Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R-1031/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaste Feuš kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Tomislava Aralice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupaju punomoćnici Boško Šiljeg, Nedjeljko Tutavac i Luka Šiljeg, odvjetnici u Pločama, Vukovarska 6, protiv tuženika Naftni terminali Federacije d.o.o. Ploče, Ploče, Trg kralja Tomislava 2, OIB: 75346152368, kojeg zastupa punomoćnik Zdenko Merdžan, odvjetnik u Metkoviću, Ulica Hrvatskih iseljenika 5/I, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženog protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj Pr-17/2024-28 od 6. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 7. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj Pr-17/2024-28 od 6. studenoga 2024. u dijelu točke I izreke kojim je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 29.855,14 eura zajedno sa zateznim kamatama na iznos od:
- na iznos od 375,46 eura počevši od 16.veljače 2020.godine do isplate,
- na iznos od 938,71 eura počevši od 16.ožujka 2020.godine do isplate,
- na iznos od 938,71 eura počevši od 16.travnja 2020.godine do isplate,
- na iznos od 938,71 eura počevši od 16.svibnja 2020.godine do isplate,
- na iznos od 942,78 eura počevši od 16.lipnja 2020.godine do isplate,
- na iznos od 942,78 eura počevši od 16.srpnja 2020.godine do isplate,
- na iznos od 942,78 eura počevši od 16.kolovoza 2020. godine do isplate,
- na iznos od 942,78 eura počevši od 16.rujna 2020. godine do isplate,
- na iznos od 942,78 eura počevši od 16.listopada 2020. godine do isplate,
- na iznos od 942,78 eura počevši od 16.studenog 2020. godine do isplate,
- na iznos od 942,78 eura počevši od 16.prosinca 2020. godine do isplate,
- na iznos od 942,78 eura počevši od 16.siječnja 2021. godine do isplate,
- na iznos od 942,78 eura počevši od 16.veljače 2021.godine do isplate,
- na iznos od 942,78 eura počevši od 16.ožujka 2021.godine do isplate,
- na iznos od 942,78 eura počevši od 16.travnja 2021.godine do isplate,
- na iznos od 942,78 eura počevši od16.svibnja 2021.godine do isplate,
- na iznos od 946,84 eura počevši od 16.lipnja 2021.godine do isplate,
- na iznos od 946,84 eura počevši od 16.srpnja 2021.godine do isplate,
- na iznos od 946,84 eura počevši od 16.kolovoza 2021. godine do isplate,
- na iznos od 946,84 eura počevši od 16.rujna 2021.godine do isplate,
- na iznos od 946,84 eura počevši od 16.listopada 2021. godine do isplate,
- na iznos od 946,84 eura počevši od 16.studenog 2021. godine do isplate,
- na iznos od 946,84 eura počevši od 16.prosinca 2021. godine do isplate,
- na iznos od 946,84 eura počevši od 16.siječnja 2022. godine do isplate,
- na iznos od 946,84 eura počevši od 16.veljače 2022.godine do isplate,
- na iznos od 946,84 eura počevši od 16.ožujka 2022.godine do isplate,
- na iznos od 946,84 eura počevši od 16.travnja 2022.godine do isplate,
- na iznos od 946,84 eura počevši od 16.svibnja 2022.godine do isplate,
- na iznos od 950,91 eura počevši od 16.lipnja 2022.godine do isplate,
- na iznos od 950,91 eura počevši od 16.srpnja 2022.godine do isplate,
- na iznos od 950,91 eura počevši od 16.kolovoza 2022. godine do isplate,
- na iznos od 950,91 eura počevši od 16.rujna 2022.godine do isplate, te
- na iznos od 90,56 eura počevši od 16.listopada 2022. godine do isplate, te u dijelu točke II izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi troškove postupka tužitelju u iznosu od 7.023,45 eura zajedno za zateznim kamatama od 6. studenog 2024. pa do isplate.
II Preinačuje se presuda Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj Pr-17/2024- 28 od 6. studenoga 2024. u dijelu točke I izreke kojom je tužitelju dosuđeno preko iznosa od 29.855,14 eura do iznosa od 38.515,80 eura (za iznos od 8.660,66 eura) i u dijelu točke II izreke kojom je tužitelju dosuđen trošak preko iznosa od 7.023,45 eura do iznosa od 9.121,37 eura (za iznos od 2.097,92 eura) i sudi:
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
Dužan je tuženik isplatiti tužitelju iznos od 8.660,66 eura zajedno sa zateznim kamatama i to:
- na iznos od 287,65 eura počevši od 16.svibnja 2020.godine do isplate,
- na iznos od 283,58 eura počevši od 16.lipnja 2020.godine do isplate,
- na iznos od 288,89 eura počevši od 16.srpnja 2020.godine do isplate,
- na iznos od 288,89 eura počevši od 16.kolovoza 2020. godine do isplate,
- na iznos od 288,89 eura počevši od 16.rujna 2020. godine do isplate,
- na iznos od 288,89 eura počevši od 16.listopada 2020. godine do isplate,
- na iznos od 288,89 eura počevši od 16.studenog 2020. godine do isplate,
- na iznos od 288,89 eura počevši od 16.prosinca 2020. godine do isplate,
- na iznos od 288,89 eura počevši od 16.siječnja 2021. godine do isplate,
- na iznos od 288,89 eura počevši od 16.veljače 2021.godine do isplate,
- na iznos od 288,89 eura počevši od 16.ožujka 2021.godine do isplate,
- na iznos od 288,89 eura počevši od 16.travnja 2021.godine do isplate,
- na iznos od 290,14 eura počevši od16.svibnja 2021.godine do isplate,
- na iznos od 290,14 eura počevši od 16.lipnja 2021.godine do isplate,
- na iznos od 290,14 eura počevši od 16.srpnja 2021.godine do isplate,
- na iznos od 290,14 eura počevši od 16.kolovoza 2021. godine do isplate,
- na iznos od 290,14 eura počevši od 16.rujna 2021.godine do isplate,
- na iznos od 946,84 eura počevši od 16.listopada 2021. godine do isplate,
- na iznos od 290,14 eura počevši od 16.studenog 2021. godine do isplate,
- na iznos od 290,14 eura počevši od 16.prosinca 2021. godine do isplate,
- na iznos od 290,14 eura počevši od 16.siječnja 2022. godine do isplate,
- na iznos od 290,14 eura počevšiod16.veljače 2022.godine do isplate,
- na iznos od 290,14 eura počevši od 16.ožujka 2022.godine do isplate,
- na iznos od 290,14 eura počevši od 16.travnja 2022.godine do isplate,
- na iznos od 290,14 eura počevšiod16.svibnja 2022.godine do isplate,
- na iznos od 291,38 eura počevši od 16.lipnja 2022.godine do isplate,
- na iznos od 291,38 eura počevši od 16.srpnja 2022.godine do isplate,
- na iznos od 446,66 eura počevši od 16.kolovoza 2022. godine do isplate,
- na iznos od 446,66 eura počevši od 16.rujna 2022.godine do isplate, te
- na iznos od 42,54 eura počevši od 16.listopada 2022. godine do isplate, te u dijelu točke II izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi troškove postupka tužitelju u iznosu od 2.097,92 eura zajedno za zateznim kamatama od 6. studenog 2024. pa do isplate, kao neosnovan.
III Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 343,75 eura u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženom da tužitelju isplati na ime naknade plaće iznos od 38.515.80 eura/290.197,26 kn sa pripadajućim zateznim kamatama pobliže navedenim u prvostupanjskoj presudi (točka I izreke), te mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 9.121,37 eura sa pripadajućim zateznim kamatama (točka II izreke).
2. Presudu pobija tuženik zbog svih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda.
3. Žalba tuženika djelomično je osnovana.
4. Predmet spora je u ovoj žalbenoj fazi je zahtjev tužitelja za isplatu naknade plaće za period u kojem, zbog nezakonite odluke tuženog kao poslodavca, nije radio kod tuženog.
5. Među strankama nije sporno da je tužitelj uslijed otkaza njegovog ugovora o radu od 31. listopada 2019. bio u utuženom razdoblju van procesa rada te da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj: Pr-259/2019-19 od 17. svibnja 2022. (koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž R-2287/2022-2 od 21. srpnja 2022.) navedeni otkaz ugovora o radu tužitelja utvrđen nedopuštenim i da je tuženiku naloženo da tužitelja vrati na rad kao i činjenica da je tužitelj temeljem navedene presude vraćen na posao kod tuženika sa danom 4. listopada 2022. kada je tužitelju prihvatio novo ponuđeni ugovor o radu. Nadalje među strankama nije sporno niti da tužitelj ima pravo na isplatu naknade plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom tuženika zbog predmetnog nezakonitog otkazivanja. Sporna je visina zatražene naknade plaće.
6. Pošavši od utvrđenja da iz priloženih ugovora o radu proizlazi da je tužitelj prije otkazivanja njegovog ugovora o radu za tuženika obavljao poslove radnog mjesta obračun plaća/blagajna za koje radno mjesto mu je tuženik i isplaćivao plaću, da je u utuženom razdoblju kod tuženika izvršena reorganizacija poslovanja te provedena nova sistematizacija poslova kojom je predviđeno radno mjesto obračun osobnih dohodaka i poslovi blagajne, da je navedeno radno mjesto (obračun plaća/blagajna) identično radnom mjestu koje je prije otkaza obavljao tužitelj kao jedini izvršitelj, da je radnica ČŠ, po novoj sistematizaciji dobila ugovor o radu za radno mjesto obračun osobnih dohodaka/blagajna, da su stoga neosnovani navodi tuženika o nepostojanju usporednog radnika za tužitelja u utuženom razdoblju jer je ČŠ usporedna radnica za tužitelja sud prvog stupnja utvrdio je da tužitelju pripada naknada plaće u visini plaće koju je ostvarivala ČŠ u utuženom razdoblju i to, sukladno nalazu i mišljenju vještaka, koji je sud prihvatio kao stručan i objektivan, u iznosu od 38.515.80 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.
7. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da tužitelj ima pravo na isplatu naknade plaće u visini plaće koju bi po redovnom tijeku stvari ostvario da je ostao raditi kod tuženika da se nije nalazio van procesa rada zbog nezakonite odluke poslodavca te da takvu plaću predstavlja plaća koju je ostvario usporedni radnik koji obavlja iste poslove kod poslodavca koje bi obavljao tužitelj da nije bilo nezakonitog otkazivanja, ako takav kod poslodavca postoji. Međutim osnovano tuženik osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da bi u konkretnom slučaju za tužitelja usporedni radnik bila ČŠ.
8. To iz razloga što tužitelj, suprotno stavu prvostupanjskog suda, nije u ovoj pravnoj stvari uspio dokazati, da bi, da mu tuženik nije nezakonito otkazao ugovor o radu, u utuženom razdoblju obavljao poslove koje je obavljala ČŠ odnosno posljedično navedenom da nije uspio dokazati da bi ista bila za njega usporedni radnik. Naime, nesporno je da je tužitelj sa tuženikom imao sklopljen pisani ugovor o radu za obavljanje poslova radnog mjesta pod nazivom Vozač uprave/obračun plaća i blagajna (a ne kako to pogrešno utvrđuje prvostupanjski sud radnog mjesta Obračun plaća/blagajna) koji mu je tuženik otkazao. Međutim isti je, a što tužitelj u svom iskazu i sam navodi, u razdoblju koje je prethodilo otkazivanju i to u trajanju od pet mjeseci obavljao poslove naplate autocisterni i to na Terminalu slijedom čega iako isti za obavljanje tih poslova nije imao sklopljen pisani ugovor o radu taj propust, sukladno odredbi čl. 14. Zakona o radu, nije utjecao na valjanost i postojanje tog usmenog ugovora o radu, kada je nesporno te (druge) poslove tužitelj obavljao. Neosnovano tužitelj navodi da bi obavljanje tih poslova na Terminalu predstavljalo ostale poslove koje je prema ugovoru o radu bio dužan obavljati za poslodavca jer to ne proizlazi iz njegovog ugovora o radu od 30. ožujka 2015. koji prilaže listu 95 spisa.
9. Dakle, kako je tužitelj prije otkazivanja ugovora o radu, temeljem usmenog ugovora o radu, za tuženog obavljao poslove naplate autocisterni (a ne poslove radnog mjesta Vozač uprave/obračun plaća i blagajna, koje poslove je obavljao ranije za tuženika) ČŠ kao radnica koja je u utuženom razdoblju obavljala poslove radnog mjesta Obračun osobnih dohodaka i poslove blagajne nije, suprotno stavu suda prvog stupnja, usporedni radnik za tužitelja jer tužitelj i da nije bilo nezakonite odluke o otkazu njegovog ugovora o radu, za tuženika, u utuženom razdoblju ne bi poslove koje je obavljala ČŠ niti obavljao. Pri tome valja reći da je, a kako to proizlazi iz pravomoćne presude Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj: Pr-259/2019-19 od 17. svibnja 2022., nezakonitost otkazivanja ugovora o radu tužitelja utvrđena upravo iz razloga što tuženik nije dokazao da bi prestala potreba za radom tužitelja s obzirom da isti kod tuženika više nije obavljalo poslove radnog mjesta Vozač uprave/obračun plaća i blagajna (pa je taj ugovor bio nepostojeći) već je obavljao poslove naplate pregleda autocisterni na Terminalu, temeljem sklopljenog usmenog ugovora o radu, a koji poslovi na Terminalu se nisu prestali obavljati kod tuženika.
10. Kako je u naprijed navedenom razdoblju koje je prethodilo otkazivanju tužitelja radnica ČŠ obavljala poslove radnog mjesta Obračun plaća i blagajna (u popisu radnih mjesta Pravilnika o organizaciji rada i sistematizaciji radnih mjesta iz 2008. tuženika pod rednim brojem 44), na kojem je bio predviđen samo jedan izvršitelj te imajući u vidu sve naprijed navedeno tužitelj i SŠ u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužitelju nisu radili na istom radnom mjestu. Nadalje novim Pravilnikom o organizaciji rada i sistematizaciji radnih mjesta koji je stupio na snagu 2020. (dok se tužitelj nalazio van procesa rada) SŠ raspoređena je na radno mjesto Obračun osobnih dohodaka i poslovi blagajne (radno mjesto pod rednim brojem 45 popisa radnih mjesta Pravilnika o organizaciji rada i sistematizaciji radnih mjesta iz 2020.) temeljem ugovora o radu od 18. svibnja 2020. na kojem je isto kao i u prethodnoj sistematizaciji za to radno mjesto određen jedan izvršitelj. Tužitelj tijekom postupka nije ničim dokazao da bi na to radno mjesto (da obavlja radne zadatke tog radnog mjesta s obzirom koje je poslove obavljao prije otkazivanja) i da je ostao u radnom odnosu kod tuženika bio raspoređen baš on a imajući u vidu da bi na to radno mjesto bio raspoređen samo jedan radnik i to najvjerojatnije onaj koji je do uvođenja nove sistematizacije obavljao upravo te poslove obračuna plaća i poslove blagajne.
11. Kako sud prvog stupnja, s obzirom na naprijed navedeno, nije mogao sa sigurnošću utvrditi osnovanost tvrdnji tužitelja da bi radnica ČŠ bila usporedni radnik za njega, jer to ne proizlazi niti iz jednog relevantnog dokaza osim iz tvrdnji samog tužitelja, a koje se svode isključivo na njegovo poimanje predmetne pravne situacije, po pravilima tereta dokazivanja koje je na strani tužitelja, sud prvog stupnja trebao je utvrditi da tužitelj istinitost svojih tvrdnji u tom pogledu nije uspio dokazati. Posljedično navedenom tužitelju pripada pravo, sukladno odredbi čl. 95. st. 5. ZR, na isplatu naknadu plaće u visini prosječne plaće ispunjene mu u tri mjeseca koja su prethodila nezakonitom otkazivanju i to, a kako to proizlazi iz prvotnog nalaza i mišljenja vještaka od 29. rujna 2023., u kojem dijelu na matematički izračun stranke nisu stavljale primjedbe (tužitelj je prigovarao ističući da ima pravo na naknadu plaće u visini plaće usporednog radnika) u iznosu od 29.855,14 eura sa pripadajućim zateznima kamatama.
12. Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženika djelomično odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pogledu glavne stvari u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju naknadu plaće u iznosu od 29.855,14 eura sa pripadajućim zateznima kamatama, a u preostalom dijelu, za iznos od 8.660,66 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, temeljem odredbe čl. 373.a st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP, preinačiti i odbiti taj dio zahtjeva tužitelja.
13. Tužitelj je konačno u sporu uspio u omjeru od 77% pa je valjalo preinačiti i odluku o troškovima postupka te temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP tužitelju priznati trošak u iznosu od 7.023,45 eura odnosno u tom dijelu odluku o troškovima postupka sadržanoj u točki II izreke prvostupanjske presude potvrditi a u preostalom dijelu, za iznos od 2.097,92 eura, zahtjev tužitelja odbiti.
14. Slijedom svega navedenog valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1., 373.a st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP, odlučiti kao u izreci.
15. Tuženiku je valjalo, temeljem čl. 166 st. 1 ZPP priznati i trošak žalbenog postupka i to za sastav žalbe 625 boda (Tbr. 10/1 Tarife) uvećano za pripadajući PDV od 25 % (Tbr. 42 Tarife) što uz vrijednost boda od 2,00 eura sveukupno iznosi 1.562,50 eura. Kako je tuženik u žalbenom postupku uspio u 22% istom pripada pravo na trošak u iznosu od 343,75 eura.
U Zagrebu 7. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Vlasta Feuš
