Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 1

44320 Kutina

Poslovni broj: P-462/2024.-30.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Kutini, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Draženku Stanušiću, u pravnoj stvari tužiteljice FŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Sandri Mandić Jurić, odvjetnici iz Kutine, protiv tuženika SŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Antoniji Bošnjak Duk, odvjetnici iz Kutine, radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, nakon održane javne glavne rasprave 6. prosinca 2024., u nazočnosti punomoćnika stranaka i stranaka osobno, te objave presude, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, dalje: ZPP), 7. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se tuženi zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Nalaže se tuženiku SŽ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] da se iseli iz kuće u [adresa], u vlasništvu tužiteljice FŽ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i preda ju slobodnu od osoba i stvari na raspolaganje tužiteljici FŽ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], sve u roku od 15 dana."

II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 11. siječnja 2023. godine podnijela tužbu protiv tuženika, radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, kojeg je zaključila sa tuženikom 31. listopada 2001. godine. U svom podnesku tužiteljica je proširila tužbeni zahtjev u točki III., tražeći da se naloži tuženiku da se iseli iz kuće u [adresa], u vlasništvu tužiteljice.

Tužiteljica temelji svoj tužbeni zahtjev na činjenici da su odnosi između stranaka poremećeni, te da nije moguće da i dalje žive u istoj kući.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost tuženog zahtjeva, navodeći da on nije odgovoran za narušene odnose između stranaka, nego je tužiteljica promijenila svoje ponašanje prema njemu pod utjecajem svoje kćerke OŽ, majke tuženika i tuženikovih sestara BŽ i ĆŽ. Tuženik se ujedno protivio i preinaci tužbenog zahtjeva. Tuženik se također protivi i dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na njegovo iseljenje iz predmetne kuće tužiteljice te se poziva na pravo na dom u smislu odredbe članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

3. Sud je svojom odlukom dopustio preinaku tužbe, kako je to navela tužiteljica u svom podnesku od 4. travnja 2023. godine s obzirom da je to svrsishodno za rješenje ovog spora. Prema članku 190. Zakona o parničnom postupku do zaključenja prethodnog postupka. U konkretnom slučaju, prethodni postupak je zaključen na pripremnom ročištu 12. prosinca 2023. godine pa je preinaka tužbenog zahtjeva dopuštena, a što je potvrdio i Županijski sud u Bjelovaru u svojoj odluci Gž-272/2024 (list 133-138 spisa).

4. Presudom ovog suda broj P-6/2023-14 od 15. ožujka 2024. godine pravomoćno je odlučeno o dijelu tužbenog zahtjeva tužiteljice koji se odnosi na raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljen 31. listopada 2021. godine između stranaka, te naloženo brisanje zabilježbe prava tuženika upisana zabilježbom ugovora u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

Stoga je za raspraviti ostao samo preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice koji se odnosi na iseljenje tuženika iz kuće tužiteljice.

5. Obje stranke se pozivaju na pravo na dom sukladno odredbama članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

6. U nastavku postupka dodatno su saslušane stranke te svjedoci OŽ, majka tuženika, a kći tužiteljice te KŽ, supruga tuženika.

Nije sporno da je tužiteljica vlasnica predmetne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na adresi [adresa]. Kuću je sagradila zajedno s pokojnim suprugom koji je umro 2001. godine. Tužiteljica i njen pokojni suprug su 1994. godine dopustili tuženiku kao svom unuku da se doseli kod njih u predmetnu kuću gdje isti i sada živi i koja je bila predmet ovog ugovora o doživotnom uzdržavanju. Ubrzo nakon smrti supruga tužiteljice, a djeda tuženika, tužiteljica i tuženik su zaključili predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je ovjeren kod Općinskog suda u Kutini 31. listopada 2001. godine (list 4 spisa). Ovim ugovorom tužiteljica kao primateljica uzdržavanja ostavlja u nasljedstvo unuku SŽ iz [adresa] kao davatelju uzdržavanja svoje nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to k. č. br. [katastarska čestica] kuća, dvorište i oranica Krč. Predaja navedenih nekretnina u vlasništvo davatelja uzdržavanja odgođena je do smrti primateljice uzdržavanja.

Nije sporno da od tada tuženik neprekidno živi u kući tužiteljice. Zaključio je brak 2003. godine s KŽ te imaju troje djece, kći F, koja studira u Slavonskom Brodu, sina S, rođenog 2008. godine i kći O koja je rođena 2014. godine.

7. U tijeku postupka je utvrđeno da su se nakon 2019. godine međusobni odnosi stranaka znatno narušili, a 2022. godine tužiteljica se iselila iz svoje kuće te živi kao podstanar zajedno s kćeri OŽ te zajednički plaćaju najamninu od 150 eura plus režije, dok je tuženik sa svojom obitelji ostao u kući gdje i sada živi. Da su odnosi stranaka bitno narušeni vidljivo je i iz pravomoćne presude Općinskog suda u Sisku od 14. rujna 2022. godine broj K-462/2022 kojom je tuženik SŽ proglašen krivim za kazneno djelo protiv osobne slobode-prijetnjom opisane u članku 139. stavak 2. i 3. KZ/11 te mu je izrečena uvjetna osuda (list 12 spisa). U obrazloženju ove presude se navodi da je 28. srpnja 2022. godine uslijed narušenih obiteljskih odnosa tuženik prijetio tužiteljici i psovao je, kojom prilikom je rekao da će pobiti tužiteljicu, majku OŽ i svoje sestre ĆŽ i BŽ.

Na temelju gore navedenog sud je utvrdio da su ispunjeni uvjeti za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju, a kako je to obrazloženo u presudi ovog suda broj P-6/2023-14 od 15. ožujka 2024. godine.

8. Sve gore navedene činjenice u svojim iskazima su potvrdile same stranke kao i saslušani svjedoci OŽ i KŽ.

9. Tužiteljica i tuženik su također u svojim iskazima potvrdili da niti jedna stranka nema drugo rješenje stambenog zbrinjavanja niti drugih nekretnina.

Što se tiče materijalnih prilika stranaka, utvrđeno je da tuženik sada radi u Hotelu Kutina i ima plaću oko 800 do 900 eura, njegova supruga KŽ radi kao spremačica u Stanici za tehnički pregled vozila na pola radnog vremena te ostvaruje plaću od oko 400 eura. Svo troje djece živi s tuženikom te se školuju.

Što se tiče tužiteljice, ista živi od svoje mirovine koja iznosi oko 500 eura. Nakon događaja iz 2022. godine koji je opisan u presudi Općinskog suda u Sisku broj K- 462/2022 od 14. rujna 2022. godine tužiteljica se zbog straha iselila iz svoje kuće i živi kao podstanar sa kćeri OŽ, majkom tuženika te zajedno plaćaju najamninu od 150 eura plus režije.

10. Imajući u vidu ovako utvrđeno činjenično stanje sud je mišljenja da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan te da se osnovano poziva na svoje pravo na dom temeljem odredbi članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Treba imati u vidu da je tužiteljica starija osoba rođena 1937. godine što znači da ima 87 godina. Ima mirovinu od 500 eura što nije dovoljno za podmirenje osnovnih životnih potreba, a posebno ne u slučaju kad još mora plaćati najamninu u iznosu od 75 eura plus režije. Tužiteljica je vlasnica predmetne kuće koju je sagradila zajedno s pokojnim suprugom pa je neprimjereno da ista u dubokoj starosti mora živjeti kao podstanar u tuđoj kući. Zbog svega navedenog tužiteljica ima jače pravo na dom u odnosu na pravo na dom tuženika. Tuženik je znatno mlađi od tužiteljice, još uvijek radno sposoban te ostvaruje i veća mjesečna primanja zajedno sa suprugom. Kći B prima stipendiju.

Na temelju svega navedenog valjalo je usvojiti ovaj dio tužbenog zahtjeva tužiteljice, a imajući u vidu pravo na dom tužiteljice sukladno odredbama članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Tužiteljica je sagradila predmetnu kuću te svo vrijeme zajedno sa suprugom živjela u istoj pa je ta kuća stvarno mjesto njezinog prebivališta te se ova kuća može smatrati njezinim domom. Tužiteljica nema drugi dom pa se iz ove kuće morala iseliti zbog narušenih odnosa s tuženikom.

11. Treba napomenuti da je kod ovog suda u tijeku i postupak po tužbi SŽ protiv tužene FŽ P-378/2023 radi isplate naknade za izvršena ulaganja u predmetnoj kući te troškova dosadašnjeg uzdržavanja.

12. Imajući u vidu sve okolnosti slučaja sud je mišljenja da je najpravičnije da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Tuženik je smatrao da ima riješeno stambeno pitanje zaključenjem ovog ugovora o doživotnom uzdržavanju s tužiteljicom pa je stoga izvršio ulaganja u kuću tužiteljice. Upravo zbog ovog ugovora o doživotnom uzdržavanju tuženik nije rješavao svoje stambeno pitanje na drugi način. Stoga bi plaćanje troškova postupka bilo još dodatno opterećenje za tuženika i njegovu obitelj. U [adresa] 7. siječnja 2025.

S u d a c

Draženko Stanušić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude stranka koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste, a stranka koja nije uredno obaviještena o danu održavanja ročišta za objavu presude od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda na županijski sud pismenim podneskom u 3 primjerka.

O tom obavijest:

1. Odvjetnica Sandra Mandić Jurić, Kutina, V. Lisinskog 4

2. Odvjetnica Antonija Bošnjak Duk, Kutina, Hrvatskih branitelja 7