Poslovni broj:P-3058/2022-50
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Stalna služba u Trogiru
Obala b. Berislavića 1
21220 TROGIR
Poslovni broj: P-3058/2022-50
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Trogiru, po sucu Divni Ivančev u pravnoj stvari tužitelja: 1. FG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 2. AG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu Ljubičić-Vrdoljak & partneri, Split, Sukojišanska 4, protiv tuženika: ZG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Zvonimiru Raić, odvjetnik u Zagrebu, radi: nedopustivosti ovrhe, nakon zaključene glavne rasprave od 27.studenog 2024.g., a objavljene dana, 07.siječnja 2025. godine
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da je nedopuštena ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, pod brojem OVR-596/2020 od 15.prosinca 2020. godine.
II Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 3.406,16 Eura.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je Zaključkom Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem OVR-Ovr-596/2020 od dana 19.srpnja 2022. godine, ovršenik – FG upućen je u parnicu protiv ZG radi proglašenja nedopuštene ovrhe određeno rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru pod poslovnim brojem OVR-596/2020 od 15. prosinca 2020. Godine. Sukladno odredbi čl. 50. st. 1. točka 7., 9. i 10 OZ-a te na temelju odredbe čl. 50 st. 3. OZ-a, tužitelj je upućen u parnicu, obzirom na navode iz žalbe smatrajući da je daljnje provođenje ovrhe nedopušteno. Temeljem odredbe čl. 52. st. 3. Ovršnog zakona, ovršenik – tužitelj u ovom postupku blagovremeno podnosi parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga navedenih u čl. 50. st. 1. točka 7, te točka 9., 10. i 11. OZ-a. Naime, ovršna isprava, dakle pravni posao temeljem koje je donijeto rješenje o ovrsi br. OVR- 596/2020 od 2.12.2020. godine ništetan je pravni posao. Naime, kao što je to navedeno u ovršnom predmetu je izvjesno da je ovršna isprava, dakle, ono na čemu je i temeljem čega je određena ovrha, ništetan pravni posao. Da je tome tako jasno proizlazi iz činjenice da je postala pravomoćna presuda Općinskog gradjanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-3204/20 od 23. 4.2021. godine u kojoj je utvrđena ništetnost posve identičnog ugovora, u isto vrijeme sklopljenom kao i ovdje navedena ovršna isprava, a sve iz razloga koji su navedeni u presudi Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-774/2021 od 15. srpnja 2021. godine, kojom je potvrđena prvostupanjska presuda tj. presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu. Pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P- 3204/20 od 23.4.2021. godine, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-774/2021 od 15. srpnja 2021. godine utvrđeno da je ovršna isprava ništetan pravni posao. Razlozi su sasvim uvjerljivi, dostatni za donošenje odluke i to na način da se prihvati prijedlog, a prethodno neka se pregleda spis P-722/21. U rješenje suda od 19.srpnja 2022.godine na str. 3. po točkom 8.1.1. sud kaže: „ Čitanjem dostavljene specifikacije izvršenja osnove za plaćanje Ovr-596/20 Financijske agencije utvrđeno je da se navedena specifikacija odnosi na predmetnu osnovu za plaćanje … te uvidom u priloženu specifikaciju utvrđeno da je ukupno nenaplaćeno po predmetnoj osnovi za plaćanje ostalo 0,00 kuna, stoga je ovaj sud (!!!) na temelju navedenog utvrđenja, zaključio da je predmetno potraživanje po citiranoj ovršnoj ispravu u cijelosti namireno u okviru ovog ovršnog postupka. Naime, ako je točno, a točno je i to sud utvrđuje na str. 3 i 4. obrazloženja pod točkom 8.1. da je predmetno potraživanje u cijelosti podmireno i to u okviru ovog ovršenog postupka. Kod takvog stanja stvari sud jedino što može je obustaviti ovrhu. Svaki drugi postupak je nezakonit i njime se nanosi i daljnja šteta ovršeniku. Nema se što voditi ovršni postupak ako je u cijelosti podmireno potraživanje iz ovršne isprave, odnosno rješenja o ovrsi. Naime, ovdje se radi o ovrsi radi naplate novčane tražbine. U trenutku kada se tražbina naplati, stječu se uvjeti za obustavu ovrhe po službenoj dužnosti.Presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu br. Gž-848/20 od dana 8.3.2021. godine. pravomoćno je utvrđen ništetnim ugovor o zajmu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva na nekretninama radi osiguranja tražbine kojeg je pravni prednik ovrhovoditelja sklopio sa zajmoprimcem. Radi se o posve identičnom pravnom poslu, kako u odnosu na zajmodavca, dakle, zajmodavac je pravni prednik ZG, sada pok. TG, a sa posve identičnim postupanjem kao i u pravnom poslu koji je ovdje ovršna isprava. Kako je u međuvremenu Županijski sud stao na stajalište da bi se radilo o ugovoru, koji je posve identičan i ovom ugovoru, ništetan pravni postao. Čak što više ista je osoba u tom postupku, dakle, ovdje ZG – ovrhovoditelj. Jasno je da je posve izvjesno da će i tužbeni zahtjev u predmetu pod br. P-722/21 biti prihvaćen, te da bi ugovor, kao ovršna isprava trebao biti utvrđen ništetnim. Nedvojbeno je kako se ovrhovoditelj-tuženik nije „naplatio i kroz uknjižbu vlasništva(točka 2. Na stranici. Isti taj ovrhovoditelj zemljišnom odjelu u [adresa] dostavlja 31.10.2019. g. „PODNESAK VLASNIKA NEKRETNINE“ gdje se ujedno i potpisuje kao vlasnik nekretnine. On sebe smatra vlasnikom nekretnine. Nigdje ne navodi da on niti njegov prednik DG nikad nisu bili vlasnicima nekretnine upisane u zk. ul. br.: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ,već je jedino u korist istih bio upisan – a upisan je i sada – fiducijarni teret, kao su to lijepo objasnili u svom podnesku od 22.02.2021.g.u ovršnom postupku koji se vodi na Općinskom sudu u Trogiru broj predmeta : OVR-596/2020.
Isti taj ovrhovoditelj-tuženik 05.06.2018.g.daje SUGLASNOST ZA PROVOĐENJE OVRHE OG, to jest daje mu suglasnost da pokrene između ostalog i ovrhu na nekretnini CG. To je ona ista nekretnina koju je CG dao JG da dobije zajam od UG i za koju ovrhovoditelj tvrdi da je njegova. OG predaje prijedlog za ovrhom 07.06.2018. u konačnici ovrha se vodi na Općinskom sudu u Splitu broj: OVR- 1557/2018 6. 12.03.2021.g. ovrhovoditelj na Općinskom sudu u Splitu, stalna služba u [adresa] u predmetu broj P-722/2021 navodi sljedeće : Naime , vrijednost predmeta spora u predmetnoj stvari iznosi upravo 551.250,00 kn tj. upravo koliko iznosi glavnica novčane tražbine osigurane osporavanim ugovorom o zajmu (kunska protuvrijednost 16.000,00 eur-a tj. cca 120.000,00 kn) + tržišna vrijednost predmetne nekretnine (575 m2 x 100,00 EUR –a = 57.500,00 EUR-a tj. cca 431.250.,00 kn.) U ovršnim postupcima koje je pokrenuo ovrhovoditelj MG OVR-597/2020, OVR- 596/2020 , OVR-1780/2020 protiv ovršenika CG radi spornog duga u iznosu od 16.000,00 eur,a u stvarnosti iznos od 10.000,00 eur koji je JG primio ,a isto tako na osnovi tog duga vratio NG iznos od 12.000,00 eur,ovrhovoditelj ni jednom riječju ne spominje da je tržišna vrijednost te nekretnine 57.500,00 eur kako sam konstatira u svom podnesku 12.03.2021.g.to jest da je ta nekretnina tri i pol puta vrjednija od spornog duga. Ovdje se postavlja pitanje kako je moguće da ovrhovoditelj-tuženik za nekretninu koju je CG dao svom prijatelju da dobije zajam u iznosu od 30.000 eur, daje suglasnost OG da se na osnovu nekih njihovih dugova upiše kao vlasnik na nekretni koja je pripadala CG,a istovremeno pokreće ovrhe na pokretninama i novčanim sredstvima CG za dug od 16.000,00 eur ,te s pričom da to radi jer se on nije naplatio kroz sam upis na nekretnini CG, te da tim ovrhama želi doći do svojih tražbina, usputno u drugom postupku traži da se nekretnina procjeni na 57.500 eur ,to jest vrijednost koja je tri puta veća od vrijednosti samog duga. Iz ovog se dade zaključiti kolika je stvarna šteta koja je načinjena CG od strane ovrhovoditelja-tuženika VG, a isto tako postupanje samog ovrhovoditelja-tuženika ,tako u nekom momentu kad mu nije u interesu vrijednost same nekretnine je beznačajna ili on je stvarni vlasnik nekretnine, da bi onda u nekom drugon predmetu u nekom drugom momentu vrijednost nekretnine bila 100,00 eur po kvadratu,a on nikad nije bio vlasnik te nekretnine te tako cijelo vrijeme manipulira sudovima. Ako je tržišna vrijednost nekretnine kako zaključuje ovrhovoditelj 57.500,00 eur ,a dug Mirsada Ibrašimovića 16.000,00 eur ,PA GDJE JE ONDA RAZLIKA U IZNOSU OD 41.500,00 eur-a. Po kojoj logici pored ove vrijednosti nekretnine koju navodi ovrhovoditelj dodatno još traži da se CG ovrše pokretnine i novčana sredstva. Za kraj treba navesti da to u stvari i nije dug CG nego JG u ondosu na kojeg su je pravni prednik ovrhovoditelja-tuženika kazneno djelo prijevare. Takodjer, posebno se ističe da postoji presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu br. KO-1895/13 od 10.7.2017. godine kojim je utvrđeno kako je pravni prednik tuženika počinio kazneno djelo, dok je drugi sudionik ČG pravomoćna osuđen čak što više drugostupanjskom odlukom izrečena mu je kazna zatvora. Prije svega ističe se da nema mjesta nastaviti s ovrhom. Naime, u ovršnom spisu je dostavljen zahtjev ODO Zagreb br. KO-DO-38/13 od 12. rujna 2019. godine upućen Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu, iz kojeg zahtjeva jasno proizlazi, da je su ostvarena bitna obilježja kaznenih dijela radnjama sklapanja ugovora, pa tako i predmetnog ugovora o zajmu od 6. lipnja 2012. godine ovjerenog kod Velimira Čerića, javnog bilježnika u Zagrebu pod br. OV-6753/12 od 6. lipnja 2012. godine.
Iz ovog zahtjeva jasno proizlazi da je KG (pravni prednik tuženika) stekao nepripadnu dobit u iznimno velikom iznosu. Osim toga, KG je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, ali je prije odluke Županijskog suda, isti preminuo. Istom presudom tj. presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu br. KO-1895/13 osuđen i ČG. Sud II stupnja prihvatio je žalbu ODO-a, te je ČG utvrđena kazna zatvora za to kazneno djelo. Dakle, tom presudom i KG nepravomoćno, obzirom da nisu bile ostvarene procesne pretpostavke za vođenje postupka, te ČG pravomoćno su proglašeni krivim. Izmedju ostalog i to kao počinitelji kaznenog djela i na štetu JG i na štetu FG. To jasno proizlazi iz priloženog zahtjeva ODO Zagreb. Tim zahtjevom traži se oduzimanje imovinske koristi od ZG, ovdje ovrhovoditelja, kao nasljednika iza smrti pok. sina PG. Dio imovinske koristi predstavlja i predmet ovih ovršnih postupaka. To proizlazi iz priloga u spisu. Dakle, ovdje se vodi kazneni postupak po službenoj dužnosti, a u svezi s tražbinom zbog čijeg se prisilnog ostvarenja vodi ovaj ovršni postupak – 65 st. 1. točka 10. OZ- a. Naime, ako bi se ovrhovoditelj u ovom postupku namirio, to bi nastala šteta Republici Hrvatskoj, obzirom da nitko ne može zadržati imovinsku korist stečenu kaznenim djelom. Moli se za osobito žurno postupanje. Rješenjem pod gornjim poslovnim brojem od dana 15.12.2020. godine, određena je ovrha na novčanim sredstvima ovršenika. Sukladno odredbi čl. 59. st. 1. i sl. Ovršnog zakona, JG, podnio prigovor treće osobe, jer smatra da su ispunjene pretpostavke iz citirane zakonske odredbe. Naime, JG je temeljem specijalne punomoći od dana 6.6.2012. godine u javnobilježničkom uredu bilježnika IG iz [adresa], preuzeo punomoć od FG, ovršenika u ovom postupku, koja je ovjerena pod br. Ovr-4407/12. Temeljem te specijalne punomoći potpisao je Ugovor o zajmu, sa svim osiguranjima, ujedno sam po tom ugovoru preuzeo znatno manja novčana sredstva nego što su navedena u ugovoru, također, ta novčana sredstva povratio je pok. NG, što proizlazi iz ovdje priloženih potvrdnice Zagrebačke banke. Osim toga, sve obveze prema NG, po ovom pravnom poslu, po ovoj ovršnoj ispravi, isključivo ima JG. Jasno, radi se o stvarnim obvezama, jer sve ono što bi palo na teret FG istome je dužan naknaditi JG. Posebno se ističe je između JG i FG sklopljen pravni posao - Sporazum o osiguranju tražbine zasnivanjem založnog prava. Ovaj Sporazum je dostavljen u ovršni spis. Iz ovog Sporazuma jasno proizlazi da je isti ovjeren dana 5.6.2012., a to je samo jedan dan prije sklapanja Ugovora koji predstavlja ovršnu ispravu u ovom predmetu. Naime, između prednika ovrhovoditelja i punomoćnika ovršnika JG sklopljen je najprije Ugovor 6.6.2012. pa 11.12.2012. godine. Dakle, ovdje se radi o tzv. izlučnom prigovoru u smislu odredbe čl. 59. st. 1. OV-a. Temeljem ovih prigovora, JG, treća osoba navodi da ima pravo koje sprečava ovrhu, stoga se traži da ovrha na tom predmetu, bude proglašena nedopuštenom. Jasno, ovo pravo JG, kao treće osobe postoji u vrijeme podnošenja ovog izlučnog prigovora. Ujedno se napominje da ovrha nije dovršena. JG je u ovršnom postupku dostavio specijalnu punomoć, opoziv iste, te dokaz da je platio – povratio preuzeti zajam, a zbog čega su ustali ovom tužbom.
2.Tuženik u odgovoru na tužbu istaknuo je da je nedvojbeno kako je prvotužitelj ovršenik iz ovosudnog predmeta Ovr-596/2020, dok je drugotužitelj treća osoba iz ovosudnog predmeta Ovr-596/2020. Takoder je nedvojbeno kako je prvotužitelj upućen od strane ovršnog suda pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom (jednim) zaključkom od 19.07.2022.g. a drugotužitelj (drugim) zaključkom od 19.07.2022.g. Evidentno je nedopušten postupak tužitelja koji su ustali jednom tužbom budući pravna priroda pozicija ovršenika i treće osobe nužno zahtijeva pokretanje posebne parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom od strane ovršenika te posebne parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom od strane treće osobe. Navedeno je osobito vidljivo u činjenici kako treća osoba, za razliku od ovršenika, mora postaviti zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom u odnosu na obje strane ovršnog postupka tj. i u odnosu na ovrhovoditelja i u odnosu na ovršenika iz punomoći dostavljenih uz ovopredmetnu tužbu nije vidljiv identitet potpisnika istih. Opreza radi, tuženik ističe, kako u cijelosti osporava istinitost svih činjeničnih te osnovanost svih pravnih tvrdnji tužitelja iz ovopredmetne tužbe, kako je tužbeni zahtjev neuredan te u cijelosti neosnovan,kako tužitelji nemaju pravni interes ustati s parnicom radi proglašenja nedopuštenom ovrhe za koju sami tvrde kako je u cijelosti provedena još prije pokretanja ove parnice (6. i 7. Pasus na 2. stranici ovopredmetne tužbe),kako tužitelji nemaju ikakvih bilo novčanih bilo nenovčanih tražbina prema tuženiku (naprotiv, upravo suprotno), kako predmetni fiducijarni ugovor nije nevaljan u ikojem smislu, pa tako isti nije niti ništetan, kako sada pok. HG nikada nije pravomoćno kažnjen i kojom presudom kaznenog suda, osobito ne u smislu odredbe cl. 12. st.3. ZPP-a, tako da svaka protivna tvrdnja predstavlja grubo protupravno kršenje presumpcije nevinosti sada pok. UG, kako je tuženikov prednik sada pok. DG neosuđivan za ikoje kazneno djelo glede tužitelja, prvostupanjska/nepravomoćna presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj KO-1895/13 od 10.07.2017.g. pravomoćno je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kž-898/17 od 21.08.2018.g.., te kako (navodna) pravomoćnost kaznene presude treće osobe (ĆG) ne može imati ikakav utjecaj na poslovni odnos tužitelja i sada pok. UG. Slijedom iznijetog predlaže se odbaciti predmetnu tužbu odnosno podredno odbiti tužitelje s tužbom i tužbenim zahtjevom, sve to uz obvezivanje tužitelja isplatiti u roku od petnaest dana tuženiku procesni trošak ovog postupka (sukladno donjoj specifikaciji te zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja odluke kojom se ovaj postupak prvostupanjski okončava do isplate).
3.U tijeku dokaznog postupka ovaj sud je izvršio uvid u spis Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, Ovr-596/2020, pregledao rješenje i zaključak Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, Ovr-596/20 od 19.srpnja 2022.g. i Zaključak Ovr-596/20 od 19. Srpnja 2022.g., pregledao specijalnu punomoć U [adresa], 05.06.2012.g., pregledao poziv protivniku osiguranja po čl.322 Ovršnog zakona od strane Javnog Bilježnika Velimira Celić, iz Zagreba, broj OU-259/2012 i OU-258/2012 od 19.11.2012.g. pregledao Presudu Županijskog suda u Velikoj Gorici, Kž- 163/2016-6 od 26.veljače 2019.g., pregledao Presudu i Rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-5376/14-32 od 15.siječnja 2016.g., pregledao presudu Županijskog suda u Puli-Pola, Gž-1461/2018-9 od 02.ožujka 2020.g., pregledao specijalnu punomoć Zagreb, 11.06.2012.g., a ovjereno od strane Javnog bilježnika Velimira Celić u Zagrebu, br. OV-6810/12 od 11.06.2012.g. i specijalnu punomoć [adresa], 06.06.2012.g., ovjeren od strane Javnog bilježnika Petra Žanke, broj. OV-4407/12 od 06.06.2012., pregledao Presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, K-1070/15-14 od 09.veljače 2016.g. pregledao specijalnu punomoć, Zagreb 07.12.2012.g., a ovjeren od strane JB Vlaste F u [adresa], OV-12534/12 od 08.12.2012.g., pregledao Ugovor o zajmu s sporazumom o prijenosu prava vlasništva na nekretninama radi osiguranja tražbine Zagreb, 11.06.2012.g. a ovjeren od strane JB Velimira Celić u Zagrebu, OV-6807/12 od 11.06.2012.g. pregledan Ugovor o zajmu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva na nekretnini radi osiguranja tražbine Zagreb, 06.06.2012.g., a ovjeren od strane JB Velimira Celić u Zagrebu, OV-6753/12 od 06.06.2012., pregledao specifikaciju izvršenja osnove plaćanja OVR-596/20-2 od 09.10.2023.g., saslušao tužitelja ad 1 i 2 kao stranke.
4.Predmet spora je zahtjev tužitelja na proglašenje da je nedopuštena ovrha određena Rješenjem o ovrsi , Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, kojom je određena ovrha na sredstvima ovršenika, pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava po svim računima i oročenim novčanim sredstvima kod svih banaka sa sjedištem u [adresa], a temeljem ovršne isprave Ugovora o zajmu sa Sporazumom o prijenosu prava vlasništva na nekretnini radi osiguranja tražbine od 06.06.2012.g. Solimiziranog od strane JB Velimira Celić u Zagrebu, a radi naplate novčanih sredstava od 16.000,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, jer su tužitelji vratili zajam odnosno tuženiku tamo ovrhovoditelju isplatili iznos zajma.
5.Naime, nesporno je da je tužitelj ad 1/ sa prednikom tuženika njegovim sinom TG, dana **.**.2012.g. sačinio Ugovor o zajmu sa Sporazumom o prijenosu prava vlasništva na nekretnini radi osiguranja tražbine, a koji Ugovor je zaključio tužitelj ad 1/ po punomoćniku ovdje tužitelju ad 2/ RG, temeljem specijalne punomoći od 06.06.2012.g. i u koja punomoć je sastavni dio Ugovora o zajmu sa Sporazumom o prijenosu prava vlasništva na nekretnini vlasništva tužitelja ad 1/, a označena kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – pašnjak, površine 575 m2 , ZU 3419 k. o. [katastarska općina], a koje osiguranje o prijenosu prava vlasništva na ovoj nekretnini je dato radi zajma od 16.000,00 Eura,a što je sadržano u članku 1. I 2. Istog Ugovora, s obvezom plaćanja mjesečnih obroka u ratama i to s dospijećem 15. je zadnjeg dospjeća od 15.11.2012.g.
6.Nesporno je i da tužitelj ad 1 kao i tužitelja pod 2/ po pozivu protivnika osiguranja nisu ispunili svoju obvezu, te je tuženik upisan kao vlasnik predmetne nekretnine,a što je bio razlog da ovdje tuženik ustane prijedlogom za ovrhu, u predmetu OVR- 596/2020 i gdje je upravo Zaključkom i Rješenjem tužitelj ad 1/ upućen na pokretanje parnice, kao što je i Zaključkom pod brojem OVR-596/20 od 19.srpnja 2022.g. tužitelja ad 2/ upućen na pokretanje parnice, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
7. Sporno je da li je tužitelj kao ovršenik podmirio novčanu tražbinu odnosno da li je zajam vraćen, posebice, što je još tijekom ovršnog postupka u spis dostavio Specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje po OVR-596/20 kod FINE sektor poslovne mreže RC Split, da je novčana tražbina naplaćena na novčanim sredstvima ovršenika tj. tužitelja ad 1/ ŽG za račun VG i to dana 14. Ožujka 2022.
8.Na tu okolnost pregledan je i dopis FINE u ovoj pravnoj stvari od 12.10.2023.g.a iz koje pregledane Specifikacije izvršenja osnova za plaćanje, utvrđeno da je iz sredstava ovršenika FG izvršena naplata po ovrsi OVR-596/20 iznos od 16.069,17 Eura koliko iznosi glavnica, a uvećano za troškove postupka ukupno u iznosu od 17.003,19 Eura za račun MG i to dana 14.03.2022.g., te da je ukupno nenaplaćeno po predmetnoj osnovi za plaćanje (OVR-596/2020) ostalo 0,00 Eura.
.
9.Kako je iz te pregledane Specifikacije utvrđeno da je ondje ovršenik ovdje tužitelj u cijelosti podmirio iznos glavnice iz Rješenja o ovrsi, a temeljem Ugovora o zajmu sa sporazumom o osiguranju prijenosa prava vlasništva, koje je tužitelj ad 1/ FG po svom punomoćniku, tužitelju ad 2/ JG zaključio sa prednikom tuženika, tamo ovrhovoditelja DG, to je ovaj sud utvrdio da je predmetno potraživanje po citiranoj ovršnoj ispravi u cijelosti namireno u okviru ovršnog postupka OVR-596/2020. Kako je novčana tražbina prestala postojati isplatom iznosa pa je provedba ovrhe nemoguća jer više ne postoji i ne može se provesti pa je zakonom nedopušteno, a što je bio razlog usvajanja tužbenog zahtjeva tužitelja točno onako kako stoji u izreci primjenom čl.160 i čl.161 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01,35/05, 132/96, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21), a u svezi čl.72 st.2. Ovršnog zakona ("Narodne Novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, dalje OZ) s napomenom da su tvrdnje tuženika da mu pripadaju i kamate na iznos glavnice od dospijeća do isplate ne stoje, jer je upravo temeljem čl. 3.točke 2. Ugovora o kreditu, sa Sporazumom o prijenosu prava vlasništva na nekretninama radi osiguranja tražbine od 06.06.2012.g. utvrđeno da su se stranke suglasne, da zajmoprimac tj. ovdje tužitelj vrati pozajmljeni iznos u naprijed navedenim iznosima bez kamate, pa bi iznos koji je isplaćen temeljem ovrhe od 16.000,00 Eura iznos koliko iznosi zajam tužitelja ad 1/ prema predniku tuženika, bio iznos koji je u cijelosti isplaćen i namiren, te nema razloga za daljnjim provođenjem ovrhe, tražbina je ispunjena , više je nema, te je ovrha nedopuštena.
10.Tvrdnje tuženika da je uplatu izvršio tužitelj ad 2/ koji nema veze s ovim postupkom, ne stoji jer je temeljem Sporazuma o osiguranju tražbine za zasnivanje založnog prava, koje su zaključili tužitelj ad 1 i tužitelj ad 2/ 05.06.2012. i koji je kao punomoćnik zaključio ovaj Ugovor o kreditu ima pravnog interesa i isti ima pravnog interesa da se ne provede ovrha jer je u cijelosti podmiren iznos a radi se o izlučnom prigovoru u smislu odredbe čl. 59. St.1. OV-a i koji kao treća osoba ima pravo da spriječi ovrhu i traži da ta ovrha na tom predmetu bude proglašena nedopuštena.
11.Nadalje, postojanje sporova koji su u tijeku između parničnih stranaka, su drugi postupci koji nisu u svezi ovog, a u kojem je u bitnom utvrđeno da je ovrha nedopuštena jer je u cijelosti isplaćena novčana tražbina zbog kojeg je doneseno Rješenje o ovrsi.
12.Zbog svega rečenog odlučeno je kao u izreci.
13.Odluka o trošku donesena je sukladno čl. 154.st.1 Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj: 53/91, 91/92. 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, dalje ZPP-e) i Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne Novine broj: 142/12, 130/14, 118/14, 107/15, 37/,22, 126/22), a odnosi se na trošak punomoćnika tužitelja i to sastav tužbe od 10.08.2022.g. 200,00 Eura, sastav podneska 09.03.2023.g., 24.03.2023.g.,27.09.2023.g., svaki po 200,00 Eura, zastupanje na ročištima od 14.03.2023., 26.04.2023., 04.10.2023., 16.02.2024., 21.05.2024., 11.09.2024., 30.10.2024., i 27.11.2024. svako po 200,00 Eura što daje trošak punomoćnika tužitelja od 2.400,00 Eura , a uvećan za iznos od 240,00 Eura za zastupanje više osoba, te iznos PDV-e, od 660,00 Eura što daje trošak tužitelja iznos od 3.300,00 Eura. Kada se ovim troškovima pridoda pristojba tužbe i presude svaka po 53.08 Eura, onda je sveukupni trošak tužitelja 3.406,16 Eura koliko je dosuđeno u točci II izreke presude.
U Trogiru, 07. siječnja 2025. godine
SUDAC
DIVNA IVANČEV
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka istog. Žalba se podnosi putem ovog suda za nadležni županijski sud.
DNA:
-punomoćniku tužitelja
-punomoćniku tuženika
-u spis
