Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: Pr-185/2020-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu po sutkinji Vesni Gračan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Pažitka, odvjetniku iz Zagreba, protiv tužene Republike Hrvatske, za Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 36162371878, zastupane po Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko- upravni odjel, Trg hrvatskih branitelja 1, Karlovac, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 16. listopada 2024. u nazočnosti pun. tužitelja Marka Pažitka, odvjetnika iz Zagreba i Jasne Radman, zamjenice Općinskog državnog odvjetnika, po objavi 7. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, za Ministarstvo unutarnjih poslova, da tužitelju HF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime dodatka za rad na terenu, isplati ukupan iznos od 7.319,66 eura / 55.150,00 kuna[1] sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na sljedeće iznose:

- 1.350,00 kuna od dana 01.06.2015.,

- 2.400,00 kuna od dana 01.07.2015.,

- 600,00 kuna od dana 01.08.2015.,

- 1.200,00 kuna od dana 01.09.2015.,

- 1.650,00 kuna od dana 01.10.2015.,

- 1.500,00 kuna od dana 01.11.2015.,

- 750,00 kuna od dana 01.12.2015.,

- 1.500,00 kuna od dana 01.01.2016.,

- 1.200,00 kuna od dana 01.02.2016.,

- 1.800,00 kuna od dana 01.03.2016.,

- 1.650,00 kuna od dana 01.04.2016.,

- 1.800,00 kuna od dana 01.05.2016.,

- 900,00 kuna od dana 01.07.2016.,

- 300,00 kuna od dana 01.08.2016.,

- 1.500,00 kuna od dana 01.09.2016.,

- 1.200,00 kuna od dana 01.10.2016.,

- 1.650,00 kuna od dana 01.11.2016.,

- 2.100,00 kuna od dana 01.12.2016.,

- 1.650,00 kuna od dana 01.01.2017.,

- 1.650,00 kuna od dana 01.02.2017.,

- 1.500,00 kuna od dana 01.03.2017.,

- 900,00 kuna od dana 01.04.2017.,

- 1.350,00 kuna od dana 01.05.2017.,

- 1.200,00 kuna od dana 01.06.2017.,

- 1.950,00 kuna od dana 01.07.2017.,

- 750,00 kuna od dana 01.08.2017.,

- 1.650,00 kuna od dana 01.09.2017.,

- 1.350,00 kuna od dana 01.10.2017.,

- 1.020,00 kuna od dana 01.11.2017.,

- 2.040,00 kuna od dana 01.12.2017.,

- 1.700,00 kuna od dana 01.01.2018.,

- 1.530,00 kuna od dana 01.02.2018.,

- 680,00 kuna od dana 01.03.2018.,

- 1.190,00 kuna od dana 01.04.2018.,

- 850,00 kuna od dana 01.05.2018.,

- 1.360,00 kuna od dana 01.06.2018.,

- 1.530,00 kuna od dana 01.07.2018.,

- 1.700,00 kuna od dana 01.08.2018.,

- 1.020,00 kuna od dana 01.09.2018.,

- 1.530,00 kuna od dana 01.10.2018.,do isplate

i to za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirezu porezana dohodak, te da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je nesporno djelatnik Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave karlovačke, Policijske postaje Duga Resa, koji ima pravo temeljem Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (dalje: KU) na dodatak za rad na terenu za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati bez obzira na to koliko je dana radio, i to u iznosu od 150 kuna dnevno (temeljem čl. 4. Dodataka KU NN 104/2013.), odnosno 170 kuna dnevno (temeljem čl. 50. st.4. KU NN 112/2017.). Prema rasporedu rada tužitelj je, kako dalje navodi, obavljao poslove policijskog službenika za graničnu kontrolu na zajedničkim graničnim prijelazima koje pokriva PP Duga Resa: GP Žunići-Prilišće i Vinica-Pribanjci, koji se nalaze unutar teritorija Republike Slovenije. Obrazlaže da MUP RH nije isplaćivao dodatke za rad na terenu policijskim službenicima koji su obavljali graničnu kontrolu na zajedničkim graničnim prijelazima, pa je Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika RH poslao Zajedničkoj komisiji za tumačenje i praćenje primjene kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike Zahtjev za tumačenje članaka 55. i 56. Kolektivnog ugovora u odnosu na predmetni slučaj. Zajednička komisija je dana 20. svibnja 2014. dala tumačenje br. 7/55 u kojem navodi da u takvim slučajevima policijski službenici imaju pravo na terenski dodatak. Slijedom toga, tužitelj potražuje dodatak za rad na terenu u razdoblju od 01.06.2015. do 25.10.2018. godine i ističe da se prije podnošenja ove tužbe obratio nadležnom ODO-u sa zahtjevom za mirno rješenje spora, sukladno odredbi članaka 186.a Zakona o parničnom postupku. No, nadležni ODO je takav zahtjev odbio, pa prvenstveno predlaže naložiti tuženoj da dostavi podatke iz evidencije dnevnog rasporeda rada i registra službenih poslova o radu tužitelja u utuženom periodu, te da nadležne službe tuženice, sukladno tim podacima, sačine točan izračun neisplaćenih potraživanja odnosno obračun dodatka plaće, jer dakle tužitelju u trenutku podnošenja ove tužbe nije bilo moguće izvršiti uvid u Registar službenih poslova i Evidenciju dnevnog rasporeda rada, a u postupku mirnog rješenja spora tužena mu nije stavila na uvid sve potrebne podatke. Radi toga tužitelju nije poznat precizan podatak o svako mjesečnom ostvarenom radu, a sukladno tome niti podatak o visini njegova svako mjesečnog potraživanja prema tuženoj pa se po dostavi podataka ili nakon eventualno provedenog vještačenja obvezuje specificirati tužbeni zahtjev, što sukladno naznačuje u tužbenom zahtjevu u tužbi.

1.1. Nakon što je tuženik dostavio podatke i izračun u podnesku od 21.travnja 2022. precizira tužbeni zahtjev i potražuje da mu tuženik na ime predmetnih dodataka za rad na terenu isplati ukupan iznos od 55.150,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni iznos razlike plaće, sve to uz trošak parničnog postupka i zakonske zatezne kamate na trošak postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnovanost i visinu potraživanja iz tužbe i tužbenog zahtjeva, te potvrđuje da iz rješenja Ministarstva unutarnjih poslova proizlazi kako je tužitelj raspoređen u Policijsku upravu karlovačku, Policijsku postaju Duga Resa na radno mjesto policijskog službenika za graničnu kontrolu, i to za rad na graničnom prijelazu Prilišće – Žunići i Pribanjci - Vinica. Međutim, protivno navodima u tužbi tuženik smatra da nema zakonskog uporišta za dosudu navedenog potraživanja iz tužbenog zahtjeva i u tom smislu ističe da tužitelj tijekom utuženog razdoblja nije bio raspoređen na rad u Republiku Sloveniju, već je bio raspoređen kao policijski službenik na rad na graničnim prijelazima Republike Hrvatske i Republike Slovenije, te je poslove svog radnog mjesta obavljao u stalnom mjestu rada, koje je međudržavnim sporazumom kao zajedničko službeno mjesto za obavljanje granične kontrole bilo locirano na teritorij Republike Slovenije u neposrednoj blizini granične crte. Obrazlaže da je na temelju Dogovora između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole, koji je stupio na snagu 1. srpnja 2013. godine, sukladno Sporazumu između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj 2/04.), tužitelj obavljao hrvatsku graničnu kontrolu na zajedničkim službenim mjestima koja se nalaze na slovenskom državnom području. Pri tom napominje da su na temelju Sporazuma utvrđene "zone" koje predstavljaju područja domaće države u kojem službene osobe susjedne države obavljaju graničnu kontrolu, te je navedeno da to pravo ima službena osoba koja predstavlja službenika tijela državne uprave nadležnog za obavljanje granične kontrole i službenika ovlaštenog za službeni nadzor. U Sporazumu je propisano da se službene radnje koje u zoni obave službene osobe susjedne države smatraju kao da su bile obavljene u općini susjedne države na čijem se državnom području nalazi granični prijelaz, pa kako je tužitelj obavljao poslove granične kontrole na području Republike Slovenije i poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, jer je to u nadležnosti ustrojstvene jedinice u kojoj je raspoređen, smatra da to predstavlja njegovo mjesto i područje rada. Tuženik se nadalje poziva i obrazlaže članak 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 104/13., dalje u tekstu: Kolektivni ugovor/13) koji je bio na snazi do 1. studenog 2017., odnosno članak 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 112/17., dalje u tekstu: Kolektivni ugovor/17) koji je na snazi od 1. studenog 2017., a nastavno i na Tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora br. 7/55 od 20. svibnja 2014. vezano uz članke 55. i 56. Kolektivnog ugovora/13. No, ističe da je id. tumačenje dano u pogledu graničnog prijelaza Dobova u Republici Sloveniji te se ne može jednostrano proširiti na druge granične prijelaze niti primijeniti na konkretni predmet. Naime, granični prijelaz Dobova nalazi se cca 3.000 metara u dubini teritorija Republike Slovenije, za razliku od ovdje predmetnih graničnih prijelaza, kako dalje navodi, gdje u dijelu graničnog prijelaza Prilišće – Žunići postoji udaljenost 65,57 m od granične crte, a granični prijelaz Pribanjci – Vinica udaljen je 100 m od granične crte. Po tuženiku, a protivno navodima iz tužbe te sukladno Tumačenju Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike broj 1/50, kojim je dano tumačenje članka 50. Kolektivnog ugovora/17, policijski službenici, policijski službenici koji su rješenjem raspoređeni na radno mjesto u okviru postaja granične policije i upućuju se poslove tog radnog mjesta obavljati na području koje je Dogovorom između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole od 12. lipnja 2013. i njegovim izmjenama određeno kao službeno mjesto za obavljanje granične kontrole, nemaju pravo na dnevnicu iz članka 49. Kolektivnog ugovora/17, obzirom da nisu upućeni na službeno putovanje, kao i s obzirom na činjenicu da nisu prošli graničnu kontrolu sukladno propisima nacionalnih država i propisima pravne stečevine Europske unije. Nadalje, policijski službenici po tuženiku nemaju pravo ni na terenski dodatak iz članka 50. Kolektivnog ugovora, s obzirom na to da poslove svog radnog mjesta obavljaju u stalnom mjestu rada, koje je međudržavnim sporazumom, kao zajedničko službeno mjesto za obavljanje granične kontrole, locirano na teritoriju Republike Slovenije. Prema tome, tuženik tvrdi da se nisu ispunili uvjeti i sadržaj ugovorenog prava na dodatak za terenski rad, odnosno da nije došlo do povećanja troškova ni umanjenja mogućnosti korištenja određenih prava, a što je bio pravni i faktički temelj za volju stranaka da urede uvjete za korištenje ovog prava u Kolektivnom ugovoru. Iznimno, uzimajući u obzir specifično ograničenje odnosno nemogućnost samostalnog kretanja na području druge države, u onim slučajevima u kojima policijski službenici ne mogu za vrijeme pauze samostalno prijeći na teritorij Republike Hrvatske i nije im organiziran ili dostupan prijevoz na teritorij Republike Hrvatske, logično je i životno te odgovara volji ugovornih strana Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, da isključivo ti policijski službenici, ostvaruju pravo na terenski dodatak.

2.1. Dakle, takva se specifična nemogućnost može ostvariti isključivo pod uvjetom da nije organiziran ili da ne postoji organizirani prijevoz odnosno da nema mogućnosti prijevoza službenim vozilom na teritorij Republike Hrvatske u vrijeme pauze, pri čemu udaljenost u jednom smjeru do teritorija Republike Hrvatske mora iznositi najmanje 500 metara, ili u slučaju da se policijski službenici ne mogu samostalno kretati po području oko zajedničkog službenog mjesta za obavljanje granične kontrole na način da bi koristili mogućnosti u svezi s vremenom pauze. Slijedom toga, a imajući u vidu navedeno Tumačenje 1/50 tužitelj nema pravo na isplatu dodatka za rad na terenu, kako tuženik zaključuje, jer je udaljenost njegovog radnog mjesta na graničnim prijelazima od teritorija Republike Hrvatske manja od 500 metara. Osim toga, tuženik navodi da se terenski dodatak isplaćuje radi naknade troškova smještaja i prehrane koji službenicima nastaju zbog rada izvan stalnog mjesta rada u kojemu su zaposleni i izvan mjesta stalnog boravka, a što ovdje nije slučaj. Obavljanje konkretnih poslova granične kontrole u nadležnosti je Policijske postaje Duga Resa, te je ista nadležna i za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućim graničnim prijelazima i zaštitu dijela državne granice s Republikom Slovenijom, a tužitelj obavlja poslove na koje je raspoređen rješenjem i to na mjestima koja su Sporazumom i Dogovorom između Vlada Republike Slovenije i Republike Hrvatske dogovorena i određena kao službena mjesta za obavljanje granične kontrole, pa se dakle takav rad po tuženiku ne može tretirati kao rad na terenu. Stoga tuženik ustraje u protivljenju tužbi glede osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva te predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan i naložiti tužitelju da njemu-tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka uz pripadajuće zatezne kamate.

3. Radi utvrđenja činjenica i pravilne ocjene činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u priloženi podnesak Sindikata državnih i lokalnih državnika i namještenika upućen Zajedničkoj komisiji na listu 5-6 spisa i očitovanje Zajedničke komisije na listu 7 i 8 spisa, u zahtjev za mirno rješenje spora Nezavisnog sindikata djelatnika Ministarstva unutarnjih poslova upućen Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu RH s dokazom o primitku pošiljke u privitku, u Odluku o zahtjevu za mirno rješenje spora na listu 12-13 spisa, uvid u podnesak tužitelja na listu 38 spisa, uvid u rješenje Ministarstva unutarnjih poslova RH od 12.05.2023. na listu 279 spisa te uvid u Troškovnik tužitelja i tuženika. Pored toga sud je pročitao odgovor tuženika na tužbu tužitelja s prilozima u privitku, podnesak tužitelja od 23.3.2021. s izvodima iz zapisnika sa sjednica Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike u privitku, podnesak tuženika od 20.01.2022. s izračunom i drugim prilozima u privitku, podnesak tužitelja od 21.04.2022.., zapisnik od 05.02.2020. sačinjen u spisu ovog suda broj Pr-131/2019 s iskazima svjedoka ŽF, GF i KF, zapisnik od 28.04.2021. sačinjen u spisu ovog suda broj Pr-187/2020 s iskazima svjedoka DF i CF s prilozima u privitku, podnesak tuženika od 29.08.2022. s obračunskim ispravama u privitku, podnesak tužitelja od 16.04.2023. s prilogom u privitku, te podnesak tuženika od 18.05.2023. i 25.04.2024. s odlukama iz sudske prakse u privitku.

4. Predmet spora je potraživanje tužitelja kao policijskog službenika da mu tuženik isplati terenski dodatak radi obavljanja poslova granične kontrole na graničnom prijelazu Žunići-Prilišće i Vinica-Pribanjci u razdoblju od 1. lipnja 2015. do 25. listopada 2018., te se uvidom u dokaze priložene uz tužbu a napose u zahtjev za mirno rješenje spora i Odluku nadležnog ODO-a u Karlovcu kao na listu 9-13 spisa, utvrđuje se da je tužitelj prije podnošenja ove tužbe sukladno odredbi članaka 186.a Zakona o parničnom postupku podnio zahtjev za mirno rješenje spora nadležnom općinskom državnom odvjetništvu, koji međutim nije prihvatio njegov zahtjev kao osnovan, kako proizlazi iz navedene Odluke ODO-a u Karlovcu, pa je dakle podnio tužbu.

5. Tijekom postupka na prijedlog tužitelja, u cilju ekonomičnosti postupka i uz suglasnost tuženika pročitani su iskazi svjedoka dani u predmetima ovog suda broj Pr-131/2019 i Pr-187/2020 u kojima su saslušani svjedoci ŽF, GF, KF, SF i CF. Id. svjedoci su u pravilu sukladno iskazali o radu tužitelja i općenito o načinu obvaljanja rada pograničnih policajaca kao u predmetnom slučaju, pa se iz njihovih sukladnih iskaza, radi čega im je a propo sud poklonio vjeru, moglo utvrditi da na GP Žunići-Prilišće radi jedan policijski službenik iz Republike Slovenije i 1 policijski službenik iz Republike Slovenije, u tzv. "kontejneru". Svaki ima zasebnu prostoriju, a zajedno koriste kuhinju i sanitarni čvor, te rad obavljaju u smjenama u trajanju od po 12 sati, s time da imaju pauzu u trajanju od 1 sata ali se taj odmor ne može koristiti u pravom smislu riječi, jer radi samo jedan policajac. Što se tiče GP Vinica-Pribanjci na njemu je sagrađen objekt u kojem policijski službenici iz Republike Hrvatske i policijski službenici iz Republike Slovenije imaju zajedničke prostorije i ograničeno kretanje. Na tom prijelazu rade 2 do 3 hrvatska policijska službenika (preko ljeta kad je sezona rade 3 policijska službenika iz Republike Hrvatske), s time da jedan pokriva ulaz a drugi izlaz iz Republike Hrvatske, pa ako rade samo dva policijska službenika tada nemaju mogućnost koristiti pauzu. Iz njihovih sukladnih iskaza također proizlazi da zbog specifičnih uvjeta rada policijskog službenika za graničnu kontrolu na predmetnim graničnim prijelazima za vrijeme pauze ne mogu samostalno prijeći na teritorij Republike Hrvatske (osim ako to učine na vlastitu odgovornost), te da im nije organiziran ili dostupan prijevoz na teritorij Republike Hrvatske. Nadalje proizlazi da se kao policijski službenici na predmetnim graničnim prijelazima ne mogu samostalno kretati po području oko zajedničkog službenog mjesta za obavljanje granične kontrole, na način da bi koristili mogućnost u svezi s vremenom pauze. Iskaz svjedoka TF, koji je u razdoblju od 1. 6. 2015. do kolovoza 2018. bio pomoćnik načelnika PP Duga Resa, a nakon čega je postao načelnikom PP Duga Resa, podudaran je iskazima navedenih svjedoka o broju policijskih službenika, opsegu posla i korištenu dnevnog odmora. Pored toga svjedok TF je iskazivao na okolnost Sporazuma o postupanju na graničnom prijelazu, zatim da su policijski službenici na GP Vinica- H imali na raspolaganju službeno vozilo Golf 4, za koje mu je poznato da se radi o vrsti vozila koja su se počela proizvoditi 1996. a nije se mogao očitovati o starosti id. vozila, iako je znao da je predmetno vozilo rashodovano zbog tehničke neispravnosti 2020.godine. No, unatoč potonjoj okolnosti i eventualnoj mogućnosti ili nemogućnosti korištenja službenog vozila z istaći da je potonji svjedok TF iznio kako su policijski službenici većinom znali naručiti topli obrok, koji bi im dovezla ophodnja, ili bi sami išli s Golfom, a kad nije bilo Golfa onda bi išli vlastitim automobilom na teritorij Republike Hrvatske odnosno morali bi ići pješice do granične crte, a onda vozilom radi naručivanja i osiguranja hrane. Odnosno, kad nije bilo službenog vozila, eventualno bi jedan od policijskih službenika išao po hranu svojim osobnim vozilom, kako je rekao jedan od tužitelja u spomenutim postupcima.

6. Za tužitelja se sukladno slijedom takvih iskaza i drugih provedenih dokaza u spisu, neosporno utvrđuje da je djelatnik Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave karlovačke, Policijske postaje Duga Resa i da je u utuženom vremenu prema rasporedu rada obavljao poslove policijskog službenika, za graničnu kontrolu na zajedničkim graničnim prijelazima koje pokriva PP Duga Resa, i to GP Žunići-Prilišće i GP Vinica-Pribanjci, koji se nalaze unutar teritorija Republike Slovenije. Neosporno je također da mu tužena nije isplaćivala dodatke za rad na terenu, a vezano uz takvu problematiku isplate predmetnog dodatka policijskim službenicima koji su obavljali graničnu kontrolu na zajedničkim graničnim prijelazima, Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske obratio se Zajedničkoj komisiji za tumačenje i praćenje primjene kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike sa zahtjevom za tumačenje članka 55. i 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike u odnosu na istovrsni predmetni slučaj. Dana 20. svibnja 2014. Zajednička komisija dala je Tumačenje br. 7/55 u kojem navodi da u takvim slučajevima policijski službenici imaju pravo na terenski dodatak.

7. Članak 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 104/13. - dalje KU), propisuje da za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegovog stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje osam sati, bez obzira na to koliko je dana radio (st. 1.) te da se pod pojmom stalno mjesto rada podrazumijeva mjesto, odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz Pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđen u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela (st. 2.).

8. Članak 120. KU određuje da Zajednička komisija daje tumačenje odredaba i prati primjenu KU, te je stavkom 6. ovog članka propisana obveza ugovornih stranaka da se pridržavaju danog tumačenja.

9. U tom smislu osnovano je pozivanje na tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55 od 20. svibnja 2014. i 22/56 od 11. studenog 2016., jer rad tužitelja na području druge države, odnosno na državnom teritoriju Republike Slovenije svakako zahtjeva čitav niz priprema prije početka službe, radi opisanih ograničenja i faktične nemogućnosti korištenja pauze na području matične države, što su uostalom potvrdili svjedoci koji su predloženi od strane tužitelja da se saslušaju u ovom postupku. Međutim, isti su saslušani u drugom istovrsnom predmetu vođenom kod ovog suda te su stranke bile suglasne da se pročitaju njihovi iskazi dani u tom predmetu. Radi se o zapisnicima iz spisa Pr-131/19 i Pr-187/20 koji su priloženi uz zapisnik sa završne rasprave.

10. Nadalje, za istaknuti je da je pravo na naknadu za rad na terenu uređeno tako da ne ovisi o stvarnim troškovima koje radnik ima ili nema, već mu to pravo pripada uvijek kada su za to ispunjeni kolektivnim ugovorom dogovoreni uvjeti, i to u paušalnom iznosu a ne u iznosu dodatnih troškova. Posebno valja naglasiti da je prednje navedeno tumačenje Zajedničke komisije mjerodavno u odnosu na utuženo razdoblje, tim više što se i prema odluci VSRH, Revr-1716/16 od 15. studenog 2017. tuženik obvezao prihvatiti tumačenje Zajedničke komisije, s time da tumačenja Zajedničke komisije obvezuju i nadležne sudove. Dakle, predmetni granični prijelazi locirani na teritoriju Republike Slovenije nisu u funkcionalnom smislu dio hrvatske policijske postaje.

11. U Tumačenju broj 7/55 Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 22. svibnja 2014., koje je Komisija dala na sjednici održanoj 20. svibnja 2014., navedeno je između ostalog: „Službenik koji je temeljem posebnog rasporeda rada upućen obavljati poslove radnog mjesta na području graničnog prijelaza Dobova u Republici Sloveniji ima pravo na terenski dodatak u visini od 150,00 kn ako je na terenu proveo najmanje 8 sati u koje vrijeme se ubraja i vrijeme putovanja. Terenski dodatak i dnevnica se isključuju, te stoga službenik ne ostvaruje pravo na dnevnicu.“ Tako je za razdoblje prethodno važećeg KU bitno tumačenje 7/55, unatoč navodima tuženice koji idu za time da tumačenje nije primjenjivo u konkretnom predmetu. Tumačenja Zajedničke komisije su uvijek općenite prirode, upućena neodređenom broju osoba, a predmetno se radi o činjenično vrlo sličnoj situaciji. Osim toga, tumačenje odredaba KU-a koje daje Zajednička komisija obvezuje potpisnike KU od dana primjene KU, a za slučaj da se tumačenjem mijenja ranije dano tumačenje istih odredaba KU, novo tumačenje Zajedničke komisije obvezuje potpisnike KU od dana kada je to tumačenje dano. U tom smislu, a kako je riječ o tumačenju koje se odnosi na primjenu materijalnog prava, to je sud dužan primijeniti ono materijalno pravo koje je bilo na snazi u utuženom razdoblju. Jednako tako, odredbom čl. 196. Zakona o radu ("Narodne novine", 93/14. i 127/17., u daljnjem tekstu: ZR/14), stranke kolektivnog ugovora i osobe na koje se on primjenjuje dužne su u dobroj vjeri ispunjavati njegove odredbe.

12. Prethodno važeći KU, kao i sada važeći ("Narodne novine" broj 112/17.

– u nastavku KU 17) u članku 56., odnosno sada 50., istovjetno reguliraju pravo na terenski dodatak i to na način da uvjetuju pravo na isplatu terenskog dodatka radom dužim od 8 sati izvan stalnog mjesta rada i izvan mjesta stalnog boravka, iz čega proizlazi da tužitelj upućen na rad na područje Republike Slovenije jeste izvan mjesta svojeg stalnog boravka te stvarno obavlja poslove izvan stalnog mjesta rada, odnosno izvan područja nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđenu u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela (u konkretnom slučaju Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja (NN 117/11, 50/14)). S tim u vezi, a s obzirom na utuženo razdoblje, mjerodavno je mišljenje Zajedničke komisije broj 7/55 od 20. svibnja 2014., kao i tumačenje Zajedničke komisije broj 22/56 od 11. studenog 2016. iz kojih tumačenja u bitnom proizlazi da pravo na terenski dodatak nije uvjetovano udaljenošću mjesta u koje se službenik upućuje od stalnog mjesta rada.

13. Dakle, tužitelji se osnovano poziva na Tumačenje broj 7/55 Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 20. svibnja 2014. za razdoblje do 1. studenog 2017. godine, a nakon toga na članak 101. st. 8. KU i tumačenje 1/50 od 12. 2. 2019., čijim se detaljnijim čitanjem može primijetiti da postavlja slijedeće uvjete za isplatu dodatka za rad na terenu: „Iznimno, pravo na terenski dodatak ostvaruju policijski službenici koji ne mogu za vrijeme pauze samostalno prijeći na teritorij Republike Hrvatske, a nije im organiziran ili dostupan prijevoz na teritorij Republike Hrvatske, uz to da udaljenost u jednom smjeru do teritorija Republike hrvatske iznosi najmanje 500 metara ili da se policijski službenici ne mogu samostalno kretati po području oko zajedničkog službenog mjesta za obavljanje granične kontrole na način da bi koristili mogućnost u svezi s vremenom pauze.“

14. Nasuprot tome, neosnovano je pozivanje tuženice na Sporazum između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu (NN 2/2004; Međunarodni ugovori, u daljnjem tekstu: Sporazum). Pravo na dnevnice i terenski dodatak službenika MUP-a RH nije predmet međudržavnog ugovora zaključenog između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, a niti može biti jer se radi o pitanjima koja su regulirana domicilnim pravima države u kojoj i za koju radi službenik.

15. Još je za napomenuti da je tumačenjem odredbi ugovora zaključenog između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije razvidno svrha zaključivanja ovakvog ugovora brža protočnost na graničnim prijelazima, smanjenje administracije i troškova, te se iz tog razloga predviđa uređenje zajedničkih službeničkih mjesta za obavljanje granične kontrole i regulira tehnička problematika odnosno sam način obavljanja zajedničke kontrole zajedničke granice, dok se ni u jednom dijelu ne spominje problematika obavljanja takvih poslova od strane hrvatskih graničnih policajaca na području Republike Slovenije.

16. Slijedom navedenog, utvrđuje se da tužitelj ima pravo na isplatu predloženog terenskog dodatka, s time da je izračun predmetne naknade za rad na terenu izrađen od strane samog tuženika i to za razdoblje od siječnja 2015. do najzad prosinca 2018., (za GP Prilišće), a za razdoblje od travnja 2015. do prosinca 2018. (za GP Pribanjce), te prileži uz podnesak od 20.siječnja 2022. (list 41-45 spisa). Tužitelj temeljem istog potražuje isplatu predmetnog terenskog dodatka za utuženo razdoblje od lipnja 2015. do listopada 2018. prema Dodatku I i II Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike (NN 104/13., 150/13.) koji određuje da: “Visina terenskog dodatka iz članka 56. stavka 4. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iznosi 150,00 kuna.”, a prema članku 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 112/17.) na snazi od 1. 11. 2017.: ”Visina terenskog dodatka iznosi najmanje 170,00 kuna, odnosno prema sporazumu s Vladom“. Stoga je slijedom navedenog prihvaćen tužbeni zahtjev kao osnovan i tužitelju dosuđena neisplaćena naknada dodataka za rad na terenu u zatraženom iznosu od ukupno 55.150,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od dospjelosti svakog pojedinog iznosa terenskog dodatka do isplate sukladno odredbama KU – članak 56. st. 3. i KU – članak 50. st. 3. KU 17. Navedenim člancima je određeno da se terenski dodatak isplaćuje službeniku i namješteniku najkasnije posljednji radni dan u mjesecu, za idući mjesec“, po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, NN broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – u nastavku teksta: ZOO).

17. Zatezna kamata na neisplaćenu predmetnu razliku plaće iz Izreke presude dosuđena je prema čl. 90. st. 4 Zakona o radu od dospjelosti svakog mjesečnog iznosa, po stopi iz članka 29. stavak 2 Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine broj 35/05. i dr. izmjene i dopune cit. zakona. Izuzetno, tužitelju nije dosuđena kamata za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak što je tužitelj pravilno naznačio u izreci presude. Naime, bruto plaća se sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3 Zakona o porezu na dohodak, Narodne novine broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14. i dr., te čl. 17. st. 3 Pravilnika o porezu na dohodak, Narodne novine broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 70/13., 160/1., 157/14, dr., zatezne kamate koje se isplaćuju na zakašnjele isplate plaće po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Stoga, bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi, do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela, pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijeva na naplatu isplatom plaće.

18. Troškovi postupka dosuđeni su tužitelju sukladno čl. 154. ZPP-a, prema Troškovniku i Odvjetničkoj tarifi jer je uspio u postupku. Kao opravdan tužitelju je dosuđen zatraženi trošak za sastav tužbe i obrazloženog podneska od 23.03.2021., te za zastupanje na ročištu od 15.10. 2024., sve u iznosu od po 200,00 eur uz pripadajući pdv. Za zastupanje na prvom ročištu od 08.06.2022. priznata je 50%-na naknada u iznosu od 100,00 eur, a za satav podnesaka od 21.04.2022. i 16.04.2023. priznat je 25%-ni iznos od po 50,00 eur sukladno Tbr. 8. točka 3 Odvjetničke tarife, jer se ne radi o obrazloženim podnescima već podnescima kojima je samo specificiran t.j. preciziran tužbeni zahtjev odnosno predloženo je postupanje u daljnjem tijeku postupka. Ukupno je tužitelju za naprijed navedene radnje dosuđen parnični trošak u iznosu od 800,00 eur ili 1.000,00 eur računajući pripadajući pdv. U Karlovcu 7. siječnja 2025.

Sudac

Vesna Gračan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka, putem ovoga sud.

Dna:

1. Tužitelju po pun. Marku Pažitka, odvjetniku iz Zagreba.

2. Tuženiku po zz. ODO-u u Karlovcu na br. P-DO-34/2021.