Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-782/2024-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Vitomira Boića predsjednika vijeća, Dragice Sirovica Hranilović sutkinje izvjestiteljice i Zinke Bulka članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, zastupan po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku Odvjetničkog društava Mađarić & Lui d.o.o., Zagreb, protiv tuženika PP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Nikola Horvat, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Nikola Horvat i Dean Radišić iz Karlovca, radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-155/2023-9 od 21. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 7. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja Raiffeisenbank Austria d.d., kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-155/2023-9 od 21. lipnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja Raiffeisenbank Austria d.d. za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

"I.I. Proglašava se nedopuštenim ovrha zatražena zahtjevom za izravnu naplatu podnesenim dana 25.01.2023. Financijskoj agenciji temeljem ovršne isprave rješenja Općinskog suda u Karlovcu, br. Povrv-403/13 od 12.12.2014. u cijelosti.

I.II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, koja teče od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe, od dana presuđenja do isplate, u roku od 8 dana."

Istom presudom naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.815,00 eura, sa zateznim kamatama.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači, podredno ukine, uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi sadržajno ukazuje tužitelj jer su u obrazloženju navedeni jasni i neproturječni razlozi o svim odlučnim činjenicama zbog čega se ista može ispitati.

6. Također, nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Suprotno žalbenim navodima tužitelja prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom postupku i na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP valjano je utvrdio činjenično stanje.

8. Tako je utvrđeno:

- da tužitelj iz ovog predmeta u svojstvu vjerovnika ima dospjelo novčano potraživanje prema LP i FP, koji su dužnici tužitelju po osnovi realiziranih novčanih kreditnih transakcija.

- da je u predmetu poslovni broj Povrv-403/2013 12. prosinca 2014. doneseno rješenje, kojim je odbačena tužba tužitelja u pravnoj stvari protiv tuženika LP i FP, te je tužitelju naloženo da tuženicima nadoknadi parnični trošak u iznosu od 694.090,00 kn uz pripadajuću zateznu kamatu tekuću od 12. prosinca 2014. do isplate,

- da su LP i FP **.**.2014., kao cedenti s jedne strane, zaključili Ugovor o ustupanju tražbine s cesionarima PP i ŠP,

- da je u tom ugovoru utvrđeno da temeljem rješenja poslovni broj Povrv- 403/2013 od 12. prosinca 2014. cedenti imaju prema tužitelju tražbinu po osnovi parničnih troškova te istu tražbinu prenose solidarno na cesionare, koji prihvaćaju ustup jer su u postupku Povrv- 403/2013 kao punomoćnici odvjetnici zastupali cedente, a koji su ostali u obvezi podmiriti parnični trošak u skladu s Ugovorom o zastupanju od 14. veljače 2013.

- da je taj Ugovor ovjeren kod javnog bilježnika u [adresa] 19. prosinca 2014. pod brojem ovjere OV-7861/14

- da je 2. siječnja 2015. ovdje tužitelj zaprimio Obavijest o prijenosu tražbine temeljem Ugovora o cesiji, na ovdje tuženika i ŠP,

- da je tužitelj 25. kolovoza 2015. kao vjerovnik po osnovi Ugovora o kreditima i Dodataka Ugovorima o kreditima, dostavio Izjavu o prijeboju dospjelog novčanog potraživanja prema LP i FP u iznosu od ukupno 13.802.314,37 kn, time da je iz čl. 2. Izjave vidljivo da je 2. siječnja 2015. (tužitelj) primio Obavijest o prijenosu tražbine na tuženika PP i ŠP, a po osnovi parničnih troškova s kamatama koji su na dan 25. kolovoza 2015. ukupno iznosili 765.086,85 kn,

- da je tuženik Izjavu o prijeboju vratio tužitelju,

- da je 25. siječnja 2023. tuženik kao ovrhovoditelj protiv tužitelja kao ovršenika dostavio FINA-i [adresa] zahtjev za izravnu naplatu, a na temelju odluke Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Povrv-403/13 od 12. prosinca 2014., koja je postala ovršna 9. rujna 2015.

9. Iz sadržaja spisa proizlazi nadalje da je tužitelj kao ovršenik od strane FINA-e o postupku obaviješten 31. siječnja 2023. te da je podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlog za odgodu prijenosa i pljenidbe sukladno čl. 210. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17, 131/20 i 114/22 – dalje: OZ), a temeljem kojeg je donesen zaključak i rješenje broj Ovr-71/2023-5 od 23. veljače 2023. Zaključkom je upućen ovršenik, ovdje tužitelj, da protiv ovrhovoditelja, ovdje tuženika pokrene parnicu radi proglašenja postupka izravne naplate nedopuštenim zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7., 9. i 10. OZ. Nadalje, naloženo je FINA-i [adresa] da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava ovršenika.

10. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je ovrha nedopuštena jer tuženik nije ovlašten na temelju ovršne isprave rješenja Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Povrv-403/13 od 12. prosinca 2014. zatražiti ovrhu, obzirom da je tražbina tuženika prestala temeljem Izjave o prijeboju od 25. kolovoza 2015.

11. Temeljem u postupku utvrđenih činjenica prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev usmjeren na proglašenje nedopuštenim ovrhe zatražene zahtjevom za prisilnu naplatu od 25. siječnja 2023., uz obrazloženje, u bitnome, da u trenutku davanja izjave o prijeboju više ne postoji tražbina LP i FP prema tužitelju jer je prethodno ustupljena PP i ŠP, o čemu je tužitelj uredno obaviješten.

12. Pri ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva, odnosno pri ocjeni je li tražbina tuženika prestala prijebojem sa tražbinom tužitelja, sud prvog stupnja je imao u vidu odredbu čl. 195. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO) kojom su propisane pretpostavke za građanskopravnu kompenzaciju – da dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele, ali i odredbu čl. 199. st. 1. istog Zakona prema kojoj dužnik ustupljene tražbine može prebiti primatelju one svoje tražbine koje je do obavijesti o ustupu mogao prebiti ustupitelju.

13. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kad je na temelju naprijed navedenih zakonskih odredbi zaključio da je u času podnošenja prijedloga za izravnu naplatu FINA-i tražbina tuženika prema tužitelju postojala, odnosno da izjavom tužitelja o prijeboju tražbina nije prestala. Naime, tužitelj je prijeboj izjavio LP i FP, kako to proizlazi iz Izjave o prijeboju od 25. kolovoza 2015. (stranica 15- 16 spisa) i navoda tužitelja u tužbi (stranica 3-4 spisa), a u tom trenutku već je bio uredno obaviješten da su oni temeljem Ugovora o ustupanju tražbine (cesiji) od 18. prosinca 2014. (stranica 11-12 spisa) potraživanje prema tužitelju prenijeli na ovdje tuženika. U skladu s naprijed citiranom odredbom čl. 199. st. 1. ZOO ustupljena tražbina može se prebiti primatelju – cesionaru, a to je ovdje tuženik PP Kako je u prvostupanjskom postupku nesporno utvrđeno da je tužitelj tražbinu prebio LP i FP, a ne tuženiku, tražbina tuženika prema tužitelju nije prestala, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

14. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi presudu suda prvog stupnja.

15. Kako je žalba tužitelja neosnovana, odbijen je zahtjev za naknadu troška sastava žalbe (čl. 154. st. 1. ZPP), pa je stoga odlučeno kao u stavku II. izreke ove presude.

U Velikoj Gorici 7. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Vitomir Boić