Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-89/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis kao predsjednika vijeća, Željke Rožić Kaleb kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Gradišek, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, protiv tuženika OD, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Budimir Galić, odvjetnik u Biogradu na Moru, radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu Na Moru, poslovni broj P-825/2021 od 31. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 7. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika OD kao neosnovana i potvrđuje presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu Na Moru, poslovni broj P- 825/2021 od 31. listopada 2022.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

"I. Nalaže se tuženiku OD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] predati u posjed dio nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi pašnjak k. o. [katastarska općina] ukupne površine 3178 m2, na skici nalaza i mišljenja vještaka mjernika AD dipl. ing. geod. od svibnja 2022. označen slovima A-B-C- D-E-F-G-A, dio nekretnine oznake. kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 709 m2 na skici nalaza i mišljenja vještaka mjernika AD dipl. ing. geod. od svibnja 2022. označen slovima G-F-E-J-I-H-G, te dio nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 3675 m2 na skici nalaza i mišljenja vještaka mjernika AD dipl. ing. geod. od svibnja 2022. označen slovima H-I-J-K-H slobodne od stvari i osoba tužiteljici Republici Hrvatskoj OIB:52634238587, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 8.000,00 kuna/1.062,41 euro (tečaj 7,534) zajedno s zakonskom zateznom kamatom koja teče po čl. 29. Zakona o obveznim odnosima od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate."

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19. i 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP a budući da je prvostupanjska presuda jasna i razumljiva te se može ispitati, nije ostvarena niti bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju sadržajno ističe tuženik u žalbi.

5. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza, i to svih koje su stranke predložile budući da na ročištu održanom 28. rujna 2022. izrijekom nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga (str. 61-62 spisa), sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet prijepora je zahtjev tužiteljice za predaju u vlasnički posjed dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukupne površine 3178 m2, k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 709 m2 te k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 3675 m2 u granicama određenim sukladno nalazu i mišljenju vještaka mjernika a koje dijelove nekretnina u posjedu drži tuženik.

7. Između stranaka nije sporno da su predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama upisane vlasništvom tužiteljice te da ih u posjedu drži tuženik koji na njima uzgaja masline, drži svinje i raznu perad te ih je ogradio žičanom ogradom.

8. Prvostupanjski sud tužbeni zahtjev tužiteljice prihvaća budući da je dokazala kako je stvar koju zahtijeva u njezinom vlasništva a nalazi se u posjedu tuženika.

9. U prvostupanjskom postupku je mjerničkim vještačenjem te njegovom dopunom utvrđeno da se prostori označeni kao dijelovi nekretnina upisanih u k. o. [katastarska općina] koje su prema aktualnom zemljišnoknjižnom izvatku upisane kao vlasništvo Republike Hrvatske nalaze u posjedu tuženika, čime je tužiteljica sukladno odredbi čl. 162. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/03., 79/06., 141/06., 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14.-dalje u tekstu: ZVDSP) dokazala da su stvari koje zahtijeva njezino vlasništvo i da se nalaze u posjedu tuženika.

10. Prema nalazu i mišljenju vještaka koji je izrađen sukladno odredbama čl. 258. - 261. ZPP na kojega, kao i njegovu dopunu stranke nisu imale primjedbi, utvrđeno je da se dijelovi predmetnih nekretnina nalaze unutar Parka prirode i Ornitološkog rezervata.

11. Pretvorba prava korištenja i raspolaganja društvenog vlasništva nekretnina u zaštićenim dijelovima prirode provedena je prema čl. 40. Zakona o zaštiti prirode ("Narodne novine" br. 30/94 i 72/94) čime je unutar granica nacionalnih parkova i parkova prirode pravo korištenja i raspolaganja prenijeto u vlasništvo države a zemljište unutar granice zaštićenih dijelova prirode kategorije strogi rezervat, posebni rezervat, park šuma, zaštićeni krajolik, spomenik prirode, spomenik parkovne arhitekture na kojima pravo, korištenje i raspolaganje imaju društvene pravne osobe prenijeto je u vlasništvo županije ili Grada Zagreba. Stoga je neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije kojega je istaknuo tuženik tijekom postupka a ponavlja ga i u žalbi, upravo zato što je zemljište unutar granica parkova prirode 22. travnja 1994. prenijeto u vlasništvo države kakvo je i aktualno zemljišnoknjižno stanje.

12. Tuženik nadalje ističe prigovor u smislu odredbe čl. 163. st. 1. ZVDSP tvrdnjom kako ima pravo odbiti predaju stvari vlasnici, jer ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed) budući da je označene dijelove nekretnina stekao dosjelošću s obzirom da je još njegov djed čuvao blago a otac negdje 1971. ili 1972. godine počeo saditi povrće te je posadio 80-ak stabala masline a tuženik je prije 10-ak godina ponovno počeo držati svinje i raznu perad te zemljište ogradio žičanom ogradom.

13. Prema odredbi čl. 388. st. 2. ZVDSP stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZVDSP, prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

14. U ovom slučaju, za razrješenje odnosa između stranaka bi se imalo primijeniti mjerodavno pravo koje je bilo na snazi u vrijeme nastanka tih odnosa kada su važila pravna pravila bivšeg Općeg građanskog zakonika (čl. 1. i 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donijetih prije 16. travnja 1941.-"Narodne novine" broj 73/91.-dalje OgZ) jer tužitelj tvrdi da je vrijeme potrebno za dosjelost njegovih prednika počelo teći još u vrijeme života njegova djeda a potom negdje 1971. posjedom njegova oca.

15. Sukladno pravnom pravilu iz Paragrafa 1460. OgZ, za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti zahtijevao se zakonit, pošten i istinit posjed koji je trajao kroz cijelo zakonom određeno vrijeme te tako odredbe OgZ predviđaju stjecanje vlasništva dosjelošću uz ispunjenje uvjeta propisanih odredbama Paragrafa 1461., 1463. i 1464. uz istek vremena u smislu odredbe Paragrafa 1465. OgZ.

16. Za stjecanje prava vlasništva na temelju izvanredne dosjelosti odnosno, dosjelosti potrebno je dokazati da su prednici tužitelja bili posjednici sukladno odredbi Paragrafa 309. OgZ neprekidno kroz vrijeme potrebno za stjecanje vlasništva dosjelošću a prema odredbi paragrafa 326. OgZ je pošteni posjednik onaj koji drži da je stvar koju posjeduje njegova a nepošten je posjednik samo onaj koji zna ili iz okolnosti mora misliti da je tuđa stvar koju posjeduje.

17. Jedna od pretpostavki za primjenu stjecanja prava vlasništva dosjelošću kako primjenom pravnih pravila bivšeg OgZ tako i odredbe čl. 28. st. 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Sl. list SFRJ" 6/80, "Narodne novine" broj: 53/91 i 91/96.- dalje: ZOVO) što je propisano i odredbom čl. 159. ZVDSP je pošten, savjestan posjed.

18. Dakle, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću posjed mora biti barem pošten i trajati zakonom određeno vrijeme a posjed je pošten odnosno, savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, sukladno odredbama paragrafa 328. OgZ, čl. 72. st. 2. ZOVO a sada čl. 18. st. 5. ZVDSP.

19. U ovom slučaju je već iz iskaza samog tuženika moguće utvrditi kako je znao da je prethodni vlasnik predmetne nekretnine bio [obrt] koji je bio i vlasnik do proglašenja parka prirode zbog čega je moguće utvrditi kako se radi o nepoštenom posjedu predmetnih dijelova nekretnina bez obzira na činjenicu da su svi znali kako tuženik i njegovi prednici tamo imaju blago a potom i obrađuju zemljište.

20. Slijedom iznijetog, bez obzira na obrađivanje i korištenje nekretnine kroz dugi niz godina, jer se dosjelošću ne može steći vlasništvo u odnosu na nepošteni posjed, nije bilo moguće prihvatiti prigovor tuženika podnijet u smislu odredbe čl. 163. st. 1. ZVDSP budući da je tuženik, s obzirom na utvrđene činjenice imao dovoljno razloga posumnjati kako mu ne pripada pravo samostalno posjedovati prijeporni dio nekretnina tužiteljice te da mu ne pripada zakonito pravo na posjed jer je čitavo vrijeme vlasnikom bila upisana druga osoba odnosno, tužiteljica a i za tuženika vrijedi načelo javnosti i povjerenja zemljišnih knjiga te je znao, što je potvrdio i vlastitim iskazom, čije su vlasništvo predmetne nekretnine.

21. Kako je tuženik sa svojim prednicima bio nesavjestan, nepošten posjednik a njegov posjed nije bio osnovan na zakonitom temelju, nije mogao steći vlasništvo prijepornih dijelova nekretnine niti redovnom niti izvanrednom dosjelošću zbog čega je prvostupanjska odluka u dijelu pod točkom I izreke donijeta pravilnom primjenom materijalnog prava jer tužiteljica osnovano od tuženika zahtijeva predaju posjeda dijelova nekretnina kojih je vlasnik, što je dokazala, kao i činjenicu da se one nalaze u tuženikovu posjedu dok tuženik s druge strane, nema pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje te stvari niti ima pravo na posjed.

22. Na pravilnost i zakonitost pobijane odluke nadalje ne utječu navodi žalbe kojima tuženik ukazuje na obnovu zemljišne knjige u k. o. [katastarska općina] kao i na nedostatak pribave podataka o statusu državnog zemljišta kojim upravljaju jedinice lokalne samouprave a ovdje se ne radi o nikakvom jačem pravu koje bi se utvrđivalo saslušanjem svjedoka čije iskaze je prvostupanjski sud s razlogom prihvatio kao istinite i koji su u suglasju sa iskazom tužitelja, pa je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena pobijana prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I izreke.

23. Odluka o parničnom trošku osniva se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP a donijeta je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22).

U Zagrebu 7. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Andrina Raspor Flis