REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Sesvete, Industrijska cesta 15

Poslovni broj: P-69/2024-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, po sucu toga suda Lovri Tomičiću, u pravnoj stvari tužitelja TRGOVAČKI CENTAR – MILENIJ d.o.o. u stečaju, OIB 22689998619, Sesvete, Ulica Ljudevita Posavskog 3, kojeg zastupa punomoćnica Anamaria Ivanković, odvjetnica u Zagrebu, Britanski trg 10, protiv tuženika ŠČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 25. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i tuženika, s danom objave 7. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ukidaju se u cijelosti platni nalozi sadržani u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-2183/01 od 15. veljače 2002., poslovni broj Ovrv-239/02 od 31. svibnja 2002. i poslovni broj Ovrv- 1487/03 od 1. kolovoza 2003., svi doneseni po Općinskom sudu u Sesvetama.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.282,31 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koje teku od;

- na iznos od 15,99 EUR od 5. listopada 1999.

- na iznos od 18,43 EUR od 27. listopada1999.

- na iznos od 40,39 EUR od 30. prosinca1999.

- na iznos od 40,81 EUR od 11. veljače 2000.

- na iznos od 44,26 EUR od 11. ožujka 2000.

- na iznos od 29,77 EUR od 16. travnja 2000.

- na iznos od 29,49 EUR od 11. svibnja 2000.

- na iznos od 12,26 EUR od 11. lipnja 2000.

- na iznos od 18,51 EUR od 16. srpnja 2000.

- na iznos od 15,45 EUR od 21. kolovoza 2000.

- na iznos od 17,93 EUR od 1. listopada 2000.

- na iznos od 28,38 EUR od 17. listopada 2000.

- na iznos od 28,44 EUR od 11. studenog 2000.

- na iznos od 30,39 EUR od 11. prosinca 2000.

- na iznos od 32,36 EUR od 16. siječnja 2001.

- na iznos od 31,88 EUR od 11. veljače 2001.

- na iznos od 73,50 EUR od 11. ožujka 2001.

- na iznos od 104,64 EUR od 13. travnja 2001.

- na iznos od 115,35 EUR od 16. svibnja 2001.

- na iznos od 113,04 EUR od 9. lipnja 2001.

- na iznos od 109,94 EUR od 6. srpnja 2001.

- na iznos od 110,56 EUR od 7. kolovoza 2001.

- na iznos od 114,30 EUR od 11. rujna 2001.

- na iznos od 113,27 EUR od 9. listopada 2001.

- na iznos od 111,80 EUR od 8. studenog 2001.

- na iznos od 111,61 EUR od 8. prosinca 2001.

- na iznos od 110,68 EUR od 8. siječnja 2002.

- na iznos od 112,61 EUR od 8. veljače 2002.

- na iznos od 110,67 EUR od 9. ožujka 2002.

- na iznos od 110,68 EUR od 9. travnja 2002.

- na iznos od 109,78 EUR od 9. svibnja 2002.

- na iznos od 109,79 EUR od 16. svibnja 2002.

- na iznos od 108,93 EUR od 19. lipnja 2002.

- na iznos od 110,03 EUR od 17. srpnja 2002.

- na iznos od 109,76 EUR od 27. kolovoza 2002.

- na iznos od 109,23 EUR od 20. rujna 2002.

- na iznos od 111,57 EUR od 22. listopada 2002.

- na iznos od 110,57 EUR od 21. studenog 2002.

- na iznos od 110,73 EUR od 21. prosinca 2002.

- na iznos od 112,42 EUR od 24. siječnja 2003.

- na iznos od 113,39 EUR od 22. veljače 2003.

pa sve do isplate po stopi koja se određuje od 5. listopada 1999. do 31. prosinca 2007. po stopi utvrđenoj u čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, po stopi od 14% godišnje za razdoblje od 1. siječnja 2008. pa do 30. lipnja 2011., po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022 po stopi koja sa određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a to je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana platiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.526,12 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 7. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.564,07 EUR.

Obrazloženje

1. Na prijedlog pravnog prednika tužitelja (tada ovrhovoditelja) Općinski sud u Sesvetama, donio je 15. veljače 2002. rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-2183/01 radi naplate tražbine tužitelja u ukupnom iznosu od 8.909,72 kn sa zateznim kamatama te radi naplate troškova ovršnog postupka, također sa zateznim kamatama, 31. svibnja 2002. rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-239/02 radi naplate tražbine tužitelja u ukupnom iznosu od 3.384,83 kn sa zateznim kamatama te radi naplate troškova ovršnog postupka, također sa zateznim kamatama i 1. kolovoza 2003. rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-1487/03 radi naplate tražbine tužitelja u ukupnom iznosu od 12.722,65 kn sa zateznim kamatama te radi naplate troškova ovršnog postupka, također sa zateznim kamatama.

2. Tuženik (tada ovršenik) je protiv navedenih rješenja o ovrsi podnio prigovore u kojima u bitnome ističe kako tužitelj nema pravo na naplatu predmetnih potraživanja, budući da je isti protuzakoniti upravitelj nametnut od prodavatelja poslovnog prostora društva Prigorka d.d. Smatra kako iz prijedloga za ovrhu i priloženih računa nije razvidno po kojem osnovu je izvršen izračun režijskih troškova, varijabilnih i fiksnih troškova te nije vidljivo koje potraživanje se odnosi na režijske troškove lokala, a koje na zajedničku pričuvu. Ističe i da ne radi u tom poslovnom prostoru, odnosno da isti nije ni otvoren pa nema niti osnove za plaćanje. Ističe i prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Ističe i prigovor zastare utuženog potraživanja.

3. Povodom tuženikovih prigovora Općinski sud u Sesvetama donio je rješenja poslovni broj Ovrv-2183/01 od 28. svibnja 2002., Ovrv-239/02 od 28. siječnja 2003. i poslovni broj Ovrv-1487/03 od 23. rujna 2003. kojim rješenjima je stavio izvan snage predmetna rješenja o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo je provedene radnje.

4. U ovoj pravnoj stvari donesena je 13. veljače 2012. prvostupanjska presuda po Općinskom sudu u Sesvetama, Stalnoj službi u Sv. Ivanu Zelini poslovni broj P- 940/02-32 kojom su u cijelosti ukinuta predmetna rješenja o ovrsi zajedno s dotad odmjerenim troškovima postupka.

5. Protiv prethodno navedene presude žalbu je podnio pravni prednik tužitelja.

6. Povodom podnesene žalbe Županijski sud u Zagrebu, Stalna služba u Zlataru svojim rješenjem poslovni broj Gž-6998/2012-2 od 6. ožujka 2013. ukinuo je prvostupanjsku presudu u ovoj pravnoj stvari i vratio je predmet ovom sudu na ponovno suđenje. Iz obrazloženja drugostupanjskog rješenja proizlazi kako tužitelj osnovano u žalbi navodi da prvostupanjska presuda nema razloge o odlučnoj činjenici da li je tužitelj izvršio plaćanje režijskih troškova zajedničkih dijelova nekretnine. Drugostupanjski sud ocjenjuje kako je za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva potrebno utvrditi sljedeće:

- da li je tužitelj izvršio plaćanje režijskih troškova za tuženika i s kojeg osnova, odnosno kao suvlasnik ili upravitelj zgrade, budući da prema odredbi čl. 38. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima troškovi koji terete nekretninu (dakle i režijski troškovi) dijele se među sve suvlasnike razmjerno veličini suvlasničkih dijelova ukoliko se suvlasnici drugačije ne sporazumiju, pa stoga u slučaju plaćanja dijela režijskih troškova koji otpadaju na drugog suvlasnika tužitelj kao suvlasnik odnosno ako je bio zakoniti upravitelj zagrade ima pravo tražiti povrat sredstava,

- da li su suvlasnici u obvezi snositi režijske troškove razmjerno veličini svojih suvlasničkih omjera ili postoji valjani sporazum o drugačijem ključu raspodjele te

- ukoliko je plaćanje izvršeno potrebno je utvrditi iz kojih sredstava je izvršeno, pri čemu nije odlučna činjenica da tužitelj kao suvlasnik nije bio ovlašten izdavati fakture, već je odlučna samo činjenica da li je plaćanje izvršeno ili nije izvršeno.

7. Drugostupanjski sud daje uputu ovome sudu da će u nastavku postupka otkloniti nedostatke koji su doveli do bitne povrede odredaba parničnog postupka, utvrdit će potrebno činjenično stanje na koje mu je ukazano drugostupanjskom odlukom, na te će okolnosti provesti već provedene dokaze kao i predloženo knjigovodstveno-financijsko vještačenje te po potrebi druge dokaze ako to ocijeni potrebnim.

8. U ponovljenom postupku je sukladno uputi drugostupanjskog suda izveden dokaz financijskim vještačenjem. Stalna sudska vještakinja za financije i računovodstvo Nada Mlinar je u svom nalazu i mišljenju od 7. lipnja 2019. utvrdila kako je tužitelj za poslovni prostor JK 07, veličine 13,98m2 koji glasi na ime ŠČ u predmetnom razdoblju od rujna 1999. do veljače 2003. na ime režijskih troškova platio ukupan iznos od 24.732,53 kn.

9. U daljnjem tijeku postupka 18. prosinca 2019. u ovoj pravnoj stvari održano je ročište na koje nije pristupio tužitelj dok se tuženik nije upustio u raspravljanje te je po Općinskom sudu u Sesvetama, Stalnoj službi u Sv. Ivanu Zelini doneseno rješenjem kako se tužba u ovoj pravnoj stvari smatra povučenom. Protiv tog rješenja žalbu je podnio tužitelj i to iz razloga što je nad tužiteljem još 27. rujna 2019. otvoren stečajni postupak pa nije bilo niti uvjeta da se 18. prosinca 2019. održi ročište u ovoj pravnoj stvari.

10. Rješenjem Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Sv. Ivanu Zelini poslovni broj P-527/2019-11 od 3. lipnja 2020. prekinut je postupak u ovoj pravnoj stvari zbog nastupanja pravnih posljedica otvaranja stečajnog postupka nad tužiteljem.

11. Rješenjem Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu poslovni broj P-527/2019-15 od 11. rujna 2023. nastavljen je postupak u ovoj pravnoj stvari u odnosu na pravnog slijednika tužitelja TRGOVAČKI CENTAR – MILENIJ d.o.o. u stečaju. To rješenje o nastavku postupka postalo je pravomoćno 9. prosinca 2023.

12. Potom je ovaj sud ovaj predmet proslijedio na Županijski sud u Zagrebu radi donošenja odluke o žalbi tužitelja na rješenje o presumiranom povlačenju tužbe od 18. prosinca 2019.

13. Županijski sud u Zagrebu donio je 28. prosinca 2023. rješenje poslovni broj Gž-4884/2023-2 kojim je prihvatio žalbu tužitelja i ukinuo je rješenje o presumiranom povlačenju tužbe ovog suda od 18. prosinca 2019. te je vratio predmet ovom sudu na daljnji postupak. Iz obrazloženja te odluke razvidno je kako je drugostupanjski sud ocijenio da 18. prosinca 2019. nije bilo uvjeta za održavanje ročišta u ovoj pravnoj stvari, budući da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-1247/2018 od 27. rujna 2019. otvoren stečajni postupak nad tužiteljem pa je u trenutku donošenja rješenja o presumiranom povlačenju u predmetnom postupku već po samom zakonu nastupio prekid postupka pa ovaj sud nije niti mogao poduzimati bilo kakve radnje u predmetnom postupku.

14. U ponovljenom postupku tužitelj je istaknuo kako nema prigovora na nalaz i mišljenje financijske vještakinje Nade Mlinar te je svojim podneskom od 20. rujna 2024. uskladio tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem vještakinje.

15. Tuženik nije imao prigovore na nalazi i mišljenje vještakinje već isti ustraje na osporavanju bilo kakve pravne osnove za naplatu predmetnog potraživanja, dok ne osporava sami matematički izračun vještakinje.

16. S obzirom na činjenicu da je u predmetnoj pravnoj stvari spojeno postupanje po tri ovršna prijedloga (sada tužbe) i s obzirom na činjenicu da je tijekom postupka došlo do znatne promjene u samim platnim nalozima odnosno s obzirom na to da je tužitelj svojim podneskom od 20. rujna 2024. specificirao tužbeni zahtjev na način da zahtjeva isplatu a ne održavanje na snazi platnih naloga, ovdje je bilo potrebno ukinuti platne naloge sadržane u predmetnim rješenjima o ovrsi kako bi se moglo odlučiti o osnovanosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva od 20. rujna 2024. (točka I. izreke presude).

17. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave: račune (list 4-24, 56-61, 85-101 spisa), ugovor o upravljanju trgovačkim centrom "Tržnica Sesvete" od 11. veljače 1999. (list 34-38 spis), nalaz i mišljenje vještaka iz spisa Općinskog suda u Bjelovaru P-1316/01 (list 39-47 spisa), zk. izvadak (list 119 spisa), presudu ovog suda broj P-127/07-59 od 7. svibnja 2010. (list (140-142 spisa), potvrde o plaćenim režijskim troškovima (list 143-310 spisa), popis ulaznih računa režijskih troškova (list 311-313 spisa), obračun režija (list 314-357 spisa), analitičke kartice dobavljača (list 358-391 spisa), dokumentaciju o upravljanju trgovačkim centrom (list 392-399 spisa), način obračuna režijskih troškova i odluke (list 400-404 spisa), zapisnik od 11. rujna 2003. (list 410-413 spisa), popis vlasnika (list 413-419 spisa), ugovor o upravljanju od 18. rujna 2003. (list 423-430 spisa), međuvlasnički ugovor od 7. travnja 2005. s popisom vlasnika (list 431-448 i 449-452 spisa), popis zajedničkih dijelova zgrade (list 453 spisa), plan etažiranja (list 454-458 spisa), zk. izvadak (list 459 spisa), predugovor o kupoprodaji od 12. kolovoza 1999. (list 460-463 spisa), ugovor o kupoprodaji od 12. srpnja 2004. (list 464-465 spisa), presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6152/03 od 23. studenog 2010. (list 468-476 spisa), izveden je dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika pravnog prednika tužitelja ŽČ (list 477 spisa), izveden je dokaz saslušanjem tuženik ŠČ (list 478 spisa), rješenje FINE, Regionalnog centra Zagreb od 5. veljače 2014. (list 512- 513 spisa), nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Nade Mlinar od 7. lipnja 2019. (list 525-532 spisa), popratnu dokumentaciju uz nalaz i mišljenje vještakinje (list 533-553 spisa).

18. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev konačno postavljeni tužbeni zahtjev od 20. rujna 2024. kojim potražuje ukupan iznos od 3.282,31 EUR na ime režijskih troškova koje je platio za poslovni prostor tuženika.

19. Ovdje najprije treba ocijeniti istaknuti prigovor zastare utuženog potraživanja. Glede pitanja zastare primjenjuje se odredba čl. 372. Zakona o obveznim odnosima (Službeni list SFRJ 29/1978, 39/1985, 46/1985, 57/1989, Narodne novine broj: 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96 i 112/99; dalje ZOO/78) kojom je regulirana zastara povremenih potraživanja. Sukladno toj odredbi ista zastarijevaju u roku od 3 godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Uvidom u sva tri predmetna ovršna prijedloga ovaj sud je utvrdio kako su isti podneseni ovome sudu unutar trogodišnjeg zastarnog roka od dospijeća prvog utuženog pojedinačnog potraživanja, čime je tijek zastare pravovremeno prekinut te je u cijelosti neosnovan istaknuti prigovor zastare utuženog potraživanja.

20. Između stranaka nije sporno kako se radi o nekretnini koja u naravi predstavlja trgovački centar sagrađen na z. k. č. br. [katastarska čestica], a koji odgovara k.č. nove izmjere 7247/5, sve upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nije sporno niti to da je tuženik ŠČ jedan od etažnih vlasnika posebnog dijela nekretnine te ujedno i suvlasnik zajedničkih dijelova. Naime, on je svoj suvlasnički dio stekao Ugovorom o kupoprodaji s prvobitnim vlasnikom cijele nekretnine Trgovačkim društvom PRIGORKA d.d.

21. Nije sporno niti da tužitelj odnosno sada pravni slijednik tužitelja u predmetnoj pravnoj stvari nastupa sa pravne pozicije suvlasnika predmetne nekretnine i on zahtijeva od tuženika da mu plati za režijske troškove koje je on kao suvlasnik platio za tuženika kao drugog suvlasnika predmetne nekretnine a koji režijski troškovi se odnose na poslovni prostor tuženika.

22. U ponovljenom postupku tuženik je između ostaloga isticao da tužitelj nije upravitelj predmetne nekretnine već da je to sada društvo MDM-upravljanje d.o.o. Takvi navodi tuženika nisu relevantni budući da tužitelj niti ne potražuje utuženi iznos sa pravne pozicije upravitelja već isti potražuje sa pravne pozicije suvlasnika predmetne nekretnine. Naime, jasan je zaključak drugostupanjskoga suda kako je u ovoj pravnoj stvari potrebno utvrditi iz kojih sredstava je izvršeno plaćanje režijskih troškova, pri čemu nije relevantno da tužitelj kao suvlasnik nije bio ovlašten izdavati fakture, već je odlučno pitanje da li je on izvršio plaćanje predmetnih režijskih troškova.

23. Naime, u odredbi čl. 38. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 01/96, 73/00 i 114/01, dalje: ZVDSP) propisano je kako se troškovi koji terete nekretninu (dakle i režijski troškovi) dijele između suvlasnika razmjerno veličini njihovih suvlasničkih dijelova, osim ako postoji drugačiji sporazum između suvlasnika a što nije slučaj u ovoj pravnoj stvari.

24. U ovom predmetu na ročištu 18. travnja 2011. izveden je dokaz saslušanjem stranaka i to tadašnjeg direktora pravnog prednika tužitelja ŽČ i tuženika ŠČ.

25. ŽČ je u svom iskazu u bitnome istaknuo kako je pravni prednik tužitelja od 1998. upravitelj Trgovačkog centra – Milenij i to na temelju Ugovora sa investitorom PRIGORKOM d.d. Istaknuo je kako je objekt projektiran na način da ima zajedničku infrastrukturu, dakle zajedničke instalacije i uređaje kao i zajedničke dijelove zgrade. Tuženik je kao suvlasnik potpisao zapisnik o primopredaji poslovnog prostora i Ugovor o upravljanju te je ovlastio na taj način tužitelja kao upravitelja da u njegovo ime plati sve zajedničke troškove. Istaknuo je da je tužitelj kao upravitelj i suvlasnik platio sve račune, jer bi se u protivnom isključila primjerice struja. Pravni prednik tužitelja postao je suvlasnik predmetnog trgovačkog centra na temelju kupoprodajnog ugovora iz 1998., međutim upisao se u zemljišne knjige kao suvlasnik tek 2004. budući se radilo o obročnoj otplati kupoprodajne cijene.

26. Iskaz direktora pravnog prednika tužitelja nije relevantan za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari budući da se u većem dijelu odnosi na pitanje kada je i na temelju čega pravni prednik tužitelja stekao status upravitelja predmetnog trgovačkog centra, međutim, u predmetnom slučaju tužitelj utuženo potraživanje potražuje kao suvlasnik od tuženika kao drugog suvlasnika i ovdje je prvenstveno riječ o pravnom prijeporu tako da iskaz uopće nije mjerodavan za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

27. Tuženik ŠČ u bitnome je iskazao kako je predmetni poslovni prostor kupio 1998. ili 1999. i da isti nije u funkciji jer cijeli objekt nema građevinsku dozvolu. U poslovnom prostoru nema struje niti se isti može privesti svrsi. Izjavio je da je Ugovor o upravljanju potpisao prilikom primopredaje poslovnog prostora i to na način da mu je isti bio nametnut. Nije plaćao nikakve režijske troškove jer nije mogao staviti u funkciju poslovni prostor. Taj iskaz također nije relevantan za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari budući se isto odnosi na pitanje da li je tužitelj bio zakoniti upravitelj predmetne nekretnine, međutim, predmet spora u ovoj pravnoj stvari je sukladno drugostupanjskoj odluci tužiteljev zahtjev u svojstvu suvlasnika predmetne zgrade (trgovačkog centra) za povrat režijskih troškova zajedničkih dijelova nekretnine koje je platio umjesto tuženika.

28. Posljedično u ponovljenom postupku izveden je dokaz financijskim vještačenjem radi utvrđivanja da li je pravni prednik tužitelja platio režijske troškove a koji se odnose na poslovni prostor JK 07, veličine 13,98 m2 a koji pripada tuženiku i to u utuženom razdoblju od rujna 1999. do veljače 2003. Pri tome se radi o režijskim troškovima za zajedničke dijelove nekretnine koji se odnose na poslovni prostor tuženika a koji u istima sudjeluje razmjerno svojoj veličini sukladno za to određenim formulama iz Ugovora o upravljanju u pojedinim razdobljima a što je sve prilikom svojeg izračuna uzela u obzir stalna sudska vještakinja Nada Mlinar.

29. Vještakinja utvrdila je kako je pravni prednik tužitelja sa svog računa za utuženo razdoblje od rujna 1999. do veljače 2003. na ime režijskih troškova koji se odnose na poslovni prostor tuženika ŠČ platio ukupan iznos od 24.732,53 kn, odnosno 3.282,31 EUR.

30. S obzirom na to da je tužitelj kao suvlasnik za tuženika kao drugog suvlasnika platio prethodno navedeni iznos režijskih troškova on svakako u svojstvu suvlasnika ima pravo na povrat tog iznosa od tuženika kao drugog suvlasnika. Dakle, odlučno pitanje u ovoj pravnoj stvari je bilo utvrditi da li je pravni prednik tužitelja doista platio utuženi iznos režijskih troškova a koji se odnose na tuženika kao drugog suvlasnika predmetne nekretnine a ne pitanja vezana uz upravitelja predmetne nekretnine (trgovačkog centra) budući da tužitelj u predmetnoj pravnoj stvari svoj tužbeni zahtjev temelji na svom statusu suvlasnika nekretnine.

31. Pri tome nije relevantno što se pravni prednik tužitelja kao suvlasnik upisao u zemljišnu knjigu tek 2004. budući da je on obročnom otplatom otkupio predmetnu nekretninu od prodavatelja tako da je i u utuženom razdoblju već nastupao u svojstvu suvlasnika predmetne nekretnine iako tada još nije bio upisan u zemljišnu knjigu kao suvlasnik, budući da tada još nije u cijelosti isplatio prodavatelju kupoprodajnu cijenu za predmetnu nekretninu.

32. Nadalje, neosnovan je tuženikov prigovor da on nikada nije koristio predmetni poslovni prostor, odnosno da isti nije stavljen u funkciju, budući da je tužitelj neovisno o tome platio nastale režijske troškove a koji se odnose na poslovni prostor tuženika, odnosno koji se odnose na zajedničke dijelove predmetne nekretnine a obračunati su razmjerno veličini poslovnog prostora tuženika tako da svakako kao suvlasnik predmetnog trgovačkog centra ima pravo na povrat tih plaćenih režijskih troškova od tuženika kao drugog suvlasnika. Naime, to što predmetni trgovački centar nije stavljen u funkciju ne utječe na činjenicu da su nastali predmetni režijski troškovi i da je pravni prednik tužitelja sa svog poslovnog računa platio iste za tuženika.

33. Tuženik niti ne osporava nalaz i mišljenje financijske vještakinje Nade Mlinar već ustraje na tome da pravni prednik tužitelja nije bio zakoniti upravitelj predmetnog trgovačkog centra. Međutim, taj prigovor nije relevantan jer tužitelj potražuje sukladno predmetnoj drugostupanjskoj odluci utuženi iznos u svojstvu suvlasnika predmetne nekretnine a ne u svojstvu upravitelja iste.

34. Odlučno je utvrđenje iz nalaza i mišljenja vještakinje Nade Mlinar da je utuženi iznos plaćen s poslovnog računa koji glasi na Trgovački centar –MILENIJ d.o.o. (pravni prednik tužitelja), a koji račun se u utuženom razdoblju vodio u Zavodu za platni promet, dok su jednim dijelom iznosi zatvarani prijebojem, odnosno cesijama što su također zakoniti načini plaćanja. Time je odgovoreno na pitanje iz drugostupanjske odluke prema kojemu je bilo potrebno utvrditi iz kojih sredstava je izvršeno plaćanje, dok nije relevantno pitanje da li je tužitelj kao suvlasnik bio ovlašten izdavati račune. Naime, sada tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom više niti ne traži da se održe na snazi platni nalozi sadržani u predmetnim rješenjima o ovrsi, već je isti postavio na način da se radi o klasičnom tužbenom zahtjevu radi isplate.

35. Slijedom navedenoga, s obzirom na to da je provedenim postupkom nepobitno utvrđeno da je pravni prednik tužitelja u svojstvu suvlasnika za tuženika kao drugog suvlasnika predmetne nekretnine platio ukupan iznos od 3.282,31 EUR na ime režijskih troškova za predmetnu nekretninu tužitelj ima pravo na povrat tog iznosa.

36. Pored toga tužitelj ima pravo i na zatezne kamate na pojedinačno određene iznose glavnice sukladno Uredbi o visini stope zatezne kamate i to od dana nakon dospijeća svakog od pojedinačno utuženih iznosa.

37. Posljedično, prihvaćen je predmetni konačno postavljen tužbeni zahtjev iz tužiteljevog podneska od 20. rujna 2024. (točka II. izreke presude).

38. S obzirom na to da je tužitelj u cijelosti uspio sa svojim konačno postavljenim tužbenim zahtjevom ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 155. ZPP-a.

39. Tužitelj ima pravo na naknadu troška za sastav prijedloga za ovrhu u predmetu poslovni broj Ovrv-2183/01 u iznosu od 64,77 eur prema Tbr. 11. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne Novine", broj 138/23 – dalje OT), zastupanja na ročištu od 4. studenog 2002. u iznosu od 132,72 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 16. siječnja 2003. u iznosu od 132,72 eur (Tbr. 8. t. 1. OT-a), sastava ovršnog prijedloga od 18. siječnja 2002. u predmetu poslovni broj Ovrv-239/02 u iznosu od 132,72 eur (Tbr. 11. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu 7. srpnja 2003. u iznosu od 132,72 eur (Tbr. 9. t. 1. OT- a), sastava prijedloga za ovrhu u predmetu poslovni broj Ovrv-1487/03 u iznosu od 132,72 eur (Tbr. 11. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu 5. veljače 2004. u iznosu od 132,72 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu 15. ožujka 2005. u iznosu od 132,72 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu 5. listopada 2005. u iznosu od 132,72 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 23. prosinca 2010. u iznosu od 33,18 eur (Tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu 23. ožujka 2011. u iznosu od 132,72 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu 18. travnja 2011. u iznosu od 132,72 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu 18. listopada 2011. u iznosu od 132,72 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu 7. veljače 2012. u iznosu od 132,72 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), sastava žalbe od 6. srpnja 2012. u iznosu od 165,90 eur (Tbr. 10. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu 30. listopada 2013. u iznosu od 132,72 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu 27. rujna 2018. u iznosu od 132,72 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), sastava žalbe protiv rješenja od 24. siječnja 2020. u iznosu od 66,36 eur, sastava ostalih podneska od 7. rujna 2023. u iznosu od 33,18 eur (Tbr. 8. t. 4. OT-a), zastupanja na ročištu 26. ožujka 2024. u iznosu od 132,72 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu 4. srpnja 2024. u iznosu od 132,72 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 20. rujna 2024. u iznosu od 132,72 eur (Tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu 23. rujna 2024. u iznosu od 132,72 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a) i zastupanja na ročištu 25. studenog 2024. u iznosu od 132,72 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a). Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.885,07 eur. Tužitelj ima pravo i na naknadu troška predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 398,17 eur, na naknadu troška sudske pristojbe na raniju prvostupanjsku presudu u iznosu od 80,96 eur i na žalbu protiv ranije prvostupanjske presude u iznosu od 161,92 eur. Dakle, tužitelju su priznati kao potrebni troškovi postupka u sveukupnom iznosu od 3.526,12 eur (točka III. izreke presude).

40. Tužitelj sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a ima pravo na zatezne kamate na dosuđene troškove postupka od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

41. Naprotiv, tužitelj nema pravo na naknadu ostalih troškova ovršnog postupka, budući da mu isti nisu bili potrebni jer je on trebao podnijeti tužbu a ne prijedlog za ovrhu budući da utuženi iznos potražuje u svojstvu suvlasnika pa nije niti imao uvjete za izdavanje računa tuženiku. Nadalje tužitelj nema pravo na naknadu troška sastava podneska od 4. studenog 2002., budući da je isti predao na ročištu pa mu isti nije bio potreban za vođenje postupka. Tužitelj nema pravo niti na naknadu troška sastava podneska od 24. ožujka 2003. jer spisu ne prileži podnesak od toga dana, niti ima pravo na naknadu troška zastupanja na ročištu 4. travnja 2003., budući da tog dana nije održano ročište u ovoj pravnoj stvari. Tužitelj nama pravo niti na naknadu troška sastava podneska od 5. listopada 2004., budući da je isti predao na ročištu pa mu isti nije bio potreban za vođenja postupka, a iz istoga razloga nema pravno niti na naknadu troška od 23. ožujka 2011. Tužitelj nema pravo niti na naknadu troška sastava podneska od 8. studenog 2013. budući da istim moli produljenja roka za uplatu predujma za vještačenje pa mu isti nije bio potreban za vođenje postupka. Tužitelj nema pravo niti na naknadu troška zastupanja na ročištu 11. rujna 2014. budući da nije niti pristupio na to ročište. Konačno, tužitelj nema pravo niti na naknadu troška sastava žalbe od 24. siječnja 2020. u punom zatraženom iznosu budući da se radi o žalbi protiv rješenja o presumiranom povlačenju tužbe pa tužitelju sukladno Tbr. 10. t. 4. OT-a za sastav te žalbe pripada pravo na polovinu pune nagrade. Dakle, tužitelj nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka u sveukupnom iznosu do 1564,07 eur (točka IV. izreke presude).

U Sesvetama 7. siječnja 2025.

Sudac

Lovro Tomičić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u tri istovjetna primjerka za sud i jedan za protivnu stranku.

DNA:

1. tužitelju po odvjetnici Anamarii Ivanković

2. tuženiku