Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, Zadar

Poslovni broj: P-2787/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu tog suda Sonji Miljak, u pravnoj stvari tužitelja pod 1) FM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 2) ŠM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oba zastupani po punomoćniku EM, odvjetniku u [adresa], protiv tuženice MM. F, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne, usmene i javne rasprave održane i zaključene 21. studenog 2024. u nazočnosti tužitelja pod 1) osobno i s punomoćnikom EM te tuženice osobno i s punomoćnikom, i te nakon objave presude 7. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se osnovni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Utvrđuje se da su tužitelji vlasnici i to tužitelj pod 1) Patrk FM za 1/10 dijela, a tužitelj pod 2) MM ŠM za 2/10 dijela nekretnine kat. oznake čest.br. 4798 k. o. [katastarska općina]-Zaton, te svaki od tužitelja za 1/5 dijela nekretnine kat. oznake čest.br. 4800 k. o. [katastarska općina]-Zaton, upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Zaton, slijedom čega je nepravilan, a time i pogrešan upis prava vlasništva na tim nekretninama na ime tuženice za cijelo izvršen u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]-Zaton u ZK odjelu Općinskog suda u Zadru osnovom rješenja br. Z-862/2005/1445 od 19.4.2006. potvrđenog rješenjem Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu br. Z-6635/10 od 8.6.2017.

2. Nalaže se osnovom ove presude a po njenoj pravomoćnosti izvršiti ispravak – brisanje pogrešne uknjižbe prava vlasništva na č.br. 4798 k. o. [katastarska općina]-Zaton za 3/10 dijela uz istovremeni upis prava suvlasništva tužitelja ad 1) za 1/10 dijela a tužitelja ad 2) za 2/10 dijela te izvršiti ispravak – brisanje pogrešne uknjižbe prava vlasništva na č.br. 4800 k. o. [katastarska općina]-Zaton za 2/5 dijela s imena tužene i uz istovremeni upis prava suvlasništva te nekretnine na imena tužitelja svakog za 1/5 dijela“.

II Odbija se eventualno kumulirajući tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da je nekretnina kat. oznake č.br. 4798 k. o. [katastarska općina]-Zaton upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] vlasništvo tužitelja ad 2) ĐM za ½ dijela te u preostalom dijelu zajedničko vlasništvo nasljednika sada pokojnog ĆM te da zajedničko vlasništvo sada pok. ĆM predstavlja nekretnina kat. oznake č.br. 4800 k. o. [katastarska općina]-Zaton upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] pa se nalaže izvršiti ispravak – brisanje pogrešne uknjižbe prava vlasništva izvršen u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]-Zaton osnovom rješenja br. Z-862/2005/1445 od 19.04.2006. potvrđenog rješenjem Općinskog suda u Zadru Stalne službe u Pagu br. Z-6635/10 od 08.06.2017. te upis prava vlasništva za ½ dijela č.br. 4798 na ime tužitelja ad 2) ĆM ŠM te upis zajedničkog vlasništva nasljednika ĆM pok. GM na preostaloj polovini (1/2 dijela) navedene nekretnine i upis zajedničkog vlasništva nasljednika ĆM pok. GM na nekretnini č.br. 4800 k. o. [katastarska općina]-Zaton“.

III Nalaže se tužiteljima da tuženici naknade parnični trošak u iznosu od 2.178,09 EUR u roku od 15 dana dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog, a do zatraženog iznosa odbija tužena sa svojim zahtjevom za naknadom troška kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelji pod 1) FM i 2) ŠM (dalje u tekstu: tužitelji pod 1) i pod 2)) u tužbi, u bitnom, navode da su nekretnine kat. oznake čest. br. 4798 i čest. br. 4800 u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina]-Zaton, evidentirane kao vlasništvo tuženice koja je polučila uknjižbu prava vlasništva na svoje ime u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]-Zaton i to temeljem rješenja zk odjela Općinskog suda u Zadru broj Z-862/2005/1445 koje rješenje je sastavni dio zapisnika od 19. travnja 2006. Kako je u prigovoru protiv prvostupanjskog rješenja navedeno, nekretnina č. br. 4798 k. o. [katastarska općina]- Zaton u naravi je kuća i dvorište, a nekretnina č. br. 4800 k. o. [katastarska općina]-Zaton u naravi je sada gospodarska zgrada i dvor. Tužitelji tvrde da kuća sagrađena na č. z. 4798 predstavlja za ½ dijela vlasništvo podnositelja prigovora ĐM, a za ½ dijela ostavinu oca ĆM pok. GM obzirom da su isti na jednake dijelove sufinancirali gradnju navedene zgrade uz uvažavanje suvlasničkih prava. Slijedom iznijetog pravilan upis glede č.z. 4798 bio bi vlasništvo za ½ dijela ĐM, a ½ dijela ostavina ĆM pok. GM glede kojeg podnositelji prigovora imaju zakonski nasljedni dio svaki za po 1/5 dijela uz eventualni ustup ili odreku nekog od sunasljednika. Što se pak tiče č.z. 4800 k. o. [katastarska općina]-Zaton, ista nekretnina predstavlja za cijelo ostavinu ĆM, a podnositeljima prigovora pripada zakonski nasljedni dio svakoga za 1/5 dijela uz eventualni ustup ili odreku nekog od sunasljednika. Suprotno navedenom, u prvostupanjskom postupku tuženica je navela da je predmetne nekretnine stekla nasljeđivanjem svog supruga CM, a ovaj nasljeđivanjem svog oca ĆM koji je pak to naslijedio od svog oca GM. Predlažu da sud prihvati tužbeni zahtjev koji je konačno preciziran u podnesku od 12. ožujka 2021. (l.s.21).

2. Tuženica MM (dalje u tekstu: tuženica) u odgovoru na tužbu navodi da se u cijelosti protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu. Tvrdi da je ona vlasnica predmetne nekretnine i to za cijelo, a istu je stekla nasljeđivanjem svojeg pok. supruga OM koji je pak pravo vlasništva stekao darovanjem i građenjem i to kao pošten graditelj. Nadalje, navodi da krajem 1970. -ih godina, još za života pok. DM rođ. Š, pok. OM na njen nagovor i na nagovor tužitelja koji se tome nisu protivili na bilo koji način, na mjestu ranije ruševine odnosno 4 zida bez krova, pa se u tom smislu i ne može smatrati građevinom, njezin (tuženičin) prednik skupa s njom sagradio danas postojeći objekt na toj nekretnini, a pok. DM i sami tužitelji, o čemu dovoljno govori činjenica da isti nisu reagirali punih 40 godina, su se suglasili da njezin prednik na ovoj nekretnini izgradi objekt i to za sebe i svoju obitelj što je ovaj, u konačnici i učinio. Stoga, osporavanja i polaganja bilo kakvog prava na ovoj nekretnini nakon svih ovih godina za nju zapravo predstavlja šok odnosno ista, ni u najgoroj varijanti, nije mogla računati s time da će tužitelji posegnuti za ovakvom tužbom. Na kraju, a kako se tužitelji pozivaju i na nasljeđivanje kao način stjecanja, pok. BM koji je umro 1978. godine, to se ističe i prigovor zastare.

3. U ovoj pravnoj stvari donesena je prvostupanjska presuda dana 7. listopada 2021. broj: P-830/2020-17 koja je rješenjem ŽS u Velikoj Gorici od dana 8. studenoga 2023. broj: Gž Zk-744/2021-2 ukinuta i predmet je vraćen na ponovno suđenje.

4. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem isprava i dokumentacije u spisu: povijest zk. upisa (l.s.4), zapisnik (l.s.5-7), rješenje Z-6635/10 (l.s.8-9), rješenje o nasljeđivanju (l.s.10-11), zatim je izveo dokaz saslušanjem stranaka (l.s.28-32), te svjedoka FM, LM i ZM (l.s.33-37), nadoslušani su tužitelj pod 1) i tužena na ročištu od dana 21. studenog 2021. (l.s. 88- 89).

5. Tužbeni zahtjevi tužitelja nisu osnovani.

6. Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužitelja da se utvrdi da suvlasnici čest. 4798 k. o. [katastarska općina] – Zaton i to tužitelj pod 1) za 1/10 dijela, a tužitelj pod 2) za 6/10 dijela, te svaki od tužitelja za 1/5 dijela na čest. 4800 k. o. [katastarska općina] – Zaton, slijedom čega da je nepravilan i pogrešan upis prava vlasništva na ime tuženice izvršen u postupku preoblikovanja zk., pa se nalaže izvršiti ispravak odnosno brisanje istog. U tužbi je također postavljen i eventualno kumulirajući zahtjev kojim tužitelji traže da se utvrdi da je čest. 4798 k. o. [katastarska općina] – Zaton vlasništvo tužitelja pod 2) za ½ dijela, a u preostalom dijelu zajedničko vlasništvo nasljednika sada pok. BM

6.1. Činjeničnu i pravnu osnovu zahtjeva tužitelja čini teza da čest. 4800 k. o. [katastarska općina] – Zaton čini ostavinsku imovinu sada pok. BM, oca tužitelja, a svekra tuženice, dok čest. 4798 k. o. [katastarska općina] – Zaton da je vlasništvo tužitelja pod 2) za ½ dijela, a u preostalom dijelu vlasništvo pok. BM, budući da su oni na jednake dijelove financirali gradnju zgrade.

6.2. Na temelju izvedenih dokaza utvrđeno je:

-da su prema povijesnom prikazu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Zaton čest. 4798 dvorište površine 175 m2 i stambena zgrada površine 171 m2 kao i čest. 4800 pašnjak površine 128 m2 i gospodarska zgrada površine 18 m2, uknjižene kao vlasništvo ovdje tuženice za cijelo, dok je pod brojem Z-6635/10 zabilježen prigovor ovdje tužitelja u odnosu na ove nekretnine, a koja zabilježba prigovora je brisana temeljem rješenja od 8. lipnja 2017.,

-da je prema sadržaju zapisnika broj Z-862/2005/1445 od 19. travnja 2006. sastavljenog u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] pristupila ovdje tuženica koja je u PL 2110 bila evidentirana posjednicom ovih nekretnina za cijelo, te je utvrđeno da čest. 4798 odgovara dijelu stare 1014/3 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] uknjiženog vlasništva TM, E, DM i dr., i dijelu stare čest. 1015/2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] uknjiženog vlasništva JM, dok čest. 4800 odgovara dijelu stare čest. 1014/1 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] uknjiženog vlasništva ŽM, M, AM, Š Đ, Ć, G, C, O i D. Nadalje slijedi da je ovdje tuženica na tom ročištu istakle da je prijeporne čestice stekla nasljeđivanjem svog supruga OM, a ovaj nasljeđivanjem svojeg oca UM, a ovaj pak nasljeđivanjem svojeg oca HM pok. B, nakon čega je sud donio rješenje kojim je na ovim nekretninama uknjižio ovdje tuženicu,

-da je rješenjem ovog suda, Stalne službe u Pagu broj Z-6635/10 od 8. lipnja 2017. odbijen prigovor ovdje tužitelja u pogledu upisa na čest. 4798 i 4800, obje k. o. [katastarska općina] – Zaton,

-da je prema rješenju o nasljeđivanju iza pok. OM, rođenog **.**.1953., a umrlog **.**.2001., njegovom nasljednicom proglašena supruga MM, time da ovdje prijeporne nekretnine nisu navedena kao njegova ostavinska imovina,

-da je prema suglasnim navodima stranaka, BM umro 1978. i iza istog nije proveden ostavinski postupak, a imao je petero djece, time da je on prethodno prijeporne nekretnine stekao nasljeđivanjem svojeg oca HM.

7. Kako je tuženica istakla prigovor zastare u smislu odredbe čl. 144. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 52/71, 47/78 i 56/00; dalje u tekstu: ZN), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje, s obzirom na odredbu čl. 253. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03, 163/03, 35/05), to je valjalo prvenstveno odlučiti o tom prigovoru.

7.1. Kako je prethodno navedeno, predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev za utvrđenje da su tužitelji suvlasnici prijepornih nekretnina, zbog čega da je pogrešan upis prava vlasništva na ime tuženice pa se traži da se naloži ispravak, odnosno brisanje tog upisa, te se dakle, u konkretnom slučaju ne radi o nasljedničkoj tužbi iz odredbe čl. 144. ZN (hereditatis petitio), pa za ishod ovog parničnog postupka nije odlučno da li su tužitelji tužbu podnijeli u zastarnim rokovima iz čl. 144. st. 1. i 2. ZN (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Rev-x-1115/11 i Rev-x-310/11).

8. Na okolnosti navedene u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu, izveden je i dokaz saslušanjem svjedoka FM, LM i ZM, a iz iskaza FM slijedi da je spor između stranaka nastao zato što se oni iza smrti roditelja uopće nisu podijelili. Ovu kuću je počeo raditi pok. BM 1968. godine i to za sina ŠM koji je poslije otišao u [adresa], FM je dao jedan teren na kojem je FM sebi napravio kuću, dok je OM bio najmlađi, ali oni se zapravo nisu podijelili nego se tuženica uz pomoć jedne geodetkinje uknjižila na svemu. Ovaj svjedok tvrdi da je s ĆM radio na ovoj kući kao majstor i da ga je BM za to plaćao. ŠM je otišao u Ameriku 1971. godine i do tog trena su bile napravljene unutarnje pregrade i kuća stavljena pod ploču-deku i onda je to stalo, poslije je to MM kad se udala za F nastavila raditi za sebe i to bez ičijeg odobrenja. Misli da su se oni u tu kuću uselili 1985. godine, a prije toga su živjeli u staroj kući sa svekrvom, dok je svekar umro 1978. godine. Što se tiče gabarita kuće 1971. godine u odnosu na kasnije šire je samo nešto naprijed gdje su napravili nekakvu nadstrešnicu. Ovaj svjedok tvrdi da je BM digao kredit i financirao kuću, išao čak u Italiju po beton, a da li je ŠM što financijski sudjelovao on to ne zna, a ne zna ni da li je FM otac onaj teren darovao pismeno ili usmeno. Na kraju je naveo da je BM do smrti živio u staroj kući, dok je svekrva naknadno odselila u novu kuću gdje je živjela do svoje smrti.

8.1. Sud ovaj iskaz cijeni kao subjektivan i usmjeren prema nastojanjima tužitelja da uspiju u sporu. Očigledan je animozitet prema tuženici izražen tijekom iskazivanja s kojom je ovaj svjedok imao i sudski spor pa je dokazna snaga ovog iskaza, s obzirom na prethodno navedeno, vrlo upitna.

8.2. Iz iskaza svjedokinje LM slijedi da je ona tamo došla 1953. godine, njen suprug se zvao L, on je bio brat pok. ĆM i na mjestu današnje sporne kuće je bila štala, a OM je zajedno s ocem od te štale napravio cementaru. Tu kuću su radili BM i OM, to se pomalo pravilo, OM je kad se oženio digao kredit i on i MM su to pomalo redili. Ne zna točnu godinu kad su uselili, zna da je nakon ženidbe tamo nabavljen pijesak. Ova svjedokinja tvrdi da svjedok FM nije ništa radio na kući, OM mu je radio svu struju u kući, a on onda s njim nije pričao 40 godina. Tvrdi da joj je ŠM prije nego što je otišao u [adresa] rekao da ide tamo, da će tamo živjeti i zakopati se, a ona se ne sjeća je li on osobno radio na ovoj kući, jedino zna da OM jeste. Tvrdi i to da je osobno čula FM i ŠM kad su rekli da ovu starinu ostavljaju bratu F, dok su ovu novu kuću OM i MM sve sami podigli i napravili, čak im je i njezin (svjedokinjin) suprug pomagao. OM i MM su doveli mater, odnosno svekrvu u svoju kuću i tamo je kod njih stajala i tamo je i umrla. Ova svjedokinja navodi da ne zna da li je između F i oca postojao kakav dogovor, jedino je čula ĆM kad je rekao da Z gradi na onom terenu, OM na ovom spornom, a da se ŠM iz [adresa] neće ni vratiti. ŠM nije često dolazio iz [adresa], a Z jeste svaku godinu, te oni nikada nisu od MM tražili da iseli niti je bilo nekakvih nesporazuma, već su ih još nukali da rade, da bi nešto imali.

8.3. Iskaz ove svjedokinje sud cijeni uvjerljivim i vjerodostojnim. Nema razloga zašto bi ova svjedokinja neistinito iskazivala u korist bilo koje od stranaka. S ovim iskazom, a dovodeći ga u vezu s drugim izvedenim dokazima sud drži izvjesnim da su tužitelji pa makar i prešutno priznali pokojnom im bratu F i ženi mu MM pošten posjed i vlasništvo predmetnih nekretnina.

8.4. Svjedok ZM iskazao je da je rođen preko puta predmeta spora gdje je živio do 1992. godine, a predmet spora je bio tada stara kuća i štala koja se nalazila na susjednoj parceli i to je tako bilo do njegovih 10-ak godina. 1970-ih i to 1971. ili 1972. Rafina djeca su se raselila po svijetu, a s njim je ostao živjeti OM i on je dobio očevo odobrenje da tu štalu počne izgrađivati kao svoj stambeni objekt, na kojem se radilo cca 20-ak godina, a radio je i njegov (svjedokov) otac koji je bio zidar i kojeg su OM i MM kontaktirali za određene radove pa tako i za prve dvije sobe koje su napravljene do 1975. ili 1976., dalje je bio jedan T koji je radio žbuku, a i njega (svjedoka) je OM zamolio da mu postavi parkete u sobi. Godine 1988. ili 1989. je došlo do rušenja stare kuće i uklanjanja ostavljenog prizemnog objekta u kojem je onda napravljen dućan što su financirali OM i MM, a pok. J uselila je kod F, a kroz cijelo to vrijeme ŠM je rijetko dolazio iz [adresa], ukupno 2- 3 puta. Kuća je uvijek imala iste gabarite. Ovaj svjedok navodi da s ĆM nije razgovarao o tome čija je ovo kuća i o bilo kakvim njihovim dogovorima. Osobno je vidio da je između Vesele i Mirkove obitelji bio dobar odnos, nije bilo nikakvih trzavica, a niti s njom nije razgovarao o tome čija je ovo kuća. Tvrdi da nije primijetio da bi između F i braće postojao bilo kakav spor, FM je dolazio svaku godinu i zajedno su bili na nekakvim fešticama, ručali su skupa, čemu je osobno prisustvovao, te nikad nije čuo FM ili ŠM da bi rekli da bi imali udjela u ovoj novoj kući, čak je zajedno s F radio instalaciju na Antinoj kući. Na kraju je iskazao da po priči zna da je FM pitao oca teren za gradnju kuće, ne zna da li se radilo o pisanom ili usmenom ugovoru.

8.5. I ovaj iskaz ukazuje se kao uvjerljiv i i vjerodostojan. Nema razloga zašto bi ovaj nesrodan i nezainteresiran svjedok neistinito iskazivao u korist bilo koje od stranaka. S ovim iskazom, a dovodeći ga u vezu s drugim izvedenim dokazima sud drži izvjesnim da su tužitelji pa makar i prešutno priznali pokojnom im bratu F i ženi mu MM pošten posjed i vlasništvo predmetnih nekretnina pogotovo stoga što nikada nije čuo FM ili ŠM da bi rekli da bi imali udjela u ovoj novoj kući, a dobro poznaje sve zainteresirane strane i poznavao je pok. ĆM.

9. Saslušan kao stranka, tužitelj pod 1) je iskazao da su utužene nekretnine u naravi kuća koju je sagradio brat ŠM sa pok. ocem, dok je druga u naravi vrt na kojoj su poslije sagradili nekakav gospodarski objekt za kokoše i to još dok je pok. majka bila živa, ne zna tko je to sagradio jer je on tada bio u [adresa]. Dalje je naveo su roditelji BM i DM imali petero djece - kćeri DM i Ž, obje udane Š, te sinove njih dvojicu tužitelja i F, koji je u međuvremenu umro. Tvrdi da su obje nekretnine nasljedstvo oca, koji je to naslijedio od svojeg oca HM koji je umro negdje 1953. godine, dok je otac umro 1978. godine. Nadalje, da su na ovoj jednoj čestici brat ŠM i otac sagradili kuću koje su isti bili vlasnici za pola, gradnja je započeta 1968. godine, a useljena negdje dvije godine poslije iako se dograđuje i dan danas. Na upit tko je uselio u predmetnu kuću po njenom dovršetku i živio u njoj navodi da je on 1966. godine otišao na brod na kojem je ostao dvije godine i potom otišao u [adresa] i prvi put ponovno došao u Hrvatsku 1974. godine. Navodi da su u toj kući živjeli pok. majka, brat OM sa suprugom i njihovom djecom, a u toj kući živio je i brat ŠM dok nije došao u [adresa], što je bilo 1971. godine, dok otac nije živio u ovoj kući, već u staroj kući, u kojoj su svi živjeli, dakle, roditelji i svo petero djece. Na upit jesu li se brat ŠM i otac dogovorili oko načina korištenja i vlasništva ove kuće navodi da nisu, jedino što zna je da je ona stara kuća bila premalena za sve njih i da je to bio razlog gradnje ove kuće, a u to vrijeme brat OM je imao nekih 12-13 godina. Brat ŠM je u vrijeme gradnje radio u auto servisu, a pok. otac u Maraski, otac je digao kredit za gradnju kuće, a brat je davao cijelu svoju plaću za gradnju. Tvrdi da mu je otac kad je dolazio u RH ispričao kako se gradila kuća i tko je to financirao, a ispričao mu je i brat ŠM kad je došao u [adresa], a on je pomagao roditelje i kad je došao u [adresa]. Kada ga se pitalo što su mu točno njih dva rekli vezano za gradnju i eventualno postojanje dogovora oko gradnje i vlasništva kuće odgovara da su rekli da će u kući biti prostor za živjeti i nekakav poslovni prostor. Dalje tužitelj pod 1) navodi da iza očeve smrti nisu imali ostavinsku raspravu. Brat ŠM je prvih par puta kad bi došao iz [adresa] boravio u ovoj svojoj novoj kući, a poslije kod sestre i nekoliko puta kod njega, jer je naime došlo do nesporazuma kada je majka jednom rekla da brat ŠM uzme bar jednu sobu kad dođe da ima gdje biti, a ne ići po drugim kućama jer je on to radio i da ga pripada barem jedna soba, ali je tada došlo do nesporazuma jer su pok. brat OM i žena mu smatrali da brat ŠM nema tu nikakvo pravo, oni su smatrali da brat ŠM nema pravo jer je u to vrijeme bio neoženjen i dolazio je svake 2,3 godine, a oni su tu kuću uređivali i dograđivali kako su oni htjeli. Tužitelj pod 1) tvrdi da je kada je kuća nakon dvije godine gradnje dovršena, da je to bila prizemnica sa 6 soba 4x4, hodnikom i terasom, kuća pod pločom, a danas je ta kuća i dalje prizemnica, međutim, kako tamo dugo godina nije bio, to ne zna jesu li dimenzije kuće ostale iste. Ovaj tužitelj tvrdi da otac nije za života raspolagao ovim nekretninama. ŠM je smatrao da njega pripada polovica, a polovica oca. Majka je počela u toj kući živjeti poslije očeve smrti, u toj kući živjeli su brat OM i njegova obitelj, ali ne zna koje godine su se točno uselili u tu kuću. Ne zna koja je godina bila kad se dogodio ovaj nesporazum o kojem je iskazivao, svakako nakon očeve smrti, a prije Domovinskog rata, bio je osobno prisutan prilikom ovog nesporazuma, a brat ŠM tada nije ništa rekao, on je šutio i bio povučen i tada su njihovi rodbinski odnosi prekinuti. Tvrdi da je iza majke vođen ostavinski postupak, ali se nije raspravljalo o ovoj imovini, ne zna razlog, majka je imala 1/6 kao i oni - djeca iza pok. oca. Nadalje navodi da je svoju kuću sagradio na nekretnini koja je bila vlasništvo oca, otac mu je darovao tu zemlju 1975. godine, drugoj djeci nije darovao ništa nego samo njemu i to usmeno, te nakon tog darovanja brat OM i otac više nisu bili u dobrim odnosima, brat više s njim nije ni pričao. Na kraju navodi da on ima vlasništvo na ovim nekretninama i to 1/5 dijela kao nasljedstvo iza oca.

9.1. Tužitelj pod 2) je iskazao da su ovu kuću gradili on i pok. otac, počeli su 1968. godine i on (tužitelj pod 2)) je radio do 1971. godine kada je otišao u [adresa]. Tvrdi da je dogovor bio da ovo otac radi za njih, dakle, njega (tužitelja pod 2)) i ostalu obitelj. Potom navodi da bi njega pripadalo pola ove kuće jer je tamo uložio svoj novac, pa smatra da ga to tako pripada, a to nije dogovorio s ocem. Otac za života nije raspolagao ovom kućom, nije je darovao nikome. Brat OM je uselio u ovu kuću misli 1973. godine, ne zna uz čiju dozvolu jer je on (tužitelj pod 2)) tada bio u [adresa], te on s tim nije bio zadovoljan, ali to nikome nije rekao. Ističe da se prvi put vratio iz Amerike 1984. godine i došao je u tu kuću, a poslije je boravio kod brata i sestre, a čuo je da je majka rekla da bi on tu trebao imati dio čemu on nije bio prisutan. Dalje tvrdi da je od odlaska u [adresa] u RH ukupno bio 11 puta, od čega misli da je cca 6 dolazaka spavao u toj kući, zadnji put misli da je bilo 2005., te niti jednom u tih 11 dolazaka nije pričao s bratom F o tome čija je to kuća. Dalje navodi da je otac umro 1978. godine, a oni se nisu podijelili iza njegove smrti. Tvrdi da je kuća u odnosu na onda, danas proširena, onda je imala 6 soba sa hodnikom, bila je 12 x 10, te je imala terasu, a danas je cijela drukčija i ima krov. Ova druga nekretnina ima nekakvu štalicu, tamo nije bio i ne zna točno. Na kraju navodi da ga brat i supruga mu nisu ništa pitali za ove dogradnje i uređivanje, a on im nije prigovorio, te je prestao dolaziti i boraviti u tu kuću jer je čuo da je MM rekla da on u toj kući nema ništa, što je bilo prije nego je pok. majka umrla 2005., te nije pokretao nikakve sudske postupke protiv nikog.

9.2. Tuženica je pak iskazala da je od 1972. godine sa svojim mužem uređivala ovu nekretninu, a prije toga on sam, vjenčali su se 1973. godine, te su odmah od 1972. godine počeli živjeti u ovoj novoj kući, jedino su jeli u staroj kući, nitko osim njihove obitelji nije živio u ovoj kući, jedino je svekrva uselila k njima 1989. Ne zna točno kad je kuća započeta, misli da je bilo 1968. godine, a radio ju je njen muž zajedno sa ocem, a ŠM je 1971. godine otišao i nikada nije sudjelovao u gradnji, dok je do te 1971. sudjelovao kao i njen muž. Tvrdi da je kuća dovršena 1972. godine time da su oni uselili u samo jednu sobu koja je bila dovršena te su postepeno uređivali sve ostalo, tako da je kuća postala uvjetna za stanovanje u cijelosti tek negdje 1975. ili 1976. godine. Nadalje, da je točno da njen suprug jedno kratko vrijeme nije razgovarao sa ocem, a to je bilo kada je njegov brat FM prekršio dogovor i uzeo jednu nekretninu na kojoj je sagradio kuću zbog čega je suprug bio nezadovoljan, jer je taj teren trebao dobiti ŠM, a taj danas Antin teren je neprocjenjiv. Tuženica tvrdi da im je pok. svekar usmeno, kao i FM, darovao ovu nekretninu i dao im da je rade za sebe, kćerima nije dao ništa jer su rekle da ništa neće niti uzeti, dok je ŠM bio rekao da se nikad neće vratiti, tako da oni nisu za života od oca dobili ništa. To darovanje koje im je svekar učinio bilo je netom prije njegove smrti. Naime, on je njima i prethodno dozvolio da rade u toj kući ali im je tek 1978. darovao, odnosno pristao da oni rade tu kuću kao što je dao i FM da radi svoju kuću, dakle, dao im je da žive i rade za sebe. Tvrdi da svekar nikada nije spomenuo da bi ŠM imao udjela u ovoj kući, on je smatrao da je to njegova kuća, a potom kad im je dozvolio da tamo žive, da je njihova. Ističe da je svekrva živjela s njom od 1989. do 2005. godine dok nije umrla, ona ju je gledala i nikakvog nesporazuma nije bilo, ona nikada nije spomenula da bi ŠM trebala pripasti jedna soba ili što drugo u ovoj kući. Iza svekra nije vođen ostavinski postupak, dok iza svekrve je, ali ove nekretnine nisu bile predmet ostavinske rasprave. Svekrva je još prije svoje smrti kad je bio popis imovine u obnovi zemljišnih knjiga rekla da je ova kuća njihova (tuženika). Nije joj poznato zašto iza svekra nije vođen ostavinski postupak, zna da je osim imovine koju je darovao sinu FM i ove predmetne kuće pok. svekar bio vlasnikom i neke druge imovine, a koja ni do danas nije podijeljena, a i ove utužene nekretnine i druge spomenute svekar je naslijedio od svojeg oca GM, a ovaj nasljeđivanjem od svojeg oca. Iza supruga je vođen ostavinski postupak, ali ova nekretnina nije ušla u ostavinu jer nisu bile gotove zemljišne knjige, kao niti katastar, a ona je sudjelovala u postupku obnove i tamo je rekla da je ovu nekretninu stekla nasljeđivanjem supruga, a on je stekao od svog oca, nasljeđivanjem jer im je dozvolio da grade. Na kraju navodi da su oni za sve radove tražili suglasnost i obavještavali tužitelje jer oni nisu bili tu i to kako prije svekrove smrti tako i poslije i to iz razloga što oni formalno nisu bili podijeljeni. Oni (tuženica) su smatrali da je ovo njeno i zapravo su kroz priču tužiteljima rekli što misle raditi, praktički su pričali o tome, a ne tražili suglasnost, time da oni nikada nisu iskazali bilo kakvo protivljenje.

9.3. Stranke su nadoslušane u ponovljenom postupku na ročištu od dana 21. studenoga 2024. godine te su cijelosti ostale kod već danih iskaza s time da je tužitelj pod 1) učinio nespornom činjenicu da nikada do podnošenja tužbe nije tražio da se OM i MM isele iz predmetne kuće.

10. Analizom i ocjenom svih provedenih dokaza te uzimajući u obzir da među strankama nisu sporne činjenice dugotrajnog građenja kuće, te da je nakon očeve smrti radove na gradnji izvodio sada pok. OM i supruga mu čemu se nitko nije protivio sud smatra nedvojbeno utvrđenom činjenicu da tužitelji nisu nikada tuženici i njezinom pok. suprugu osporavali vršenje vlasničkopravnih ovlaštenja na predmetu spora i u vidu značajnog ulaganja u sporne nekretnine. Tužitelji su od useljenja tuženice i pok. F u predmetnu nekretninu (1972. godine) odnosno od smrti pok. BM (1978. godine) pa do provođenja postupka obnove zemljišne knjige u odnosu na predmetne nekretnine (2006. godine), dakle kroz razdoblje od 28, odnosno 34 godine, bili potpuno pasivni u isticanju svojih vlasničkih prava u odnosu na predmet spora. S druge strane tuženica i njezin sada pok. suprug imali su razumnih razloga vjerovati da posjed vrše kao vlasnici. Naime, u trenutku smrti pok. ĆM nekretnine više nisu bile njegova imovina, već imovina pok.CM koji je to pravo stekao usmenim darovanjem od pok. ĆM, kao što je o bio slučaj i kod tužitelja pod 1) koji je na taj način stekao nekretninu na kojoj je sagradio svoju obiteljsku kuću, što isti ne spori. Iz svih provedenih dokaza slijedi da je pok. BM bio sklon usmenom darovanju svojih nekretnina sinovima pa je tako tužitelju pod 1) darovao najvrjedniju imovinu dok je tuženoj i pok. suprugu F, darovao predmetne nekretnine i to u lošem stanju nakon čega su isti vršili znatna ulaganja. Kada se prednjemu doda i to da tužitelji sve do pokretanja ovoga postupka, dakle, sve do 2020.godine od tužene pa ni ranije od pok. F nisu tražili predaju u posjed ili suposjed predmetnih nekretnina, dakle, ukoliko bi se uzelo u obzir da su isti za svoja prava znali od smrti pok. ĆM tj.1978.godine predaju u posjed odnosno u suposjed nisu tražili punih 42 godine pa je tužena u odnosu na iste pravo vlasništva stekla i dosjelošću.

11. Primjena pravila o teretu dokazivanja – čl. 221a. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 117/2003, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 - dalje: ZPP) u vezi čl. 8. tog Zakona obvezuju sud da uzme da nije istinita tvrdnja, za istinitost koje stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila kadra pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava. U ovoj pravnoj stvari teret dokazivanja je na tužiteljima koji da bi uspjeli u sporu moraju dokazati da su predmetne nekretnine naslijedili od oca. Kako tužitelji predloženim i izvedenim dokazima nisu dokazali činjenične navode tužbe trebalo je odbiti tužbene zahtjeve kao neosnovane. S druge strane tužena je dokazala da su iste nekretnine njezino vlasništvo, a stekla ih je nasljeđivanjem pokojnog supruga koji je iste stekao darovanjem od oca i stupanjem u posjed te kvalificiranim posjedovanjem zasigurno preko 40 godina pa su se ispunile i pretpostavke za dosjelost iz odredbe čl. 159. st. 1., 2 i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne Novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14).

12. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, a trošak priznat tuženici sastoji se od zastupanja iste po punomoćnicima iz redova odvjetnika i to za sastav odgovora na tužbu 100 bodova (Tbr. 8. t.1.), za pristup na ročišta od 8.3.2021. i 20.12.2023. od po 50 bodova Tbr. 9. t.2.), za sastav podneska od 4.12.2020. 25 bodova (Tbr. 8. t. 3.), za sastav žalbe 125 bodova (Tbr. 10.) te pristup na ročišta od 15.9.2021., 18.8.2021., 22.3.2021., 7.10.2024. i 21.11.2024. od po 100 bodova (Tbr.9. t.1.) sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 91/04, 37/05, 59/07, 148/09 i 148/12) s tim da vrijednost svakog boda iznosi 2,00 EUR, što iznosi 1.700,00 EUR, te uz PDV od 25% iznosi 2.125,00 EUR čemu se pridodaje trošak sudske pristojbe za žalbu od 53,09 EUR ukupno 2.178,09 EUR.

U Zadru, 7. siječnja 2025.

S U D A C

Sonja Miljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud u Zadru pisano u tri istovjetna primjerka.

DNA: 1. Tužiteljima po punomoćniku

2. Tuženici po punomoćniku

Nakon pravomoćnosti:

MF - Porezna uprava Zadar