REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1120/2022-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Jadranki Liović Merkaš, u pravnoj stvari tužitelja ĐA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Račkom odvjetniku iz Odvjetničkom društva Rački i kolege j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika MA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Jasminki Trubelja, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja nedostojnosti za nasljeđivanje, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene dana 21. studenoga 2024. u nazočnosti tužitelja, zamjenice punomoćnika tužitelja UA, odvjetničke vježbenice, tuženika i punomoćnice tuženika Jasminke Trubelja, odvjetnice, dana 7. siječnja 2025., temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), dalje ZPP-a,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I Utvrđuje se da je tuženik MA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] nedostojan nasljeđivanja iza pok. CA, dj. CA, OIB: [osobni identifikacijski broj], umirovljenice iz [adresa], rođene **.**.1931., a umrle **.**.2019., državljanke Republike Hrvatske iz razloga što nije uzdržavao ostaviteljicu za njenog života i da nema nikakva prava na nasljedstvo iza njezine smrti.

II Nalaže se tuženiku MA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknaditi tužitelju ĐA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] parnični trošak koliko isti bude iznosio, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.",

kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju ŽA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi tuženiku NA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročeni parnični trošak u iznosu 1.750,00 EUR, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je rješenjem ovog suda posl.br. O-6022/2019 od 3. siječnja 2022., koje je postalo pravomoćno 26. siječnja 2022., prekinut ostavinski postupak iza njegove majke pok. CA, Đ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], te je on istim rješenjem upućen u roku 30 dana pokrenuti parnični postupak protiv svog brata, MA, radi utvrđenja da je MA nedostojan za nasljeđivanje u ostavinskom postupku iza pok. majke jer je nije uzdržavao za njenog života. Stranke su zakonski nasljednici prvog nasljednog reda, ostaviteljičini sinovi MA i ĐA. Tuženik se prihvatio nasljeđivanja temeljem Zakona, a tužitelj je u nasljedničkoj izjavi osporio veličinu nasljednog dijela jer smatra kako postoje razlozi za nedostojnost nasljeđivanja tuženika budući da on nije uzdržavao ostaviteljicu za života. Ističe da je 24. ožujka 2003. zaključen Sporazum o reguliranju međusobnih imovinskih odnosa između tužitelja, tuženika i pok. CA glede nasljeđivanja ostavine iza pok. oca tužitelja KA, te po očevoj smrti, briga oko ostaviteljice prelazi isključivo na tužitelja i njegovu obitelj, dok tuženik i njegova obitelj ne vode brigu oko ostaviteljice. Navodi kako tuženik ni na koji način nije doprinosio u svezi uzdržavanja i brige ostaviteljice pa iz tih razloga smatra da je nedostojan nasljeđivati u ostavinskom postupku iza pok. majke. Nakon smrti pok. oca stranaka KA, o pok. majci se brinuo samo tužitelj i njegova obitelj, supruga JA i sinovi LA i KA. Veći dio svakodnevne njege za majku tužitelja je prešao na suprugu tužitelja koja se nepunih osamnaest godina, koliko je prošlo između smrti pok. oca stranaka i smrti njihove pok. majke, zajedno sa sinovima i tužiteljem brinula za ostaviteljicu na način da joj je pružana pomoć prilikom kupanja, presvlačenja odjeće, pelena, kao i hranjenja. Majka stranaka je od 1997. morala hodati uz pomoć štaka zbog problema s kukom. Kako su godine prolazile sve teže se kretala i bila je sve više ovisna o pomoći drugih ljudi što je s vremenom preraslo u cjelodnevnu brigu. Nije postojala mogućnost ostane sama kod kuće, netko je uvijek trebao biti uz nju. Uz to je imala problema s alkoholom te je zbog toga istoj trebalo pružiti dodatnu pažnju, a posljednjih nekoliko godina života je imala problema s pamćenjem dok se stanje dodatno pogoršalo otprilike godinu dana prije smrti, a isto je zahtijevalo dodatnu brigu i pažnju. Za to vrijeme tuženik je svega par puta godišnje posjetio svoju majku, a živjeli su jedno pored drugog. Tužitelj je predlagao tuženiku da preuzme brigu oko njihove majke na dulje razdoblje, što je on odbio. Supruga tužitelja je izgubila posao i nije radila zbog brige oko ostaviteljice, te su tužitelj i njegova obitelj prilagoditi svoj život potrebama ostaviteljice, dok obitelj tuženika, kao ni tuženik, ni na koji način nisu vodili brigu oko nje, niti je tuženik doprinosio u vezi njezina uzdržavanja. Ističe kako je, sukladno navedenom Sporazumu o reguliranju međusobnih imovinskih odnosa od 24. ožujka 2003., u ostavini iza pok. oca stanaka, tuženik dobio nekretninu upisanu u Pl-296 k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica], koju je u međuvremenu prodao dok u odnosu na preostale nekretnine koje su se zakonski nasljeđivale, nije izvršavao zakonske obveze stoga postoji njegov dug s osnova režija u iznosu od 30.370,03 kn, a što predstavlja dug režija do 31. siječnja 2022., kao i trošak stolarije u iznosu od 4.000,00 kn, te troškove pogreba i boravka ostaviteljice u domu za starije osobe u iznosu od 4.381,44 kn. Drži a je tuženik, sukladno čl. 125. i 126. Zakona o nasljeđivanju nedostojan naslijediti svoju majku, kako na temelju Zakona, tako i na temelju oporuke, jer se teže ogriješio o obvezu uzdržavanja prema ostavitelju prema kojemu je imao zakonsku obvezu uzdržavanja. Stoga predlaže utvrditi da je tuženik nedostojan nasljeđivanja iza pok. majke jer je nije uzdržavao za njezinog života i nema nikakva prava na nasljedstvo iza njezine smrti, uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor prekluzije budući je rješenje o prekidu postupka i upućivanju tužitelja u parnicu postalo pravomoćno 26. siječnja 2022., a tužitelj je podnio tužbu tri dana kasnije tj. 28. veljače 2022. Čini neprijepornim da je 24. ožujka 2003. zaključen Sporazum o reguliranju međusobnih imovinskih odnosa. Smatra da je upravo tim Sporazumom riješeno pitanje uzdržavanja majke stranaka CA jer je iza oca stranaka, svojega supruga KA, ostvarila obiteljsku mirovinu u visini od cca. 4.500,00 kn, a točkom VI. navedenoga Sporazuma ugovorena je obveza tužitelja prema pok. majci koja glasi:„Utvrđuje se obveza ŽA da sva sredstva podignuta sa deviznih i kunskih računa kod Zagrebačke banke d.d. i Privredne banke Zagreb d.d., kao i podignuta sredstva od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje na ime neisplaćene mirovine ostavitelja VA, bez odlaganja preda na ruke svoje majke CA i to danom podizanja istih, koja sa tim sredstvima ima pravo nesmetanog raspolaganja.“ Potpisanim Sporazumom je majka stranaka osigurana i stambeno i materijalno, tako da ni tužitelj, ni tuženik, nisu imali nikakvih izdataka za svoju majku s obzirom na ostvarenu obiteljsku mirovinu iza svojega supruga KA u iznosu od cca. 4.500,00 kn, te s obzirom na činjenicu da je imala doživotno pravo stanovanja u kući u [adresa], u kojoj su rođeni i tužitelj i tuženik, a koja kuća je darovnim ugovorom KA pripala u vlasništvo tužitelju koji darovni ugovor tuženik nije osporavao, niti je tražio nužni dio. Osporava navode tužitelja jer su u potpunosti neistiniti. Ističe da je obiteljska mirovinu u mjesečnom iznosu od cca. 4.500,00 kn bila puno više od mjesečnih potreba njihove majke. Ističe da je tek po primitku tužbe doznao za tvrdnje tužitelja iznesene u tužbi, ali tužitelj ne obrazlaže koje je to troškove snosio za majku stranaka, kako je trošio mirovinu na koju je majka stranaka imala pravo, kako je raspolagao sa sredstvima iz točke VI. Sporazuma te je li se ikada obraćao tuženiku kao svojemu bratu da je za njihovu majku CA potrebno osigurati neka novčana sredstva. Navodi da je tužitelj na Badnjak 24. prosinca 2000. izmijenio bravu na ulaznim vratima kuće u [adresa] tj. kuće u kojoj su obojica rođeni, a koju je njihov pok. otac darovnim ugovorom darovao tužitelju, uz pristanak tuženika. Nakon 24. prosinca 2000. tužitelj nije dopuštao tuženiku da posjeti svoju majku tako da ju je tuženik mogao vidjeti samo na ulici. Ističe da je uzalud zvonio na ulazna vrata kuće u [adresa], ali tužitelj vrata nije otvarao, a majci stranaka je zabranjivao puštanje tuženika u kuću. Ističe da je tužitelj je pokrenuo ovaj postupak, a da nikada nije spomenuo o koju obvezu prema majci se tuženik ogriješio, odnosno koju obvezu je bio dužan izvršiti, a nije je izvršavao. Umjesto prepisivanja zakonskih odredbi tužitelj je trebao obrazložiti razloge iz kojih nije dopuštao kontaktiranje tuženika s majkom stranaka i zašto je 24. prosinca 2000. promijenio bravu na ulaznim vratima obiteljske kuće u [adresa], i nakon čega je tuženiku onemogućio posjećivanje majke i bilo kakav kontakt s majkom, a prilikom susreta na ulici majka je na vidljiv način uvijek pokazivala strah i gledala oko sebe kako je tužitelj ne bi vidio da razgovara s tuženikom. Drži da je tužitelj podnio paušalnu tužbu bez ikakvih dokaza, te da ista predstavlja osobnu uvredu tuženiku s obzirom na to da je svoju majku jako volio i da je trpio duševne boli nakon 24. prosinca 2000. kada mu je tužitelj onemogućio bilo kakvo kontaktiranje s vlastitom majkom. Osporava navode tužbe i protivi se tužbenome zahtjevu kojeg predlaže odbiti kao neosnovan, uz obvezu tužitelja da tuženiku nadoknadi troškove postupka.

3. Sud je proveo dokaze: pročitano je rješenje ovoga suda posl.br. O-6022/2019- 15 od 3.1.2022. (stranica 7-10 spisa), rekapitulacija troškova do 31. siječnja 2022. (stranica 11 spisa), Sporazum o reguliranju međusobnih imovinskih odnosa od 24. ožujka 2003. (stranica 12-15 spisa), Ugovor o priznanju prava doživotnog korištenja nekretnina od 8. travnja 2003. (stranica 16-17 spisa), nasljednička izjava ĐA od 7. travnja 2003. (stranica 18-19 spisa), obavijesti HZMO-a o mirovini CA (stranica 36-52 spisa), ispis štednje (stranica 57-70 spisa), potvrda Zagrebačke banka d.d. od 20. srpnja 2022. (stranica 81 spisa), potvrda o stanju na deviznoj štednoj knjižici od 3. svibnja 2022. s ispisom potvrda o uplatama (stranica 82-93 spisa), prijava osiguranja (stranica 93-96 spisa), saslušan je tužitelj (stranica 104-105 spisa, tuženik (stranica 105-106 spisa), svjedoci HA (stranica 111-112 spisa), JA (stranica 112 spisa), LA (stranica 113 spisa), GA (stranica 114 spisa) i KA (stranica 115 spisa).

4. Druge dokaze sud nije provodio, jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu čl. 8. ZPP-a.

5. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je ustao s tužbom u ovom predmetu jer drži da je tuženik (njegov brat) nedostojan nasljeđivanja iza pok. majke budući da nije uopće brinuo o njoj iza očeve smrti, što je oko 18 godina. Njihova majka je zadnjih deset godina bila na štakama budući da je imala suhi kuk, te je nosila pelene i svu potrebnu brigu i njegu vodila je o njoj tužiteljeva supruga, kao i sinovi koji su je po potrebi čuvali. Majka i njegova obitelj živjeli su u istoj kući dok je brat živio u kući pored, no međutim, nikakvu brigu i njegu nije pružao majci. Tužitelj ga je čak i molio da je uzme na mjesec dana kako bi se oni odmorili, no međutim, on bi samo odmahnuo rukom i otišao. U tom razdoblju oni su razgovarali i tuženik je dolazio u njihovu kuću, iako tvrdi da je mogao vidjeti majku samo vani. I tuženikove kćeri su dolazile u njihovu kuću, ali kod tužiteljevih sinova, a ne obići baku i pomoći joj. Osporava tvrdnju tuženika da nije imao ključ od tužiteljeve kuće te da ga je to sprječavalo u dolasku majci budući da je još njihov otac za svog života promijenio ključ, a tuženik ima ključ od ulaznih vrata u dvorište i mogao je pozvoniti da je htio doći. Svaki put kada bi došao je bio pušten u kuću i ostavljen nasamo s majkom, a koji put bi bio s njim. Njihovi odnosi su se poremetili nakon majčine smrti, a jedan od uzroka je i činjenica da imaju nekretninu na moru u suvlasništvu, ali isključivo tužitelj nosi trošak svih režija i održavanja te nekretnine, dok tuženik u istima ne želi sudjelovati, iako ga je tužitelj mnogo puta pozivao i čak ga preporučenom pisanom pošiljkom pozvao da sudjeluje u troškovima, na što se on oglušio. Prošle godine tuženik mu je ponudio 5.000,00 kn na ime dijela troška budući su njegove kćeri ljetovale tamo, ali on nije htio prihvatiti taj iznos budući da je dug puno veći, negdje oko 50.000,00 kn. Tijekom života i bolesti njihove majke tuženik nikada nije doprinosio niti u naravi, niti u novcu u njezinom uzdržavanju, a nitko ga to nije ni tražio. Jedino bi donio dar majci za rođendan. Čini neprijepornim da je majka imala mirovinu u visini koja je navedena u dokumentaciji koja je dostavljena u spis. Ističe da je on bio stalno zaposlen do prije sedam godina kada je otišao u mirovinu. Za života majke zaključili su Sporazum kojim su tada regulirali podjelu imovine, pa su tako i stekli kuću u [adresa] na jednake dijelove.

6. U svom iskazu tuženik navodi da su se odnosi između njega i brata poremetili puno ranije, a ne za vrijeme majčine bolesti. Naime, već u ostavini iza pokojnog oca je tužitelj smatrao da tuženiku ništa ne pripada, te radi toga došlo do zaključenja Sporazuma. Posebno napominje da je otac kupio zemljište za kuću u kojoj danas tuženik živi i podigao je do prvog kata a tuženik ju je tuženik završio 1982. Tuženikova roditeljska kuća je kuća u kojoj živi tužitelj i u kojoj je živjela njihova majka. Ističe da je majka imala mirovinu i nisu joj trebala posebna sredstva za uzdržavanje, a tuženik ju je redovito viđao kada je mogao, budući je radio, dok su tužitelj i njegova obitelj cijelo vrijeme bili doma. Majka se uvijek veselila kada ga je vidjela i kroz cijeli život se brinuo o njoj. Primjerice, ona je bolovala od alkoholizma i upravo ju je tuženik vodio i u Vrapče i u Stenjevec na sastanke kluba liječenih alkoholičara, što tužitelj nije htio. Također je puno puta plaćao režije za kuću u kojoj živi tužitelj i koja je njemu pripala, a za života njihovih roditelja, kako ne bi bila pokrenuta ovrha. Imao je dobar odnos s oba roditelja i oni su čak htjeli živjeti kod njega i drži da ni po čemu on ne bi bio taj koji bi bio nedostojan nasljeđivanja iza svoje majke. Zadnjih mjesec dana života je majka provela u domu za starije i nemoćne kojeg je tuženik našao i radi njega je cijena bila povoljnija. Kada je mama pala vodio ju je u bolnicu jer ni tužitelj ni njegova obitelj to nisu htjeli. Čini neprijepornim da nije bratu davao nikakav novac za uzdržavanje majke, ali majka je imala mirovinu po ocu, a tuženik joj je znao dati po 200,00 kn, kako i svojim nećacima, sinovima tužitelja. Posebno napominje da se ovaj spor vodi radi [adresa] i ničeg drugog. Majka nikada nije živjela s tuženikom i njegovom obitelji, budući da je kuća u kojoj je ona živjela njezina kuća u kojoj je živjela cijeli život, kao i kuća u kojoj su oni odrasli, iako je izrazila želju da živi sa tuženikom.

7. Svjedok HA iskazao je da poznaje stranke dugi niz godina jer je bio prijatelj njihovih roditelja, do 1987. godine je njihovom ocu vodio poslovne knjige, a također im je obavljao sve pravne poslove nakon upisa u Odvjetničku komoru od 1987. Kako je otac stranka želio prepisati kuću na broju 109 na starijeg sina ĐA, on ga je upozorio da ukoliko daruje tu kuću da njegova supruga M ima pravo s naslova bračne stečevine na istoj, kao i na nužni dio, što ima i tuženik, kao drugi sin. Nakon što je obitelj postigla sporazum o tome, oni su sami sastavili Ugovor o darovanju na obrascu Narodnih novina i predali ga u zemljišne knjige, koji prijedlog je odbijen jer nije odgovarao opis nekretnine, nakon čega ga je ĐA posjetio kako bi napravio dodatak tom ugovoru, što je svjedok i učinio, te je on uknjižen na tu nekretninu. Nakon smrti oca stranaka doneseno je rješenje o nasljeđivanju sukladno nasljedničkim izjavama i u tom postupku ih je svjedok sve zastupao i među njima nije bilo spora. Dvije godine nakon smrti oca stranaka, oni su ga angažirali kako bi po njihovom kazivanju sastavio Sporazum o reguliranju njihovih međusobnih odnosa. Prema tom Sporazumu tuženik je preuzeo obavezu pokrića dugova ostavitelja, a tužitelj se obvezao sva novčana sredstva (i devizna i kunska) predati na ruke majci, kao i razliku mirovine. Po tom Sporazumu majka stranaka je imala pravo služnosti doživotnog uživanja na nekretnini u vlasništvu tužitelja. Ni tada nije bilo među njima nikakvog spora. Budući je on bio obiteljski prijatelj, u nekoliko navrata pokušao je posjetiti majku stranaka, no međutim, nikada mu nitko nije otvorio vrata, te je shvatio da se tužitelj nešto ljuti na njega. Jednom prilikom je sreo tuženika i to mu rekao, a on mu je rekao da ni on više ne može doći u roditeljsku kuću jer je promijenjena brava. Prilikom sastavljanja Sporazuma pitao je ima li kakvu obvezu spram majke, na što je on odgovorio da nema. Nekoliko puta je sreo majku stranaka koja mu se žalila da su joj se sinovi posvađali i da tuženik ne može doći u roditeljsku kuću.

8. Svjedokinja JA, supruga tužitelja, iskazala je da je u braku s tužiteljem 30 godina i poznato joj je da je tuženik mogao posjećivati svoju majku, ali to nije činio nego je dolazio kada bi je vidio na ulici. On je imao ključ od ulaznih vrata u dvorište, ali nije imao ključ od kuće budući da je to tužiteljeva kuća. Oni su si međusobno bili dobri i nisu bili posvađani. Svekrva je imala mirovinu koju je osobno primala i trošila za svoje potrebe. Umrla je 2019. Spor je nastao nakon njezine smrti jer se braća nisu mogla dogovoriti oko suvlasničkih dijelova kuće na moru. Između njih je postojao usmeni sporazum da će tužitelju pripasti gornji dio kuće, a tuženiku donji. To znači da je tuženiku pripala jedna etaža u prizemlju, a tužitelju dvije etaže iznad. Tuženik je smatrao da njemu pripada polovina i oko toga je nastao spor. Posebno napominje da od 2019. režije za tu kuću plaćaju oni, a tuženik je do 2019. plaćao porez, nakon čega je prestao bilo što plaćati. Njezin suprug drži da njemu pripada taj veći dio jer je uzdržavao svoju majku. Oni su u cijelosti brinuli o njoj i svim njezinim potrebama, kao i liječenju. Njezina svekrva nije mogla živjeti sama jer je bila na štakama i svi su joj pomagali.

9. Svjedok LA, tužiteljev sin, iskazao je da mu je poznato da se ovaj spor vodi oko kuće na moru jer stric želi svoj zakonski dio iako se nije brinuo o baki koja je živjela s njima i o kojoj su oni brinuli. Vidio je strica samo par puta godišnje da bi obišao baku, a to mu je poznato i po kazivanju njegovih roditelja. Nije mu poznato da bi tužitelj onemogućio strica da posjećuje baku. Sa stricem ne razgovara od prošle godine nakon održanog ročišta.

10. Svjedok GA iskazao je da poznaje stranke još preko njihova oca. Nakon smrti njihova oca nastavio je dolaziti kod tužitelja i poznato mu je da je on zajedno sa suprugom brinuo o svojoj majci koja je živjela u istoj kući i u zajednici s njim. Nije mu poznato je li joj dolazio i brinuo o njoj i tuženik. Koliko mu je poznato oni se spore radi vikendice na moru. Svjedok nema neposrednih saznanja o dogovoru stranaka oko podjele njihove imovine. Poznato mu je da je supruga tužitelja njegovala majku tužitelja na način da ju je presvlačila, mijenjala pelene i brinula o njezinoj higijeni i svemu što je bilo potrebno.

11. Svjedok KA, sin tužitelja, iskazao je da mu je poznato da se ovaj spor vodi oko vikendice na moru. Njegova pokojna baka je živjela s njima u zajedničkom kućanstvu i otkad zna za nju se brinula njegova majka budući je baka bila teško pokretna i koristila je štake. Njegova majka ju je oblačila, hranila, prala i činila sve što joj je bilo potrebno. Baka je imala mirovinu s kojom je samostalno upravljala. Koliko je njemu poznato tuženik je dolazio, možda jedanput godišnje, obići baku ili ju je možda vidio vani na cesti. Misli da je baka bila u dobrim odnosima s njim. Njegov otac nije branio tuženiku da dolazi k baki. Svjedok se družio s tuženikovom obitelji sve do prije par godina nakon čega su to prestali budući da je nastao prijepor oko nekretnine na moru. Koliko je njemu poznato tuženik se nije brinuo za baku. Nije mu poznato da bi njegova baka za života napravila pisani ugovor vezano za svoje sinove i imovinu. Na poseban upit tuženika je li mu poznato da je baka svaki dan dolazila do ograde gdje bi tuženik razgovarao s njom odgovara da mu je to poznato. Na daljnji upit je li baka kuhala ili peglala odgovara da nije.

12. Istaknuti prigovor prekluzije nije osnovan. Naime, tužitelj je rješenjem ovog suda posl. br. O-6022/2019 od 3. siječnja 2022. upućen pokrenuti parnicu u roku 30 dana od dana pravomoćnosti tog rješenja radi utvrđenja da je tuženik nedostojan za nasljeđivanje iz razloga jer nije uzdržavao ostaviteljicu za života, koje je postalo pravomoćno 26. siječnja 2022. Tužitelj je ustao s tužbom u ovom predmetu 25. veljače 2022., slijedom čega je razvidno da je tužitelj ustao s tužbom trideseti dan od dana nastupa pravomoćnosti, pa prekluzija nije nastupila.

13. Slijedom navedenog provedenim dokazima je neprijeporno utvrđeno:

- da su stranke braća,

- da je tužitelj su u ostavinskom postupku iza pok. majke stranaka CA rješenjem ovog suda posl. br. O-6022/2019 od 3. siječnja 2022. upućen u parnicu radi utvrđenja da je tuženik nedostojan za nasljeđivanje iz razloga jer nije uzdržavao ostaviteljicu za života,

- da su stranke nakon smrti svog oca zajedno s majkom sklopili Sporazum o reguliranju međusobnih odnosa 24. ožujka 2003., na temelju kojeg je njihov specijalni punomoćnik HA, tada odvjetnik, dao nasljedničke izjave u ostavinskom postupku iza njihova oca,

- da je tužitelj vlasnik kuće u kojoj su stranke rođene i u kojoj je živjela majka stranaka sve do svoje smrti, u [adresa],

- da je tuženik vlasnik susjedne kuće u [adresa],

- da je njihova pok. majka bila umirovljenica s mirovinom (za svibanj 2019.) u iznosu 3.883,99 kn, te je bila vlasnica novčanih sredstava nakon smrti muža koje joj je trebao predati tužitelj sukladno toč. VI navedenog Sporazuma,

- da se tužitelj nikada nije obratio tuženiku sa zahtjevom za novčanim sredstvima radi uzdržavanja njihove majke.

14. Prijeporno je:

- je li tuženik nedostojan za nasljeđivanje iz razloga jer prema tvrdnji tužitelja nije uzdržavao svoju majku za života,

15. Prema odredbi čl. 125. st. 4. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine br. 48/03, 163/03 i 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19) dalje u tekstu ZN, nedostojan je naslijediti, kako na temelju zakona, tako i na temelju oporuke, kao i dobiti bilo što na temelju oporuke onaj koji se teže ogriješio o obvezu uzdržavanja prema ostavitelju prema kojemu je imao zakonsku obvezu uzdržavanja, onaj koji nije htio pružiti ostavitelju nužnu pomoć, koju mu je mogao pružiti bez opasnosti za vlastiti život, ili ga je ostavio bez pomoći u prilikama koje su opasne za život ili zdravlje. Dakle, da bi se nasljednik teže ogriješio o obvezu uzdržavanja prema ostavitelju, ostaviteljeva egzistencija trebala je biti ozbiljno ugrožena, da je nasljednik znao za takvo stanje, da je prema svojim mogućnostima bio u stanju ispuniti tu obvezu, ali da je svjesno nije htio ispuniti.

16. Prema utvrđenim činjenicama koje proizlaze iz iskaza kako samih stranaka, tako i saslušanih svjedoka, koji su međusobno podudarni, nedvojbeno je da je majka stranaka živjela do svoje smrti u kući koja je pripala u vlasništvo tužitelju, a koja je njihova roditeljska kuća u kojoj su odrasli, dok je kuća pored te pripala tuženiku, te da je majka stranaka imala vlastite prihode, mjesečnu mirovinu, kao i novčani iznos koji joj je pripao nakon smrti muža, te da je živjela u kućanstvu s tužiteljem i njegovom obitelji daljnjih nepunih osamnaest godina nakon smrti muža. Činjenica da joj je obitelj tužitelja pružala potrebnu brigu i skrb u njezinoj bolesti i posljedično lošijem zdravstvom stanju tijekom godina ne čini tuženika nedostojnim za nasljeđivanje. Naime, tuženik je cijelo vrijeme bio u dobrim odnosima s majkom i s njom komunicirao sve dok je mogao, što potvrđuju i saslušani svjedoci, a okolnost da tužitelj smatra da mu pripada veći suvlasnički dio na kući u [adresa] jer se brinuo o majci ne čini tuženika nedostojnim, niti su se stranke tako dogovorile sa svojom majkom kada su sklapala Sporazum o reguliranju međusobnih odnosa 24. ožujka 2003.

17. Majka stranaka je imala dovoljno novčanih sredstava za vlastito uzdržavanje, kao i osiguran smještaj u kući u kojoj je provela život i u kojoj je imala pravo doživotnog uživanja, slijedom čega nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 125. st. 4. ZN da bi tuženik bio nedostojan nasljeđivanja. Naime očekivanja tužitelja za većim suvlasničkim dijelom kuće u [adresa] što je zapravo motiv tužbe u ovom predmetu što potvrđuju i njegova supruga i sinovi, i što tvrdi i tuženik, kao i neriješeni odnosi među strankama glede režija i troškova te kuće, ne mogu biti osnova utvrđenja nedostojnosti tuženika za nasljeđivanjem svoje pok. majke.

18. Sukladno navedenom, nedostojnost za nasljeđivanje zbog postojanja razloga iz čl. 125. st. 4. ZN-a predviđena je samo onda ako se nasljednik teže ogriješio o obvezu uzdržavanja prema ostavitelju prema kome je imao zakonsku obvezu uzdržavanja, kao i onda kada nije htio pružiti ostavitelju nužnu pomoć ili ga ostavio bez pomoći u prilikama opasnim za život i zdravlje. Kada postoji slučaj težeg ogrješenja o zakonsku obvezu uzdržavanja je "quaestio facti" i ovisi o nizu okolnosti kako na strani davatelja, tako i na strani primatelja uzdržavanja, a uvijek će postojati kada je ostaviteljeva egzistencija bila ozbiljno ugrožena, a nasljednik, odnosno tuženik u parnici zna za takvo stanje i prema svojim mogućnostima je u stanju ispunjavati tu obvezu, ali je svjesno ne ispunjava. Samo pak propuštanje ili uskrata davanja uzdržavanja, dakle puka okolnost što tuženik nije doprinosio za uzdržavanje pok. majke, nema značenje težeg ogrješenja o zakonsku obvezu uzdržavanja, kao razloga nedostojnosti za nasljeđivanje, jer za postojanje "težeg ogrješenja" o obvezu uzdržavanja na strani davatelja uzdržavanja moraju postojati i druge okolnosti koje bi ukazivale na svjesno izbjegavanje i onemogućavanje ispunjenja obveze uzdržavanja.

19. Nedostojnost za nasljeđivanje, u svojoj biti, jedna je vrsta civilne kazne zbog nekog čina kojim se nedostojna osoba ogriješila o ostavitelja i samo oni razlozi koji su taksativno propisani Zakonom uzrokuju nastup nedostojnosti za nasljeđivanje. Da bi se ostvarile pretpostavke nedostojnosti za nasljeđivanje, potrebno je da se taj razlog ostvari upravo u postupanju nasljednika, a je li taj razlog ostvaren u parnici morati dokazati tužitelj, što u konkretnom slučaju isti nije učinio.

20. Zbog tih razloga je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

21. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a i sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (1.327,23 EUR) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine br. 138/23).

22. Tuženiku zastupanom po punomoćniku odvjetniku, priznat je trošak sastava odgovora na tužbu (Tbr. 7. toč. 1. OT 100 bodova), sastava podneska od 23.8.2022. i 20.10.2022. (Tbr 8. toč. 1. OT 200 bodova), zastupanja na ročištu 3.11.2022., 20.4.2023., 6.5.2024. i 21.11.2024. (Tbr. 9. toč. 1. OT 400 bodova), odnosno ukupno 700 bodova ili 1.400,00 EUR, trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% u iznosu 350,00 EUR, što ukupno iznosi 1.750,00 EUR, sukladno čl. 155. ZPP.

U Zagrebu 7. siječnja 2025.

Sutkinja

Jadranka Liović Merkaš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana od dana objave ove presude.

Dna:

- pun. tužitelja uz rj. za platež sp na presudu

- pun. tuženika