REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-2444/2024-20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Markotić, u pravnoj stvari tužitelja ČP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Zorica Franković, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta d.o.o., odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 25. studenog 2024. u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnice tužitelja Zorice Franković, odvjetnice i zamjenice punomoćnika tuženika HP, odvjetničke vježbenice, dana 7. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e:
I. Utvrđuju se ništetnima odredbe članka 2. i 7. Ugovora o kreditu broj 320-50- 3521490 od dana 13. lipnja 2006. koji je potvrđen po Javnom bilježniku Zvjezdani Rauš - Klier iz Varaždina pod poslovnim brojem OU-526/06-2 od dana 14. lipnja 2006. sklopljenim između tužitelja ČP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, u dijelu u kojem je ugovorena promjenljiva kamatna stopa te u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula te navedene odredbe ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane.
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da isplati tužitelju ČP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.789,81 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:
iznos 15,00 eura od 31. kolovoza 2010.
iznos 67,07 eura od 30. rujana 2010.
iznos 57,63 eura od 31. listopada 2010.
iznos 59,82 eura od 30. studenog 2010.
iznos 70,11 eura od 31. prosinca 2010.
iznos 71,02 eura od 31. siječnja 2011.
iznos 66,59 eura od 28. veljače 2011.
iznos 69,58 eura od 31. ožujka 2011.
iznos 69,71 eura od 30. travnja 2011.
2 P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
4 4 4
/
2 0 2
4 -
2 0
iznos 76,46 eura od 31. svibnja 2011.
iznos 90,82 eura od 30. lipnja 2011.
iznos 107,76 eura od 31. srpnja 2011.
iznos 115,24 eura od 31. kolovoza 2011.
iznos 97,43 eura od 30. rujna 2011.
iznos 1755,57 eura od 4. studenog 2011.
pa do isplate, određenoj do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske Narodne Banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovoga parničnog postupka u iznosu od 3.037,17 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 7. siječnja 2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je dana 19.5.2021. protiv tuženika Općinskom sudu u Koprivnici podnio tužbu u kojoj navodi da je s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 320-50-3521490 dana 13.6.2006. uz kamatnu stopu koja iznosi 5,20 % godišnje i valutnu klauzulu, a iznos kredita iznosio je 24.631,77 CHF, u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja, na rok otplate od 84 mjeseca. Prilikom potpisa predmetnog kredita, tužitelju nisu predočeni Opći uvjetni banke, kao ni odluke o obračunu – izračunu kamatne stope, niti su mu pojašnjeni načini na koji će se način mijenjati kamatna stopa, niti su mu isto tako objašnjeni ni parametri o kojima ovisi sama visina kamatne stope, niti ga je bilo tko od strane tuženika obavijestio ni upozorio o rizicima povećanja kamatne stope, kao što tužitelj nije ni pregovarao sa tuženikom o istome, kako prije potpisa predmetnog ugovora tako ni kasnije kod promjene kamate.
3 P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
4 4 4
/
2 0 2
4 -
2 0
Isto tako, nitko tužitelju nije pojasnio, kao što ga nije ni upozorio, na opasnost od povećanja tečaja, kao što o odredbama predmetnoga ugovora, u dijelu valutne klauzule, nije ni pregovarao sa tužiteljem. Sasvim suprotno, tužitelj je uvjeravan od strane tuženika, kako je CHF najsigurnija valuta, kako je to za njega najpovoljnije i najsigurnije zaduženje, kako ne postoje nikakvi rizici, a sve to s obzirom na sigurnost zaduživanja u CHF odnosno sigurnost same valute CHF. Sve to dovelo je na kraju do toga da je tužitelju nekontrolirano rastao anuitet predmetnog kredita kako to proizlazi iz izračuna. Sva ta povećanja anuiteta bila su jednostrana po tuženiku, a o tim povećanjima anuiteta, sa tužiteljem nitko nije pregovarao. Tužitelj podnosi ovu tužbu jer drži kako je odredba predmetnog ugovora o kreditu, a kojom je tuženiku omogućeno da jednostrano podiže kamatnu stopu ništetna te ne proizvodi pravne učinke, a cjelokupno ponašanje tuženika prilikom potpisivanja predmetnog ugovora o kreditu i trajanju istoga predstavlja nepoštenu poslovnu praksu. Tužitelj podnosi ovu tužbu jer i drži kako je odredba predmetnog ugovora o kreditu, a kojom je ugovorena valutna klauzula isto tako ništetna i ne proizvodi pravne učinke, a cjelokupno ponašanje tuženika prilikom potpisivanja predmetnog ugovora o kreditu i trajanju istoga i u tome dijelu predstavlja nepoštenu poslovnu praksu. Tužitelj drži kako je tuženik sklapanjem predmetnog ugovora o kreditu povrijedio kako kolektivne interese i prava potrošača u cjelini tako i tužitelja osobno, konkretno kao korisnice kredita i ovdje tužitelja, zaključujući ugovor o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovoru o potrošačkom kreditiranju-ugovoru o kreditu, na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, kao i valutna klauzula, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora tuženik kao trgovac nije potrošača – ovdje tužitelja u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 96/03, u nastavku ZZP-a) u razdoblju od 1.4.2005. do 6.8.2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 7.8.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg ZZP-a (NN br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i 97. ZZP-a te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.9. 2003.do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita – ovdje tužitelja, zaključujući ugovor o namjenskom kreditu, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovoru o potrošačkom kreditiranju-ugovoru o namjenskom kreditu, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima tuženika, kao i valutnu klauzulu, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnik kreditnih usluga kao potrošač ovdje tužitelju nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, kao i rast anuiteta uslijed valutne klauzule, a sve na štetu potrošača ovdje tužitelja, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg ZZP-au razdoblju od 10.9.2003. do 6.8.2007. i to čl. 81., 82., 90., a od 7.8.2007. pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg ZZP-a (NN br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i 97. ZZP-a te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj se poziva se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12, potvrđenu presudom
4 P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
4 4 4
/
2 0 2
4 -
2 0
Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 te presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt 249/14-2, kojima je utvrđena ništetnost promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u švicarskom franku. Predlaže da sud svojom presudom utvrdi ništetnima odredbe članka 2. i 7. predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenljiva kamatna stopa te u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula. Predlaže da sud naloži tuženiku da mu s osnva ništetn odredbe o valutnoj klauzuli u CHF isplati iznos od 21.019,86 kn uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dospijeća svakog pojedinog preplaćenog anuiteta pa do isplate, kao i da mu naknadi prouzročeni parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate. Tužitelj kao dokaze uz tužbu prilaže preslike Ugovora o kreditu broj 320-50-3521490, prijepis knjigovodstvene kartice, otplatni plan te izračun više plaćenih anuiteta po kreditu.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu uvodno ističe prigovor mjesne nadležnosti Općinskog suda u Koprivnici. Ne spori da je s tužiteljem sklopio Ugovor o kreditu broj 320-50- 3521490, osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor zastare. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF je tužitelju bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, o njoj se pojedinačno pregovaralo i ista nije suprotna načelu savjesnosti i poštenja niti je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tužitelj je mogao pregovarati između ugovora uz valutnu klauzulu u CHF ili EUR, tuženik ga je informirao o svim okolnostima vezanim uz kretanje CHF o kojima je imao saznanja te je u svemu postupao u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, vodeći računa o informacijama koje su mu bile dostupne i o zaštiti interesa svojih korisnika. Ističe da je kamate naplatio temeljem valjanog ugovora o kreditu i valjane odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Promjena kamatne stope nije posljedica tuženikove nesavjesnosti i nepoštenja već objektivnih tržišnih okolnosti i opravdanih razloga, a provedena je u skladu sa uredno objavljenim i pristupačnim općim aktima banke čija je primjena bila ugovorena u čl. 9 Ugovora. Tužitelj je sklapajući ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom dala suglasnost da se kamatna stopa tijekom otplate kredita promijeni pa je stoga takvu promjenu u određenom trenutku trebala i očekivati. Taj mu rizik nije mogao ostati nepoznat i obzirom na okolnost da je tuženik svoje djelatnike obučavao da potrošačima prilikom sklapanja ugovora ukazuju na rizik promjene kamatne stope. Obzirom da ugovorne strane nisu sklopile ugovor s fiksnom kamatnom stopom već s promjenjivom kamatnom stopom tužitelj ne može zahtijevati da mu se vrate iznosi koje je platio kao da je sklopljen ugovor s fiksnom kamatnom stopom. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev te tužitelju naložiti da tuženiku nadoknadi prouzročeni parnični trošak. Uz odgovor na tužbu tuženik kao dokaze prilaže preslike Ugovora o kreditu broj 320-50-3521490, zahtjeva za kredit i Promotivnih uvjeta za odobravanja kredita građanima za kupnju novih i rabljenih automobila u periodu od 24.3.2006. do 30.6.2006. u suradnji s ovlaštenim prodavateljima, Opće uvjete poslovanja sa stanovništvom i Pravilnik o obračunu kamata i naknada.
3. Tužitelj je u cijelosti ostao kod postavljenog tužbenog zahtjeva. Navode odgovora na tužbu osporava kao netočne i neosnovane te ističe da su činjenice i tvrdnje na koje tuženik upire već pravomoćno riješene kao prethodno pitanje temeljem pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 iz koje se može iščitati da je tuženik u razdoblju od 1.1.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava 5 P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
4 4 4
/
2 0 2
4 -
2 0
potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijest, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima te da je tuženik u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., a koje povrede traju i dalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Neosnovanim drži i istaknuti prigovor zastare. Podnošenje kolektivne tužbe u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 prekinulo je zastaru, što je potvrdio i Vrhovni sud RH u svojoj odluci broj Rev- 2245/17 od 20.3.2018. Tuženik je ostao kod istaknutih prigovora.
4. Općinski sud u Koprivnici je rješenjem poslovni broj P-163/2021-9 od dana 16.11.2023. odbio tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Koprivnici. Odlučujući o žalbi tuženika protiv navedenog rješenja, Županijski sud u Varaždinu je rješenjem poslovni broj Gž-72/2024-2 od dana 13.2.2024. uvažio žalbu tuženika, preinačio rješenje Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-163/2021-9 od dana 16.11.2023., riješio da je Općinski sud u Koprivnici mjesno nenadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari te da se predmet ustupa Općinskom građanskom sudu u Zagrebu. Ovaj je sud cjelokupan predmet zaprimio dana 12.4.2024.
5. Tužitelj je u nastavku postupka u cijelosti ostao kod svih istaknutih navoda i postavljenog tužbenog zahtjeva kojeg podneskom od dana 11.7.2023. uređuje u dijelu koji se odnosi na isplatu s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, s obzirom na uvođenje eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj i promjene odredaba o visini stope zakonske zatezne kamate pa od tuženika potražuje isplatu iznosa od 2.789,81 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 1.1.2007. do 30. 6.2011. po stopi od 14% godišnje, od 1.7.2011. do 31.7.2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1. 8..2015. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje
6 P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
4 4 4
/
2 0 2
4 -
2 0
banke, i to na iznos 15,00 EUR od 31. 8. 2010., na iznos 67,07 EUR od 30.9.2010., na iznos 57,63 EUR od 31.10. 2010., na iznos 59,82 EUR od 30. 11.2010., na iznos 70,11 EUR od 31.12. 2010., na iznos 71,02 EUR od 31.1.2011., na iznos 66,59 EUR od 28.2. 2011., na iznos 69,58 EUR od 31. 3.2011., na iznos 69,71 EUR od 30. 4.2011., na iznos 76,46 EUR od 31. 5.2011., na iznos 90,82 EUR od 30. 6.2011., na iznos 107,76 EUR od 31. 7.2011., na iznos 115,24 EUR od 31.8. 2011., na iznos 97,43 EUR od 30.9. 2011. te iznos 1755,57 EUR od 4.11. 2011.pa do isplate. Predložio je da ga sud sasluša kao stranku. Tuženik je povukao prigovor visini tužbenog zahtjeva te je odustao je od prijedloga za saslušanjem svjedokinje IP. Predložio je da se u nastavku postupka sasluša javni bilježnik Zvjezdana Rauš-Klier.
7. Bitne činjenice potrebne za donošenje odluke sud je utvrdio čitanjem naprijed pobrojane dokumentacije dostavljene uz tužbu i odgovor na tužbu. Na okolnost mogućnosti pregovara sa tuženikom prilikom sklapanja predmetnog ugovora, kao i pojašnjavanja spornih ugovornih odredbi je saslušan tužitelj. Sud je temeljem čl. 220 st. 2 Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP-a) odbio prijedlog tuženika da se na okolnost solemnizacije predmetnog ugovora sasluša javni bilježnik jer je sporna okolnost informiranosti tužitelja o rizicima sklapanja ugovora sa promjenjivom kamatnoj stopi i u valuti CHF u fazi pregovora, o čemu javni bilježnik ne može imati neposrednih saznanja budući u tim pregovorima ne sudjeluje. Cijeneći provedene dokaze sukladno čl. 8 ZPP-a, sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan.
8. Nesporno je da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o kreditu broj 320-50-3521490, namjenski, za kupnju novog automobila Renault, u iznosu od 24.631,77 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan korištenja, na rok otplate od 84 mjeseca, sa redovnom kamatom od 5,20 % godišnje, promjenjivom, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora. Tužitelj je kredit u cijelosti otplatio. Nesporna je visina tužbenog zahtjeva.
9. Sporno je ima li tužitelj status potrošača te jesu li mu prilikom ugovaranja predmetnog kredita od strane djelatnika tuženika pojašnjeni parametri temeljem kojih tuženik mijenja visinu kamatne stope. Sporno je da li je tuženik primjenom ugovorne odredbe kojom je ugovorena redovna kamatna stopa od 5,20% godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, neosnovano ostvario korist u visini razlike iznosa koje mu je tužitelj uplaćivao, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početnu kamatnu stopu, je li tuženik primjenom ugovorne odredbe koja se odnosi na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak neosnovano ostvario korist u visini razlike iznosa koje mu je tužitelj uplaćivao, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početnu kamatnu stopu i početnu vrijednost CHF te je li nastupila zastara potraživanja tužitelja. Sporno je i mogu li se u konkretnom slučaju primijeniti pravomoćna utvrđenja iz kolektivnog spora Potrošač te je li nastupila zastara.
10. Na okolnost postupanja tuženika u fazi pregovora i pojašnjavanja tužitelju značenja spornih ugovornih odredbi sud je saslušao tužitelja ČP koji u svom iskazu ističe da je predmetni kredit podigao radi kupnje novog auta. Sve vezano uz
7 P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
4 4 4
/
2 0 2
4 -
2 0
kredit je obavio u auto kući. Tamo su mu rekli da surađuju sa tuženikom. Ponudili su mu samo kredit u valuti CHF. Otišao je u banku potpisati ugovor koji ga je dočekalo pripremljen. Nitko mu nije posebno pojašnjavao ugovorne odredbe niti je imao mogućnosti utjecati na njihov sadržaj. Ugovor je letimično pročitao, bilo mu je bitno koliki je iznos kredita i kolika je rata. U banci je sve riješio zaista brzo zato što auto kuća i banka ima poseban odnos pa klijenti nisu trebali dugo čekati. Potpisao je ono što su mu dali. Kredit je u cijelosti otplatio.
11. Na temelju iskaza tužitelja te odredbe čl. 6 predmetnog Ugovora o kreditu u kojem je navedeno da je namjena kredita kupnja novog automobila Renault sud sa sigurnošću utvrđuje da tužitelj ima status potrošača tj. da je kao fizička osoba sklopio pravni posao sa tuženikom i da djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, sve sukladno čl. 3 st. 1 Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003). Dakle, tužiteljica ispunjava oba kumulativno postavljena uvjeta: 1. radi se o fizičkoj osobi i 2. sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu s ciljem koji nije u svrhu poslovne djelatnosti, već u osobne nekomercijalne svrhe. Utvrđeno je i da tužitelj uopće nije odlazio u banku radi sklapanja ugovora. Stoga je jasno da mu tuženik niti nije mogao objasniti što utječe na njegovu odluku o promjeni kamatne stope, a iz dostupnih informacija (ugovor o kreditu) tužitelj kao potrošač nije mogao razumjeti niti predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz ugovornih odredbi kojima se glavnica veže uz valutu CHF, a tuženik jednostrano mijenja kamatnu stopu temeljem svoje odluke niti je mogao informirano odlučiti o sklapanju ili nesklapanju ugovora s takvim odredbama. Smatra se da se o pojedinoj odredbi ugovora pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da intervenira u unaprijed formulirani ugovor, a on to ne prihvati ili ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30.4.2014. u predmetu broj C-26/13 navodi se da čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva. Tuženik, na kojem je teret dokaza, nije u konkretnom slučaj dokazao da je tužitelj kao potrošač mogao utjecati na sadržaj pojedinih ugovornih odredbi definiranih od strane tuženika kao trgovca slijedom čega sud u potpunosti prihvaća kao istiniti dio iskaza u kojem tužitelj navodi da je sve vezano uz kupnju automobila dogovorio u auto kući dok je u banku došao samo potpisati unaprijed pripremljen ugovor. S obzirom da tužitelj kao potrošač nije bio u mogućnosti pregovarati sa tuženikom oko jednostrano promjenjive kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora kao niti valutne klauzule u CHF niti mu je tuženik na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasnio sporne odredbe ugovora kako bi tužitelj mogap predvidjeti posljedice koje iz toga proizlaze, to su u pitanju ništetne ugovorne odredbe koje su dovela do znatne neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja.
12. Tužitelj se tijekom ovog postupka poziva na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 i presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13.6.2014. Vrhovni sud RH je presudom i rješenjem br. Revt 249/14-2 od 9.4.2015. VSRH odbio revizije tuženih banaka iz postupka "Potrošač" (tužitelj u tom postupku Potrošač-Hrvatski savez za zaštitu potrošača) koje su pobijale drugostupanjsku presudu Pž-7129/13 u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda P-1401/12 kojim je ugovaranje promjenjive
8 P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
4 4 4
/
2 0 2
4 -
2 0
kamatne stope u skladu s jednostranim odlukama tih banaka ocjenjeno nepoštenim odredbama kojima su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača. VSRH polazi od toga da je nesporno da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi bile jasne i uočljive, međutim nisu bile razumljive potrošačima jer su sadržavale neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope te je time suprotno temeljnim načelima obveznog prava korisnik kredita doveden u neravnopravni položaj. Odredbe o ugovornoj kamati u ugovorima o kreditu sklapanih s potrošačima u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja ugovora o kreditu su bile nepoštene slijedom čega su temeljem čl. 87 ZZP/03 i čl. 102 ZZP/07 te odredbe ništetne. Odluka donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača iz odredbe članka 106. st. 1. ZZP obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom članka 118. ZZP-a.
13. Kako je pravomoćno utvrđeno da je tuženik kao poslovna banka povrijedio prava tužitelja kao potrošača, tj. korisnika kredita, u smislu da je ugovorio nepoštene i ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valuti kredita iskazanu u švicarskom franku to mu je dužan vratiti, odnosno nadoknaditi vrijednost postignute koristi ostvarene uplatama više plaćenih anuiteta, sve sukladno čl. 1111 ZOO-a u visini koja tuženiku u ovom predmetu nije sporna, a ista iznosi 2.789,81 EUR uvećano za zateznu kamatu tekuću od dospijeća svakog pojedinog preplaćenog anuiteta pa do isplate. Odluka o zateznim kamatama se temelji na čl. 1115. ZOO-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a, od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog anuiteta kao dana stjecanja jer je tuženik nesavjestan stjecatelj s obzirom da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne.
14. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a, udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom koji se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakona utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštene posebnim zakonom izrijekom predviđenom i uz uvjete predviđene tim zakonom podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava), protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem uključujući propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Fizičke i pravne osobe se mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojim će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Navedene odredbe ZZP-a i ZPP-a propisuju direktan učinak za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz odredbe čl. 502.a st. 1. ZPP.
15. U odnosu na istaknuti prigovor zastare valja reći da zastara počinje teći pravomoćnošću presude kojom je utvrđena ništetnost odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od dana 13.6.2014. i presude kojom je utvrđena ništetnost valutne klauzule Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-632/2017 od dana 14.6.2018. Dakle, od
9 P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
4 4 4
/
2 0 2
4 -
2 0
navedenih datuma počinje teći petogodišnji zastarni rok prema odredbi članka 225. ZOO-a. Budući tužitelj isplatu potražuje s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, a tužbu je podnio dana 19.5.2021., to proizlazi da je ista podnesena unutar zastarnog roka pa prigovor tuženika nije osnovan.
16. Odluka o trošku se temelji se na čl. 154. st. 1 i čl. 155 ZPP-a, prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7 t. 1), podnesaka od 13.7.2021. i 11.7.2024. u iznosu od po 100 bodova za svaki (Tbr. 8 t. 1) te zastupanja na ročištima 2.2.2023., 8.7.2024. i 25.11.2024. u iznosu od po 100 bodova za svako (Tbr. 9 t. 1). Uz vrijednost jednog boda u iznosu od 2,00 EUR i 25% PDV-a u iznosu od 600,00 EUR priznati trošak tužitelja iznosi 3.000,00 EUR. Navedenom trošku treba dodati plaćenu sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 37,17 EUR pa ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 3.037,17 EUR, zajedno sa zateznom kamatom određenom temeljem čl. 29 st. 2 ZOO-a, tekućom od 7. 1. 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, plativo u roku od 15 dana.
U Zagrebu 7. siječnja 2025.
Sutkinja:
Ivana Markotić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke imaju pravo na žalbu koju mogu podnijeti ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pisano, a o istoj odlučuje županijski sud.
DNA:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika
