Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž R-728/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Josipa Grubišića kao predsjednika vijeća, sutkinje Darije Horvat kao sutkinje izvjestiteljice, te sutkinje Sabine Dugonjić kao članice vijeća, u predmetu tužitelja PD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku KS, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika postrojba Grada V., [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupano po punomoćniku ŽP, odvjetniku u [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Virovitici od 21. travnja 2023., poslovni broj Pr-61/2022-18, u sjednici vijeća 7. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici od 21. travnja 2023., poslovni broj Pr-61/2022-18 u toč. I. i III. izreke.
II. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda u toč. III. izreke u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka preko dosuđenog iznosa.
Obrazloženje
1. Predmetnom je presudom pod točkom I. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime razlike plaće bruto iznos od 9.349,68 eur[1] (70.445,16 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu. Pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka 1.359,94 eur/10.246,47 kn. Pod toč. II. izreke je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, a koji je sadržan u bruto iznosu pod točkom I. izreke.
2. Protiv navedene presude u toč. I. i III. izreke žali se tuženik u cijelosti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da se ista preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti i da se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka prihvati u cijelosti, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe.
3. Protiv navedene presude u toč. III. izreke u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka preko dosuđenog iznosa, žali se i tužitelj s prijedlogom da sud prihvati njegov zahtjev za naknadu troška u cijelosti i preinači odluku troškovima postupka. Potražuje trošak žalbe.
4. Žalba tuženika i tužitelja su neosnovane.
5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, konačno postavljen podneskom od 10. ožujka 2023. (list 389-391 spisa) za isplatu bruto 9.349,68 eur/70.445,16 kn na ime razlike plaće nastale radi obračuna po nižoj osnovici u bruto iznosu od 4.853,40 kn umjesto po osnovici u bruto iznosu od 5.108,84 kn, u razdoblju od srpnja 2017. do prosinca 2021. Također tužitelj potražuje i razliku manje isplaćene plaće obzirom na umanjenu osnovicu plaće, i na ime naknade za rad noću, prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom, blagdanima i neradnim danima, za rad u II smjeni, dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta i za rad u turnusima.
6. Prilikom ispitivanja predmetne presude i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – u daljnjem tekstu: ZPP) na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.
7. Iz stanja spisa ovog predmeta proizlazi u bitnom sljedeće:
- da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vatrogasca-voditelja vatrogasne grupe,
- da je tuženik isplaćivao tužitelju plaću na temelju osnovice koja je odlukom gradonačelnika Grada V. bila određena za djelatnike postrojbe Grada V. (u ovom predmetu tuženika) u bruto iznosu od 5.108,84 kn, a koja je bila manja od osnovice utvrđene Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike (''Narodne novine'' broj 104/13, 104/13, 150/13, 153/13, 71/16 i 123/16 – u daljnjem tekstu: KU 1) i Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike (''Narodne novine'' broj 112/17, 12/18, 2/19 i 119/19 – u daljnjem tekstu: KU 2),
- da je u dijelu utuženog razdoblja od 1. srpnja 2017. pa do 31. prosinca 2019. bio na snazi Zakon o vatrogastvu (''Narodne novine'' broj 106/99, 117/01, 36/02, 96/03, 174/04, 38/09 i 80/10 – u daljnjem tekstu: ZV/99),
- da je odredbom iz čl. 58. ZV/99 propisano da se sredstva za financiranje redovne djelatnosti zaposlenika javnih vatrogasnih postrojbi – postaje i ispostave ministarstva , osiguravaju na postojeći način u državnom proračunu do 31. prosinca 2004. godine, s time da se ukupan iznos sredstava postupno smanjuje i to: u 2002. godini za 25%, u 2003. godini za 50% i u 2004. godini za 75%,
- da je odredbom iz čl. 58.a st. 1. ZV/99 propisano da će Vlada Republike Hrvatske donijeti odluku o minimalnim financijskim standardima za obavljanje djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi, u skladu s posebnim propisima, koja će biti temelj za planiranje pomoći iz državnog proračuna na godišnjoj razini, s time da odluku, sukladno odredbi iz čl. 58.a st. 2. ZV/99, Vlada Republike Hrvatske donosi do 30. rujna tekuće godine, a koja će se, sukladno odredbi iz čl. 58.a st. 3. ZV/99, objaviti u Narodnim novinama,
- da je Vlada Republike Hrvatske donijela Odluke o minimalnim financijskim standardima za decentralizirano financiranje redovite djelatnosti Javnih vatrogasnih postrojbi (''Narodne novine'' broj 33/16, 13/17, 7/18, 2/19 i 128/19 – u daljnjem tekstu: Odluke) na temelju odredaba iz čl. 58.a ZV/99 i to za 2016., 2017., 2018., 2019. i 2020. godinu, dakle za cjelokupno utuženo razdoblje,
- da su Odlukama utvrđeni minimalni financijski standardi za decentralizirano financiranje djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi uz primjenu prava utvrđenih odredbama KU 1 i KU 2, s time da sredstva za financiranje decentraliziranih funkcija javnih vatrogasnih postrojbi njihovi osnivači i suosnivači ostvaruju iz dodatnog udjela u porezu na dohodak po stopi od 1,0%, a da se, ako se na taj način ne osiguraju potrebna sredstva, razlika ostvaruje s pozicije pomoći izravnanja za decentralizirane funkcije iz državnog proračuna Republike Hrvatske za pojedinu godinu,
- da je odredbom iz čl. 128. KU 1 i čl. 108. KU 2, koji su bili na snazi u utuženom razdoblju, ugovoreno da se Vlada Republike Hrvatske obvezuje da će se odredbe KU 1, kao i odredbe KU 2, u pogledu plaća i materijalnih prava primjenjivati i na profesionalne vatrogasce dok se sredstva za te namjene osiguravaju u državnom proračunu,
- da je u dijelu utuženog razdoblja od 1. siječnja 2020. pa do 31. siječnja 2020. bio na snazi Zakon o vatrogastvu (''Narodne novine'' broj 125/19 – u daljnjem tekstu: ZV/19),
- da je odredbom iz čl. 76. st. 1. ZV/19 propisano da plaću profesionalnog vatrogasca čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta uvećanog za dodatke iz čl. 76. st. 4. ZV/19 i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku godinu navršenoga radnog staža,
- da je odredbom iz čl. 76. st. 5. ZV/19 propisano da se osnovica za izračun plaće profesionalnih vatrogasaca utvrđuje kolektivnim ugovorom sklopljenim s jedinicom lokalne i područne (regionalne) samouprave, a da je odredbom iz čl. 76. st. 6. ZV/19 propisano da se, ako se kolektivnim ugovorom ne utvrdi osnovica iz čl. 76. st. 5. ZV/19, primjenjuje osnovica za izračun plaće državnih službenika i namještenika,
- da s jedinicom lokalne i područne (regionalne) samouprave, u konkretnom slučaju s Gradom V., nije sklopljen kolektivni ugovor kojim bi se utvrdila osnovica za izračun plaće profesionalnih vatrogasaca, pa tako i tužitelja,
- da je odredbom iz čl. 90. st. 1. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/14, 127/17 i 98/19 – u daljnjem tekstu: ZR), a koji je bio na snazi u cjelokupnom utuženom razdoblju, propisano da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, a da je odredbom iz čl. 9. st. 3. ZR–a propisano da se, ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo, ako ZR–om ili drugim zakonom nije drukčije određeno,
- da iz nalaza i mišljenja DV, stalnog sudskog vještaka za knjigovodstvo, reviziju i vještačenja proizlazi da razlika plaće tužitelja, a koja je u utuženom razdoblju nastala zbog pogrešnog obračuna plaće tužitelja po nižoj osnovici iznosi ukupno 9.349,68 eur/70.445,16 kn bruto.
8. Uzimajući u obzir činjenično stanje u ovom predmetu, kao i sadržaj navedenih odredaba ZV/99, ZV/19, KU 1, KU 2 i ZR–a, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je zaključio da je prilikom obračuna plaće tužitelja u utuženom razdoblju trebalo uzeti osnovicu koja je određena sukladno odredbama KU 1 i KU 2.
9. Slijedom toga, neosnovani su žalbeni navodi tuženika, a u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja predmetne presude u dijelu u kojem je odlučeno o glavnom potraživanju tužitelja pogrešno primijenio materijalno pravo.
10.1. Pri tome valja dodati da odredba iz čl. 43. st. 1. ZV–a, a kojom je propisano da se sredstva za financiranje redovne djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi općina, gradova i Grada Zagreba osiguravaju u proračunu općine, grada ili Grada Zagreba, ne isključuje pravo tužitelja da od tuženika potražuje predmetni iznos, kako to tuženik pogrešno smatra.
10.2. Naime, iako je Grad V., sukladno odredbi iz čl. 43. st. 1. ZV–a, zaista dužan u svom proračunu osigurati sredstva za financiranje redovne djelatnosti postrojbe Grada V., dakle tuženika, to ne znači da je Grad V. u utuženom razdoblju osigurao navedena sredstva u cijelosti. Naime, Vlada Republike Hrvatske je u utuženom razdoblju donosila Odluke kojima su se utvrđivali minimalni financijski standardi za decentralizirano financiranje djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi, u skladu s posebnim propisima, a koje su bile temelj za planiranje pomoći iz državnog proračuna na godišnjoj razini, iz čega dalje proizlazi da su se u tom razdoblju sredstva za financiranje djelatnosti javnih vatrogasnih postrojbi, pa tako i tuženika, što svakako uključuje isplatu plaća i materijalnih prava profesionalnih vatrogasaca zaposlenih kod tuženika, dijelom osiguravala i u državnom proračunu Republike Hrvatske.
10.3. Dakle, kada se sredstva za financiranje rashoda za zaposlene u Javnim vatrogasnim postrojbama barem djelomično osiguravaju u državnom proračunu, tada se odredbe KU/17 u pogledu plaća i materijalnih prava primjenjuju i na profesionalne vatrogasce, pa tako i pravo na osnovicu koju u predmetnom postupku potražuje tužitelj (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr 794/07 od 12. rujna 2012.).
10.4. Isto tako, neodlučni su žalbeni navodi tuženika da u ovom predmetu nije bilo mjesta primjeni odredaba KU 1 i KU 2, smatrajući pritom da Vlada Republike Hrvatske, u smislu odredaba Zakona o kriterijima za sudjelovanje u tripartitnim tijelima i reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje, a kasnije Zakona o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata, koji su uredili kriterije i postupak utvrđivanja reprezentativnosti sindikata, odnosno udruga poslodavaca za kolektivno pregovaranje, ni na koji način nije mogla pregovarati sa sindikatom koji predstavlja radnike tuženika te na taj način stvarati obveze za samog tuženika, budući da su sindikati u smislu citiranog propisa mogli pregovarati samo s pregovaračkim odborom kojeg imenuje Grad V. kao osnivač tuženika.
10.5. Naime, kako je to već detaljno obrazloženo u ovoj odluci, odredbe KU 1 i KU 2 se u ovom predmetu primjenjuju, budući da je odredbom iz čl. 128. KU 1, kao i odredbom iz čl. 108. KU 2, ugovoreno da se Vlada Republike Hrvatske obvezuje da će se odredbe KU 1, kao i odredbe KU 2, u pogledu plaća i materijalnih prava primjenjivati i na profesionalne vatrogasce dok se sredstva za te namjene osiguravaju u državnom proračunu, a da su se u utuženom razdoblju sredstva za financiranje plaća i materijalnih prava profesionalnih vatrogasaca zaposlenih kod tuženika dijelom osiguravala i u državnom proračunu Republike Hrvatske, što je vidljivo iz Odluka koje je u tom razdoblju donosila Vlada Republike Hrvatske.
11. Osim toga, da tužitelju pripadaju prava po Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike, pa tako i pravo na osnovicu plaće koje u ovom postupku potražuje, a koja su prava vatrogasci i imali u vrijeme kada su bili u sastavu MUP-a, ukazuje i u svojoj odluci U-III-65217/2009 Ustavni sud Republike Hrvatske. Ista prava imaju i vatrogasci koji su zaposleni nakon donošenja Zakona o vatrogastvu/2019., obzirom da za isti rad imaju pravo na istu naknadu.
12. U odnosu na žalbu tužitelja vezano za odluku o troškovima postupka, valja reći sljedeće.
13. Pravilno prvostupanjski sud nije priznao trošak podneska od 23. rujna 2022. (list 206-28 spisa) u smislu čl. 155. ZPP s obzirom da je sadržaj tog podneska mogao biti iznesen u podnesku od 21. rujna 2022. (za koji mu je priznat puni iznos troška), pri čemu tužitelj niti nije naveo razloge zašto nije mogao sve iznijeti u jednom podnesku. U odnosu na podnesak od 7. ožujka 2023., (list 387-388 spisa) također pravilno prvostupanjski sud nije priznao trošak (čl. 155. ZPP), s obzirom da se radi o navodima koje je tužitelj mogao iznijeti u podnesku od 10. ožujka 2023. u kojem je specificirao tužbeni zahtjev i za koji mu je priznat puni iznos. Za pravilnost i zakonitost odluke vezano za odbijanje zahtjeva tužitelja za priznanjem troška podnesaka od 23. rujna 2022. i 7. ožujka 2023. nije odlučno je li tužitelj iznosio nove činjenice i dokaze već jesu li isti u smislu čl. 155. ZPP bili potrebni za vođenje postupka.
14. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP–a odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 7. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Josip Grubišić
