula kako bi se uvidjelo o kakvoj se nekretnini radi. Riječ je o nekretnini nepodobnoj za život, posebno uzimajući u obzir da u stanu mora paliti svijeće. Nejasan je i nelogičan zaključak suda prvog stupnja kako nema nikakve povezanosti s predmetnim stanom, jer, s obzirom na životne uvjete predmetnog stana jasno je da traži drugi dom, svjesna mogućnosti da ostane bez krova nad glavom. U odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-405/2008 navedeno je da Republika Hrvatska koja je vlasnica stana, iseljenjem podnositeljice ustavne tužbe dobila bi u posjed stan koji sama ne bi mogla koristiti, već bi u njega uselila drugu privatnu osobu ili ga prodala, pa je Ustavni sud utvrdio da je interes tužiteljice Republike Hrvatske slabiji od interesa podnositeljice ustavne tužbe za koju bi iseljenje predstavljalo ugrožavanje osobne sigurnosti i dobrobiti. U toč. II/ izreke pobijane presude naložena joj je isplata iznosa od 4.869,84 eura uvećanog za kamate koje teku od 19. rujna 2021. do isplate, što je za nju nezamisliv novčani iznos koji je dužna platiti u nezamislivo kratkom roku i usvajanjem takvog tužbenog zahtjeva gdje nema ni minimuma za vlastitu egzistenciju a ni mogućnosti da pribavi novac bio bi doveden u pitanje njezin život, pravo na dom, dostojanstvo, ugled i čast jer će postati beskućnica bez ikakve mogućnosti da pronađe drugi smještaj ili dom. Isto je tako obvezana i na plaćanje troškova postupka u iznosu od 597,25 eura i prvostupanjski sud nije uzeo u obzir da se i za predmetni postupak morala obratiti ..., Upravnom odjelu koji joj je odobrio sekundarnu pravnu pomoć za zastupanje u predmetnom postupku. Predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice za predajom u posjed nekretnine, stana u [adresa], na adresi [adresa] od 40,88 m2, u prizemlju dvorišnog objekta, treći ulaz s desne strane od kolnog ulaza (jedna soba, kuhinja i ostava) u zgradi izgrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te zahtjev za isplatom iznosa od 36.691,84 kn, na ime neplaćenih najamnina, odnosno imovinske koristi stečene neosnovanim korištenjem nekretnine tužiteljice u razdoblju od 1. siječnja 2016. pa do rujna, odnosno kolovoza 2021.

6. Iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi slijedeće:

- da je prema izvatku iz zemljišnih knjiga (izvatku iz knjige položenih ugovora) Općinskog suda u Osijeku stambena zgrada u [adresa] na adresi [adresa] sagrađena na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], stan od 40,88 m2 upisan kao vlasništvo Republike Hrvatske (l.s. 19),

- da u predmetnom stanu živi tuženica sve od 2016., bez pravne osnove,

- da je sukladno Potvrdi o imovnom stanju Porezne uprave, Područnog ureda Osijek od 7. ožujka 2022. utvrđeno da je tuženica u tekućoj godini, 2022. ostvarila 0,00 kn dohotka te u protekloj godini 0,00 kn dohotka te da uopće nema imovine (nekretnine, motorno vozilo, plovilo, štedne knjižice – l.s. 36),

- da je rješenjem Upravnog odjela za socijalnu skrb i zdravstvo Grada Osijeka tuženici kao samcu priznato pravo na naknadu troškova stanovanja počev od 1. kolovoza 2014. pa dok za to budu postojali uvjeti, u iznosu od 400,00 kn (l.s. 38),

- da je na temelju Izvatka otvorenih stavki Državnih nekretnina d.o.o. utvrđeno da na dan 1. lipnja 2022. tuženica na ime najamnine za predmetni stan duguje iznos od 36.691,84 kn (l.s. 63) i

- da je Odlukom o utvrđivanju visine slobodno ugovorene najamnine Vlade Republike Hrvatske od 5. veljače 2000. u toč. II. utvrđeno da je visina slobodno ugovorene najamnine za stanove u vlasništvu Republike Hrvatske što je plaćaju najmoprimci iz čl. 30. st. 2. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine", broj 91/96), a koji na temelju čl. 31. st. 2. tog Zakona nemaju pravo na zaštićenu najamninu, iznos od 15,00 kn/m2 stambene površine.

7. Temeljem naprijed iznesenih utvrđenja prvostupanjski je sud usvojio tužbeni zahtjev te naložio tuženici iseliti iz predmetnog stana i predati ga tužiteljici slobodnog od osoba i stvari, u roku od 15 dana te joj naložio da tužiteljici na ime neplaćenih najamnina za taj stan za razdoblje od 1. siječnja 2016. pa do rujna 2021. isplati iznos od 4.869,84 eura (36.691,84 kn) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. rujna 2021. do 31. prosinca 2022.

8. Tuženica je još u odgovoru na tužbu učinila nespornim da je tužiteljica vlasnica predmetne nekretnine te da je u stanu bez pravne osnove, ali je istodobno istakla prigovor prava na dom, odnosno argumente vezane uz osnovanost njezinog iseljenja te činjenice da uopće nema imovine a ni prihoda te da bi iseljenjem iz predmetnog stana postala beskućnik.

9. Prvostupanjski je sud u obrazloženju pobijane presude, glede navoda tuženice da se usvajanjem tužbenog zahtjeva povrjeđuje njezino zakonom i Ustavom Republike Hrvatske zajamčeno pravo na dom navela da tuženica nije dokazala da je u pogledu predmetnog stana razvila stvarnu i trajnu povezanost na način da bi samo tu nekretninu smatrala svojim domom, jer je u svom iskazu navela da je stan neuvjetan za stanovanje budući je vlažan, ruševina je i da se krov na stanu urušava, te ima namjeru ... predati dokumentaciju za stambeno zbrinjavanje, odnosno da je na listi ...., slijedom čega sud prvog stupnja i nije provodio test razmjernosti smatrajući da to nije potrebno.

10. Pravo na dom je pravo pojedinca da ima stalan i siguran dom, gdje se osjeća zaštićeno i sigurno. Ovo je pravo zaštićeno Europskom Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 – dalje Konvencija) koju je Republika Hrvatska ratificirala 7. studenog 1997. i koja je od tog datuma sastavni dio unutarnjeg poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj snazi je iznad hrvatskih zakona te su je sva državna tijela Republike Hrvatske dužna izravno primjenjivati. Pravo na dom može biti ograničeno ili oduzeto samo ako je to nužno u demokratskom društvu i ako postoji ravnoteža između interesa pojedinca i općeg dobra.

11. Prema odredbi čl. 34. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, dom je nepovrediv, dok sukladno daljnjoj odredbi čl. 16. st. 2. svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjeno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.

12. Sudska praksa, odnosno Konvencija u čl. 8. st. 1. jasno govori kako pojam "dom" nije ograničen na prostorije koje su u zakonitom posjedu. Predstavljaju li neke prostorije "dom" koji uživa zaštitu iz čl. 8. st. 1. Konvencije ovisi o činjeničnim okolnostima, odnosno postojanju dovoljne i trajne veze s konkretnim mjestom.

13. Gubitak doma predstavlja najekstremniji oblik miješanja u pravo na poštivanje doma, pa svaka osoba izložena tom riziku treba, u načelu, imati priliku da razmjernost i razumnost takve mjere bude utvrđena od strane neovisnog suda, u svjetlu mjerodavnih načela iz čl. 8. Konvencije.

14. U svom stranačkom iskazu tuženica navodi: "Kad bih morala izaći iz ovog stana u kojem sada živi nemam kuda otići". Također je iskazala da je bila zaštićeni najmoprimac stana od 25 m2 u istoj zgradi i to stana do predmetnog, kao i to da se obraćala Centru za socijalnu skrb Osijek te da joj je "socijalna radnica ... napravila rješenje" da može koristiti taj stan od 40 m2, ali bez pravne osnove (l.s. 99).

15. Sud prvog stupnja smatra da tuženica koja živi u predmetnom stanu bez pravne osnove, isti stan ne smatra svojim domom, s obzirom da opisuje neuvjetnost svog stanovanja, jer u stanu nema struje ni vode, stan je vlažan i krov prokišnjava, pa nije proveo test razmjernosti mjere koju u konkretnome treba primijeniti.

16. Ovaj drugostupanjski sud smatra da je preuranjen zaključak suda prvog stupnja da se na strani tuženice ne radi o domu u smislu prakse Europskog suda za ljudska prava, u situaciji kada ona sama u svom stranačkom iskazu navodi da bi iseljenjem iz stana bila beskućnica, jer nema nikakve imovine a ni prihoda, posebno u situaciji kada sud prvog stupnja nije proveo test razmjernosti da bi se dobio odgovor na pitanje je li u konkretnom slučaju došlo do povrede odredbe čl. 8. Konvencije, odnosno je li zahtjev za iseljenjem tuženice kao neovlaštene korisnice neopravdano miješanje u njezino pravo na dom.

17. Test razmjernosti provodi se pomoću tri eliminacijska pitanja, kod čega je samo jedan negativan odgovor dovoljan da se radi o povredi prava na dom iz čl. 8. Konvencije.

18. Pored utvrđenja je li miješanje utemeljeno na zakonu, je li ono usmjereno na postizanje legitimnog cilja, potrebno je utvrditi i je li miješanje bilo nužno u demokratskom društvu. To znači da sud mora utvrditi je li se kod opravdanog cilja mogao postići blažom mjerom ii ispitati je li miješanje (iseljenje tuženice) razmjerno potrebi tužiteljice kao osobe javnog prava u odnosu na potrebe tuženice.

19. Naime, za sudsku zaštitu konvencijskog prava na dom nije mjerodavan opis i status nekretnine koja predstavlja dom, već faktično stanje da se ista koristi kao dom.

20. Imajući u vidu da je zbog pogrešnog pravnog stava prvostupanjskog suda i neprovođenja testa razmjernosti činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, valjalo je uvažiti žalbu tuženice, ukinuti pobijanu prvostupanjsku presudu u cijelosti, po čl. 370. ZPP te predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje.

21. Prvostupanjski će sud u ponovljenom postupku, imajući u vidu gore izneseno ocijeniti stranački iskaz tužiteljice i ponovno odlučiti da li se na strani tuženice radi o domu u smislu prakse Europskog suda za ljudska prava, posebno u dijelu u kojem je navela da je od ... već dobila stan od 25 m2 koji je, kako je iskazala "prešao u vlasništvo Republike Hrvatske" (l.s. 99) te da je imala status zaštićenog najmoprimca, da bi potom uselila "u stan ispred stana" od 40 m2, te da se vezano za predmetni stan obraćala Centru za socijalnu skrb u Osijeku, te potom provesti test razmjernosti na način i sadržajno kako je gore navedeno, a potom ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužiteljice.

U Zadru, 7. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Igor Delin