Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2834/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Sanje Joka Umićević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća mr.sc. Iris Gović Penić, te članice vijeća Ines Kovačević, u pravnoj stvari tužitelja GZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivani Jurčević, odvjetnici iz Vinkovaca, protiv tuženika OTP Banka d.d. Split, OIB: 52508873833, zastupana po punomoćniku Belizaru Tomaić odvjetniku iz Osijeka, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-562/2021-23 od 18. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 7. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-562/2021-23 od 18. travnja 2023. u točkama III, IV, V i VII izreke.

II Preinačava se presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P- 562/21-23 od 18. travnja 2023. u točki VII izreke dijelu kojim tužitelju nisu priznati daljnji troškovi postupka preko iznosa od 1.551,20 eura do iznosa od 1.650,74 eura sa zateznim kamatama i sudi:

Nalaže se tuženiku u roku 15 dana naknaditi tužitelju daljnji trošak postupka u iznosu od 99,54 eura sa zateznim kamatama od 7. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena.

III Nalaže se tuženiku u roku 15 dana naknaditi tužitelju trošak sastava žalbe u iznosu od 124,43 eura.

IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe protiv presude.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

"I. Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka odredba čl. 9. st. 1. Ugovora o kreditu broj 45266/06 sklopljenog dana 21.6.2006. godine između tužitelja i tuženika u dijelu u kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktom tuženika kao kreditora.

II. Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka odredba čl. 10. d) toč. 1. Ugovora o kreditu broj 45266/06 sklopljenog dana 21.6.2006. godine između tužitelja i tuženika u dijelu u kojem je ugovoreno da se mjesečni anuiteti plaćaju uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti, po prodajnom tečaju za valutu Ugovora prema tečajnoj listi tuženika kao kreditora na dan dospijeća.

III. Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d., OIB: 52508873833, Split, Domovinskog rata 61 isplatiti tužitelju KZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Plavi Jadran 80 na ime preplaćenih iznosa anuiteta nastalih zbog porasta tečaja CHF tijekom otplate kredita iznos od 21.495,08 kn / 2.852,89 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i to: na iznos od 35,42 kn / 4,70 EUR od 10.8.2006. do isplate, na iznos od 42,68 kn / 5,67 EUR od 11.9.2006. do isplate, na iznos od 49,13 kn / 6,52 EUR od 10.10.2006. do isplate, na iznos od 27,44 kn / 3,64 EUR od 10.11.2006. do isplate, na iznos od 34,57 kn / 4,59 EUR od 11.12.2006. do isplate, na iznos od 17,76 kn / 2,36 EUR od 10.1.2007. do isplate, na iznos od 19,25 kn / 2,55 EUR od 10.3.2008. do isplate, na iznos od 19,45 kn / 2,58 EUR od 10.11.2008. do isplate, na iznos od 12,85 kn / 1,71 EUR od 10.12.2008. do isplate, na iznos od 79,26 kn / 10,52 EUR od 12.1.2009. do isplate, na iznos od 107,54 kn / 14,27 EUR od 10.2.2009. do isplate, na iznos od 153,62 kn / 20,39 EUR od 10.3.2009. do isplate, na iznos od 86,07 kn / 11,42 EUR od 10.4.2009. do isplate, na iznos od 81,50 kn / 10,82 EUR od 11.5.2009. do isplate, na iznos od 73,87 kn / 9,80 EUR od 10.6.2009. do isplate, na iznos od 90,49 kn / 12,01 EUR od 10.7.2009. do isplate, na iznos od 65,52 kn / 8,70 EUR od 10.8.2009. do isplate, na iznos od 77,66 kn / 10,31 EUR od 10.9.2009. do isplate, na iznos od 65,01 kn / 8,63 EUR od 12.10.2009. do isplate, na iznos od 79,50 kn / 10,55 EUR od 10.11.2009. do isplate, na iznos od 72,83 kn / 9,67 EUR od 10.12.2009. do isplate, na iznos od 77,27 kn / 10,26 EUR od 11.1.2010. do isplate, na iznos od 104,58 kn / 13,88 EUR od 10.2.2010. do isplate, na iznos od 119,77 kn / 15,90 EUR od 10.3.2010. do isplate, na iznos od 126,18 kn / 16,75 EUR od 12.4.2010. do isplate, na iznos od 165,16 kn / 21,92 EUR od 10.5.2010. do isplate, na iznos od 188,76 kn / 25,05 EUR od 10.6 2010. do isplate, na iznos od 248,71 kn / 33,01 EUR od 12.7 2010. do isplate, na iznos od 197,49 kn / 26,21 EUR od 10.8.2010. do isplate, na iznos od 327,00 kn / 43,40 EUR od 10.9.2010. do isplate, na iznos od 270,02 kn / 35,84 EUR od 11.10.2010. do isplate, na iznos od 281,37 kn / 37,34 EUR od 10.11.2010. do isplate, na iznos od 346,16 kn / 45,94 EUR od 10.12.2010. do isplate, na iznos od 418,29 kn / 55,52 EUR od 10.1.2011. do isplate, na iznos od 340,02 kn / 45,13 EUR od 10.2.2011. do isplate, na iznos od 385,36 kn / 51,15 EUR od 10.3.2011. do isplate, na iznos od 338,09 kn / 44,87 EUR od 11.4.2011. do isplate, na iznos od 430,28 kn / 57,11 EUR od 10.5.2011. do isplate, na iznos od 486,87 kn / 64,62 EUR od 10.6.2011. do isplate, na iznos od 522,56 kn / 69,36 EUR od 11.7.2011. do isplate, na iznos od 811,11 kn / 107,65 EUR od 10.8.2011. do isplate, na iznos od 542,77 kn / 72,04 EUR od 12.9.2011. do isplate, na iznos od 511,15 kn / 67,84 EUR od 10.10.2011. do isplate, na iznos od 522,20 kn / 69,31 EUR od 10.11.2011. do isplate, na iznos od 527,78 kn / 70,05 EUR od 12.12.2011. do isplate, na iznos od 565,29 kn / 75,03 EUR od 10.1.2012. do isplate, na iznos od 596,06 kn / 79,11 EUR od 10.2.2012. do isplate, na iznos od 616,71 kn / 81,85 EUR od 12.3.2012. do isplate, na iznos od 596,95 kn / 79,23 EUR od 10.4.2012. do isplate, na iznos od 615,83 kn / 81,73 EUR od 10.5.2012. do isplate, na iznos od 628,86 kn / 83,46 EUR od 11.6.2012. do isplate, na iznos od 622,24 kn / 82,59 EUR od 10.7.2012. do isplate, na iznos od 624,15 kn / 82,84 EUR od 10.8.2012. do isplate, na iznos od 601,18 kn / 79,79 EUR od 10.9.2012. do isplate, na iznos od 619,41 kn / 82,21 EUR od 10.10.2012. do isplate, na iznos od 645,37 kn / 85,66 EUR od 12.11.2012. do isplate, na iznos od 646,63 kn / 85,82 EUR od 10.12.2012. do isplate, na iznos od 661,52 kn / 87,80 EUR od 10.1.2013. do isplate, na iznos od 639,33 kn / 84,85 EUR od 11.2.2013. do isplate, na iznos od 638,08 kn / 84,69 EUR od 11.3.2013. do isplate, na iznos od 673,44 kn / 89,38 EUR od 10.4.2013. do isplate, na iznos od 649,67 kn / 86,23 EUR od 10.5.2013. do isplate, na iznos od 639,27 kn / 84,85 EUR od 11.6.2013. do isplate, na iznos od 634,70 kn / 84,24 EUR od 10.7.2013. do isplate, po stopi od 15% do 31. prosinca 2007., od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do isplate po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sve u roku od 15 dana. i to sve u roku od 15 dana.

IV. Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka odredba čl. 5. Ugovora o kreditu broj 45266/06 sklopljenog dana 21.6.2006. godine između tužitelja i tuženika kojom je ugovoreno da se naknada za obradu kreditnog zahtjeva 2,00 % od iznosa odobrenog kredita – minimalno 200,00 kn naplaćuje jednokratno odmah po potpisu Ugovora.

V. Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d., OIB: 52508873833, Split, Domovinskog rata 61 isplatiti tužitelju KZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Plavi Jadran 80 na ime naknade za obradu kreditnog zahtjeva iznos od 1.824,36 kn/242,13 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26.6.2006.g. do isplate po stopi po stopi od 15% do 31. prosinca 2007., od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do isplate po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sve u roku od 15 dana. i to sve u roku od 15 dana.

VI. Odbija se dio tužbenog zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d., OIB: 52508873833, Split, Domovinskog rata 61 isplatiti tužitelju KZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Plavi Jadran 80 na ime preplaćenih iznosa kamata iznos od 8.171,06 kn / 1.084,49 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i to: na iznos od 24,09 kn / 3,20 EUR od 12.2.2007. do isplate, na iznos od 68,03 kn / 9,03 EUR od 12.3.2007. do isplate, na iznos od 74,44 kn / 9,88 EUR od 10.4.2007. do isplate, na iznos od 70,62 kn / 9,37 EUR od 10.5.2007. do isplate, na iznos od 72,47 kn / 9,62 EUR od 11.6.2007. do isplate, na iznos od 68,56 kn / 9,10 EUR od 10.7.2007. do isplate, na iznos od 71,40 kn / 9,48 EUR od 10.8.2007. do isplate, na iznos od 70,74 kn / 9,39 EUR od 10.9.2007. do isplate, na iznos od 66,92 kn / 8,88 EUR od 10.10.2007. do isplate, na iznos od 69,34 kn / 9,20 EUR od 12.11.2007. do isplate, na iznos od 65,89 kn / 8,74 EUR od 10.12.2007. do isplate, na iznos od 68,74 kn / 9,12 EUR od 10.1.2008. do isplate, na iznos od 69,16 kn / 9,18 EUR od 11.2.2008. do isplate, na iznos od 64,92 kn / 8,62 EUR od 10.3.2008. do isplate, na iznos od 67,90 kn / 9,01 EUR od 10.4.2008. do isplate, na iznos od 64,28 kn / 8,53 EUR od 12.5.2008. do isplate, na iznos od 65,31 kn / 8,67 EUR od 10.6.2008. do isplate, na iznos od 62,59 kn / 8,31 EUR od 10.7.2008. do isplate, na iznos od 63,62 kn / 8,44 EUR od 11.8.2008. do isplate, na iznos od 80,09 kn / 10,63 EUR od 10.9.2008. do isplate, na iznos od 120,53 kn / 16,00 EUR od 10.10.2008. do isplate, na iznos od 126,02 kn / 16,73 EUR od 10.11.2008. do isplate, na iznos od 119,48 kn / 15,86 EUR od 10.12.2008. do isplate, na iznos od 128,04 kn / 16,99 EUR od 12.1.2009. do isplate, na iznos od 128,35 kn / 17,03 EUR od 10.2.2009. do isplate, na iznos od 117,31 kn / 15,57 EUR od 10.3.2009. do isplate, na iznos od 123,34 kn / 16,37 EUR od 10.4.2009. do isplate, na iznos od 116,95 kn / 15,52 EUR od 11.5.2009. do isplate, na iznos od 118,41 kn / 15,72 EUR od 10.6.2009. do isplate, na iznos od 114,19 kn / 15,16 EUR od 10.7.2009. do isplate, na iznos od 114,41 kn / 15,18 EUR od 10.8.2009. do isplate, na iznos od 113,51 kn / 15,07 EUR od 10.9.2009. do isplate, na iznos od 106,87 kn / 14,18 EUR od 12.10.2009. do isplate, na iznos od 109,53 kn / 14,54 EUR od 10.11.2009. do isplate, na iznos od 106,36 kn / 14,12 EUR od 10.12.2009. do isplate, na iznos od 183,90 kn / 24,41 EUR od 11.1.2010. do isplate, na iznos od 183,50 kn / 24,35 EUR od 10.2.2010. do isplate, na iznos od 162,60 kn / 21,58 EUR od 10.3.2010. do isplate, na iznos od 179,08 kn / 23,77 EUR od 12.4.2010. do isplate, na iznos od 173,01 kn / 22,96 EUR od 10.5.2010. do isplate, na iznos od 178,75 kn / 23,72 EUR od 10.6 2010. do isplate, na iznos od 175,05 kn / 23,23 EUR od 12.7 2010. do isplate, na iznos od 171,26 kn / 22,73 EUR od 10.8.2010. do isplate, na iznos od 181,50 kn / 24,09 EUR od 10.9.2010. do isplate, na iznos od 165,15 kn / 21,92 EUR od 11.10.2010. do isplate, na iznos od 167,99 kn / 22,30 EUR od 10.11.2010. do isplate, na iznos od 164,01 kn / 21,77 EUR od 10.12.2010. do isplate, na iznos od 172,26 kn / 22,86 EUR od 10.1.2011. do isplate, na iznos od 160,16 kn / 21,26 EUR od 10.2.2011. do isplate, na iznos od 142,87 kn / 18,96 EUR od 10.3.2011. do isplate, na iznos od 150,44 kn / 19,97 EUR od 11.4.2011. do isplate, na iznos od 148,08 kn / 19,65 EUR od 10.5.2011. do isplate, na iznos od 153,05 kn / 20,31 EUR od 10.6.2011. do isplate, na iznos od 145,28 kn / 19,28 EUR od 11.7.2011. do isplate, na iznos od 167,17 kn / 22,19 EUR od 10.8.2011. do isplate, na iznos od 141,07 kn / 18,72 EUR od 12.9.2011. do isplate, na iznos od 128,76 kn / 17,09 EUR od 10.10.2011. do isplate, na iznos od 128,54 kn / 17,06 EUR od 10.11.2011. do isplate, na iznos od 118,96 kn / 15,79 EUR od 12.12.2011. do isplate, na iznos od 119,76 kn / 15,90 EUR od 10.1.2012. do isplate, na iznos od 115,78 kn / 15,37 EUR od 10.2.2012. do isplate, na iznos od 103,39 kn / 13,72 EUR od 12.3.2012. do isplate, na iznos od 103,68 kn / 13,76 EUR od 10.4.2012. do isplate, na iznos od 95,19 kn / 12,63 EUR od 10.5.2012. do isplate, na iznos od 92,87 kn / 12,33 EUR od 11.6.2012. do isplate, na iznos od 83,44 kn / 11,07 EUR od 10.7.2012. do isplate, na iznos od 80,02 kn / 10,62 EUR od 10.8.2012. do isplate, na iznos od 72,73 kn / 9,65 EUR od 10.9.2012. do isplate, na iznos od 64,83 kn / 8,60 EUR od 10.10.2012. do isplate, na iznos od 61,35 kn / 8,14 EUR od 12.11.2012. do isplate, na iznos od 52,95 kn / 7,03 EUR od 10.12.2012. do isplate, na iznos od 48,39 kn / 6,42 EUR od 10.1.2013. do isplate, na iznos od 41,23 kn / 5,47 EUR od 11.2.2013. do isplate, na iznos od 31,14 kn / 4,13 EUR od 11.3.2013. do isplate, na iznos od 28,14 kn / 3,74 EUR od 10.4.2013. do isplate, na iznos od 20,24 kn / 2,69 EUR od 10.5.2013. do isplate, na iznos od 13,95 kn / 1,85 EUR od 11.6.2013. do isplate, na iznos od 7,13 kn / 0,95 EUR od 10.7.2013. do isplate, po stopi od 15% do 31. prosinca 2007., od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do isplate po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sve u roku od 15 dana. i to sve u roku od 15 dana."

VII. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od ukupno 1.551,20 eura/11.687,52 kuna zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, tekućim od presuđenja tj. od 18. travnja 2023. do isplate u roku od 15 dana."

2. Protiv te presude u dijelu odluke o troškovima postupka žali se tužitelj, a tuženik protiv presude u dijelu pod točkama III, IV, V i VII izreke. I tužitelj i tuženik traže naknadu troška sastava žalbi.

3. Žalba tužitelja je osnovana, a tuženika neosnovana.

4. Ispitujući odluku suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19- dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a kao niti one koje stranke ističu u žalbama.

5. Sud prvog stupnja je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je, osim u dijelu odluke o troškovima postupka, pravilno primijenio materijalno pravo.

6. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi predmetnog ugovora o kreditu te isplate preplaćenih iznosa koji se odnose na promjenjivu kamatnu stopu, valutnu klauzulu i naknadu za obradu kredita. Tužitelj u tužbi navodi da je s tada HVB Splitskom bankom d.d. dana 21. lipnja 2006. sklopio Ugovor o kreditu br. 45266/06 kojim ugovorom se prednik tuženika kao kreditor staviti tužitelju na raspolaganje iznos od 20.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti s rokom otplate od 84 mjeseca. U tužbi navodi da se tijekom razdoblja otplate kredita povećavao se mjesečni iznos anuiteta kako radi podizanja kamatne stope tako i radi povišenja tečaja CHF u odnosu na HRK, da predmetni Ugovor o kreditu sadrži odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno jednostranoj odluci tuženika (''Čl. 9. st. 1. … kamata je promjenjiva, a utvrđuje se Odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktom kreditora.''), kao i odredbu kojom se otplata kredita veže uz valutnu klauzulu u CHF (''Čl. 10. točka d/ 1.. … plaćaju se uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti, po prodajnom tečaju za valutu Ugovora prema tečajnoj listi Kreditora na dan dospijeća.'') kao i da sadrži i odredbu o ulaznoj naknadi (''Čl. 5. – Naknada za obradu kreditnog zahtjeva – 2,00 % od iznosa odobrenog kredita – minimalno 200,00 kn, a naplaćuje se jednokratno odmah po potpisu Ugovora. ''). Tužitelj nadalje navodi da mu prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu nije uručena nikakva daljnja dokumentacija – Opći uvjeti banke ili Odluke o načinu obračuna/izračuna kamatne stope, niti mu je objašnjen mehanizam promjene kamatne stope odnosno parametri od kojih ovisi kretanje visine kamatne stope tijekom trajanja razdoblja otplate kredita, da je tijekom trajanja ugovorne obveze tužena banka je u više navrata jednostrano mijenjala ugovorenu kamatnu stopu odnosno značajno je povećavala bez da mu omogućeno da pregovara o visini iste, također ističe da je nakon sklopljenog Ugovora o kreditu tečaj švicarskog franka je u odnosu na hrvatsku kunu vrlo brzo porastao, te je konstantno povećavan što je mu uzrokovalo znatno povećanje mjesečnih anuiteta kredita i u velikoj mjeri otežalo plaćanje kredita. Nadalje tužitelj navodi da je Udruga Potrošač podnijela tužbu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača što je rezultiralo donošenjem presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od dana 4. srpnja 2013., kojom je između ostalog utvrđeno da je 8 banaka među kojima i ovdje tuženik (tamo 7. tuženik Splitska banka d.d.) u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedilo kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapajući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora tuženici kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa sklapanjem predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time postupili suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03) i to ovdje tuženik u razdoblju od 1. listopada 2004. do 6. kolovoza 2007., i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 79/09 i 89/09), i to člancima 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da su u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedili kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapajući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju. Nadalje navodi da je navedena presuda potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. (kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1404/12 u pogledu promjenjive kamatne stope), a koja je potvrđena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/14 od 9. travnja 2015 te presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. (kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1404/12 u pogledu ugovorene valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak), a koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2221/18, tako da je sada pravomoćno utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako što je, na način suprotan zakonu, ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te redovnu kamatnu stopu koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika.

Tužitelj navodi da i u odnosu na valutnu klauzulu u CHF i u odnosu na jednostranu promjenu kamatne stope sudovi su u postupku povodom kolektivne tužbe zauzeli stav da je riječ o nepoštenim ugovornim odredbama koje su potrošačima nametnute jednostranim odlukama banaka o kojima se nije pojedinačno pregovaralo. Pri tome, sudovi su rješavali pitanje jesu li sporne ugovorne odredbe bile jasne, lako razumljive i uočljive. Utvrđeno je da su odredbe o valutnoj klauzuli bile jasne, međutim iste prosječnom potrošaču nisu bile razumljive, te je na te odredbe primijenjen test nepoštenosti koji je pokazao da svaki pojedini tuženik prije sklapanja, u vrijeme sklapanja i u vezi sklapanja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Stoga tužitelj u končano postavljenom tužbenom zahtjevu predlaže sudu da donese presudu kojom će utvrditi ništetnom i bez pravnog učinka odredbu čl. 5., čl. 9. st. 1. i čl. 10 d.) toč. 1. Ugovora o kreditu broj 45266/06 sklopljenog dana 21. lipnja 2006., te obvezati tuženika da mu na ime preplaćenih iznosa kamata isplati iznos od 1.084,49 eura, na ime preplaćenih iznosa anuiteta nastalih zbog porasta tečaja CHF iznos od 2.852,89 eura, na ime naknade za obradu kredita iznos od 1.824,36 eura, sve sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka.

6.1. Tužitelj je tužbeni zahtjev precizirao nakon provedenog knjigovodstveno financijskog vještačenja podneskom od 28. studenoga 2022.

7. Nesporno je:

- da su tužitelj i pravni prednik tuženika (dalje u tekstu tuženik) 21. lipnja 2006. sklopili Ugovor o kreditu br. 45266/06 na iznos od 20.000,00 CHF koji je tuženik isplatio tužitelju u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita,

- da je ugovorena redovna kamatna stopa koja se tijekom postojanja obveze može mijenjati u skladu s promjenom tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama HVB Splitska banka d.d. te na dan sklapanja Ugovora iznosi 6,88 %,

- da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja, prvi anuitet je iznosio 302,51 CHF,

- da je tuženik tužitelju uz navedeni kredit dostavio otplatni plan sukladno kojem je tužitelj i očekivao da će se kretati rate kredita,

- da se redovna kamatna stopa mijenjala i to 12. veljače 2007. kamatna stopa je iznosila 7,90%, 10. rujna 2008., 8,90 % i 10. prosinca 2009. 10,40%.

8. Sporno je među strankama pripada li tuženiku pravo na tzv. negativnu tečajnu razliku i pripada li tužitelju pravo na povrat naknade za obradu kredita, tzv. ulazne naknada kao i je li nastupila zastara potraživanja.

9. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu br. 45266/06 otplatni plan, obavijesti o promjeni kamatne stope, Potvrdu o otplati kredita, otplatni plan, specifikaciju uplata te je izveden je dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Dubravki Herceg.

Tužitelj nije predlagao provođenje dokaza njegovim saslušanjem pa sud taj dokaz nije provodio.

10. Pravilno sud prvog stupnja smatra da nije bilo nužno saslušati tužitelja. Naime, već iz tužbenih navoda je izvjesno da tužitelj nije bio upozoren na valutnu klauzulu i njezinu rizičnost, kao niti mogućnost pregovaranja o sadržaju spornih ugovornih odredbi.

11. Osim toga, tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača imaju direktan učinak i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a. Imajući u vidu da su tužiteljevi navodi iz tužbe sukladni utvrđenjima iz postupaka radi ostvarenja prava potrošača nije bilo nužno u navedenom pravcu saslušati tužitelja, a uzimajući u obzir okolnosti konkretnog ugovornog odnosa.

12. Prema st. 4. čl. 81. ZZP-a ako trgovac tvrdi da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, da je dužan to dokazati.

Odredbom čl. 5. predmetnog ugovora o kreditu ugovoreno je da se odmah po potpisu ugovora naplaćuje jednokratno naknada za obradu kreditnog zahtjeva u visini 2 % od iznosa odobrenog kredita - minimalno 200,00 kuna, koja naknade je u konkretnom slučaju prema očitovanja vještaku danom u pismenom nalazu plaćena 26. lipnja 2006. u iznos od 400 CHF, a što je po tečaju toga dan iznosilo 1.824,36 kuna, odnosno nakon konverzije iznos od 242,13 eura.

13. Pravilno je sud prvog stupnja ocijenio da je ugovorna odredba iz čl. 5. Ugovora nepoštena, a time sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a ništetna budući se o predmetnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, jer je istu unaprijed formulirao tuženik, zbog čega tužitelj kao potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, jer je odredba unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca koja je ugovorena suprotno načelu savjesnosti i poštenja, te time uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelju, a to tim više što je trošak obrade, naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita određena u postotku od odobrenog iznosa kredita, što korisnike kredita dodatno dovodi u neravnopravan položaj.

13.1. Tuženik, koji je nesporno sastavio ugovornu uredbu o troškovima obrade, naknadi za obradu kreditnih zahtjeva, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo nije dokazao opravdanost u postotku odobrenog iznosa kredita ugovorene visine naknade, što rezultira time da je ta ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.

13.2. Osim toga, u predmetnom ugovoru nije jasno navedeno od čega se sastoji ulazna naknada od 2% niti je jasno i nedvosmisleno predočena struktura navedenih troškova, tj. od čega se isti sastoje u kojem končanom iznosu.

13.3. Tuženik nikakvim dokazima nije osporio navode tužitelja da se o spornim ugovornim odredbama iz čl. 4., čl. 9. toč. 1. čl. 10. d., čl. 5. Ugovora o kreditu, nije pojedinačno pregovaralo, pa je pravilno sud prvog stupnja zaključio da se radi o unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru o kreditu u kojem tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj navedene odredbe.

13.4. Slijedom navedenoga, i ovaj sud kao drugostupanjski smatra da je sporna ugovorna odredba u navedenim točkama prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te je zbog toga i ova odredba ništetna, u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP/03.

14. Financijskim vještačenjem utvrđeno je da je tužitelj platio tuženiku jednokratnu naknadu za obradu kreditnog zahtjeva dana 26. lipnja 2006. u iznosu od 400,00 CHF (20.000,00 CHF X 2,00%), a po tečaju tog dana CHF-a to je iznos od 1.824,36 kuna.

15. Imajući u vidu sve prethodno navedeno, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio ništetnim odredbe čl. 9. st. 1., čl. 10. d) toč. 1. i čl. 5. Ugovora te naložio primjenom čl. 323. st. 1. ZOO-a tuženiku da tužitelju isplati preplaćene iznose. Naime, u slučaju nišetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se u narav onoga što je vraćeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što druge ne određuje.

16. U konkretnom slučaju, a s obzirom na žalbene navode tuženika, treba istaknuti da je tuženik na temelju ništetnih ugovornih odredbi, ostvario korist u vidu plaćanja naknade za kredit, pa je tuženik je u smislu čl. 1111. st. 1. ZOO-a dužan tužitelju vratiti iznos koji je primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi.

17. Sukladno čl. 1115. ZOO-a, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi, isplatiti kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tako tuženik treba vratiti tužitelju iznose koje je utvrdio stalni sudski vještak u svom nalazu i mišljenju, zajedno sa zateznom kamatom do dana uplate svakog pojedinog iznosa pa do konačne isplate jer tuženik nije pošteni stjecatelj.

18. U odnosu na žalbene navode tuženika posebno treba istaknuti da, budući da je sud tek na temelju jasnog i nedvosmislenog navoda dužnika, ovdje tuženika da izjavljuje prigovor prijeboja, ovlašten o prijeboju i odlučivati, a kada tuženik kao u ovom slučaju nije naveo koji određeni iznos stavlja u prijeboj, smatra se da takvu jasnu izjavu o prigovoru prijeboja nije niti stavio, odnosno da prigovor prijeboja za tzv. negativne razlike tečaja i kamatne stope u određenom novčanom iznosu tuženik nije niti izjavio, pa iz tog razloga „negativna razlika“ nije od utjecaja na osnovanost više plaćenog.

19. Osim toga, plaćanjem anuiteta po tečaju nižem od početnog tužitelj nije primio niti stekao bez osnove ništa, jer je čitavu uplatu primio tuženik, pa ni ne postoji obveza tužitelja za vraćanjem nečega što nije primio.

Iz tog razloga ne postoji niti tražbina tuženika po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. Tuženik je svjesno prešutio i zatajio tužitelju okolnosti vezane uz rizičnost valutne klauzule pa je krivnja za ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli na tuženiku. Tuženikovim smanjenjem tečaja nije došlo do povrede interesa potrošača i nije narušena ravnoteža u njihovom ugovornom odnosu pa da bi odluka o smanjenju tečaja bila ništetna.

Po stavu ovog suda za manje plaćene anuitete zbog tečajne razlike CHF, koji nisu bili jasno predočeni tužitelju, tuženik ne može crpiti koristi, a plaćanjem nižih anuiteta tužitelj nije ništa primio, pa stoga ne postoji niti obveza vraćanja nečeg što nije primljeno, pa time niti tražbina tuženika po osnovi ništetnih ugovornih odredbi.

20. Pravilno je dosuđena i zatezna kamata s tijekom od pojedinog plaćanja tužitelja jer se tuženik ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa, te je slijedom toga dužan tužitelju, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a, platiti zateznu kamatu od dana stjecanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa pa do isplate.

21. Nadalje, neosnovano tuženik upire na pogrešnu primjenu materijalnog prava u pogledu prigovora zastare.

Za pravne situacije restitucijskog zahtjeva kod ništetnog ugovora zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Dakle, za isplatu naknade za obradu kredita zastara počinje teći tek od pravomoćnosti ove presude. S druge strane, za isplatu zbog valutne kamate i promjenjive kamatne stope zastara teče od pravomoćnog okončanja postupaka koji su se vodili pod poslovnim brojem P- 1404/12 (13. lipnja 2014. za presudu kojom je odlučeno u pogledu promjenjive kamatne stope te 14. lipnja 2018. za presudu kojom je odlučeno u pogledu ugovorene valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak). S obzirom da je tužba podnesena 9. prosinca 2021. u odnosu na zahtjev za isplatu po osnovi valutne klauzule opći zastarni rok od 5 godina nije protekao.

22. Pravilno je sud prvog stupnja primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučio i o troškovima postupka.

22.1. No, sud prvog stupnja pogrešno smatra da tužitelju ne pripada pravo na naknadu troška pristupa na ročište za objavu presude. Tužitelju to pravo pripada u visini od 99,54 eura sukladno tbr. 9/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje u tekstu Tarifa), a okviru zahtjeva tužitelja za naknadu tog troška.

23. Slijedom navedenoga, prvostupanjska je presuda pretežnim dijelom potvrđena primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a, primjenom čl. 373. ZPP-a je preinačena u dijelu odluke o troškovima postupka na način da je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi daljnje troškove postupka kako je naznačeno u točki II izreke ove drugostupanjske presude.

24. Kako tuženik nije uspio sa žalbom, primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a odbijen je njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe, a primjenom iste odredbe u svezi s Tbr. 10/5 Tarife tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi trošak sastava žalbe u visini od 124,43 eura (99,54 eura uvećano za PDV od 25%).

U Zagrebu 7. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević