Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27, Split

Poslovni broj: P-2050/2018-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Ivani Jukić, u pravnoj stvari tužitelja ŠU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupaju punomoćnici Mira Boban i RU, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Splitu, protiv tuženika UU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi predaje u posjed, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. studenoga 2024., u nazočnosti tužitelja osobno i punomoćnika tužitelja RU te tuženika osobno, na ročištu za objavu presude, 7. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku UU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], predati tužitelju ŠU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u suposjed nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], zgrada, 101 m2, zk. ul. [broj ZK uloška] i čest. zem. [katastarska čestica], dvor, 333 m2, zk. ul. [broj ZK uloška], sve K. O. [katastarska općina].

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj traži da mu tuženik preda u suposjed prvi i drugi kat stambene građevine izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa].

III. Nalaže se tuženiku UU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od petnaest (15) dana naknaditi tužitelju ŠU, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova ovog postupka iznos od 1.856,18 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 7. siječnja 2025., kao dana presuđenja, do isplate, po stopi koja se određuje, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 23. travnja 2018. u bitnome se navodi da je tužitelj suvlasnik nekretnina označenih i opisanih kao čest zem 6289/32, zgrada , 101 m2, čest. zem. [katastarska čestica], dvor, 333 m2, zk. ul. [broj ZK uloška], sve K. O. [katastarska općina], za ½ dijela cjeline, i to na način da je uknjižen kao suvlasnik za 2/8 dijela cjeline, dok da je daljnjih 2/8 dijela cjeline stekao na temelju kupoprodajnog ugovora „U Splitu, dana 12. svibnja 2014. Šodine“, zaključenog između tužitelja kao kupca te ĐU ud. Š iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ŽU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i SU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao prodavatelja, ovjerenog u potpisu prodavatelja pred javnim bilježnikom u Splitu Ivanom Bradarićem, dana 12. svibnja 2014. pod brojem OV- 2639/14. Tuženik da je (su)vlasnik za preostali suvlasnički dio. Suvlasnički udjeli stranaka da se odnose isključivo na prvi i drugi kat zgrade, a sve obzirom da je PU iz [adresa], na temelju pravomoćne i ovršne presude općinskog suda u Splitu broj Px-14/12 od 21. siječnja 2013. utvrđena isključivom vlasnicom posebnih dijelova stambene zgrade izgrađene na čest zem 6289/9 i 6289/32, K. O. [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa], i to:

-pomoćnog prostora smještenog u podrumu ove zgrade ukupne neto površine 78,05 m2, s pripadajućim razmjernim idealnim suvlasničkim dijelom zajedničkih dijelova i uređaja zgrade kao i zemljišta na kojemu je sagrađen uz istodobno pravo sjedinjenja zemljišta i zgrade prema odredbama članka 367. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima,

-prizemlja, u naravi stambeni prostor ove zgrade, koji se sastoji od blagovaonice, kuhinje, 2 sobe, sanitarnog čvora i hodnika, ukupno netto površine 75,77 m2, s pripadajućim razvijenim idealnim suvlasničkim dijelom zajedničkih dijelova i uređaja zgrade kao i zemljišta na kojemu je sagrađen uz istodobno pravu sjedinjenja zemljišta i zgrade prema odredbama članka 367. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

Nadalje, da se isključivo tuženik koristi stambenom građevinom izgrađenom na čest zem 6289/9 i 6289/32, K. O. [katastarska općina], da je tužitelj više puta pozvao tuženika na puštanje u suposjed, no da tuženik brani tužitelju bilo kakav pristup i korištenje zgrade. Obzirom na činjenicu da tuženik onemogućava tužitelju njegovo pravo na suposjed, na korištenje stvari u njegovom vlasništvu, to tužitelj ovim putem traži zaštitu svojih vlasničkih prava i predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku da preda tužitelju u suposjed dio nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], zgrada, 101 m2, zk. ul. [broj ZK uloška], čest. zem. [katastarska čestica], dvor, 333 m2, zk. ul. [broj ZK uloška], sve K. O. [katastarska općina] , i to prvi i drugi kat stambene građevine izgrađene na čest zem 6289/9 i 6289/32, K. O. [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa], kao i da mu naknadi troškove ovog parničnog postupka, sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu zaprimljenom pred ovim sudom dana 25. lipnja 2021., tuženik ističe promašenu pasivnu legitimaciju u formulaciji tužbenog zahtjeva, navodeći da u točki 1 tužbenog zahtjeva tužitelj pogrešno ističe vlasnost svojih udjela i način stjecanja istih, jer da je netočno pripajanje 2/8 sa još 2/8 dijela cjeline, jer da takvo stanje na egzistira u zemljišnim knjigama suda u Splitu. Pregledom novih ZK izvadaka i povijesnog izvatka stanja u zemljišni knjigama Split, da je razvidno kako je tužitelj dana 12. svibnja 2014. temeljem kupoprodajnog ugovora stekao suvlasništvo zgrade za 2/8 i 3/12 dvora, obzirom da je kupoprodaja obavljena za dijelove cjeline, a ne posebnih dijelova. Stoga da je neutemeljen tužbeni zahtjev za predaju u suposjed prvog i drugog kata stambene građevine, jer da se takva klauzula u kupoprodajnom ugovoru na koju se tužitelj poziva nigdje ne ističe niti da postoji. Obzirom da su prodavatelji danom zaključenja ugovora tužitelju predali predmetne nekretnine u mirni i materijalni posjed, a obzirom da pravni posao tužitelj nije sklopio sa tuženikom, da tuženik ne vidi obvez ni odgovornost da predaje u suposjed išta od navedenog. Tuženik nadalje ističe činjenicu kako tužitelj nema svojih stvari koje bi koristio jer je prednik tužitelja zgradu izgradio 1984. u grubim građevinskim radovima i da od tada do danas nitko osim prednika tuženika i sam tuženik sa svojom obitelji nije imao prebivalište ili boravište niti se koristio predmetnom nekretninom. Do 1993. da je sva ulaganja u stambene jedinice i dvor izveo svojim materijalom i radom prednik tuženika, a poslije njegove smrti da je nastavio ulagati i da do dan danas ulaže tuženik s obitelji. Obzirom da tužitelj nikada nije ni jednim pozivom ili dopisom do ove tužbe tražio predaju u posjed, da je netočno kako je tuženik ikada išta priječio ili branio kako sam navodi u tužbi. Nadalje, ističe da je u povijesnom zemljišno knjižnom izvatku razvidno odbijanje provedbe presude Px-6/12 na koju se tužitelj poziva, a da je razvidno i odbijanje zabilježbe sporova u odnosu na suvlasnički dio tuženika od 1/2 dijela. Tuženik nadalje navodi činjenica da je od 1995. prijavljen i da boravi u dijelu stambene zgrade sa svojom obitelji, da je svojim materijalom i radom ulagao u nekretninu u smislu poboljšanja kvalitete života u isto, obzirom da je stekao i status dobrog posjednika kako tuženika tako i djece te obzirom da je to jedina nekretnina u kojoj žive, a obzirom da su tužitelj i nasljednici njegovog pokojnog brata za vrijeme aktivnog parničenja prodavali i kupovali vrijednosti u koje nisu ulagali niti su ih stvarali, a da je kupoprodaja obavljena tako što je sramotna i amoralna, sve u cilju da ga se nastoji blokirati uznemiravati na njegovoj djedovini, što da tužitelj radi već trideset godina stalnim tužakanjem i slanjem amoralnih ponuda da ga isele i slično, uz mizernu isplatu. Nastavno, ističe kako je nekretnina nezakonita, da nema elaborat izvedenog stanja, da nema elaborat etažiranja, da nema uporabnu dozvolu, uplanjenje i da nije podijeljena te tko u kojem dijelu i na koji način može konzumirati posjed i u koju svrhu. Slijedom navedenog za rez tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbaciti jer nema zakonsko uporište u meritumu i sukladno činjeničnom zemljišnoknjižnom stanju.

3. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem isprava koje su priložene u spis i to: zemljišnoknjižnog izvatka za čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] sa stanjem podataka na dan 19. travnja 2018. (list 5-6), zemljišnoknjižnog izvatka za čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] sa stanjem podataka na dan 19. travnja 2018. (list 7-8), Kupoprodajnog ugovora „U Splitu , dana 12. svibnja 2014.“, zaključenog između prodavatelja ĐU, ŽU i SU kao prodavatelja te tužitelja kao kupca, ovjerenog od strane javnog bilježnika Ivana Bradarića iz Splita pod brojem OV-2638/14 (list 9-12), presude Općinskog suda u Splitu broj Px-4/12 od 21. siječnja 2014. (list 13-20), presude Županijskog suda u Splitu broj Gžp-732/13 od 9. siječnja 2014. (list 21-25); zemljišnoknjižnog izvatka za čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] sa stanjem podataka na dan 24. siječnja 2021. (list 41-42), zemljišnoknjižnog izvatka za čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] sa stanjem podataka na dan 26. siječnja 2021. (list 43-44) te povijesne izvatke za navedene nekretnine (listovi 45- 49); kao i čitanjem zemljišnoknjižnog izvatka za čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] sa stanjem podataka na dan 29. svibnja 2024. (list 88-89), zemljišnoknjižnog izvatka za čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] sa stanjem podataka na dan 29. svibnja 2024. (list 85-86), Nadalje, izveden je dokaz saslušanjem parničnih stranaka.

3.2. Sud je pokušao izvesti dokaz uviđajem na licu mjesta zakazanom za dan 4. ožujka 2022., uz prisustvovanje stalnog sudskog vještaka za geodeziju i graditeljstvo, međutim dolaskom na lice mjesta, dana 4. ožujka 2022., nije bilo moguće pristupiti u predmetnu nekretninu jer tuženik nije pristupio na zakazani uviđaj, a ulazna vrata dvora su bila zaključana.

3.3. Na ročištu održanom 15. studenoga 2024. punomoćnik tužitelja je izjavio da nema daljnjih dokaznih prijedloga te je predložio zaključenje raspravljanja, slijedom čega je sud odustao od izvođenja daljnjih neprovedenih dokaza te je zaključio raspravljanje u ovoj pravnoj stvari.

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja, suvlasnika nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] i čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], spram tuženika (kao suvlasnika odnosno posjednika navedenih nekretnina), za predajom u suposjed istih.

6. Tužbeni zahtjev utemeljen je na odredbi članka 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14.; dalje: ZV), kojom je propisano da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvar, te na odredbi članka 162. st. 1. ZV, kojom je određeno da vlasnik mora dokazati, da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

7. Člankom 37. st. 4. ZV propisano je da je svaki suvlasnik vlasnik onoga idealnog dijela stvari koji odgovara njegovu suvlasničkom dijelu, pa glede njega ima sve ovlasti kakve pripadaju vlasniku, ako ih može izvršavati s obzirom na narav idealnoga dijela, dok je stavkom 6. istog članka propisano da svaki suvlasnik ima pravo glede svoga idealnoga dijela stavljati svakome, pa i svojim suvlasnicima, sve zahtjeve koji proizlaze iz njegova prava vlasništva.

8. Prema članku 42. st. 1. ZV, svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje.

9. Nadalje, člankom 46. ZV određeno je da svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva (stavak 1.), dok je stavkom 2. istog članka određeno da svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, s time da predaju cijele stvari u posjed može od trećeg zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama.

10. U parnici povodom vindikacijske tužbe, tužitelj je dužan dokazati:

1/ svoje pravo vlasništva na stvari,

2/ da se stvar koju traži nalazi u posjedu tuženika i

3/ identitet stvari.

11. Čitanjem zk izvadka za čest. zem. [katastarska čestica] (dvor), zk. ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], sa stanjem podataka na dan 19. travnja 2018. (list 5-6), priloženog uz tužbu, razvidno je da je tužitelj upisani vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], za 3/12 dijela iste, a tuženik za 6/12 dijela iste.

11.2. Uz njih, upisane su i druge osobe, i to [adresa], za 1/12 dijela; SU Toma mal., [adresa], za 1/12 dijela; ĐU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], za 1/12 dijela.

12. Nadalje, čitanjem zk izvadka za čest. zem. [katastarska čestica] (zgrada), zk. ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] (list 7-8), sa stanjem podataka na dan 19.travnja 2018., priloženog uz tužbu, razvidno je da je tužitelj zk vlasnik navedene nekretnine za 2/8 dijela, dok je tuženik upisani vlasnik navedene nekretnine za 4/8 dijela iste.

12.3. Uz njih, upisane su i druge osobe, i to JU mal., [adresa], za 1/8 dijela te SU mal., [adresa]. za 1/8 dijela.

13. Tužitelj je, dakle, priloženim zk izvacima iz kojih je razvidno da je suvlasnik predmetnih nekretnina, dokazao aktivnu legitimaciju za vođenje ovog postupka u povodu vindikacijske tužbe, te da mu pripada pravo zahtijevati predaju nekretnine u (su)posjed.

14. Tuženik u svome stranačkom iskazu ne osporava da se nekretnina koja je predmet prijepora nalazi u njegovom posjedu, time da ističe prigovor kako kuća nije etažirana, slijedom čega da je nepoznato što je tužitelj kupio kupoprodajnim ugovorom; da je tužitelj kupio idealne dijelove nekretnine, a ne posebne dijelove nekretnine, stoga, da i kada bi tužitelj došao u kuću, ne zna što je njegovo.

15. Tuženik ne ističe niti jedan od prigovora iz članka 163. st. 1. ZV, već osporava da bi predmet kupoprodaje kojom je tuženik stekao pravo vlasništva ne bi bio dovoljno individualiziran u ugovoru te nadalje, u stranačkom iskazu u bitnome navodi kako je suvlasnički dio predmetne nekretnine, u naravi kuće u kojoj živi već trideset godina, u međuvremenu darovao svome sinu, a da kuću koristi na način da u podrumu i prizemlju odlaže svoje osobne stvari, na prvom katu stanuje, a u nadgrađu da je do prošle godine živio njegov sin GU.

16. Tuženik, dakle, čini nespornom činjenicu da bi u trenutku podnošenja tužbe, odnosno zadnjih trideset godina, a i dalje (u trenutku zaključenja raspravljanja), i nakon zaključenog ugovora o darovanju sa svojim sinom ZU kojemu mu je darovao suvlasničke dijelove predmetnih nekretnina, bio u posjedu istih, odnosno da je u posjedu istih već više od trideset godina.

17. Čitanjem priloženog Kupoprodajnog ugovora „U Splitu, dana 12.svibnja 2014.“ (list 9-12), između ĐU ud. Š, ŽU pok. Š i SU pok. Š, kao prodavatelja te tužitelja, kao kupca, razvidno je da prodavatelji JU i SU Šore prodaju pravo vlasništva nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], zgrada, zk. ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], svaki od prodavatelja svoj suvlasnički udio od 1/8 dijela cjeline, odnosno ukupno ¼ dijela cjeline, a da kupac kupuje iste; kao i pravo vlasništva nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], dvo, zk. ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], i to svaki od prodavatelja svoj suvlasnički udio od 1/12 dijela cjeline, odnosno ukupno ¼ dijela iste, sve za kupoprodajnu cijenu od 50.000,00 eura.

18. Tijekom postupka, na raspravi održanoj 28. svibnja 2024., tuženik je istakao prigovor promašene pasivne legitimacije, navodeći da već više od dvije godine nije vlasnik predmetnih nekretnina, prilažući kao dokaz rješenje Zemljišnoknjižnog odjela u Splitu broj Z-4304/2022, iz kojega je razvidna promjena zk stanja temeljem Ugovora o darovanju zaključenog između tuženika kao darovatelja i GU, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao daroprimatelja.

18.2. Ujedno je predložio sudu da pribavi i zemljišnoknjižne izvatke za predmetne nekretnine, obzirom na navedenu promjenu zk stanja. Sud je uzeo u obzir nove dokaze predložene nakon zaključenja prethodnog postupka, obzirom da tuženik zaista, bez svoje krivnje, nije mogao predložiti navedene dokaze do zaključenja prethodnog postupka (članak 299. st. 2. ZPP).

19. Dakle, tijekom postupka je nespornim utvrđeno da je tužitelj, kao zk (su)vlasnik predmetnih nekretnina aktivno legitimiran na podnošenje reivindikacijske tužbe, kao i da je tuženik u posjedu iste zadnjih trideset godina. Nadalje je utvrđeno da je tuženik u trenutku podnošenja tužbe, bio posjednik i upisani zemljišnoknjižni suvlasnik isith navedenih nekretnina, koji suvlasnički udio je tijekom postupka ugovorom o darovanju prenio na svoga sina, ali je i dalje ostao u posjedu nekretnine.

Sud smatra neosnovanima navode tuženika da mu se tužitelj nije nikada obraćao da mu omogući predaju nekretnina u suposjed, obzirom da su isti protivni sa ostalim dokazima u spisu. Naime, tužitelj u svome iskazu navodi kako nakon kupoprodaje nije ušao u posjed predmetne nekretnine jer mu je to tuženik onemogućavao, dok tuženik tijekom postupka ističe da je nejasno što je to točno tužitelj kupio kupoprodajnim ugovorom iz 2014., jer da je kupio idealne dijelove, a ne posebne dijelove, očigledno smatrajući da tužitelju ne pripada pravo suposjeda nekretnina razmjerno suvlasničkom dijelu koji je stekao kupoprodajom.

18. Čitanjem zk izvatka za čest. zem. [katastarska čestica] (zgrada), zk. ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] (list 85-86), sa stanjem podataka na dan 29. svibnja 2024., proizlazi da tuženik više nije upisani vlasnik iste za 4/8 dijela, već da je svoj suvlasnički dio od 4/8 suvlasničkog dijela iste, otuđio trećoj osobi, GU, OIB: [osobni identifikacijski broj].

U preostalom suvlasničkom dijelu predmetne nekretnine su upisani isti zk vlasnici kao u trenutku podnošenja tužbe.

19. Nadalje, čitanjem zk izvatka za nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] (dvor), zk. ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] (list 88) , sa stanjem podataka na dan 29. svibnja 2024., proizlazi da tuženik više nije upisani vlasnik iste za 6/12 suvlasničkog dijela, već da je svoj suvlasnički dio od 6/12 suvlasničkog dijela otuđio trećoj osobi, GU, OIB: [osobni identifikacijski broj].

U preostalom suvlasničkom dijelu predmetne nekretnine su upisani isti zk vlasnici kao u trenutku podnošenja tužbe.

20. Prema odredbi članka 46. ZV svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva (stavak 1.)., svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, s time da predaju cijele stvari u posjed može od trećeg zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama (stavak 2.)

21. Sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, svaki suvlasnik ima pravo stvar posjedovati i njome se koristiti zajedno s ostalim suvlasnicima razmjerno svojem dijelu, ne povređujući prava ostalih suvlasnika.

22. Ovakvo suvlasništvo je zaštićeno prema vani u odnosu na treće osobe kao i prema unutra u odnosu na ostale suvlasnike, time što je prema trećima suvlasnik ograničeno aktivno legitimiran na podnošenje tužbe, jer svoja prava vlasništva štiti u odnosu na cijelu stvar, a u odnosu na ostale suvlasnike je aktivno legitimiran na zaštitu svojeg prava na dijelu stvari.

23. Tužitelj nije preinačio tužbu nakon raspoložbe tuženika tijekom postupka, već je ustrajao u tužbenom zahtjevu kako je postavljen u tužbi, dakle na predaju nekretnine u suposjed.

24. U trenutku podnošenja tužbe, tuženik je bio pasivno legitimiran u ovoj parnici kao zk (su)vlasnik predmetnih nekretnina, a tijekom postupka je utvrđeno da on onemogućava tužitelju suposjed istih, slijedom čega njegova pasivna legitimacija proizlazi iz odredbe članka 37. st. 6., 46. st. 1. ZV u vezi sa člankom 161. ZV. Nakon promjene zemljišnoknjižnog stanja tijekom trajanja ovog postupka, dakle prema stanju u trenutku zaključenja glavne rasprave, tuženik je i dalje pasivno legitimiran u ovoj parnici, ali sada kao treća osoba koja onemogućava tužitelju, zk suvlasniku, posjed predmetnih nekretnina, sve prema članku 46. st. 2. ZV u vezi sa člankom 161. ZV.

25. Prema članku 195. st. 1. ZPP, ako koja od stranaka otuđi stvari ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprečava da se parnica među istim strankama dovrši.

Ovom odredbom propisano je da otuđenje stvari i prava o kojem teče parnica nema one pravne učinke koje bi imalo da je do otuđenja došlo prije pokretanja parničnog postupka, a cilj te odredbe, pravilno shvaćene, jest, prije svega, sprječavanje zloupotreba, tj. spriječiti prestanak legitimacije za vođenje postupka stvarnim ili fiktivnim otuđenjem stvari ili prava o kojem teče parnica, odnosno o kojem ovisi rješenje u parnici kao u ovom slučaju.

Ako se odredba čl. 195. ZPP shvati isključivo kao nalog da parnicu nekako treba dovršiti, onda ta odredba ostaje bez suvislog značenja jer se i bez te odredbe podrazumijeva da se svaki sudski postupak vodi radi razrješenja spornog pravnog odnosa što nije moguće bez dovršetka postupka.

Na sličnoj argumentaciji temelji se i odredba čl. 162. st. 4. ZVDSP, prema kojoj, tuženik koji je stvar posjedovao pa je posjed napustio pošto mu je dostavljena tužba, treba je o svome trošku predati tužitelju koji se ne bi htio držati pravoga posjednika, odnosno, treba mu nadoknaditi punu vrijednost stvari.

Međutim, u konkretnoj situaciji, ne primjenjuje se citirana odredba članka 162.st.4. ZV, jer tuženik nije napustio posjed nakon što mu je tužba dostavljena (u stranačkom iskazu navodi da je u posjedu predmetne nekretnine već trideset godina te da je uz njegovo dopuštenje u njoj živio i njegov sin). Dakle, u sličnim situacijama kao što je konkretna, otuđenje stvari na koju se odnosi tužbeni zahtjev vlasnika koji traži predaju stvari, izričito je zakonom uređeno da otuđenje stvari od strane posjednika (tuženika) nema nikakav učinak na pasivnu legitimaciju, tj. obvezu tuženika da preda tu stvar bez obzira što je napustio posjed.

Prema tome, okolnost da je zbog otuđenja stvari ili prava tuženiku eventualno otežano ispunjenje obveze, nije razlog zbog kojeg bi takav tuženik bio oslobođen svoje obveze jer je takva situacija nastala tuženikovim aktivnostima, nakon što je već obaviješten o parničnom postupku pokrenutom protiv njega (tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena 2018., a tuženik je nekretninu otuđio Ugovorom o darovanju iz 2021.)

Suprotnim shvaćanjem otvara se mogućnost zloupotreba u parničnim postupcima ignoriranjem načela savjesnosti i poštenja u pravnom prometu s učinkom sprječavanja subjekata u njihovim pokušajima da ostvare svoja prava utemeljena na zakonitim očekivanjima.

Odredba čl. 195. st. 1. ZPP je procesnopravna odredba koja po svom gramatičkom sadržaju i po svom smislu i cilju ne može imati drugo značenje osim da se tom odredbom, u situacijama kada se otuđi stvar ili pravo o kojima teče parnični postupak ili stvar ili pravo o kojima ovisi odluka o tužbenom zahtjevu, neutralizira osnovno pravilo, prema kojem su „relevantne činjenice one koje postoje u vrijeme zaključenja glavne rasprave“.

Prema tome, otuđenje stvari ili prava o kojem teče parnica, nema bezuvjetan učinak prestanka pasivne legitimacije tuženika (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-506/2015 od 9. veljače 2021.).

26. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeto je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-56/19-10 održanoj 21. listopada 2019., a to pravno shvaćanje glasi:

„Kada tuženik otuđi stvar ili pravo tijekom parnice, na što suprotna stranka nije mogla utjecati, primjenjuju se odredbe iz čl. 162. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a tek u slučaju kada te odredbe nije moguće primijeniti, tada čl. 195. st. 1. Zakona o parničnom postupku isključuje primjenu pravila o pravno relevantnim činjenicama koje postoje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, dakle, mjerodavno je stanje koje je postojalo u vrijeme podnošenja tužbe.“

27.

Konkludira, u procesnoj situaciji u kojoj je tuženik tijekom postupka otuđio svoj suvlasnički dio predmetne nekretnine tako da u trenutku zaključenja glavne rasprave više nije zk suvlasnik iste, ali je nesporno da je i dalje njezin posjednik (kao što je to bio u trenutku podnošenja tužbe), koji tužitelju onemogućava suposjed predmetnih nekretnina, mjerodavno je ono stanje koje je postojalo u trenutku podnošenja tužbe.

28. Stoga tužitelju, prema stavu ovog suda, spram tuženika, kao suvlasnika i posjednika predmetne nekretnine u trenutku podnošenja tužbe, koji tužitelju onemogućava posjed nekretnine (kako u trenutku podnošenja tužbe tako i u trenutku zaključenja glavne rasprave), pripada tražena pravna zaštita za predajom nekretnine u suposjed, primjenom odredbi o zaštiti prava vlasništva prema tuženiku kao drugom suvlasniku i posjedniku (što je tuženik nesporno bio u trenutku podnošenja tužbe), sve sukladno odredbama članka 161. i članka 37. st. 6. ZV.

29. U odnosu na navode tuženika kojim ističe da kuća nije etažirana, da je nepoznato što je tužitelj kupio kupoprodajnim ugovorom, jer da je isti kupio idealne dijelove nekretnine, a ne posebne dijelove nekretnine, stoga, da i kada bi tužitelj došao u kuću, ne zna što je njegovo, za navesti je kako je iz priloženih z.k. izvatka za spornu nekretninu vidljivo da ista nije etažirana, odnosno da ne postoji vlasništvo posebnih dijelova nekretnine, što znači da su svi upisani suvlasnici, suvlasnici cijele nekretnine u idealnim dijelovima, čija je veličina određena veličinom suvlasničkih dijelova. Nekretninom se smatra čestica zemljišne površine zajedno sa svime što je sa zemljištem spojeno na površini i ispod nje (čl. 2. st. 3. ZV-a).

U odnosu na navode tuženika kojima navodi kako je predmetna nekretnina njegov dom, kao i dom članova njegove obitelji, čime sadržajno ističe prigovor prava na dom, odnosno da ista predstavlja njegov dom u smislu odredbe članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ br. 18/97., 6/99., 8/99., 14/02. i 1/06., dalje Konvencija), za navesti je kako slijedi.

Odredbom članka 8. stavak 1. Konvencije propisano kako svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja. Odredbom stavka 2. istog članka određeno je kako se javna vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

Primjenjujući test razmjernosti da bi se u konkretnom slučaju utvrdilo koji privatni interes preteže, u ovom sporu u kojemu tužitelj-neposjednik, kao suvlasnik predmetne nekretnine, traži od tuženika-posjednika iste (suvlasnika u trenutku podnošenja tužbe), predaju iste u suposjed, sud je stava da je miješanje legitimno te da teži legitimnom cilju.

30. Međutim, glede identifikacije nekretnina koje su predmet prijepora, za navesti je slijedeće.

31. Da bi tužbeni zahtjev bio određen, kao što to traži čl. 186. st. 1. ZPP, a s obzirom da je predmet tužbenog zahtjeva povrat stvari, vlasnik mora stvar koju zahtijeva opisati po njezinim osobinama, koje je razlikuju od istovrsnih stvari" (čl. 162. st. 2. ZV). Prema mnijenju ovog suda, nekretnina koja je predmet spora dovoljno je individualizirana oznakom katastarske općine u kojoj se nalazi i njezinog katastarskog broja, dakle prema stanju iste u zemljišnoj knjizi, bez navođenja katova stambene građevine koja je izgrađena. Dodatno prednjem, tijekom postupka nije utvrđeno da je među strankama provedena materijalna dioba nekretnine.

32. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev u dijelu u kojemu tužitelj, suvlasnik predmetnih nekretnina - neposjednik, traži od tuženika, kao osobe koja je u trenutku podnošenja tužbe bile u isključivom posjedu kao suvlasnik iste, predaju u suposjed nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], zgrada, 101 m2, zk. ul. [broj ZK uloška], te čest. zem. [katastarska čestica], dvor, 333 m2, zk. ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], dok je u preostalom, opisnom dijelu nekretnine, u dijelu koji se odnosi na „predaju u suposjed prvog i drugog kata stambene građevine izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina]“, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

33. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke ove presude.

34. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 5., članku 155. i članku 164. ZPP. Imajući na umu navedene zakonske odredbe, ovaj sud smatra da tužitelju pripada cjelokupan trošak postupka, obzirom da tužitelj nije uspio u sporu u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva koji se odnosi na opisnu oznaku nekretnine koja je predmet spora.

35. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 10.001,00 kn /1.327,36 eura, te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23.; dalje: Tarifa), prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 EUR (Tbr. 54 Tarife).

36. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadom troškova, tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav tužbe od 23. travnja 2018. (Tbr. 7/1 Tarife), iznos od 200,00 eura,

-zastupanje na ročištu od 9. srpnja 2021. (Tbr. 9/2 Tarife), iznos od 100,00 eura,

-zastupanje na ročištu od 7. listopada 2021. (Tbr. 9/2 Tarife) , iznos od 100,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 16. prosinca 2021. (Tbr. 9/1) Tarife, iznos od 200,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 4. ožujka 2022. (Tbr. 9/1 Tarife), iznos od 200,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 28. svibnja 2024. (Tbr. 9/1 Tarife), iznos od 200,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 4. rujna 2024. (Tbr. 9/1 Tarife), iznos od 200,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 20. studenoga 2024. (Tbr. 9/1 Tarife), iznos od 200,00 eura, odnosno ukupni iznos od 1.400,00 eura , što uvećano za PDV po stopi od 25% (350,00 eura), daje iznos od 1.750,00 eura.

37. Nadalje, tužitelju je, sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.) priznat trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 53,09 eura te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eura.

38. Dakle, tužitelju je trebalo priznati troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.856,18 eura, sa zateznom kamatom tekućom od 7. siječnja 2025., kao dana donošenja odluke (članak 151. st. 3. ZPP)

40. Stoga je odlučeno je kao pod točkom III. izreke ove presude.

U Splitu, 7. siječnja 2025.

Sutkinja:

Ivana Jukić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove odluke stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku

- u spis