REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-833/2024-42
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ivanu Borkoviću u pravnoj stvari , u pravnoj stvari tužiteljice FŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Lana Humljak Gugić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, koga zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene 26. studenog 2024., u prisutnosti punomoćnice tužitelja te punomoćnice tuženika ŽŠ, odvjetničke vježbenice, 7. siječnja 2025. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati 4.953,41 eura te zatezne kamate koji teku na iznos od
- 2,40 eura od 31.8.2007.
- 0,44 eura od 30.9.2007.
- 2,83 eura od 30.11.2007.
- 1,67 eura kn od 31.12.2007.
- 5,86 eura od 31.1.2008
- 8,17 eura od 29.2.2008
- 12,11 eura od 31.3.2008
- 6,18 eura od 30.4.2008.
- 3,83 eura od 31.5.2008.
- 6,72 eura od 30.6.2008.
- 2,48 eura od 31.7.2008.
- 2,69 eura od 31.8.2008.
- 5,2 eura od 30.9.2008.
- 24,26 eura od 31.10.2008.
- 11,49 eura od 30.11.2008.
- 27,72 eura od 31.12.2008.
- 30,21 eura od 31.1.2009.
- 31,34 eura od 28.2.2009.
- 28,23 eura od 31.3.2009.
- 28,82 eura od 30.4.2009.
- 24,08 eura od 31.5.2009.
- 20,58 eura od 30.6.2009
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
3 3 /
0 2 4 -
- 21,51 eura od 31.7.2009
- 23,35 eura od 31.8.2009
- 23,19 eura od 30.9.2009
- 21,33 eura od 31.10.2009
- 24,82 eura od 30.11.2009
- 27,63 eura od 31.12.2009.
- 31,62 eura od 31.1.2010
- 30,7 eura od 28.2.2010
- 36,11 eura od 31.3.2010
- 32,7 eura od 30.4.2010
- 37,09 eura od 31.5.2010
- 54,41 eura od 30.6.2010
- 50,84 eura od 31.7.2010
- 61,73 eura od 31.8.2010
- 57.97 eura od 30.9.2010
- 51,92 eura od 31.10.2010
- 80,15 eura od 30.11.2010.
- 80,94 eura od 31.12.2010.
- 69,43 eura od 31.1.2011.
- 73,86 eura od 28.2.2011
- 68,72 eura od 31.3.2011
- 69,66 eura od 30.4.2011
- 91,4 eura od 31.5.2011
- 93,52 eura od 30.6.2011
- 111,69 eura od 31.7.2011.
- 102,35 eura od 31.8.2011
- 92,14 eura od 30.9.2011
- 1.023,45 eura od 05.10.2011.
- 9,89 eura od 31.10.2011.
- 60,18 eura od 30.11.2011.
- 63,43 eura od 31.12.2011.
- 66,26 eura od 31.1.2012
- 66,64 eura od 29.2.2012
- 64,68 eura od 31.3.2012
- 66 eura od 30.4.2012
- 66,91 eura od 31.5.2012
- 65,39 eura od 30.6.2012
- 65,79 eura od 31.7.2012
- 64,64 eura od 31.8.2012
- 62,21 eura od 30.9.2012
- 64,84 eura od 31.10.2012
- 66,1 eura od 30.11.2012
- 65,18 eura od 31.12.2012
- 60,22 eura od 31.1.2013
- 63 eura od 28.2.2013
- 64,85 eura od 31.3.2013
- 63,15 eura od 30.4.2013.
- 58,02 eura od 31.5.2013
- 57,89 eura od 30.6.2013
- 59.57 eura od 31.7.2013.
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
3 3 /
0 2 4 -
- 61,17 eura od 31.8.2013
- 63,97 eura od 30.9.2013
- 62,53 eura od 31.10.2013
- 63,55 eura od 30.11.2013
- 64,71 eura od 31.12.2013
- 65,43 eura od 31.1.2014
- 66,96 eura od 28.2.2014
- 66,46 eura od 31.3.2014
- 64,77 eura od 30.4.2014
- 64,23 eura od 31.5.2014
- 64,47 eura od 30.6.2014
- 66,36 eura od 31.7.2014
sve do isplate i to po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2007. prema čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015 u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, u roku 15 dana.
II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem glasi:
„Utvrđuje se ništetnim dio odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu br. 396-186/2007 sklopljenog 12. srpnja 2007. kojom je ugovorena valutna klauzula“.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati parnične troškove u iznosu od 1.595,96 eura sa zateznim kamatama koje teku od 7. siječnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je u tužbi podnesenoj 15. ožujka 2021. navela da je s tuženikom 12. srpnja 2007. sklopila Ugovor o kreditu broj: 396-186/2007 s ugovorenom valutnom klauzulom, kako to određeno čl. 2. tog Ugovora. Odredbom čl. 2. Ugovora o kreditu nezakonito je ugovoren kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa 26.983,00 CHF po srednjem tečaju banke za CHF, bez da je tužiteljica prije i u vrijeme sklapanja
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
3 3 /
0 2 4 -
predmetnog Ugovora o kreditu bila obaviještena o rizicima i nestabilnosti tečaja navedene valute, a zbog čega je navedena odredba ništetna i nepoštena ugovorna odredba. Pri tome se tužiteljica poziva na pravna utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž6632/17 od 14. lipnja 2018. i presudu Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici, posl. br. Gž-115/20 od 17. rujna 2019. Tuženik prije sklapanja niti u vrijeme sklapanja Ugovora nije upozorio niti objasnio tužiteljici rizičnost i nestabilnost tečaja valute CHF u odnosu na kn, već su tužiteljici u banci predlagali uzimanje kredita u CHF, kao najpovoljnijeg. Navedeno postupanje tuženika rezultiralo je neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana koja se ogleda u jednostranom povećanju kamatnih stopa sve na štetu tužiteljice te je time kreditor postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o platnom prometu te Zakona o obveznim odnosima. Radi navedenog tužiteljica je oštećena za iznos 36.425,79 kn, kako je utvrđen nalazom financijskog vještaka Mladena Štefančića. Kao dokaze je predložila Ugovor o kreditu, financijsku dokumentaciju, financijsko vještačenje i saslušanje tužiteljice. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom predložila je donijeti presudu kako i glasi u izreci.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da se tuženik protivi tužbenom zahtjevu, njegovoj osnovi i visini. Tuženik ne spori da je s tužiteljicom sklopio Ugovor o kreditu Kako bi se neka odredba u potrošačkom ugovoru mogla smatrati nepoštenom potrebito je da su kumulativno ispunjeni uvjeti iz čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača i to da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo i da se, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, takvim uređenjem uzrokuje značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tužiteljica je prilikom sklapanja Ugovora o kreditu, ovisno jedino o svojoj slobodnoj volji, mogla izabrati između više mogućnosti ugovora o kreditu i to ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u eurima, CHF ili ugovor o kreditu u hrvatskim kunama te također ugovor o kreditu s fiksnom kamatnom stopom i ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom. Tužiteljica je, samostalno procjenjujući rizike, odabrala sklopiti Ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF s promjenjivom kamatnom stopom. Tuženik je o svim mjerodavnim okolnostima obavijestio tužiteljicu, kao i upozorio na rizike koje valutna klauzula nosi. Tuženik ističe da promjena tečaja strane valute ni na koji način nije mogla biti predvidiva, niti je tuženik mogao procijeniti kretanje tečaja CHF. Tuženik ističe kako su navodi tužiteljice o ništetnosti ugovora o kreditu paušalni i potpuno neobrazloženi. Ističe prigovor zastare i protivi se svim navodima tužiteljice o osnovanosti tužbenog zahtjeva.
3. Sud je raspravnim rješenjem od 18. siječnja 2023. dopustio preinaku tužbe učinjenu podneskom predanim 12. svibnja 2022., premda se je tuženik protivio. Tek po izvedenom financijskom vještačenju je utvrđena visina tražbine pa je stoga opravdano i dopušteno ovakvo usklađenje tužbenog zahtjeva, dakle, tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, dok je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, sukladno čl. 190. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23, dalje: ZPP).
4. Tijekom postupka pročitani su nalaz i mišljenje vještaka Mladena Štefančića, izrađen 30. studenoga 2020. na zahtjev tužiteljice (list 7-10), Ugovor o kreditu broj: 396-186/2007, od 12. srpnja 2007., s prilozima-ponuda: 2007- 20421 od 10. srpnja 2007. i otplatni planovi, uz javnobilježničku potvrdu od 13. srpnja 2007. (list 11-18),
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
3 3 /
0 2 4 -
tuženikove obavijesti o dospijeću prvog anuiteta, odnosno o promjeni kamatne stope po partiji kredita broj 25302530 i promjeni anuiteta te izvadak po kreditu za razdoblje 1. siječnja do 31. prosinca 2014. (list 19-24) i pisanu izjavu svjedokinje FŠC, od 24. kolovoza 2020., uz javnobilježničku potvrdu istinitosti potpisa od 24. kolovoza 2020. (list 63-67) te je izveden dokaz financijskim vještačenjem na okolnosti visine tražbine po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću, koji je 31. ožujka 2022. predao pisani nalaz i mišljenje (list 87-92), uz naknadno pribavljene isprave- specifikaciju uplata, pregled prometa za klijenta te pisani nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Darka Prpića od 3. svibnja 2021., izrađen za potrebe parnice ovog suda posl. br. P-3783/19 (list 94 - 114) dodatno je saslušan vještak Ručević (list 254) te su saslušani svjedok LŠ i tužiteljica (250)
5. Sud je odbio provesti dopunsko vještačenje po prijedlogu tuženika što je obrazloženo u točki 17. ovog obrazloženja.
6. Među strankama nije sporno da su sklopili 12. srpnja 2007. Ugovor o kreditu broj: 396-186/2007 s ugovorenom valutnom klauzulom, prema čl. 2. tog Ugovora. Nesporno je i da j odredbom čl. 2. Ugovora o kreditu ugovoren kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa 26.983,00 CHF po srednjem tečaju banke za CHF.
7. Sporna je valjanost ugovornih odredbi kojima je ugovorena valutna uz koju je vezana glavnica švicarski franak te je sporno pripada li u tom slučaju tužitelju utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene takvih ugovornih odredbi. Također je sporno je li u konkretnom slučaju nastupila zastara potraživanja za razdoblje za koje traži naknadu, a sporna je i visina.
8. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
9. Pri tome sud nije posebno ocjenjivao dokaze koji se odnose na činjenice koje među strankama nisu sporne.
10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenih iznosa s osnova razlike u obračunatim anuitetima uslijed ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj valuti uz koju je vezana glavnica, a to je švicarski franak.
11. U svom je iskazu tužiteljica navela da je Ugovor o kreditu digla radi kupnje automobila za osobne potrebe, zbog djece. Nije imala obrt ni udjele u trgovačkom društvu. Automobil nikad nije služio u turističke ili druge svrhe, a ljeti su znali iznajmljivati stan kao apartman. Ovaj kredit je izabrala jer joj je nuđen kao najpovoljniji, siguran i kao nešto što je već uhodano. U banci su joj rekli da je moguće dići kredit i u eurima, ali da je u CHF povoljniji. Kod uzimanja kredita su joj pokazali otplatni plan u kojem su svi anuiteti bili isti i rekli su da je to sigurno, a mogla je dići samo kredit u kojem rata kredita ne prelazi trećinu njene place. Tada je radila u osnovnoj školi s plaćom, ne sjeća se koliko je iznosila. Ugovor o kreditu je pročitala, ali bio je složen. Kredit je otplaćen. O ugovoru o kreditu nije mogla pregovarati. Na pitanje je li tražila pojašnjenje ugovora koji joj je bio složen za shvatiti, navodi da je ali samo su se vrtjeli u krug. Na pitanje je li tražila pojašnjenje zašto je ugovor u CHF povoljniji od ugovora u eurima, navodi da su joj rekli da je to nešto što je već uhodano i provjereno. Rekli su P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
3 3 /
0 2 4 -
joj da nema potrebe da uzima drugi kredit te stoga nije tražila kredit u eurima. Ovo joj je bio prvi i zadnji ugovor o kreditu koji je uzela.
12. Svjedok LŠ je naveo da se ne sjeća tužiteljice niti zna da je sklapala ugoovor o kreditu u Hypo Alpe Adria banci. Radio je u toj banci, podružnica Viškovo od veljače 2007.-veljače 2008., radio je na kreditiranju građanstva. Poslovanje s klijentima se odvijalo na način da se pribavljala dokumentacija, vršila kreditna sposobnost i sastavljali su se ugovori. Nije nikog nagovarao koji kredit da uzme, ali razlika u rati kredita u eurima i CHF je bila tolika da kad bi se prezentirao stranci da nikad nitko nije uzeo kredit u eurima. Strankama nisu pojašnjavali da je ugovor u eurima sigurniji, odnosno da bi ugovor u CHF rata mogla toliko porasti jer to nije ni znao niti je bio upozoren na tu mogućnost. Na pitanje je li se moglo pregovarati o odredbama ugovora, navodi da ne zna jer to nikad nitko nije tražio i nije bio ovlašten za takve pregovore. Ugovor o kreditu za aute su bile šprance gdje su se samo mijenjali generalni podaci o stranakama i iznosu.
13. Navedenom iskazu sud vjeruje jer je tužiteljica opisala sklapanje ugovora na način na koji potrošači pristupaju sklapanju ugovora, a ne razumiju u potpunosti materiju o kojoj se radi. Ovdje je riječ o financijskom poslovanju te je sklapanju ugovora pristupila na način da je potpisao ponuđeno ne znajući za potencijalne probleme koji naknadno mogu nastati. Tuženik nije ničim osporio valjanost danog iskaza niti je doveo u sumnju činjenicu da je tužiteljica potrošač. Nadalje, činjenicu da tužiteljica nije mogla utjecati na sadržaj ugovora potvrđuje svjedok koji je potvrdio da su ugovori bili pripremljeni unaprijed te iskazu svjedoka, u dijelu koji je bio način postupanja banke također sud vjeruje.
14. U svom je nalazu i mišljenju vještak naveo kako razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (31. kolovoza 2007.) do konačne otplate kredita (31. srpnja 2014.), koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita, uz korekciju za iznos te razlike sadržan u razlici obveze po osnovi iz promjene kamatne stope, iznosi ukupno 37.321,50 kn što iznosi 4.953,41 eura, zajedno pojedinim iznosima razlika, kao i datumima njihovih plaćanja koji su izraženi tablici.
15. Tuženik je prigovorio vještaku da je vještak prikazao datume naplate umjesto datume plaćanja, uslijed čega je izračun razlike pogrešan. Naime, i samim ugovorom je određeno kako se anuiteti obračunavaju u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja. Budući da su predmetni datumi vidljivi iz specifikacija uplata, tuženik predlaže dopuniti nalaz i mišljenje u tom smislu.
16. Vještak je na tuženikove prigovore na ročištu usmeno odgovorio da je tuženik istaknuo kako su prikazani datumi naplate umjesto datume plaćanja, što je za njega kao vještaka bio zbunjujući prigovor jer ne razumije koja je razlika datuma plaćanja i datuma naplate. Izračune je sačinio na temelju podataka sadržanih u Pregledu prometa za klijenta, a tuženik predlaže izračun na temelju podataka iz specifikacije uplata u pogledu čega je rekao kako je usporedbom ta dva dokumenta utvrdio da tuženik u navedenom pregledu prometa za klijente nije naveo datume plaćanja kako su iskazani u specifikaciji uplata pa se dakle radi o dva tuženikova dokumenta koji nemaju istovjetne podatke, a prema vještakovom mišljenju trebali bi
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
3 3 /
0 2 4 -
imati. U tome se vjerojatno krije tuženikovo semnatičko razlikovanje dviju riječi naplata i plaćanje jer je očito u pregledu prometa za klijenta tuženik stavio neke druge datume a ne datume plaćanja, pa te druge datume tuženik očito naziva datumima naplate. Vještak je istaknuo da može izračune sačiniti na temelju podataka iz specifikacije plaćanja, naravno ako sud prihvati takav dokazni prijedlog tuženika. Slijedom iznesenog, u cijelosti ostaje kod utvrđenja izračuna iz pisanom nalaza i mišljenja.
17. Radi odluke o tuženikovom prijedlogu dopunskog vještačenja, sud je zatražio tuženika da pojasni razliku između datuma plaćanja i datuma naplate na koji se poziva u svom prigovoru kojom prilikom je tuženik (str. 255) naveo da "ostaje kod prigovora iz podneska od 4. siječnja 2023. te smatra da bi vještak trebao dopuniti nalaz i mišljenje na način da koristi dokument pod nazivom specifikacija uplata jer su u navedenoj vidljivi svi datumi plaćanja i svrha svake uplate“ iz čega proizlazi da tuženik nije pojasnio navedenu razliku. Nadalje, tuženik nije obrazložio ni zašto bi se trebali uzeti u obzir datum naplate, a ne datum plaćanja. Navedeni prigovor sud je odbacio kao neosnovan jer je neobrazložen i kao takav, po njemu sud ne može postupiti, što je i vještak potvrdio u svom izlaganju opisavši ga „zbunjujućim“. Nadalje, do zaključenja prethodnog postupka, tuženik nije kao dokazni prijedlog stavljao ni obrazlagao prijedlog razlike plaćanja i datuma naplate. Pri tome treba istaknuti da je ovdje riječ o predmetu potrošača koji je slabija strana i banke koja je obvezna jasno i precizno voditi financijske podatke svojih klijenata, a ne na način da ni punomoćnik tuženika ne zna objasniti razlike u podacima kako ih je tuženik vodio. S tim da se napominje da je vještak stručno obrazložio svoj nalaz, a za prigovor tuženika je dao do znanja da nema smisla. Nadalje, neprecizan način vođenja poslovnih knjiga ne može pasti na teret tužiteljice niti odgoditi (trajanje postupka i) njeno pravo na povrat preplaćenih iznosa, posebno u situaciji u kojoj je tuženik imao više godina vremena točno pojasniti svoje prigovore i obrazložiti ih što nije učinio. Zbog svega navedenog sud je odbio tuženikov prijedlog dopune vještačenja.
18. Zbog svega navedenog, sud je uzeo vještakov nalaz i mišljenje kao točan, izrađen u skladu s dostupnom dokumentacijom jer je stručno i detaljno obrazložio predmet vještačenja onako kako mu je dan u zadatak i sukladno dokumentaciji i dokaznim prijedlozima kako su izneseni do zaključenja prethodnog postupka.
19. Tuženik je istaknuo prigovor zastare potraživanja. U odnosu na navedeni prigovor ističe se da se u ovom postupku u smislu odredbe čl. 502.c ZPP-a primjenjuje pravno utvrđenje iz pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu, među ostalim i prema tuženiku pa zastara zahtjeva za isplatom preplaćenih anuiteta kredita po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli teče od pravomoćnosti sudske presude donesene u kolektivnom sporu, to jest od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.
20. Tek pravomoćnošću te presude tužitelj kao potrošač je stekao saznanje da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF nepoštene pa i ništetne, a time i stekao mogućnost zahtijevati povrat novčanih iznosa plaćenih po osnovi takvih ništetnih ugovornih odredbi. Takvo je pravno shvaćanje izraženo u odluci Suda Europske unije od 10. lipnja 2021. u spojenim predmetima pod oznakom C-776/19 i C-782/19.
21. S obzirom da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. glede ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
3 3 /
0 2 4 -
postala pravomoćna 14. lipnja 2018. znači da do podnošenja ove tužbe 15. ožujka 2021. nije protekao petogodišnji rok propisan odredbom čl. 225. ZOO-a te zastara utuženog potraživanja na ime isplate uslijed ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli nije nastupila. Stoga istaknuti prigovor zastare nije osnovan.
22. Nije sporno da su stranke i to tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili Ugovor o kreditu. Sporna je valjanost ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica - švicarski franak, u vezi koje tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti te je sporno pripada li u tom slučaju tužitelju utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene takve ugovorne odredbe.
23. Presudom VSRH broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 96/03) u razdoblju od 1. studenog 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
24. Člankom 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
25. Prema odredbi čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 41/14. i 110/15. - dalje: ZZP) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP-a, o čemu se u ovom slučaju radi.
26. Imajući u vidu da je Ugovor o kreditu između tužitelja i tuženika sklopljen upravo u periodu obuhvaćenom presudama donesenim u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, sud je u skladu s citiranom odredbom vezan za pravna utvrđenja iz citiranih presuda. To proizlazi i iz okolnosti predmetnog slučaja –
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
3 3 /
0 2 4 -
sadržaja Ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja i tuženika, koji sadrži sporne odredbe o ugovorenoj valuti CHF uz koju je vezana glavnica. Navedene odredbe spornog Ugovora o kreditu, identične su odredbama razmatranim presudom VSRH broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.
27. Ovaj sud je utvrdio da sporni Ugovor o kreditu ne sadrži parametre pomoću kojih je tužitelj mogao shvatiti promjenu visine anuiteta uslijed promjene tečaja CHF, a niti joj je prilikom potpisivanja Ugovora dana dokumentacija iz koje bi jasno proizlazili parametri promjenjivosti.
28. Odredbom čl. 81. st. 1. i 2. ZZP-a propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Stavak 4. istog članka propisuje ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed pregovaralo dužan je to dokazati.
29. Kako je u konkretnom slučaju Ugovor o kreditu bio unaprijed formuliran od strane tuženika, u smislu naprijed citirane odredbe čl. 81. ZZP-a, smatra se da se o prijepornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo.
30. S obzirom na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., presudu Visokog Trgovačkog suda RH broj poslovni Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. te odredbu čl. 81. ZZP-a, (čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima; "Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje: ZOO) kao prethodno pitanje je utvrđeno da je ništetna odredba čl. 3 predmetnog Ugovora o kreditu koji sadržava valutnu klauzulu.
31. U smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti sve ono što je primila na temelju takva ugovora. Stoga tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja svakog anuiteta i iznosa obračunatog prema početnom srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita. Bez obzira na negativne razlike otplate sud je stava da je u konačni obračun trebalo uzeti jedino razdoblja u kojima je tečaj bio viši od onog na dan korištenja kredita (pozitivne preplate). Pritom valja napomenuti da, na taj način (plaćajući manji iznos), ne dolazi do povrede interesa potrošača niti je time narušena ravnoteža u ugovornom odnosu parničnih stranaka (tako Županijski sud u Puli u presudi posl. br. Gž-299/2020-2 od 6. travnja 2020. u sličnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji).
32. Članak 1111. ZOO-a, određuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, nadoknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
3 3 /
0 2 4 -
vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak 1115. ZOO-a, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
33. S obzirom da je tuženik utužene iznose primio na temelju ugovorne odredbe koja je utvrđena ništetnom, na temelju je citirane odredbe ZOO-a dužan vratiti ih tužitelju. Ugovaranjem srednjeg tečaja tuženika za CHF važećeg na dan isplate pojedinog anuiteta, tuženik je sam propustio tužitelja upoznati s parametrima koje je primjenjivao, zbog čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata tužitelju je priznata od dana tuženikovog stjecanja utuženih iznosa.
34. Visina stope zatezne kamate za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, a od 1. kolovoza 2015. do isplate sukladno kasnijim izmjenama navedenog članka.
35. Još jednom se ističe da citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a.
36. Tužbeni zahtjev je odbijen za dio kojim se traži da se utvrđuje ništetnim dio odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu br. 396-186/2007 sklopljenog 12. srpnja 2007. kojom je ugovorena valutna klauzula. Naime, čl. 2. je ugovoreno da se korisniku odobrava kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa u CHF što samo po sebi niti je protivno zakonu niti nepošteno. S druge strane utvrđeno je da su nepoštene odredbe sadržane u čl. 3. predmetnog Ugovora kao što je i navedeno u točki 30. obrazloženja.
37. Iznos od 0,00 eura za koje je tužitelj zatražio tijek kamata, sud je ispustio iz izreke.
38. Odluka o trošku tužiteljice temelji se na članku 154. st. 1. i 2. i čl. 155. ZPP- a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa), u skladu s troškovnikom predanom na ročištu na kojem je rasprava zaključena. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (br. 7/1 Tarife), trošak sastava podneska od 12. svibnja 2022. u iznosu od 200,00 eura (br. 7/1 Tarife) te trošak pristupa na ročišta održana 18. siječnja 2023., 23. veljače 2023., 27. rujna 2024. i 26. studenog 2024. u iznosu od 200,00 eura za svako (br. 9/1 Tarife). Navedeno kad se zbroji iznosi 1.200,00 eura, odnosno, 1.500,00 eura s PDV-om, uz trošak pristojbe na presudu u iznosu od 95,96 eura.
39. Tužiteljici nisu priznati troškovi sastavljanja podneska od 7. listopada 2021. jer je sve iz tog podneska mogla navesti na ročištu 21. listopada 2021. za koje joj je priznat trošak, od 26. listopada 2021. jer je njime samo dostavljena uplatnica o uplati predujma vještačenja, od 15. rujna 2022. jer je riječ o požurnici, od 18. siječnja 2023. jer je tog dana održano ročište za koje je dobila trošak, za žalbu 28. veljače 2023. jer se o njoj nije ni odlučivalo, od 16. lipnja 2024. jer je time specificirao tužbeni zahtjev u P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
3 3 /
0 2 4 -
eurima što je bilo nepotrebno jer je već ukinuta presuda bila u eurima, a time je bilo i određeno o čemu se odlučuje u ovom predmetu. Nadalje, nije joj priznat trošak pristojbe na tužbu i žalbu jer ih nije platila kao ni trošak vještačenja jer ih nije zatražila.
40. S obzirom da nije uspio u sporu tuženiku nisu priznati troškovi postupka.
41. Stoga je odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu 7. siječnja 2025.
Sudac
Ivan Borković
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno
- od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.
Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.
DNA:
1. tužitelju po punomoćniku
2. tuženiku po punomoćniku
